Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 657/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdravka Bubala iz Splita, Starčevićeva 24 A,
OIB 05846306062, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku u Splitu,
protiv I. tuženika Stipe (Steve) Bubala iz Šibenika, Brodarica, Obala Roka Milutina 62,
OIB 12457231439 i II. tužene Louise Ester Bubalo iz Šibenika, Brodarica, Obala Roka
Milutina 62, OIB 55857047640, zastupanih po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku
u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3070/2022-2 od 2. kolovoza
2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku
poslovni broj P-46/2019 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:
" l. Dužan je tuženik Stipe (Steve) Bubalo, OIB: 12457231439, u roku od 8 dana,
a po pravomoćnosti ove presude isplatiti Zdravku Bubalo, OIB: 05846306062 iznos od
6.963.113,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od
29.08.2014.god., pa nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
II. Dužan je tuženik Louise Ester Bubalo, OIB: 55857047640, u roku od 8 dana,
a po pravomoćnosti ove presude isplatiti Zdravku Bubalo, OIB: 05846306062 iznos od
6.963.113,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od
29.08.2014.god., pa nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
Ill. Dužni su tuženici u roku od 8 dana i po pravomoćnosti ove presude naknaditi
tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od
dana presuđenja do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."
2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima ukupan trošak parničnog postupka u
iznosu od 1.512.500,00 i to tuženiku ad 1 Stipe (Steve ) Bubalo iznos od 756.250,00
kuna, i tuženoj ad 2 Louise Ester Bubalo iznos od 756.250,00 kuna, sve u roku od 8
dana i pod prijetnjom ovrhe.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-46/2019 od 20. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 125.000,00 kn.“.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 4681/2022-2 od 5. travnja
2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog
pravnog pitanja koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 323. st. 1. i st. 2. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u okolnostima kada su oba suugovaratelja
savjesna ili nesavjesna nešto već ispunili u provedbi ništetnog pravnog posla.
3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda podnio reviziju protiv drugostupanjske presude i to u dijelu pod stavkom I. izreke.
3.1. Tuženici u odgovoru na reviziju tužitelja osporavaju osnovanost te revizije. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
4. Revizija tužitelja nije osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP)
revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i
samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka tvrdi da su mu
tuženici obvezni isplatiti zahtijevane iznose s osnova naknade štete koju trpi u vidu
izmicanja koristi koju bi ostvario da su mu I. i II. tuženici prodali svaki po 25 % poslovnih
udjela u trgovačkom društvu Vrana d.o.o., a na što su bili obvezni temeljem Ugovora
o zajedničkom poslovnom poduhvatu od 15. siječnja 2004.
7. Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer su ocijenili da
je navedeni Ugovor o zajedničkom poslovnom poduhvatu ništetan (radi nedostatka
forme) te jer su utvrdili da tuženici nisu krivi za sklapanje tog ništetnog Ugovora, a da
je tužitelj znao ili je morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (jer je upravo on vodio
poslovanje navedenog trgovačkog društva).
8. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno.
9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna
strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to
nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati
odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,
ako zakon što drugo ne određuje.
9.1. Prema stavku 2. istog zakonskog članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje
ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti
ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka
ništetnosti.
10. Obzirom na predmet spora (tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja) u konkretnom slučaju
nema mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1. ZOO. Ovo stoga što tužitelj tužbom niti ne
zahtijeva vraćanje primljenog temeljem ništetnog ugovora odnosno ne zahtijeva
naknadu za ono što je ispunio temeljem ništetnog ugovora. Tužitelj, kako je to već
navedeno, tužbom zahtijeva naknadu štete koju trpi u vidu izmakle koristi koju bi
ostvario da su mu I. i II. tuženici prodali svaki po 25 % poslovnih udjela u trgovačkom
društvu Vrana d.o.o., a na što su bili obvezni temeljem Ugovora o zajedničkom
poslovnom poduhvatu od 15. siječnja 2004. Predmetni tužbeni zahtjev tužitelj temelji
na činjeničnoj tvrdnji da trpi štetu u odnosu na svakog od tuženika u iznosu od po
6.936.113,00 kn, a koji iznos predstavlja razliku vrijednosti temeljnog kapitala od
12.013.350,00 kn (kojeg je tužitelj trebao steći od svakog od tuženika) i iznosa od po
5.050.137,19 kn koji je tužitelj trebao platiti svakom od tuženika. U takvoj situaciji
predmet spora valja razmotriti isključivo u svjetlu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, jer se
činjenični osnov tužbe temelji isključivo na činjeničnoj tvrdnji koja se odnosi na
naknadu štete (opseg štete). Činjenični osnov tužbe (tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi
i do zaključenja prethodnog postupka) ne daju mogućnost za ocjenjivanje osnovanosti
tužbe i tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, jer bi sud u tom slučaju
morao raspraviti i utvrditi činjenični osnov koji tužitelj nije iznio, a što bi značilo
odlučivanje izvan granica tužbenog zahtjeva (izvan granica predmeta spora) (čl. 2. st.
1. ZPP). Naime, očito je da je u konkretnom slučaju, u činjeničnom smislu, potpuna
razlika između opsega štete (koju tužitelj tvrdi da trpi na prije opisani način) i onog što
su tuženici eventualno primili temeljem predmetnog ništetnog Ugovora, odnosno onog
što je tužitelj eventualno ispunio temeljem tog ništetnog Ugovora.
11. Stoga, dakle, sporni odnos stranaka valjalo je razmotriti samo u svjetlu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, a što su nižestupanjski sudovi pravilno i učinili.
12. Obveza jednog suugovaratelja da naknadi štetu drugom suugovaratelju, koju štetu
trpi uslijed sklapanja ništetnog ugovora, nastaje tek u situaciji ako je ovaj prvi
suugovaratelj kriv za sklapanje ništetnog ugovora (ako je bio nesavjestan), a drugi
suugovaratelj nije znao niti je prema okolnostima slučaja morao znati za uzrok
ništetnosti (ako je bio savjestan). Ukoliko su oba suugovaratelja bila savjesna ili ukoliko
su oba suugovaratelja bili nesavjesni, ne nastaje obveza na naknadu štete radi
sklapanja ništetnog ugovora.
13. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je pri sklapanju predmetnog Ugovora
tužitelj bio nesavjestan (znao je ili je morao znati za postojanje uzroka ništetnosti),
onda se njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete ukazuje neosnovanim već iz samog
tog razloga tj. i bez obzira na savjesnost odnosno nesavjesnost (krivnju) I. i II. tuženika.
14. Dakle, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz čl. 323. st.
2. ZOO kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Revizijski navodi tužitelja o stjecanju dobiti od strane I. i II. tuženika i o konverziji
predmetnog Ugovora (prema čl. 325. ZOO) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što ti
navodi izlaze izvan okvira pravnog pitanja radi kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje
revizije (čl. 391. st. 3. ZPP), kao i izvan činjeničnog osnova predmetnog tužbenog
zahtjeva tužitelja.
16. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu
reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (st. I. izreke ove presude).
17. Zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je
odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl.
155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje
odluke o reviziji tužitelja (st. II. izreke ove presude).
Zagreb, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 0ee66-2766d-17b0c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.