REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-23/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ines Golešić-Plašić, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Čutura, odvjetniku iz Splita, protiv tužene LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Sanji Fijan, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene glavne rasprave, zaključene dana 09. rujna 2025. u prisutnosti stranaka osobno, uz zamjenika punomoćnika tužitelja Marine Sabljić, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnika tužene, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu bivših bračnih drugova, i to tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], čine suvlasnički dijelovi stambene zgrade br. 1 i br. 3, dvorište u [adresa], stambena zgrada br. 1 i br. 3 u [adresa] i dvorište površine 521 m2, koja je sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to:

- 23. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 23 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 24. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 24 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 41. Suvlasnički dio: 933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41) četverosobni stan oznake B7 na 2. katu, neto korisne površine 113,53 m2, svakoga u njih za po 1/2 dijela, te se tužitelj CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] temeljem ove presude ovlašćuje izvršiti uknjižbu svog suvlasničkog dijela na svoje ime za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], za 1/2 dijela.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. ", kao neosnovanim.

II. Tužitelj CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan je tuženoj LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 24. listopada 2025. do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za određivanje privremene mjere, koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženoj LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na bilo koji način otuđi ili optereti suvlasničke dijelove nekretnine upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - stambena zgrada br. 1 i br. 3, dvorište u [adresa] i dvorište površine 521 m2, koja je sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 325171

Samobor, i to:

- 23. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 23 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 24. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 24 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 41. Suvlasnički dio: 933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41) četverosobni stan oznake B7 na 2. katu, neto korisne površine 113,53 m2, svakoga u njih za po 1/2 dijela, uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

2. Zabilježbu će provesti Zemljišnoknjižni odjel Stalne službe u Samoboru, Općinskog suda u Novom Zagrebu. Zabrana se smatra provedenom dostavom Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda.

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.", kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužena i on bivši bračni drugovi, da su brak sklopili 23. studenog 2002. i isti da je prestao dana 27. veljače 2019. pravomoćnošću presude o razvodu braka. Tijekom trajanja bračne zajednice tužena da je kao kupac s trgovačkim društvom Penizule d.o.o. za usluge i trgovinu, MBS: [matični broj subjekta], OIB: 40158557173, sa sjedištem u [adresa], kao prodavateljem, sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine u [adresa] dana 30. rujna 2011., ovjeren u potpisu direktora društva LŽ kod javnog bilježnika Slavka Remenarića iz [adresa], pod brojem OV-6904/11 u [adresa] dana 30. rujna 2011. Navedenim Ugovorom prodavatelj da je prodao, a kupac, ovdje tužena, da je kupila odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine br. 1 i br. 3, dvorište u [adresa], stambena zgrada br. 1 i br. 3 u [adresa] i dvorište površine 521 m2, koja je sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to:

- 23. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 23 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 24. Suvlasnički dio: 64/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) parkirališno mjesto u podrumu oznake P 24 i spremište, neto korisne površine 7,73 m2,

- 41. Suvlasnički dio: 933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41) četverosobni stan oznake B7 na 2. katu, neto korisne površine 113,53 m2, sve po cijeni od 992.000,00 kn. Temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji, tužena da je 03. listopada 2011. uknjižena kao vlasnica navedenih nekretnina u cijelosti. Budući su predmetne nekretnine imovina koju su stranke kao bračni drugovi stekle tijekom trajanja bračne zajednice, to da ima pravni interes za utvrđenje da iste predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Sredstva za kupnju predmetnih nekretnina ne potječu od osobne imovine tužene, te stoga iste predstavljaju bračnu stečevinu. Kako su stranke kao bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim suvlasničkim omjerima, to da ima pravni interes uknjižiti pravo vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za 1/2 dijela. Stoga je predložio donijeti odluku kao u izreci ove presude. Budući da postoji opasnost da bi tužena mogla otuđiti predmetne nekretnine bez njegovog znanja i suglasnosti kao suvlasnika, predložio je odrediti privremenu mjeru kao u izreci ovog rješenja.

