Poslovni broj: Us I-2788/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u [adresa], p.p. 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku ČC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika. 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03140869681, Urbroj: 341-99-05/3-24-3761 od 23. listopada 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03140869681, Urbroj: 341-99-05/3-24-3761 od 23. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/24-01/03140869681, Urbroj: 341-18-05/3-24-13848 od

22. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju određena počevši od 1. siječnja 2024. prijevremena starosna mirovina u svoti od 301,41 EUR mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 342,97 eura mjesečno. Isplata navedene mirovine pripada korisniku, počevši od 1. siječnja 2024. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Svota mirovine određena navedenim rješenjem obračunata je sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Splitu broj 212889 od 19. veljače 2024., te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj nakon iznošenja u bitnom obrazloženja osporenog rješenja tuženika navodi da obrazloženje iz osporenog rješenja tuženika smatra neosnovanim i nezakonitim. Naime, osporenim rješenjem tužitelju da je određena isplata najpovoljnijeg mirovinskog primanja koja je povoljnija od osnovne mirovine izračunate s dodatkom od 27% i nema zakonske mogućnosti da se uz najnižu mirovinu odredi i dodatak na mirovinu, što tužitelj smatra pogrešnim i nezakonitim jer tužitelju nije primijenjeno najpovoljnije pravo, a u ovom slučaju bi moglo biti da ono manje (s dodatkom na mirovinu) upravo postane većim i boljim za osiguranika, kojemu nije priznato, pravo na uvećavanje 10% na izračunatu osnovnu mirovinu, kao i pravo na staž osiguranja u dvostrukom trajanju za period učešća u obrani suvereniteta RH i to od 01.04.1991. do 10.08.1993. što predstavlja uvećanje mirovinskog staža za 28 mjeseci radnog staža ili 2,3562 godine, pa je izračun mirovine tužitelja trebalo izračunati na slijedeći način; Prema izračunu prethodno izračunata osnovna mirovina od 301,41 uvećava se: -za (10% DDR) = 30,14; Staž osiguranja u dvostrukom trajanju za 2,3562 x 12,26 = 28,89; Ukupno uvećanje mirovine je: 59,03 Eur; Priznata minimalna mirovina od 342,97 Eur , manja je od nove Osnovne mirovina (301,41+59,03) = 360,44 Eur, za iznos od 17,47 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na osporeno rješenje, te da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog i osporavanog rješenja. Tužitelj u tužbi navodi da kod izračuna mirovine nije primijenjeno najpovoljnije pravo, naime nije mu priznato pravo na uvećanje 10% na izračunatu osnovnu mirovinu kao i pravo na staž osiguranja u dvostrukom trajanju za razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 01.04.1991. do 10.08.1993. Vezano za tužbene navode tuženik ističe da je spisu predmeta priložena presuda Visokog upravnog suda, poslovni broj Us-5390/2011-4 od 29. travnja 2014. kojom je poništeno rješenje Ministarstva obrane, Pravne službe od 6. travnja 2011. i rješenje Područnog odjela za poslove obrane Split od 17. prosinca 2010. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o posebnom stažu ostvarenom u Domovinskom ratu s osnove pripadnosti službi motrenja i obavješćivanja zbog pogrešne primjene materijalnog propisa. Nadalje, iz spisu priložene potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 3. siječnja 2024. vidljivo je da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. travnja 1991. do 10. kolovoza 1993. u trajanju od 863 dana, ali u neborbenom sektoru. Tijelo prvoga stupnja, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009, 110/2021 skraćeno: ZUP), a kako bi se na nedvojben način utvrdilo činjenično stanje u pogledu statusa i mirovinskog staža tužitelja s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu, zamolnicom je od 8. siječnja 2024. zatražilo od Područnog odsjeka za poslove obrane Split izdavanje odgovarajuće tiskanice o posebnom stažu - PS. U svezi sa zatraženim, dana 19. veljače 2024. zaprimljeno je očitovanje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, KLASA: 562-01/24-01/16, URBROJ: 512M2-010401-24-2 od 2. veljače 2024. u kojem je navedeno da je tužitelj bio mobiliziran u službu motrenja i obavješćivanja. Odredbom članka 55. