Poslovni broj: Kzd-84/2020-53

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tee Stojić Bah kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice FG, zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KOz-DO-95/2020-XXIII od 28. svibnja 2020., nakon zaključene javne rasprave 21. listopada 2025. u nazočnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci Ive Slavić, opunomoćenice mlt. oštećenika EG, odvjetnice iz [adresa] i okrivljenice, 24. listopada 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25, dalje u tekstu : ZKP/08)

OKRIVLJENICA FG, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka F i MG rođene E, rođena **.**.1974. u Rijeci, državljanka RH, po zanimanju operater sterilnog doziranja, zaposlena, trenutno na bolovanju s naknadom u iznosu od od 600,00 eura te inkluzivnim dodatkom u iznosu od 420,00 eura, majka dvoje mlt. djece, sa završenom srednjom kemijskom školom, s prebivalištem u [adresa], neosuđivana, na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 01. rujna 2016. do 27. svibnja 2020., u Rijeci, u nakani da onemogući provođenje presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-824/15 od 14. lipnja 2016, pravomoćne 01. rujna 2016., kojom su joj mlt. SG (r. **.**.2007.) i mlt. IG (r. **.**.2008.) povjereni na daljnji život, dok su susreti i druženja mlt. djece s ocem JG određeni na način da će se u razdoblju od tri mjeseca odvijati utorkom i četvrtkom od 17,00 do 19,00 sati u prisutnosti voditelja mjere nadzora, zatim u daljnjem razdoblju od tri mjeseca bez prisutnosti voditelja mjere nadzora, zatim u periodu od slijedećih šest mjeseci srijedom od 17,00 do 19,00 sati, nedjeljom od 11,00 do 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini od 11,00 do 20,00 sati te po proteku šest mjeseci srijedom od 17,00 do 19,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini od 10,00 sati do 20,00 sati te polovicu svih školskih praznika, samoinicijativno donesenom odlukom djecu nije predavala ocu te se tako susreti i druženja nisu održavali, pa i nakon što je Centar za socijalnu skrb Rijeka dana 14. studenog 2016. donio rješenje o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djecom pod nadzorom, odbijajući suradnju sa voditeljicom mjere, ne odazivajući se pozivima Centra, ne opravdajući svoje nedolaske te ne dovodeći djecu kako bi se susreti s ocem održali, premda nisu ustanovljene stvarne prepreke za ostvarivanje susreta i druženja mlt. SG i M s ocem, te unatoč procjeni Centra za socijalnu skrb da je nužno izreći mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. djeci, ista nije izrečena zbog njezine nesuradnje, zbog čega otac osim u jednom navratu kada je ostvario susret s mlt. M u nazočnosti voditeljice mjere nadzora, nije ostvarivao susrete i druženja s djecom, a kojim svojim postupanjem je ugrozila pravilan razvoj djece,

dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud,

pa da bi time počinila dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisana i kažnjiva po čl. 173. st. 1. KZ, sve uz primjenu članka 51. KZ.

II Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu FG zbog učina dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11, pobliže činjenično i pravno označena u izreci presude.

2. Upitana kakav stav zauzima prema navodima optužbe okrivljenica FG izjavila je da se ne smatra krivom i obranu je odlučila iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, pročitan je iskaz oštećenika KG i svjedoka DG na zapisniku od 5. prosinca 2023. (list 227-230 spisa), svjedoka RG i NG na zapisniku od 23. veljače 2024. (list 236-238 spisa) te svjedoka UG na zapisnik od 30. travnja 2024. (list 241-242 spisa) i FGŽ na zapisniku od 18. srpnja 2024. (list 251-252 spisa). Pročitan je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. med. specijalist psihijatrije Tanje Kosec i mr. spec. kliničke psihologije PG od 24. lipnja 2025. (list 264-287 spisa) te su vještakinje usmeno ispitane na raspravi 21. listopada 2025. Pročitana je i materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to izvješća nadzora Centra za socijalnu skrb Rijeka nad susretima i druženjima za period od 17.01.2017-17.02.2017., od 17.12.2016. - 17.01.2017., te od 17.11.2016. -17.12.2016. (list 3-7 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka od 14.11.2016. (list 8-11 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-470/16 od 01.09.2016. (list 12-15 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-824/15 od 14.07.2016. (list 16-20 spisa), prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb Rijeka o povjeri i načinu realizacije susreta i druženja od 31.05.2016. (list 24-30 spisa) te presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob-727/2024-5 od 25. lipnja 2025.