2. U odgovoru na tužbu, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, prvenstveno ističe prigovor litispendencije. Točno je da su stranke bile u braku i da su se razvele, međutim da nije točno da je predmetni stan za koji je tužitelj dostavio ugovor o kupoprodaji od 30. rujna 2011. kojim je u svojstvu prodavatelja trgovačko društvo Penizule d.o.o., [adresa] sklopilo i prodalo predmetnu nekretninu kupcu odnosno njoj, bračna stečevina. O istoj pravnoj stvari između istih stranaka vođen je postupak pri ovom sudu pod poslovnim brojem P Ob-433/2017. Ističe da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Subjektivni jer se radi o istim parničnim strankama i u istoj stranačkoj ulozi, postoji identitet tužbenih zahtjeva (utvrđenje prava vlasništva) i identitet činjenične osnove tužbenih zahtjeva. Postupak koji se vodio pri ovom sudu pod poslovnim brojem P Ob-433/2017 da je pravomoćno okončan odbijanjem tužitelja s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine, Presudom posl. br. P Ob-433/2017 od 27. srpnja 2022. potvrđene Presudom Županijskog suda u Puli posl. broj Gž Ob-72/2023 od 04. kolovoza 2023. Ističe kako je dokazni postupak proveden u prethodno vođenom sudskom postupku ovog suda posl. br. P Ob-433/2017 na način da su usvojeni i provedeni svi dokazni prijedlozi stranaka, utvrđeno činjenično stanje i donesena pravomoćna odluka, radi čega predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti temeljem odredbe članka 288, stavak 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, tužitelj da ničim nije dokazao postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere, sukladno odredbi članka 346 ZPP, a kako je već donesena pravomoćna Presuda u predmetu P Ob- 433/2017 od 27. srpnja 2022. pri ovome sudu, to ističe kako je prijedlog za donošenje privremene mjere neosnovan i predlaže prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u ovosudni spis P Ob-75/2018, P Ob-433/2017, P-4152/2015 u elektronički zapis iz matice vjenčanih, u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. rujna 2011., u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška]/E k. o. [katastarska općina] (povijesni prikaz), saslušao je svjedoke TŽ, MŽ, IŽ, te stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, kao niti prijedlog za određivanje privremene mjere.

5. Prvenstveno valja istaknuti kako je neosnovan prigovor litispendencije.

5.1. Nesporno je među strankama da je vođen parnični postupak pri ovom sudu pod posl. brojem P Ob-433/2017 po tužbi ovdje tužitelja, protiv ovdje tužene, radi utvrđenja prava vlasništva, da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine Presudom istog posl. broja od 27. srpnja 2022., koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Puli-Poli, posl. br. Gž Ob-72/2023 od 04. kolovoza 2023. Dakle, postoji subjektivni identitet, obzirom se radi o istim parničnim strankama i u istim ulogama, kao i u ovoj pravnoj stvari, ali ne postoji objektivni identitet odnosno radi se o drugom činjeničnom i pravnom osnovu, budući se postupak u ovoj pravnoj stari vodi radi utvrđenja bračne stečevine stranaka, kao bivših bračnih drugova, a tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže utvrditi da predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu stranaka, kao bivših bračnih drugova, svakoga od njih u 1/2 dijela, te da se ovlašćuje izvršiti uknjižbu svog suvlasničkog dijela na svoje ime u 1/2 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene u 1/2 dijela, dok u predmetu posl. br. P Ob-433/2017 predlaže tužbenim zahtjevom utvrditi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Dakle, tužba u ovoj pravnoj stvari utemeljena je na drugačijem činjeničnom i pravnom osnovu. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za odbačaj tužbe u smislu odredbe članka 288 stavak 2 ZPP, budući postoji subjektivni, ali ne i objektivni identitet spora.

