Posl. br. P-1029/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VD, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), protiv tuženika 1. GD, (OIB [osobni identifikacijski broj]) i 2. RD, oboje iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po pun Sunčici Paurović, odvjetnici iz Crikvenice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 24. listopada 2025., javno objaviviši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se i dopušta uknjižba prava suvlasništva tužiteljice VD na idealnome dijelu čestice 8/24 upisane u zk uložak [broj ZK uloška] označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica pred vrati u hrusti, a tuženik je dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama te tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 495,00 EUR-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se tuženici sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 11. studenoga 2020. godine tužiteljica, u bitnome, navodi da je u kontinuiranom posjedu oranice pred vrati u hrusti upisane u k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i to idealnog dijela čestice u 8/24 dijela. Tužiteljica ističe da predmetna oranice dio je čestice 13495 koja nikad nije parcelirana iz razloga što se proteže uz tri pripadajuće spojene kuće u nizu. Tužiteljica usmjerava tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva idealnog dijela čestice 8/24, a na kojem su neosnovano uknjiženi tuženici ujedno i prvi susjedi tužiteljice, a koji su se uknjižili na dijelu sporne čestice 2018. godine nakon donese presude zbog ogluhe od 01. prosinca 2017. godine. Prethodno je na toj čestici bila uknjižena ZD koja je 2012. postala suvlasnica idealnog djela 8/24, a nakon ugovora o darovanju od DD. Tužiteljica ističe da je jednini pravi suvlasnik 8/24 kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom je njezina prabaka OD odnosno suprug KD, kupila navedenu oranicu zajedno s pripadajućom kućom, a koja je označena kao kč. [katastarska čestica], još davne 1928. godine. Obzirom se u davna vremena nisu rješavale zemljišne knjige OD nikad nije bila upisana kao vlasnica kuće i predmetne oranice, a kupoprodajni ugovor i pečat javnog bilježnika bili su dostatan dokaz o vlasništvu. Tužiteljica je danas vlasnica kuće s dvorištem u hrusti upisane u k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i želi se valjano uknjižiti kao suvlasnica idealnog dijela 8/24 prijepora, a koji joj pripada kao potomku prabake OD i pradjeda KD, pa je kao takva u zakonitom i poštenom posjedu sporne oranice. Ističe da je oranica u korištenju obitelji KD već gotovo stotinu godina i jasno ograđena zelenom ogradom i kamenom međom. Posjedovni list jasno pokazuje da je na čestici 13495, površine 54 m2, a što odgovara 8/24 idealnog dijela čestice kao posjednik upisana prabaka tužiteljice OD. Ističe da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, te predlaže da sud donese presudu na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici osporavaju navode iz tužbe i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navode da iz tužbe proizlazi da tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnik 8/24 idealna dijela odnosno 1/3 idealna dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je njezina prabaka OD, odnosno suprug KD još 1928. godine, kupio dio te čestice. Na ugovoru ne navodi koji dio i koje površine stoga nije jasno zašto tužiteljica traži upravo baš 8/24 idealna dijela. Niti tužiteljica navodi zašto smatra da je upravo ona sada vlasnica baš 8/24 dijela čestice 13495 k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica ne navodi niti pravni osnov za stjecanje vlasništva, a to što dostavlja kupoprodajni ugovor iz 1928. u kojem stanoviti KD kupuje dio čestice 13495 k. o. [katastarska općina] ne znači ništa obzirom je to često ime u [adresa]. Ističu da je netočno da bi bilo kada kao dokaz vlasništva bilo dovoljno pokazati kupoprodajni ugovor i pečat javnog bilježnika, jer su barem 50 godina prije navodne kupoprodaje postojale zemljišne knjige u koje su se predavali kupoprodajni ugovori i iz kojih su se izdavali vlasnički listovi kao jedini otkaz o pravu vlasništva. Posebno se ističe da se u dostavljenoj preslici ugovora jasno vidi da je isti zaprimljen 23. listopada 1930. godine pod brojem 1537, pa je evidentno da je predmetni ugovor predan u zemljišne knjige. Tuženici ističu da su na valjani način stekli svoje pravo vlasništva na nekretnini, što im tužiteljica svojim navodima iz tužbe neosnovano osporava. Tužiteljica navodi da ona i njezina obitelj koriste oranicu već gotovo stotinu godina i da je ista jasno ograđena, ali da nikada parcelirana jer se proteže uz 3 spojene pripadajuće kuće. Tuženici smatraju da tužiteljica zapravo opisuje određeni dio nekretnine pa je stoga njezin tužbeni zahtjev pogrešno postavljen na utvrđenje prava vlasništva na idealnom dijelu, te ga stoga treba odbiti i naložiti tužiteljici da tuženicima podmiri sve parnične troškove.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: kupoprodajni ugovor (list 3 do 4 spisa, 31 do 34 spisa), prijepis posjedovnog lista 258 k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesni prikaz (list 6 do 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa, 24 spisa), fotografije ( list 11 do 12 spisa), rekonstrukciju tijeka upisa na k. č. br. [katastarska čestica] (list 13 spisa), ovosudno rješenje Z-695/11(list 25 spisa), očitovanja (list 40 do 41 spisa), odluku (list 42 spisa), fotografije ( list 44 do 48 spisa). Sud je u tijeku postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka JD, CD i BD, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženih kao parničnih stranaka. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedokinje PD jer je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu od dana 05. ožujka 2025. godine odustala od prijedloga za njezinim saslušanjem zbog bolesti.