4. Iz iskaza svjedoka KG (list 230-231 spisa) proizlazi da je sa okrivljenicom bio u braku od 2007. pa do ožujka 2015. otkad ne žive zajedno s time da je brakorazvodna parnica okončana 2017. godine. Po presudi su djeca trebala živjeti sa majkom, a njemu su određeni susreti i druženja s njima s time da se ne sjeća točne dinamike kako je to bilo određeno. Sjeća se da su se susreti njega s djecom već po presudi trebali održavati u CZSS. Pokušavao je ostvariti susrete i druženja sa djecom i odlazio je na pozive Centra, međutim majka nije dovodila djecu na te susrete. Bio je samo jedan polovični susret u trajanju od oko pola sata kada je vidio mlađeg sina, a starijeg ne. Nije mu poznat razlog zašto majka nije dovodila djecu na susrete i druženja. Djecu je zadnji put vidio 2015. godine dok su on i okrivljenica još bili u braku i više nikada, osim ovog jednog susreta kada je vidio mlađeg sina. Ni ne zna kako njegova djeca izgledaju, ne zna niti u koju školu idu. Taj susret sa mlađim sinom nije bio produktivan, ima osjećaj da je bio isforsiran. Ne zna zašto stariji sin tada nije došao. Mjera nadzora je trajala nekih 6 mjeseci ili godinu dana, ne sjeća se točno i ista se više ne provodi. Cijelo vrijeme pokušavao je da se susreti odvijaju, ali nakon ovog jednog susreta susreti se više nisu dogodili. Djecu i nadalje ne viđa, želi ih vidjeti, pokušava to 9 godina, ali ne zna na koji način. S djecom ni na koji način ne kontaktira kao ni sa majkom djece. Misli da nema smisla da razgovara sa majkom, teško da će oni više ikada razgovarati. Sjeća se da je voditeljica mjere bila DG, ne sjeća se prezimena, čini mu se da je to bila ova gospođa koja je danas svjedočila.

4.1. Na pitanje ODO Rijeka iskazao je da je redovito dolazio u Obiteljski centar na susrete i druženja. Majka nije dolazila s djecom, izuzev jednom, kad je vidio mlađeg sina, a starijeg tog dana nije vidio. Pitao je voditeljicu mjere zašto majka i djeca nisu došli, međutim ne sjeća se što je točno bio razlog njihovog nedolaska. Do razvoda braka sa djecom je bio u dobrim odnosima. Zadnje 3 godine u braku je bilo problema između njega i bivše supruge, ali sa djecom je odnos bio okej. Izuzev na Centru nije poduzimao druge mjere odnosno pokretao druge postupke niti je pokušavao na neki drugi neformalan način doći do djece.

5. Iz iskaza svjedoka DG (list 228-229 spisa) proizlazi da je bila određena kao voditeljica mjere ostvarivanja nadzora nad osobnim odnosima oca i djece. Misli da je to bilo 2016. i 2017. godine, u svakom slučaju bilo je zimsko razdoblje. O provođenju mjere sačinjavala je izvješća kojima zbog proteka roka više ne raspolaže, a samih detalja iz provođenja ove mjere se jako slabo sjeća. Ono čega se sjeća je da je ostvaren jedan susret i to mlađeg djeteta sa ocem pod njenim nadzorom u prostorijama Obiteljskog centra. Sjeća se i da je bilo više pokušaja susreta djece sa ocem međutim ne sjeća se razloga zašto ti susreti nisu održani, pretpostavlja zbog otpora djece dok se ne sjeća je li i majka pružala otpor. Također se ne sjeća kako su susreti bili određeni odnosno u kojoj dinamici od strane suda. Poanta odnosno njena uloga je bila da djecu pripremi za susrete s ocem te je, a što je i uobičajeno, održala jedan susret s ciljem upoznavanja nje, djece i majke. Sjećam se da je, a što je bilo prisutno osobito kod starijeg djeteta, pružan otpor prema ocu od strane djece, a koji otpor je od strane djece njoj i verbaliziran, ali se detalja razgovora ne sjeća. Susreti pod nadzorom su sudska mjera, a misli da su u konkretnom slučaju bili određeni zbog nasilja u obitelji, čini joj se zbog nasilja oca prema majci, ali detalja se ne sjeća. Također se sjeća da su pokušavali osigurati da otac vidi djecu, a da se pritom otac i majka ne sretnu, međutim detalja tih njihovih nastojanja odnosno zašto su to činili se ne sjeća. Izvješća o provođenju mjere je predavala nadležnom timu u Centru.

5.1. Nakon što su joj predočena izvješća sa lista 3-7 spisa navela je da su to izvješća koja je osobno sastavila i potpisala kao voditelj mjere nadzora nad susretima i druženjima djece sa ocem.

5.2. Na pitanje suda iskazala je da koliko se sjeća odnosno u to je sigurna, u okviru provođenja ove mjere nekoliko je puta otišla na adresu prebivališta djece odnosno u stan gdje su živjela s majkom, a sve u svrhu objašnjenja djeci radi čega se mjera provodi i pripreme djece radi njenog provođenja. Sjeća se da je jednom prilikom starije dijete plakalo dok je bila u stanu, ali ne sjeća se zašto, ali misli da se radilo upravo o tome odnosno o susretima s ocem kao razlogom. Koliko se sjeća kod mlađeg djeteta je postojala volja da viđa oca, međutim zbog obzirnosti prema bratu s kojim je bio jako povezan, solidarizirao se s bratom u smislu da ni on ne odlazi viđati oca.