6. Nesporno je da su stranke bivši bračni drugovi, da su sklopili brak 23. studenog 2002., isti da je razveden pravomoćnom Presudom ovog suda, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P Ob-75/2018 od 05. veljače 2019., da je pravomoćnom Presudom ovog suda posl. br. P Ob-433/2017 od 27. srpnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, da je predmetna nekretnina prvotno bila u vlasništvu trgovačkog društva Oktal d.o.o., [adresa], zastupanog po direktoru i zakonskom zastupniku, ovdje tužitelju, da je isto trgovačko društvo predmetnu nekretninu prodalo trgovačkom društvu Penizule d.o.o., [adresa], kojeg je direktorica i zakonska zastupnica bila tužena, ugovorom od 02. studenog 2010., da je ugovorom o pozajmici od 19. veljače 2009. sada pok. ujak tužitelja SŽ, pozajmio trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], iznos od 175.000,00 EUR, da je Presudom ovog suda posl. broj P- 4152/2015 od 02. prosinca 2016. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice RŽ (bivše supruge sada pok. SŽ), protiv tuženika CŽ, ĐŽ (sestre ovdje tužitelja) i LŽ, kojim se nalaže tuženicima isplatiti tužiteljici RŽ iznos od 87.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama, da je ugovorom o ustupanju potraživanja i prijeboju od 29. prosinca 2010. trgovačko društvo Oktal d.o.o., Samobor ustupilo svoje potraživanje od trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa], temeljem kupoprodajnog ugovora od 02. studenog 2010. u iznosu od tadašnjih 991.264,00 kn ovdje tužitelju, na koji način je isti stekao potraživanje prema trgovačkom društvu Penizule d.o.o., [adresa], da je tužitelj ustupio svoje potraživanje trgovačkom društvu Penizule d.o.o. od 04. listopada 2011. u iznosu od 991.264,00 kn ovdje tuženoj za podmirenje duga prema trgovačkom društvu Penizule d.o.o., [adresa] i da je istim potraživanjem podmirena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine prema ugovoru o kupoprodaji iste od 30. rujna 2011. kojeg je tužena, kao kupac, zaključila s trgovačkim društvom Penizule d.o.o., [adresa], kao prodavateljem, te da je tužena uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina])

7. Sporno je radi li se o bračnoj stečevini stranaka kao bivših bračnih drugova odnosno je li svaka od stranaka suvlasnik u 1/2 dijela, tj. pripada li tužitelju na ime bračne stečevine 1/2 dijela iste nekretnine. Stoga je valjalo raspraviti ovo sporno pitanje.

8. Iz iskaza svjedoka TŽ, oca tužene, utvrđeno je kako mu je tužitelj u više navrata znao reći da je predmetnu nekretninu darovao tuženoj, jer je mlađa od njega i želi je osigurati, te da je darovnim ugovorom tužitelj "prebacio" nekretnine na tuženu, kako to tvrdi i svjedok MŽ, majka tužene, navodeći da je tužitelj imao firmu zajedno sa svojom sestrom (ĐŽ), da su se bavili gradnjom stanova, pa da je tako sagrađen i predmetni stan, no ne zna je li stan glasio na firmu ili na tužitelja. Tvrdi da je tužitelj izjavio kako je stan darovao tuženoj, na što je bila začuđena, te joj je tužena rekla kako joj je tužitelj izjavio da joj za života daruje stan, a ne da to bude kao što je bilo njenoj baki, jer se u obitelji znalo da je baka tužene naslijedila stan nakon smrti svog supruga. Ne zna je li tužitelj uz stan darovao tuženoj i parkirna mjesta i spremište.

9. Iz iskaza svjedoka IŽ, maćehe tužene, utvrđeno je da su stranke nakon zaključenja braka živjele u manjem stanu u [adresa], vjerojatno tužiteljevom, potom da su, zajedno sa sinom preselili u veći stan u [adresa] u [adresa], površine veće od 100 m2, no, ne zna čijim sredstvima je stan kupljen, niti tko ga je kupio. Tužitelj da se bavi građevinom, stranke da su često dolazile kod nje, jer je ona sa svojim suprugom čuvala njihovo dijete, a jednom prilikom da je tužitelj rekao da je tuženoj poklonio stan.

10. Iz iskaza svjedoka JŽ, brata tužene, utvrđeno je da su stranke nakon zaključenja braka stanovale u manjem stanu u [adresa], u vlasništvu tužitelja, ne zna je li stan prodan, niti tko u njemu stanuje, a nakon 2 godine nakon zaključenja braka da su preselili u veći stan u [adresa], površine veće od 100 m2 i to da je stan tužene. Ne zna čiji je stan bio u vrijeme useljenja, pretpostavlja tužiteljev. Stan da je gradila tužiteljeva firma Oktal d.o.o. u kojoj je radio tužitelj i njegova sestra ĐŽ, jedno vrijeme i tužena. Tvrdi da je tužena predmetni stan stekla darovanjem od tužitelja prije 10-tak godina, za vrijeme trajanja braka i tužitelj da mu je rekao kako joj je darovao stan, što je u par navrata rekao na zajedničkim ručkovima s obitelji.