4. Uvidom u kupoprodajni ugovor (list 3 do 4 spisa, 31 do 34 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između VDU, kao prodavatelja, te GDU, kao kupca i to za k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dio čestice br. 13495 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 18. svibnja 1928. godine, te je prema potvrdi od 23. 10. 1930. godine kupoprodajni ugovor prema gornjoj odluci u cijelosti proveden.

5. Uvidom u prijepis posjedovnog lista 258 k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa) je utvrđeno da se kao posjednik vodi OD, vođena V, udova GDU iz [adresa] i to između ostalog i za dio iza k. č. br. [katastarska čestica], zajam selo oranica površine 54 m2.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), te povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 do 9 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], oranica pred vrati u Hrusti, površine 44 m2, kao pripis iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na istoj su upisani kao suvlasnici RD u 4/24 dijela, ID u 8/24 dijela, SD u 1/24 dijela, RD u 1/24 dijela, RD u 2/24 dijela, RD GD u 4/24 dijela, te ponovno RD u 4/24 dijela. Iz istoga je razvidno da se na prvom suvlasničkom udjelu temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 17. listopada 2012. godine uknjižuje pravo vlasništva na nekretninama UD za korist ZD, a temeljem pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P-1871/17, od 01. prosinca 2017. godine, kao suvlasnici upisani su GD u 4/24 dijela, te RD u 4/24 dijela.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa, 24 spisa) je utvrđeno da je na k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 68, sa dvorištem u Hrusti, površine 27 čhv, kao suvlasnici upisani ovdje tužiteljica i TD, svaki u ½ dijela.

8. Uvidom u očitovanje (list 40 do 41 spisa) je utvrđeno da Knez HD, RDU i malodobna ZDU se očituju da su suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa DDU, a budući je isti prodao svoj dio čestice 13495, to dozvoljavaju da se navedena čestica prenese u novi uložak na uknjižbu prava vlasništva za korist ODU, iz [adresa], u 1/3 dijela, ZDU FD i malodobne ĐD u 1/3 dijela i KDU u 1/3 dijela u [adresa], dana 04. siječnja 1930. godine.

9. Uvidom u odluku (list 42 spisa) je utvrđeno da na temelju prijavljenog kupoprodajnog ugovora od 10. svibnja 1928. godine dozvoljava se uknjižba prava vlasništva na cjelokupni dio nepokretnosti upisane na imenu DDU ŠD i to k. č. br. [katastarska čestica] za korist ODU.