5.3. Na pitanje ODO Rijeka iskazala je da sud određuje vrijeme trajanja mjere. Ne zna da li je odradila cijelu mjeru ili manje. Misli da je bila određena na 3 mjeseca. Ne može zbog vremenskog odmaka sada reći da li je u tom vremenskom razmaku odnosno za vrijeme trajanja mjere od početka pa do okončanja bilo pogoršanja ili poboljšanja u interesu starijeg djeteta po pitanju susreta s ocem. Nije opservirala da li je majka bila angažirana u pogledu susreta oca i djece. Susret oca i djece odvio se u obiteljskom centru. Na zadnji, a ujedno i jedini susret, majka je došla s oboje djece, međutim samo je mlađe dijete ostvarilo susret dok je majka sa starijim djetetom napustila prostorije odnosno misli da nisu ni ulazili unutra. Ne sjeća se zašto nakon ovog susreta, gdje je od strane mlađeg djeteta ostvaren odnos sa ocem, nije došlo do daljnjih susreta, da li iz razloga što je mjera završena ili je postojao neki drugi razlog. Sjeća se i da je na taj susret otac donio PlayStation i dao ga djetetu, a da je dijete nakon susreta reklo nešto u smislu da je došao samo radi PlayStationa jer je znao da će ga dobiti. Vjerojatno je HG bila socijalni radnik u nadležnom timu, u to su se vrijeme socijalni radnici mijenjali pa nije sigurna, ali sigurna je da je nadležni psiholog bila UG.

5.4. Na upit okrivljenice iskazala je da se ne sjeća da je okrivljenica sa starijim sinom ušla u prostorije Obiteljskog centra niti da bi tom prilikom dijete reklo da će se baciti sa balkona.

6. Iz iskaza svjedoka RG (list 236 spisa) proizlazi da je djelatnica HZSR Područni ured Rijeka. U razdoblju od studenog 2017. do ožujka 2020. radila je na Odjelu za zaštitu djece, braka i obitelji. Vodili su obitelj KG odnosno obitelj je bila u tretmanu Centra. Ne sjeća se koliko je dugo radila na predmetu obitelji KG. Po njenom sjećanju otac djece obraćao se Centru iz razloga što ne može viđati sinove, a iz razloga što majka to onemogućava. Sjeća se da su jedno vrijeme pozivali majku i da se nije odazivala na pozive, a kada se odazvala vidjeli su ju jednom ili dva puta. Vjerojatno su je pozvali poradi održavanja susreta oca i djece s time da se ne sjeća detalja obavljenog razgovora. Misli da je osobno pričala sa njom s obzirom da je bila dio stručnog tima. Sa njom je u timu bila i UG u svojstvu psihologa. Osobno nije razgovarala sa djecom, a ne zna ni da li je sa djecom razgovarala UG, iako kao psiholog moguće da je. S ocem djece razgovarala je u nekoliko navrata vezano uz njegovo obraćanje centru zbog onemogućavanja viđanja sa djecom. Misli da je obitelj i prije obraćanja oca Centru bila u obradi Centra zbog razvoda braka. Zna da su po razvodu braka djeca živjela sa majkom, ali ne zna kako je prema sudskoj odluci otac trebao viđati djecu. Misli da je otac ostvario susret sa djecom nakon što se obratio Centru, ali se okolnosti tog susreta ne sjeća. Moguće je da je susret bio i u Centru. Misli da su ocu bili određeni susreti pod nadzorom s time da ne zna detalje kao ni razlog zašto je nadzor nad susretima određen.

7. Iz iskaza svjedoka NG (list 237-238 spisa) proizlazi da joj se prvi put kao djelatniku HZSR Područni ured Rijeka obratila MG majka okrivljenice, a zbog narušenog zdravstvenog stanja svoje kćeri. Dana **.**.2023. MG je i pristupila na razgovor u Centar koji je održan u njenoj nazočnosti zajedno sa psihologicom ĐG. Održavanje tog razgovora hitno je tražila majka okrivljenice. U razgovoru je navela da joj je kćerka jako loše, da ima ozbiljnih problema sa bubrezima i jetrom i da je pitanje što će sa njom biti i da se zbog toga brine za unuke jer unuci ne kontaktiraju sa ocem niti on za njih plaća uzdržavanje pa ju je zanimalo što sa djecom u slučaju da se majci nešto dogodi zbog teško narušenog zdravlja. MG zamolili da dovede u Centar unuke i 24. veljače 2023. djeca su došla u pratnji bake te je sa njima razgovarala kolegica ĐG, a kojem razgovoru ona nije nazočila s time da ima uvid u službenu bilješku koja je sastavljena povodom istog. U toj bilješci je navedeno da su dečki dosta loše iz razloga što je majka na respiratoru i da su usmjereni na ozdravljenje majke, da sa ocem ne kontaktiraju godinama i da s njim ne žele odnosno nemaju potrebu kontaktirati te da se baka o njima dobro brine. Također u spis predmeta zaprimljeni su dopisi iz škole dječaka koji su potvrdili da kontakte vezano uz školu imaju isključivo sa majkom dječaka te da je baka po majci, od kad je majka bolesna, preuzela u tom smislu njenu ulogu, dok otac školu nikada nije kontaktirao. Ocu je poslala poziv ocu i odazvao se tek na treći poziv. Saslušala ga je 27. studenog 2023. kolegica TG jer nje tog dana nije bilo na poslu. Napominje da je u tom pozivu, nakon kojeg je pristupio u Centar, upozorila oca na mogućnost da ga se liši prava na roditeljsku skrb. S obzirom na sumnju na zlouporabu droga, a koju sumnju su imali zbog činjenice što ĆG živi u istoj kući samo na drugom katu sa polubratom kojem su djeca žurno izdvojena iz obitelji zbog droge i nasilja, a da su kolegice na terenskim uvidima vidjele i ĆG i činilo im se da također zloupotrebljava droge, pripremila je uputnicu za testiranje na droge na Kalvariji. ĆG se suglasio sa testiranjem. Nije ga uznemirilo ni ukazivanje na moguće lišenje roditeljske skrbi jer je naveo da on ionako već godinama djecu ne viđa i da je odustao od djece. Sjeća se da ju je nazvala i ŠG, majka KG, a interesirala se odnosno iskazala bojazan da ne bi morala plaćati uzdržavanje za unuke umjesto sina dok uopće nije iskazivala interes za samu djecu. JG nikada nije dostavio potvrdu da se podvrgnuo testu na droge, a provjerom u Kalvariji utvrdila je da se uopće nije testirao. Centar se obratio i Općinskom sudu u Rijeci te je utvrđeno da je protiv KG podignuta optužnica za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama. Sve ovo su tražili radi pokretanja postupka protiv oca odnosno lišenja roditeljske skrbi. Navedeni postupak za sada još nije pokrenut. Također, izvršen je i terenski uvid u stanu u kojem žive djeca i to 14. ožujka 2023. U to vrijeme kod njih se bila i doselila baka po majci. Baki su dali obrazac za podnašanje zahtjeva za skrbničko udomiteljstvo u slučaju da se majci nešto dogodi. Baka je zahtjev podnijela međutim naknadno je povučen jer se majci popravilo zdravstveno stanje. U doticaj s obitelji došla je prvi put 24. siječnja 2023., kad se majka okrivljenice kako je ranije iskazala obratila Centru, a referadu obitelji Maraš preuzela je u studenom 2022. Da se otac dječaka žalio da majka opstruira viđanje njega i djece iščitala je iz dokumentacije predmeta. Iz dokumentacije zna i da je protiv majke S podnio kaznenu prijavu kao i da je majka upozoravala S da je otac bio nasilan za vrijeme braka spram nje i djece. Bivše kolegice podnijele su kaznenu prijavu protiv majke iz razloga neodazivanja na pozive Centra, a po obraćanju Centru od strane oca djece. Iz dokumentacije zna i da je postojao nadzor nad susretima oca i djece, ali ne zna razloge određivanja tog nadzora. Koliko zna, jedan susret oca i djece je bio, dok za ostale ne zna. Sa dječacima nije razgovarala jer kao socijalni radnik ne razgovara sa djecom. Također, nakon što je pristupio po pozivu u Centar JG je naveo da se pred više godina obratio Centru radi nemogućnosti viđanja sinova, ali da se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Iskazivao je ljutnju na Centar iz razloga što se ništa nije promijenilo. Nije upoznata s time, pa u tom smislu ne može iskazivati, što bi bio razlog da se po pitanju susreta oca i djece ništa nije promijenilo.