11. Tužitelj u svom iskazu tvrdi kako je osigurao sva novčana sredstva za kupnju predmetnog stana na način da je prodao manji stan u [adresa], kojeg je stekao prije zaključenja braka s tuženom, no ne sjeća se za koji iznos, time da je dobio i novčana sredstva od pok. ujaka ČŽ u iznosu od tadašnjih 100.000,00 DEM, kao i njegova sestra ĐŽ, također u iznosu od tadašnjih 100.000,00 DEM, što im je ujak poklonio još za života. SŽ da je tih 200.000,00 DEM uplatio na račun firme (Oktal d.o.o., [adresa]), a kasnije dao izjavu da se tog novčanog iznosa odriče u korist njega i sestre ĐŽ, koja je bila suvlasnica trgovačkog društva Oktal d.o.o., [adresa]. Djelatnost tog trgovačkog društva bila je izgradnja i financiranje stanova, uglavnom financije. S tim njegovim poklonom da je zatvorio obveze prema trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], da je posudio od sestre njenih 100.000,00 DEM, a sestri da je tu posudbu vratio tako što joj je prodao mali stan ([adresa]). S tih 200.000,00 DEM da je trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], platio potraživanje, jer je tvrtka bila vlasnik tog stana. Prvotno da je stan glasio na trgovačko društvo Oktal d.o.o., Samobor, misli da je to bilo 2011., a kasnije je taj stan prenio na trgovačko društvo Penizule d.o.o., [adresa], koje je bilo vlasnik tog stana, dok je vlasnik tog trgovačkog društva bila tužena, misli da je to isto bilo 2011. godine. Kada nisu mogli realizirati posao, budući su prethodno imali poslovne planove, s tuženom je sačinio ugovor o kupoprodaji nekretnine, također 2011. godine i temeljem tog ugovora da mu tužena nije ništa isplatila, niti je to isplaćeno iz trgovačkog društva Penizule d.o.o., Samobor, a u kojem trgovačkom društvu nisu imali nikakve poslove, samo plan. Kao obitelj da su zajedno živjeli u predmetnom stanu. U poslovima kojima se bave, kompenzacija ili prijeboj da su normalan način poslovanja. Stoga da nije sačinjen ugovor o darovanju, niti je darovanje uopće bilo u planu, već se ovdje radi o knjigovodstvenim i računovodstvenim relacijama. Da je predmetnu nekretninu htio pokloniti tuženoj, ne bi sklapao ugovore koje je sklapao, odnosno ugovor o kupoprodaji i ugovor o ustupanju, kojim je tuženoj ustupio svoje potraživanje. Tužena da mu, kao fizička osoba, niti od strane trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa], nije isplatila ništa na ime ugovora o kupoprodaji iz 2011. godine. U jednom od tih ugovora da je navedeno kako je tužena dužna taj iznos njemu, misli da je bilo navedeno u iznosu od 1 milion kuna ili 1.200.000,00 kuna, koji iznos mu nije nikad isplaćen, kao niti trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa]. Njegova volja i namjera da nije bila darovanje nekretnine tuženoj, već da njegova volja proizlazi iz svih poslovnih ugovora koje je sačinio, a tužena ih je potpisala. Iz povjerenja prema tuženoj je smatrao da je osigurao taj novac za kupnju stana, da je stan njegov, ali je glasio na tuženu. Tuženoj da je vjerovao, ali da je on osigurao sva sredstva za kupnju tog stana. Stan je građen 2009. ili 2010., oni su prvi koji su uselili u taj stan, a bio je u vlasništvu trgovačkog društva Oktal d.o.o., [adresa]. Stan da nije glasio na njega, već su njegova potraživanja glasila na njega prema trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], koje je bilo vlasnik tog stana. Trgovačko društvo Penizule d.o.o., Samobor da je prodalo stan tuženoj, a ne njemu kao fizičkoj osobi, jer su tada bili u braku i smatrao je da to neće biti bitno. Drži da je normalno da stan glasi na familiju, iako je smatrao da je stan njegov, ali da je "pisao" na tadašnju suprugu.