10. Saslušana kao svjedok JD, majka tužiteljice, u svome iskazu navodi da se radi se o komadiću zemlje koji se nalazi ispred njihove kuće, sada u vlasništvu ovdje tužiteljice i njezina supruga. Da ju je susjeda G upozorila u nekakvom neobveznom razgovoru da se ovdje tuženik uknjižio na tom komadiću zemlje pa su onda to išli provjeravati, prije više od 5 godina. Da je obitelj JD oduvijek koristila taj komadić zemlje i to je bilo tako od 73. godine kada je prvi puta tu došla. Da su na toj zemlji sadili sa svekrom povrće kao što je mrkva, salata, peršin i sl. Sada se više ne sadi, ali je tu mala voćkica i malo loze, a na predmetnoj parceli nalazi se i septička jama od njihove kuće i općenito su taj dio smatrali dijelom svoje kuće kako je to običaj u ovim krajevima. Da na prijeporu nikad nije viđala neke druge osobe izvan članova svoje obitelji, njezin svekar je prijepor prije 20 do 30 godina ogradio sa visokom ogradom, a niti je tko od trećih osoba dolazio i osporavao pravo na prijepor. Da ne zna česticu napamet, a radi se o 54 m2 koju površinu je sama izračunala. Radi se o čestici koju su kupila 3 brata i zapravo se radi o pripadajućem dijelu zemlje njihovim kućama, prijepor se nalazi ispred njihovih vrata s time da se do asfaltirane cestice nalazi gromača, a ista je omeđena sa zidićem visine 10 do 15 cm na koju je njen svekar postavio žičanu ogradu zelene boje i to prema susjedu RD, a s druge strane paralelno s ovim zidićem koji je napravio njen svekar se nalazi gromača na koji se nastavlja putić koji vodi prema njivama, a sa krajnje donje strane nalazi se gromača koja je praktički sada urušena, prema lijevoj strani postoji jedna cibora, a na drugoj strani jedna mala višnja koju je posadila susjeda. Da je nekretnina koju je opisala za nju cijela, međutim u zemljišnim knjigama nije cijela nego jedna trećina. Da su oduvijek koristili jednu trećinu te čestice onako kako je pisalo u kupoprodajnom ugovoru i u dijelu u kojem je u katastru upisana nona njenog supruga, samo taj dio. Da ne zna tko je koristio preostali dio nekretnine, selo je praktički prazno, da tamo nije nikoga vidjela, ne zna tko bi drugi to mogao koristiti, dio do njih je zarašten, a tamo do kraja čestice do tzv. Filipovog djela je jedna smokva, zmije i slično.

11. Saslušana kao svjedok CD u svome iskazu navodi da se radi o čestici koja se nalazi ispred kuće ovdje tužiteljice i tuženika, odnosno da se radi o procesu dokazivanja vlasništva te čestice. Da je njezin otac na toj čestici djedu tužiteljice radio septičku jamu negdje u sedamdesetima i da su oni to godinama koristili, a isto tako korisnica iste bila je i njezina prabaka OD. To joj je sve poznato zato jer je tamo rođena i odrasla do 20-e godine kada se odselila, ali je nastavila dolaziti svojim roditeljima. Da nije vidjela nikoga trećeg izuzev obitelji tužiteljice na prijeporu tj. da koristi isti, doduše nije ju to baš niti zanimalo, a nije nikoga ni vidjela. Da tužiteljica osobno dolazi u predmetnu kuću od 80-ih godina. Da je obitelj tužiteljice koristila tu česticu, s time da ne zna točno njezine granice niti je vidjela nacrt, ali zna da su koristili ono ispred kuće, ali ne zna u kojoj kvadraturi, koristili su dugi niz godina i to prabaka OD, pa ČD, pa roditelji tužiteljice. Da su napravili septičku jamu na toj čestici, ali ne zna točno gdje. Da kada govori o prijeporu govori o čestici koja se nalazi ispred kuće tužiteljice, na istoj raste trava, a ne zna kako izgleda prijepor danas izgleda, ne sjeća se kada je tu zadnji put prošla.

12. Saslušan kao svjedok BD u svome iskazu navodi da je pozvan vezano za srušenu gromaču tj. on i njegov prijatelj ĆD su srušili gromaču i proširili put da auti mogu prolaziti prije više od 10 godina, na traženje II. tuženika, da se proširi cesta. Da se predmetna gromača nalazila ispod njegove kuće, u Blaškovićima, a da je to zemljište bilo sve zarašteno i bez žice. Da je i dalje tuda prolazio par puta i sad je prijepor sređen, tamo ima trave i postoji žica prema [adresa]. Da su postavljali jedan veliki kamen u dogovoru s djedom tužiteljice, koji se nalazi na fotografiji sa lista 46 spisa, a ne zna zašto je isti postavljen.