7.1. Na upit suda svjedok je iskazao da koliko zna na predmetu obitelji JG od kolega su radili RG i UG a nakon njih OG i ČG, s time da prema dokumentaciji ne proizlazi da bi iste poduzimale kakve radnje, a nakon njih je na predmetu radila ona i kolegica ĐG.

8. Iz iskaza svjedoka UG (list 241-242 spisa) proizlazi da joj je ime okrivljene te oštećenika i mlt. oštećenika poznato iz vremena dok je radila u CZSS Rijeka na odjelu za brak i obitelj kao psiholog. Ono čega se sjeća je da je roditeljima izrečena stručna pomoć i potpora s time da se ne može izjasniti kada, a ocu susreti i druženja pod nadzorom kao i da su pisali kaznenu prijavu protiv okrivljene jer nije postupala po odluci suda o realizaciji susreta oca i djece. Kao psiholog razgovarala je sa djecom, napravila je psihološku obradu roditelja i u više navrata razgovarala sa oba roditelja. Ako se dobro sjeća problem je bio nasilničko ponašanje oca u odnosu na majku pred djecom 2016. godine uslijed čega je došlo do prekida suživota roditelja, a što je rezultiralo time da otac nije viđao djecu. Razlog tome je bilo djelomično odbijanje od strane djece, a djelomično opstruiranje majke pri realizaciji tih susreta. Djeca su joj verbalizirala da su nazočila fizičkom napadu oca na majku i to je bio argument zašto ne žele viđati oca, a negirali su nasilje od strane oca prema njima. Misli da su susreti ocu uz nadzor određeni 2018. godine a da je razlog tome jer je postojao diskontinuitet u realizaciji tih susreta, a i što su djeca odbijala susresti se sa ocem i bojala su ga se pa da ti susreti lakše idu je ocijenjeno da je bolje da krenu pod nadzorom. Ne sjeća se da li je koji susret pod nadzorom realiziran. Osim nje u predmetu su postupali i FGŽ kao socijalni radnik, kolegica BG, RG i ČG te EGŽ.

8.1. Na upit ODO Rijeka iskazala je da se opstruiranje majke manifestiralo na način da su imali dogovor s majkom radi održavanja jednog susreta oca i djece u Centru kada je otac došao, a majka nije došla niti je dovela djecu. Zvali su je, a ona je navela da je radila noć pa da nije mogla doći. Potom je uslijedio prijedlog Centra, a uz suglasnost majke, da se susreti sa ocem realiziraju pod nadzorom da bi se potom majka žalila na tu istu sudsku odluku, a kad je ista postala pravomoćna, majka nije po njoj postupala. Misli da je nadzor nad susretima i druženjima djece s ocem u konačnici obustavljen zbog nesvrhovitosti.