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZHBDR), propisano da se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji su za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske bili zaposleni ili im se staž osiguranja za to vrijeme računa po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), a hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji nisu zaposleni ili nisu ostvarivali staž osiguranja po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), sukladno propisima o obrani, bez obzira na to je li za to razdoblje uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje. Člankom 121. stavkom 1. Zakona o obrani (Narodne novine, broj 73/13, 75/15, 27/16, 110/17, 30/18, 70/19, 155/23), propisano je da se pripadnicima Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova koji su zaposleni ili im se staž osiguranja računa po drugoj osnovi, vrijeme provedeno u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. računa se kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju, a hrvatskim braniteljima koji nisu zaposleni ili ne ostvaruju staž osiguranja po drugoj osnovi, vrijeme provedeno u Domovinskom ratu računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da osobama koje su bile nezaposlene, a mobilizirane su u civilnu zaštitu, službu motrenja i obavješćivanja, kao i obveznicima radne obveze, vrijeme provedeno u civilnoj zaštiti, službi motrenja i obavješćivanja i izvršavanju radne obveze uračunava se u posebni staž u jednostrukom trajanju. S obzirom na činjenicu da je tužitelj bio mobiliziran u službu motrenja i obavješćivanja te je u vrijeme mobilizacije bio prijavljen na osiguranje kao samostalni ugostitelj i s te osnove je ostvario staž osiguranja, dakle nije bio nezaposlen, nema pravne osnove za izdavanje potvrde o posebnom stažu u jednostrukom trajanju, u smislu članka 121. stavka 2. Zakona o obrani. U pribavljenom očitovanju također je navedeno da nema pravne osnove niti za izdavanje potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju za razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 1. travnja 1991. do 10. kolovoza 1993., u smislu članka 121. stavka 1. Zakona o obrani, jer nije bio pripadnik Ministarstva obrane, Oružanih snaga ili Ministarstva unutarnjih poslova, stoga se žalbeni navodi ukazuju neosnovanim. Nadalje, odredbom članka 27. ZHBDR-a propisano je da hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava 25. rujna 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava navode odgovora na tužbu tuženika u dijelu koji su ti navodi u suprotnosti s tužbom, te ističe kako tužitelj svoje pravo iz tužbe dokazuje potvrdom od 15.10.2007. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5390/2011 od 29.4.2014.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja. Naveo je da je tužitelj dana 1.1.2024. ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu po Zakonu o mirovinskom osiguranju izabravši pred Regosu mirovinu iz tzv. II stupnja. Što se stiče potvrde iz koje je vidljivo da je tužitelj u razdoblju 1.4.'91. do 10.8.'93. bio hrvatski branitelj tj. dragovoljac ona nije sporna i tuženik nju nije nikad osporavao. Ovdje se radi da je tužitelj u navedenom razdoblju bio osiguran po drugom osnovu, a da Ministarstvo obrane nije dalo potvrdu o stažu o dvostrukom trajanju jer je tom razdoblju tužitelj bio u službi motrenja i promatranja. Što se tiče dodatka od 10% to tužitelja ne pripada iz razloga što tužitelj iako ima potvrdu da je hrvatski branitelj nema priznat status borbenog sektora. Broj dana u borbenom sektoru je 0, pa stoga i nema osnova da mu se mirovina određuje prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. To da je i sam tužitelj na posredan način i priznao jer je svojom izjavom pred Regosom ostvario prijevremenu starosnu mirovinu prema općem propisu uz pripadajući dio mirovine iz dobrovoljnog osiguranja iz II stupnja. S obzirom na navedeno predlaže zaključenje rasprave i odbiti tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

8. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.

12. Predmetni upravni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 131. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO-a) nakon što je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu broj 212889 od 19. veljače 2024. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2024. i određena je isplata predujma mirovne prema članku 131. stavku 1. ZOMO-a.

13. Tužitelj u tužbi i tijekom ovog spora prigovara da u konkretnom slučaju nije primijenio najpovoljnije pravo, te da bi to ovdje moglo biti da ono manje (s dodatkom na mirovinu) postane većim i boljim za osiguranika koje mu nije priznato pravo na uvećanje 10% na izračunatu osnovnu mirovinu, kao i pravo na staž u dvostrukom trajanju za period sudjelovanja u obrani suvereniteta RH od 1.4.1991. do 10. 8. 1993., što predstavlja uvećanje mirovinskog straža za 28 mjeseci radnog staža ili 2,3562 godine.

14. Prema ocjeni ovog Suda, polazeći od podataka spisa predmeta, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok navedeni prigovori tužitelja nisu osnovani.

15. Naime, iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika razvidno je da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. travnja 1991. do 10. kolovoza 1993., odnosno ukupno 28 mjeseci i 11 dana i da je stekao status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, odnosno da je sudjelovao ukupno 863 dana, u neborbenom sektoru, te da je tužitelj bio mobiliziran u službu motrenja i obavješćivanja.

16. Odredbom članka 55. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZHBDR), propisano da se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji su za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske bili zaposleni ili im se staž osiguranja za to vrijeme računa po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), a hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji nisu zaposleni ili nisu ostvarivali staž osiguranja po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), sukladno propisima o obrani, bez obzira na to je li za to razdoblje uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

17. Odredbom članka 27. ZHBDR-a propisano je da hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani.

18. Odredbom članka 121. stavka 1. Zakona o obrani (Narodne novine, broj 73/13, 75/15, 27/16, 110/17, 30/18, 70/19, 155/23; dalje: Zakon o obrani), propisano je da se pripadnicima Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova koji su zaposleni ili im se staž osiguranja računa po drugoj osnovi, vrijeme provedeno u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. računa se kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju, a hrvatskim braniteljima koji nisu zaposleni ili ne ostvaruju staž osiguranja po drugoj osnovi, vrijeme provedeno u Domovinskom ratu računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju.

18.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da osobama koje su bile nezaposlene, a mobilizirane su u civilnu zaštitu, službu motrenja i obavješćivanja, kao i obveznicima radne obveze, vrijeme provedeno u civilnoj zaštiti, službi motrenja i obavješćivanja i izvršavanju radne obveze uračunava se u posebni staž u jednostrukom trajanju.

19. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, a s obzirom da je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj bio mobiliziran u službu motrenja i obavješćivanja, te da je u vrijeme mobilizacije bio prijavljen na osiguranje kao samostalni ugostitelj i s te osnove je ostvario staž osiguranja, dakle da nije bio nezaposlen, nema pravne osnove za izdavanje potvrde o posebnom stažu u jednostrukom trajanju, u smislu članka 121. stavka 2. Zakona o obrani, te nema pravne osnove niti za izdavanje potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju za razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 1. travnja 1991. do 10. kolovoza 1993., u smislu članka 121. stavka 1. Zakona o obrani, jer tužitelj nije bio pripadnik Ministarstva obrane, Oružanih snaga ili Ministarstva unutarnjih poslova.

20. Naposljetku, glede navoda tužitelja da mu se priznaju mirovinska prava osnovne mirovine sa dodatkom od 27%, a koje je navode tužitelj iznosio i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, pravilno tuženik navodi da je tužitelju pobijanim rješenjem određena isplata najpovoljnijeg mirovinskog primanja, a to je najniža osnovna mirovina u svoti od 342,97 EUR mjesečno, za čije je utvrđenje tuženik u osporenom rješenju dao detaljno obrazloženje, koje u cijelosti kao zakonito prihvaća i ovaj Sud, i koja je povoljnija od osnovne mirovine izračunate sa dodatkom od 27% u iznosi od 301,41 EUR mjesečno, pa stoga pravilno zaključuje tuženik kako u konkretnom slučaju, nema zakonske mogućnosti da se uz najnižu mirovinu odredi i dodatak na mirovinu odnosno pravo na uvećanje od 10% na izračunatu osnovnu mirovinu iz razloga što tužitelj iako nesporno ima potvrdu da je hrvatski branitelj nema priznat status borbenog sektora.

21. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

23. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio.

U Splitu 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.