13. U svome iskazu tužiteljica VD navodi da je suvlasnica kuće u [adresa] zajedno sa svojim ocem koju je stekla darovanjem i u toj kući boravi od 1982. godine, od kad se rodila, isto tako koriste vrt od 1928. godine i to ponajprije njezina prabaka, djed, otac pa u konačnici i ona. Da na prijeporu imaju višnju, da je sadila kadulju i na istoj se nalazi i septička jama od 1982. godine. Jednom prilikom je razgovarala sa susjedom G i ona joj je rekla da li zna da joj se susjed upisao na vrt na što je ostala iznenađena. Naime, da su 2012. godine rješavali vlasništvo kuće uz pomoć odvjetnice Maučić. Naime, radi se o 3 kuće u nizu koje su bila upisane u suvlasništvu, te je po provedenom postupku baka postala samovlasnica njihove kuće, a ovdje tuženi kupili su kuću od susjeda koji su isto tako riješili zemljišno knjižno stanje, dok je vlasnik 3. kuće sada ID. Da tada nisu riješili i pitanje vrta iako je odvjetnica pitala njenog oca da li želi da se uz kuću riješi i pitanje vrta, međutim obzirom su držali da to nije sporno nisu to učinili, smatrali su da je to lako rješivo. ŽD je 2012. ugovorom o darovanju prenio prijepor na ZD koja je pak jedna od nasljednica obitelji DDU, a koja je prodala njihovu kuću njenom pradjedu. 2017. godine ovdje tuženi podigli su tužbu protiv ZD koja nije odgovorila na istu, te je donesena presuda zbog ogluhe i to na njezinom suvlasničkom djelu a drži da isti nisu imali pravni osnov, niti kupoprodajni ugovor, niti dosjelost, niti posjed. Da tuženicima ne osporava pravo vlasništva 1/3 vrta međutim drži da 1/3 iste čestice pripada njima i da je ista jasno ograđena suhozidom i zelenom žicom. Isto tako na prijašnjem ročištu njihov svjedok je rekao da je stavljena gromača na međi između vrtova i da je takav dogovor bio s njenim djedom. Da raspolaže kupoprodajnim ugovorom za kuću i vrt i to je bilo dano na provedbu u gruntovnicu 1930. godine, međutim ne zna zašto nije provedeno u gruntovnici u odnosu na vrt, a prabaka je oduvijek upisana kao posjednica istoga, te su oduvijek koristili isti. Da se taj vrt nalazi točno ispred kuća, ispred njihovih ulaznih vrata sa kojih se ulazi u taj vrt, a nalazi se na čestici 13945 i to je čestica koja se spominje u ugovoru iz 1928. godine, kojim suvlasnici daju tabularnu izjavu za 1/3 toga vrta. Da se taj vrt nalazi upravo na toj čestici zna jer se radi o čestici koja je podijeljena na tri djela, nalazi se ispred kuće i svaka od kuća ima po jedan dio vrta, taj dio vrta ograđen je 100 godina i njezin djed stavio je žicu, te je točno označeno što pripada susjedima a što njenom djedu, radi se od 54 m2, a isto tako 54 m imaju i tuženici. Tvrdi da svatko koristi točno određeni dio prijepora i to je već 100 godina tako, da koriste svoj dio, kao što je navela tamo je višnja, kadulja i septička jama, susjedov dio je zapušten kao i taj treći dio koji je pripadao ID. Da je njezin djed stavio žicu prije 50 godina i na mjesto gdje je njegov otac to kupio. Da nitko od njenih prednika nije bio upisan na prijeporu, da djed nije bio upisan i to je greška suda, a znali su da preci nisu upisani na taj vrt, kao što je rekla njima je odvjetnica Maučić rekla da bi to onda trebalo rješavati s upisanim suvlasnicima. Da su se tuženici upisali na njenom suvlasničkom djelu jer su oni utužili dio koji je bio upisan na ZD a iz presude se vidi da je to njihov dio, obzirom su već oni ranije bili upisani u 1/3 što im nitko ne osporava, a

3/3 je upisana na ID.