8.2. Na upit okrivljene svjedok je iskazao da je CZSS dužan obavijestiti Državno odvjetništvo ili policiju u slučaju prijave da je došlo do nasilja u obitelji. Na upit zašto to nije učinjeno u njihovom slučaju s obzirom da je Centru dostavljena medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da su majka i dijete žrtva fizičkog nasilja može iskazati da se navedenog ne sjeća. Na upit zašto je, iako je na to ukazivala još 2016. godine, otac upućen na testiranje na drogu tek 2024. svjedok navodi da zato što je testiranje dobrovoljno i CZSS nema mehanizme prisile ukoliko osoba to ne želi dobrovoljno učiniti. Na upit zašto kada je tražila da se ide na uviđaj kod oca doma kako bi se utvrdilo da li su primjereni uvjeti za susrete njega sa djecom vikendima isti nije poduzet navodi kako da bi se održavali vikend susreti oca sa djetetom preduvjet je bio 6 mjeseci održavati susrete pod nadzorom pa kako je navedeno izostalo, vikend susreti u tom smislu nisu bili mogući pa shodno tome nije ni bilo potrebno izvršiti ni uviđaj kod oca doma. Njoj je bilo poznato da se protiv oca 2009. vodi kazneni postupak radi proizvodnje i prometa drogama. Iz tog razloga je, odnosno tim više, određen nadzor susreta oca i djece pod nadzorom. Na upit da li je moguće da se susreti pod nadzorom odrede unatoč činjenici da je osoba evidentirana kao ovisnik i protiv nje se zbog droge i vodi kazneni postupak navodim da je moguće.

8.3. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da se ne sjeća, odnosno bilo bi sad nagađanje da li su oba djeteta djelomično bila u otporu prema susretima s ocem.

9. Iz iskaza svjedoka FGŽ (list 251-252 spisa) proizlazi da je unatrag 8 godina djelatnica HZZSR Područni ured Opatija, a prije toga je do listopada 2016. bila djelatnik tada CZSS Rijeka. U tom svojstvu djelovala je u nekim postupcima koji su se vodili u riječkom centru u odnosu na obitelj JG i to postupku uvida u obitelj, čini joj se da je bila obavijest policije o intervenciji u obitelj pa su zatražili njihov angažman i uvid u obitelji i eventualno poduzimanje mjera. Djelovala je i u postupku brakorazvoda u vidu davanja prijedloga i mišljenja o povjeri djece i susretima odnosno kontaktima sa ocem. Naime djeca su cijelo vrijeme živjela sa majkom čemu se otac nije ni protivio. Prije samog pokretanja brakorazvoda došla je Centru prijava od strane majke i prvi kontakti sa majkom polučili su saznanje o tome da je došlo do prekida suživota sa ocem djece zbog verbalnog a potom i fizičkog sukoba u nazočnosti djece. Roditelji su tada već živjeli odvojeni kada je započela taj kontakt sa majkom vezano uz prijavu za nasilničko ponašanje . Majka se brinula o djeci, bilo joj je jako teško organizirati čuvanje jer je radila u tri smjene čini joj se u Galenskom laboratoriju te su joj u čuvanju pomagale njena majka dok nije slomila nogu, nakon čega joj je pomagala i svekrva s kojom je unatoč problemima sa suprugom imala korektne odnose. Zadnje što je radila u odnosu na predmetnu obitelj prije nego je otišla iz CZSS Rijeka je stručna obrada zajedno sa psihologom radi davanja mišljenja o povjeri djece i susreta sa ocem. Nakon toga nije upućena što se u obitelji događalo i koje su odluke donesene. Oca je vidjela jednom ili dva puta te ga čula i telefonom nakon što je bio kod nje radi stručne obrade. Još dok su formalno bili u braku odnosno u periodu dok su već živjeli odvojeno teško su dolazili do oca djece odnosno protekao je dugi period od početka vođenja postupaka pa dok su u konačnici došli do oca. Majka im je tada dala podatak da otac ne kontaktira sa djecom i ne pita za djecu. U to vrijeme otac se nije centru iz tog razloga ni obraćao. Vrlo brzo nakon prekida suživota roditelja i nakon intervencije policije zbog nasilja su ih zvali iz škole i javili da je otac došao u školu i da se dijete jako uznemirilo. Stupili su u kontakt i rekli da to ne čini i u tom smislu ih je i poslušao. Stariji sin je bio jako iz traumatiziran radi nasilja i čak je bio u otporu prema ocu i nije iskazivao želju da oca vidi. Mlađi sin je htio ali je majka bila skeptična kako će to proći. Majka je negirala nasilje prema djeci, ali je ukazivala na očevu neodgovornost kao roditelja. Ovo se odnosi na razdoblje prije formalno pokrenutog postupka brakorazvoda. Nakon što je pokrenuta brakorazvodna parnica, ne može se sjetiti detalja, otac je verbalizirao želju da djecu vidi. Majka nije imala povjerenja u oca i nije htjela prihvatiti način na koji je otac htio viđati djecu jer je smatrala da on nije dovoljno odgovoran. Naime otac je htio viđati djecu na samo te da za vikend budu kod njega s čime se majka nije suglasila. Roditelji se dakle o tome nisu sporazumjeli, a oni kao Centar nisu nadležni o tome donijeti odluku.

9.1. Na upit Z ODO Rijeka svjedok je iskazao da nakon što je u listopadu 2016. otišla iz CZSS Rijeka nema nikakvih saznanja o odnosima i sudskim odlukama u imenovanoj obitelji.