12. Tužena je iskazala kako je ugovoru o kupoprodaji predmetne nekretnine prethodila želja tužitelja, kao njenog tadašnjeg supruga, da joj pokloni predmetni stan, u koje vrijeme se on bavio gradnjom i prodajom stanova, te tvrdi da je imao želju pokloniti joj baš ovaj stan u koji su uselili 2007. godine, koji je glasio na trgovačko društvo Oktal d.o.o., [adresa], u vlasništvu tužitelja i njegove sestre. Oko 2010. da joj je rekao kako joj želi pokloniti stan, kao i da želi da ona ima posebnu imovinu, te se pozvao na emotivnu priču njene bake i djeda, koja je naslijedila kuću iza svog pok. supruga. Obzirom da je između nje i tužitelja velika razlika u godinama, isti je želio da bude vlasnica stana u slučaju da se njemu nešto dogodi, a s time da je upoznao i njenu obitelj. Godine 2011. da je kupila stan od trgovačkog društva Penizule d.o.o., Samobor, a 2017. je tužitelj podnio tužbu u predmetu posl. broj P Ob-433/2017, gdje se u tužbi navodi da to nije bračna stečevina, već njena posebna imovina. Nakon što je pravomoćnom Presudom tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, podnio je tužbu u ovoj pravnoj stvari, tvrdeći da se radi o bračnoj stečevini. Tužitelj da se bavio takvim poslom, pripremio je sve "papire", ugovore koji su prethodili ugovorima o prijeboju i ugovorima o ustupu potraživanja, a ona da je taj ugovor samo potpisala, a nakon što je potpisala ugovor o ustupu potraživanja, pitala je tužitelja postoji li još kakva potraživanja prema stanu i je li ona dužna nekome, a tužitelj da je izričito odgovorio da nije. Nije ništa isplatila, niti osobno, niti njeno trgovačko društvo Penizule d.o.o., [adresa], jer je stan kupila temeljem ugovora o ustupu od 04. listopada 2011. Tužitelj da joj je rekao kako se temeljem tog kupoprodajnog ugovora može upisati kao vlasnik stana, da je stan "čist", da bi 2017. promijenio mišljenje i rekao da je to njegova posebna imovina, iako je od 2011. do 2017. tvrdio suprotno na raznim obiteljskim ručkovima i u komunikaciji s njom.

13. Temeljem rezultata provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim kako je volja stranaka, prvenstveno tužitelja, bila da tužena stekne pravo vlasništva predmetne nekretnine, da su istu nekretninu koristili za stanovanje, zajedno sa sinom, time da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi postojao dogovor stranaka da bi se predmetni stan, nakon uknjižbe na tuženu, prenosio na tužitelja, već je prava volja tužitelja bila da tužena postane vlasnica istog. Pri tome valja istaknuti da volja tužitelja nije bila darovanje predmetnog stana tuženoj, a ugovor o darovanju nesporno nije sklopljen. Dakle, tužena je predmetnu nekretninu stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog s trgovačkim društvom Penizule d.o.o, [adresa] od 30. rujna 2011., temeljem valjanog pravnog osnova, kako je to i utvrđeno pravomoćnom Presudom ovog suda poslovni broj P Ob-433/2017 od 27. srpnja 2022. (članak 114, 115 i 119 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - u daljnjem tekstu: ZVDSP).