14. U svome iskazu I. tužena GD navodi da su 1997. godine kupili kuću i to na način da nisu imali niti odvjetnika, niti geodeta nego su zapravo u svoj ugovor prepisali čestice koje je u svom ugovoru o kupoprodaji imao njihov prodavatelj MD, a on je svoje vlasništvo stekao od obitelji ŽD. Tom prilikom prodavatelj im je pokazao što kupuju i čega je on bio vlasnik po prilici 10-ak godina pa im je tako pokazao i vrt ispred i iza kuće. Cijeli vrt bio je zarašten i za to ima fotografije. Ispred kuće na cesti nalazio se jedan zid kojeg su kako su saznali susjedi nazivali zid smutnje jer su u to vrijeme susjedi bili u dosta narušenim odnosima. Zbog tog zida nije se moglo automobilom prolaziti po cesti pa su u dogovoru sa susjedom R maknuli taj zid i stavili ga uz cestu sa druge strane do kraja parcele koju su kupili s time da nisu mjerili. Od toga su po njoj svi imali koristi jer se sada autom može proći. Da u vrijeme kada su kupili njihovu nekretninu onda pa i sada tamo nitko ne živi, a susjedi su bili dijelom u Splitu, dijelom u Rijeci. Da su krenuli s uređivanjem i onda im je jedno ljeto djed tužiteljice došao i rekao da on isto ima dio u tom vrtu što oni nisu znali i tražio je od Z da stavi kamen na jedno mjesto. Da se nisu htjeli svađati oko tog kamena obzirom se radilo o starijim ljudima koji su tada imali 70-ak a oni 30-ak godina i drži da taj kamen nije ništa predstavljao. Kada su drugi puta došli a to je sve bilo prije 10 do 15 godina zatekli su žicu koje ranije nije bilo, o čemu ima fotografije. Da su tada išli istraživati u gruntovnicu i utvrdili da je na istoj čestici upisano više suvlasnika iako su držali da je ona u cijelosti njihova. Da su tada kontaktirati suvlasnika LD koji im je rekao da su njegovi prednici već odavno prodali tu česticu i da oni ne znaju zašto to nije provedeno, a prodali su je njihovom predniku pa su zato predložili da se to ne radi sudskim putem nego da se sklopi darovni ugovor što su učinili i oni su uredno platili porez obzirom nisu u rodu. Da se na spornoj parceli nalazi njihova septička jama, lovor, smokva i ista izgleda dosta zapušteno i dalje postoji žičana ograda, a unutar žičane ograde nije ništa uređeno, a osim svoje šahte nisu vidjeli i kakvu drugu na toj parceli. Da nakon što je postavljena žičana ograda da nisu viđali nekoga da tamo nešto radi. Da ne zna tko je koristio kuću u kojoj je stanovao djed tužiteljice. Obzirom su već ranije kupovali zemlju od ZD, a prijepor je također bio njezin, nisu išli na darovni ugovor s njom obzirom je bila žena starije dobi i to bi njoj bilo komplicirano, nego su se dogovorili da se protiv nje digne tužba.

15. U svome iskazu II. tuženik RD je naveo da je saslušao iskaz svoje supruge ovdje I. tužene, te se u cijelosti istome pridružuje. Da je razgovarao sa djedom tužiteljice da se stavi kamen i djed je rekao da je to njegovo, da se nije on htio svađati i rekao je da će to još vidjeti. Da se na toj površini koja predstavlja vrt sve zapušteno i tamo više ništa ne radi, bila je jedna loza koja je sama uvenula.

16. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 55/09, 57/11,148/11, 25/13 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

17. Među strankama je sporno za koji dio i koje površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica tvrdi da je vlasnica, obzirom tuženi ističu da tužiteljica zapravo opisuje određeni dio nekretnine, a tužbeni zahtjev postavljen je na utvrđenje prava vlasništva na idealnom dijelu.

18. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima. Ovo izuzev fotografija ( list 11 do 12 spisa i list 44 do 48 spisa), za koje nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada i tko ih je snimio kao i što se na istima nalazi, rekonstrukciju tijeka upisa na k. č. br. [katastarska čestica] (list 13 spisa) budući da ta isprava sastavljena po tužiteljici u ovoj pravnoj stvari, nije bile od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica pa posljedično i presuđenje. Isto tako sud nije posebno obrazlagao sadržaj ovosudnog rješenja Z-695/11(list 25 spisa) obzirom se isto ne odnosi na prijepor, niti je po ocijeni suda od važnosti za presuđenje.

19. Iskazi svjedoka CD i BD po mišljenju ovoga suda nisu od važnosti za presuđenje. Iz iskaza svjedokinje JD, majke tužiteljice, koji je sudu prihvatljiv kao životan i uvjerljiv proizlazi da je prijepor za nju cijela čestica, međutim u zemljišnim knjigama nije cijela nego jedna trećina i da su oduvijek koristili jednu trećinu te čestice onako kako je pisalo u kupoprodajnom ugovoru i u dijelu u kojem je u katastru upisana nona njenog supruga, samo taj dio.