9.2. Na upit okrivljene svjedokinja je iskazala da nema saznanja da je otac bio u skupini dilera što je otkriveno u akciji Nehaj. Sjeća se da je majka govorila o tome da je otac sklon konzumiranju droga. On je čak i osobno potvrdio njoj u razgovoru da je svojevremeno konzumirao marihuanu. Sjeća se i da se majka žalila da je otac znao dovesti društvo te da su zajedno konzumirali droge te da je sve smrdilo.

9.3. Ne može se sjetiti što su oni konkretno i predlagali u pogledu susreta i druženja djece s ocem, sjeća se samo da su jako ograničavali te susrete i to iz više razloga, a to je istraumatiziranost djece, duži vremenski period u kojem nisu viđali oca, podaci od majke o očevoj neodgovornosti kao roditelja te nasilničkog ponašanja prema majci u nazočnosti djece.

9.4. Ne zna odnosno nema saznanja što je sud u konačnici u pogledu susreta odredio.

10. Iz kombiniranog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. med. specijalist psihijatrije Tanje Kosec i mr. spec. kliničke psihologije PG od 24. lipnja 2025. (list 264-287 spisa) proizlazi da se vještačenje temelji na uvidu u spis te psihijatrijskoj i psihologijskoj obradi mlt. oštećenika SG i mlt. oštećenika IG.

10.1. I iz obrade psihijatra i iz obrade psihologa proizlazi da se kod oba mlt. oštećenika postavlja dijagnoza F43.8. Ostale reakcije na teški stres čije osnovne karakteristike su povezanost sa stresnim događajima, simptomi su jasno vezani za značajan stresor. Manifestiraju se kao emocionalna nestabilnost, napadi plača ili iritabilnost, promjene raspoloženja, povlačenje iz socijalnih kontakata, psihosomatske tegobe (npr. glavobolja, probavne smetnje), blage anksiozno-depresivne smetnje. Nema ozbiljnog narušavanja funkcionalnosti, kao kod PTSP-a, ali postoji subjektivna patnja i smanjenje kvalitete života. Obilježena je blagom psihološkom reakcijom koja traje duž nego što bi se očekivalo, ali bez ozbiljnih funkcionalnih smetnji.

10.2. Iz obrade psihologa na okolnost osobina njegove ličnosti proizlazi da je mlt. SG mlada osoba koja aktualno ne pokazuje probleme u ponašanju niti psihičkom funkcioniranju, dobro je prilagođen na zahtjeve okoline. Iz rezultata psihologijskog ispitivanja dobiju se pokazatelji koji ukazuju da su događaji u obitelji vezani uz razvod roditelja i situacije koje je proživljavao kad je otac pokazivao maladaptivne obrasce ponašanja ostavili trag na kvalitetu njegovog psihičkog funkcioniranja i ponašanja. Razvio je osobine emocionalne suzdržanosti i svojevrsne zatvorenosti prema drugim ljudima u odnosu na koje se istovremeno osjeća drugačiji zbog teških obiteljskih prilika i poseban zbog svojih dobrih osobina. Provedeno psihologijsko ispitivanje ne daje informacije o strukturi ličnosti već o psihološkim osobinama koje su se razvile kao posljedica odrastanja u specifičnim okolnostima.

10.3. U pogledu utjecaja drugih osoba, osobito majke na doživljaj oca i želju viđanja oca iz dobivenih pokazatelja vidljivo je da se SG vezano uz oca istovremeno osjeća odbačeno i povrijeđeno. U toku odrastanja bio je svjedok njegovih ispada u ponašanju radi čega se osjećao zbunjeno i nezaštićeno, no čini se da se nadao da je otac zainteresiran za njega i da sa njime može ostvariti kontakt. Odbijanje kontakata sa ocem u tom periodu vjerojatno je više posljedica povrijeđenosti i spomenutih neugodnih emocija koje je imao nego utjecaja majke i ostalih članova obitelji. U trenutku kad se mama razbolila i kad se otac nije javio na poziv Centra da preuzme skrb o njemu i bratu SG povreda je bila prevelika i od tada ne želi s njime imati nikakve kontakte.

10.4. Iz obrade psihologa na okolnost osobina njegove ličnosti proizlazi da je mlt. IG mlada osoba koja aktualno ne pokazuje probleme u ponašanju niti psihičkom funkcioniranju i uglavnom je prilagođen zahtjevima okoline. Iz rezultata psihologijskog ispitivanja dobiju se pokazatelji koji ukazuju da su događaji u obitelji vezani uz razvod roditelja, a posebno odsustvo osjećaja povezanosti s ocem i situacije u kojima je prisustvovao očevim odstupanjima u ponašanju ostavili trag na kvalitetu njegovog psihičkog funkcioniranja i ponašanja. Razvio je osobine emocionalne suzdržanosti i zatvorenosti prema drugim ljudima.

10.5.U pogledu utjecaja drugih osoba, osobito majke na doživljaj oca i želju viđanja oca iz dobivenih pokazatelja vidljivo je IG na početku nije odbijao susrete s ocem. U toku odrastanja bio je svjedok očevih ispada u ponašanju radi čega se osjećao zbunjeno i nezaštićeno te su se s vremenom susreti prorijedili, više radi nelagodnih osjećaja zbog očeva ponašanja nego radi utjecaja majke i ostalih članova obitelji. Moguće je da se kod M razvio osjećaj odbačenosti u odnosu s ocem radi čega mu je bilo teško održavati kontakte. U trenutku kad se mama razbolila i kad se otac nije javio na poziv Centra da preuzme skrb o njemu i bratu njegova povreda bila je prevelika i od tada ne želi s njime imati nikakve kontakte.