14. Iako tužitelj drži da je stan stečen njegovom posebnom imovinom odnosno raspolaganjem manjim stanom kojeg je imao u vlasništvu prije sklapanja braka s tuženom (u [adresa]) i konačno sredstvima naslijeđenim od ujaka sada pok. SŽ, valja istaknuti da je sada pok. SŽ pozajmio novčani iznos trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], a ne tužitelju. Naime, tvrdnja tužitelja da bi bio vlasnik predmetnog stana, jer da mu je ujak (kasnije i sestra ĐŽ), ustupio potraživanje prema trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], koje trgovačko društvo je stan prodalo trgovačkom društvu Penizule d.o.o., [adresa] odnosno da je stekao to pravo vlasništva ustupanjem potraživanja prema trgovačkom društvu Penizule d.o.o., [adresa], kojim je podmirio obvezu tog trgovačkog društva prema trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], čime da je to trgovačko društvo postalo vlasnik predmetne nekretnine, a on da je postao vjerovnik trgovačkog društva Penizule d.o.o., Samobor i da je tužena upravo tim njegovim novcem kupila predmetni stan u vlasništvu trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa], kao direktorica istog, imajući u vidu zakonom propisane osnove i način stjecanja prava vlasništva, ne dokazuju stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja, kako je to i utvrđeno u Presudi ovog suda posl. broj P Ob-433/2017 od 27. srpnja 2022., jer da se ne radi o pravnim osnovama koje bi povezivale ranije vlasnike predmetne nekretnine s tužiteljem, tj. pravnim poslovima u mjeri stjecanja prava vlasništva po tužitelju, time da tužitelj niti u ovoj pravnoj stvari ne tvrdi da bi bio upisan vlasnikom predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Eventualno plaćanje cijene predmetne nekretnine, a bez ispunjenja preostalih navedenih pretpostavki prema odredbama ZVDSP, nema značaj okolnosti koja bi za posljedicu imala stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu je poznat pravni slijed predmetne nekretnine, kao i volja da tužena stekne pravo vlasništva stana, do čega je i došlo temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. rujna 2011. zaključenog između trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa] i tužene. Iako se tužitelj poziva na to da je stekao predmetni stan sredstvima od ujaka, sada pok. ČŽ (koji je novčana sredstva pozajmio trgovačkom društvu Oktal d.o.o., [adresa], a ne tužitelju), kao i raspolaganjem stana u [adresa], kojeg je tužitelj bio vlasnik prije zaključenja braka s tuženom, valja istaknuti da je vlasnik stana prvotno bilo trgovačko društvo Oktal d.o.o., [adresa], potom i trgovačko društvo Penizule d.o.o., [adresa], a ne tužitelj kao fizička osoba, bez obzira što je bio vlasnik odnosno suvlasnik trgovačkog društva Oktal d.o.o., [adresa].

15. U konkretnom slučaju o imovinskim odnosima (bivših) bračnih drugova ima se prosuđivati prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine. U vrijeme stjecanje predmetne nekretnine 2011. godine, bio je na snazi Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/111 i 61/11 - u daljnjem tekstu: ObZ/03), koji u odredbi članka 248 propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi članka 253, stavak 2 ObZ/03 je imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u odredbi članka 248 ObZ/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

16. Kako imovina nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, već se radi o imovini u vlasništvu trgovačkog društva Oktal d.o.o., Samobor, a potom trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa], to ista ne predstavlja bračnu stečevinu.

17. Imovina trgovačkog društva ne predstavlja bračnu stečevinu, jer je ona odvojena od osobne imovine bračnih drugova. Imovina trgovačkog društva pripada trgovačkom društvu, a ne pojedincu odnosno fizičkoj osobi, bez obzira na činjenicu što je tužitelj bio osnivač ili jedan od osnivača, te direktor i zakonski zastupnik trgovačkog društva Oktal d.o.o., [adresa], koje je prvotno bilo vlasnikom predmetne nekretnine, a potom je postalo vlasništvo trgovačkog društva Penizule d.o.o., [adresa] u vlasništvu tužene i bez obzira na prijenose potraživanja po ugovorima o ustupanju potraživanja i prijeboju od 29. prosinca 2010. i ugovora o ustupanju potraživanja od 04. listopada 2011. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-5823/13 od 11. ožujka 2014.)

18. Stoga je tužitelja valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Isto tako je tužitelja valjalo odbiti s prijedlogom za određivanje privremene mjere, temeljem odredbe članka 344 Ovršnog zakona, budući tužitelj nije dokazao pretpostavke za određivanje privremene mjere odnosno opasnost da će bez takve mjere tužena spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pa je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

20. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 ZPP, a odnosi se na trošak sastava podnesaka od 28. veljače 2024. i 22. svibnja 2024. u iznosu od po 1.000,00 EUR,(Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarife), te zastupanja tužene na ročištima od 08. travnja 2024., 04. ožujka 2025., 15. svibnja 2025. i 09. rujna 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR za svako (Tbr.9.1. Tarife) ili ukupno 6.000,00 EUR uz 25 % PDV u iznosu od 1.500,00 EUR ili sveukupno 7.500,00 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Branko Čutura, odvj.

2. Sanja Fijan