20. Što se tiče iskaza tužitelja i tuženika, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza saslušanih stranaka nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Iz iskaza tužiteljice tako proizlazi da se taj vrt nalazi točno ispred kuća, na čestici 13945, koja je podijeljena na tri djela i svaka od kuća ima po jedan dio vrta, taj dio vrta ograđen je 100 godina i njezin djed stavio je žicu, te je točno označeno što pripada susjedima, a što njenom djedu, radi se od 54 m2, a isto tako 54 m imaju i tuženici, te svatko koristi točno određeni dio prijepora.

21. Tužiteljica usmjerava tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na idealnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim u stranačkom iskazu navodi da je prijepor u naravi vrt koji se nalazi točno ispred kuća, na čestici 13945, a koja je podijeljena na tri djela i svaka od kuća ima po jedan dio vrta, koji je ograđen preko 100 godina, površine 54 m2, koliko imaju i tuženici, te svatko koristi točno određeni dio prijepora. Da tužiteljica opisuje i traži određeni dio nekretnine proizlazi iz iskaza njezine majke svjedokinje JD koja navodi da je nekretnina koju je opisala u zemljišnim knjigama nije cijela nego jedna trećina i da su oduvijek koristili jednu trećinu te čestice onako kako je pisalo u kupoprodajnom ugovoru i u dijelu u kojem je u katastru upisana nona njenog supruga, samo taj dio. Da se na predmetnoj parceli nalazi i septička jama od njihove kuće i općenito su taj dio smatrali dijelom svoje kuće kako je to običaj u ovim krajevima. Odredbom čl. 36 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), određeno je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Odredbom čl. 37 ZV- a određeno je da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, a st 2 je određeno da je idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje. Dakle, suvlasništvo je vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno određeni, a vlasništvo je definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (čl. 30. ZVDSP). Tužiteljica tijekom postupka tvrdi kako je predmetna nekretnina realno podijeljena tako da njoj pripada točno određeni dio nekretnine, pa se u ovom slučaju, a prema činjeničnom stanju na kojeg se tužiteljica poziva, ne radi o suvlasništvu nego o realno podijeljenoj stvari. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem traži da sud utvrdi kako je suvlasnica predmetne nekretnine u 8/24 dijela nije osnovan, kad se uzme u obzir gore citirana odredba čl. 36 ZV-a, te posebno odredbe čl. 39 do 45 ZV koje uređuju pitanje upravljanja stvarju budući bi tužiteljica uknjižbom traženog suvlasništva dijelila suvlasništvo na istoj sa tuženima po obujmu. Kako je sud vezan tužbenim zahtjevom, iz ovakvog činjeničnog stanja, te izvedenih dokaza ne proizlazi njegova osnovanost. Takav stav proizlazi iz brojnih odluka Vrhovnog suda RH, pa tako u odluci Rev-147/2021-2 od 27. travnja 2021. Vrhovni sud na postavljeno revizijsko pitanje “Može li se u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva realnog (fizičkog) dijela nekretnine dosjelošću tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru za cijelu nekretninu…“, navodi: „U postupku je utvrđeno da je tužiteljica stekla pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu…. U takvoj situaciji tužiteljica ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta koji se nalazi u isključivom posjedu tužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu.„ Podredno se napominje da sud nije posebno utvrđivao, primjenjujući institut dosjelosti kao pravu osnovu, da li je tužiteljica doista stekla pravo vlasništva točno određenog ( realnog ) dijela predmetne nekretnine kada tako ne glasi tužbeni zahtjev, odnosno, kada to nije predmet spora. Slijedom svega gore navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženima je priznat pristup na ročište od 22. ožujka 2023. godine, 05. ožujka 2025. godine i 30. rujna 2025. godine, uz iznosima od po 150,00 EUR-a. Dakle, tužiteljima je na ime zastupanja priznato ukupno 450,00 EUR-a, što uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba u iznosu od 45,00 EUR-a, ukupno iznosi 495,00 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

23. Nadalje, tuženicima nije priznat trošak pristupa na ročišta od dana 05. ožujka 2025. godine i 30. rujna 2025. godine u vidu putnih troškova iz mjesta prebivališta do sjedišta suda, u ukupnom iznosu od 252,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, ovo tim više što su isti na predmetnim ročištima bili uredno zastupani po punomoćniku odvjetniku, te im je sa te osnove dosuđen parnični trošak, pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.