10.6. Provedeno psihologijsko ispitivanje ne daje im informacije o strukturi ličnosti već o psihološkim osobinama koje su se razvile kao posljedica odrastanja u specifičnim okolnostima.

10.7. Oba mladića imali su izrazito teške uvjete odrastanja, obilježene sukobima roditelja, očevom uporabom sredstava ovisnosti, i majčinom nemoći da se sa istim adekvatno nosi.

10.8. Iz mišljenja proizlazi da su prestankom bračne zajednice djeca ostala živjeti s majkom, čime se štetan utjecaj partnerskog konflikta značajno reducira. Majka je zaposlena i uz podršku svojih roditelja i bake po ocu nastavlja skrbiti o djeci. Radi negativnih iskustava s ocem djeca odbijaju sudski određene susrete i druženja s ocem jer isti predstavljaju podsjetnik na ranu traumatizaciju, a majka ne pokazuje motivaciju za poticanje istih zabrinuta za boravak djece bez nadzora u miljeu osoba ovisnih o opijatima i kriminalnom miljeu. Notirano zdravstveno stanje majke govori u prilog osobi koja je bila ovisnica o alkoholu, no navedeno nije kasnije imalo značajnijeg utjecaja na odrastanje djece. Djeca ju doživljavaju kao empatičnu, brižnu i požrtvovnu. Iako, zasigurno reduciranih kompetencija, nije uzrokovala diskontinuitet u skrbi oko djece. Oba su mladića redoviti pohađala školu, dobrog su zdravlja, suosjećajni, privrženi jedno drugome i majci. Sjećanja na djetinjstvo i rano školsko doba i dalje predstavljaju neprorađene traume te oba mladića zadovoljavaju kriterije za F.43.8. Ostale reakcije na teški stres. Za zdravo odrastanje od osnovne je važnosti kontinuitet skrbi, emocionalno stabilnih roditeljskih figura. Navedeno je osnova sigurnosti i identifikacijski model za djecu na temelju kojeg grade buduće odnose.

10.9. Zaključno vještaci utvrđuju da su oba mladića još maloljetna, te se aktualno ne mogu procjenjivati karakteristike njihove ličnosti koja je još u razvoju. Oba mladića zadovoljavaju kriterije za F 43.8. Ostale reakcije na teški stres koja proizlazi iz ranih traumatskih iskustava prvenstveno vezanih na odnos s ocem. Na odnos s ocem imaju utjecaja sama iskustva kojima ih je otac izložio svojim maladaptivnim ponašanjima spram majke i njih ponaosob. U toj situaciji je majka bila početno u poziciji nemoći, a potom ih je od negativnih utjecaja nastojala zaštititi, te ih na susrete i druženja s ocem nije motivirala. Radi svega proživljenog, počev od traumatskih iskustava s ocem do kasnijeg ignoriranja uslijed bolesti majke, oba su mladića duboko razočarana u oca, u potpunosti bez motivacije da sa njime stupe u kontakt i pokušaju graditi odnos.

10.10. Iz iskaza vještakinja prilikom usmenog ispitivanja na raspravi 21. listopada 2025. proizlazi da utvrđena reakcija na teški stres kod oštećenika potiče iz razdoblja dok su roditelji još živjeli zajedno i isti nije posljedica činjenice da poslije razvoda roditelja oštećenici nisu viđali oca. S obzirom na konstataciju u zaključku da majka oštećenike nije motivirala na susrete i druženje s ocem, da li je majka mogla nešto više učiniti po tome pitanju vještakinje su iskazale da je na to teško odgovoriti. Naime nakon separacije roditelja, a radi traumatskih iskustava koja su djeca prošla, djeca su bila u strahu od oca, a to je mogao otkloniti samo otac svojim primjerenim ponašanjem. Teško da je to majka mogla s obzirom da je sa ocem bila u konfliktu. Na upit kako je otac mogao otkloniti strah od djece spram njega s obzirom da djecu nije ni viđao jer ih majka na to nije motivirala navele su da je osnovni razlog zbog kojega djeca nisu htjela viđati oca bio njihov strah od oca. Niti u jednom momentu tijekom intervjua od djece nisu dobili podatak da ih je majka sprječavala da viđaju oca. Na strah djece od oca majka je reagirala pasivno odnosno nije ih motivirala da viđaju oca. Na upit što je po njihovom mišljenju, a s obzirom na rezultate provedenog vještačenja dominantniji razlog zašto djeca nisu htjela viđati oca, da li strah od oca ili majčina pasivnost da ih na to motivira vještakinje su suglasno navele da je definitivno bio dominantniji strah od oca nego majčina pasivnost, a taj strah od oca postoji u izvjesnoj mjeri i dan danas, ali više u smislu nelagode i razočarenja jer su to sada već odrasli dečki. Ono što su im oba oštećenika verbalizirala i to primarno u vidu njihovog razočarenja u oca je činjenica da su došli do saznanja da u trenutku kada je majka bila životno ugrožena te se postavilo pitanje tko će o njima skrbiti, otac se nije odazvao pozivu Centra za socijalnu skrb kada se o tome trebalo odlučiti. Od tog trenutka oboje su iskazali kako su razočarani svojim ocem. Iako ih nisu to decidirano pitale, stekle su dojam, s obzirom na razočarenje u oca, da djeca ni dan danas ne žele vidjeti oca.

11. Iz izvješća voditeljice mjere nadzora Centra za socijalnu skrb Rijeka nad susretima i druženjima za period od 17.01.2017-17.02.2017. (list 3 spisa) proizlazi da tijekom izvještajnog razdoblja nije ostvaren niti jedan susret ili druženje oca sa djecom. Sa ocem je u tri navrata telefonski kontaktirala kako bi ga informirala o tijeku mjere. Majka se terminu 18. siječnja u Obiteljskom centru nije pojavila, o čemu ju je sama informirala navodeći da je bilo ružno vrijeme te da je zapela na poslu, povratno je navodno kontaktirala stručnu djelatnicu međutim nije ju uspjela dobiti. Ukazano joj je na posljedice nepoštivanja sudske odluke što je prihvatila te obećala da će otići do Obiteljskog centra kao bi zakazala novi termin savjetodavnog rada za sebe i djecu. Vidljivi su određeni mali pomaci u motiviranju djece na susrete s ocem, iako joj je i dalje teško izaći iz pozicije "morate ići", ali u skladu s tim traži pomoć u smislu savjeta kako bi djecu adekvatnije motivirala. Vezano za Dorianovu reakciju prije prethodno zakazanog sastanka o tome sa njim nije razgovarala jer je odbijao razgovor. Kad je zadnji put došla sakrio se iza kauča i nije htio izaći već je to učinio tek na nagovor majke. Individualno je razgovarala sa majkom i IG te je IG prihvatio, iako ranije to nije htio da započnu susrete sa ocem, a da se SG pridruži kad bude spreman. Dogovoreno je da će na susret ići 02. ožujka u 16,00 sati te je rezervirala prostoriju u Obiteljskom centru. Na SG se vidjelo olakšanje kad mu je rekla da će ona i IG otići na susret, a da im se on može pridružiti kada bude spreman te da to ne mora biti taj prvi put. IG je susret vidio na način da bi se svi zajedno mogli igrati. SG je na kraju pitao da li on može sa njima u četvrtak ići na susret, rekla mu je da može te da ako se bude loše osjećao da može ostati kući i da to neće biti problem. Bio je zadovoljan te smatra da su na taj način barem donekle ublažili pritisak. S obzirom da u proteklih 3 mjeseca koliko mjera traje susreti i druženja mlt. djece sa ocem nisu ostvareni niti jednom ipak su uočeni neki pomaci te je predloženo Centru da u odnosu na roditelje odredi mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi i mlt. djeci, a s ciljem zaštite njihovih prava i dobrobiti.

12. Iz izvješća voditeljice mjere nadzora Centra za socijalnu skrb Rijeka nad susretima i druženjima za period od 17.12.2016. -17.01.2017. (list 4-5 spisa) proizlazi da se tijekom navedenog izvještajnog razdoblja nije ostvario niti jedan susret ili druženje djece s ocem. Unutar izvještajnog razdoblja ostvarena su tri susreta u kućanstvu majke te je FG kontaktirala stručnu radnicu Obiteljskog centra i dogovoren je savjetodavni rad s majkom i djecom. Razgovarala je sa FG o posljedicama nepoštivanja pravomoćne sudske presude, da otac može zatražiti ovrhu te da je moguće i nju prijaviti. Dojma je da navedeno želi izbjeći te da je zbog toga poticala djecu na druženje s ocem. Ukazano joj je kako ih primjereno poticati te da "morate ići" nije adekvatan način motiviranja. Dogovoren je susret u kućanstvu kao bi se dogovorila logistika u vezi susreta djece i oca. Razgovor je protekao ugodno, nije imala dojam da su djeca pod stresom iako su i dalje bili mišljenja kako oca ne žele vidjeti. Susret je dogovoren za 12. siječnja u Obiteljskom centru. S obzirom na dogovoreni susret planirala je kontaktirati oca međutim dan nakon sastanka nazvala ju je majka te rekla da je SG loše spavao cijele noći. Majka inače navodi da je prilikom prošlog puta kada se susret trebao održati SG dobio temperaturu. To povezuje s mogućnošću susreta s ocem te izvješćuje da SG često tako reagira kada je stresna situacija u pitanju. Majka je navela da je SG tu večer sanjao kako on i brat ubijaju oca te je bio jako uznemiren pri buđenju. Ponovno je naveo kako za susret nije spreman te prijetio majci samoozljeđivanjem ukoliko bude morao ići. Zbog toga je susret ponovno otkazan. Smatra da se kontinuiranim radom s djecom treba istu osloboditi straha od susreta s ocem te je majku potrebno i dalje educirati o adekvatnim načinima motiviranjima djece u tom pogledu.

13. Iz izvješća voditeljice mjere nadzora Centra za socijalnu skrb Rijeka nad susretima i druženjima za period od 17.11.2016. -17.12.2016. (list 6-7 spisa) proizlazi da se u izvještajnom razdoblju nije ostvario ni jedan susret ni druženje oca s djecom. Prvi kontakt sa majkom je ostvaren telefonskim putem 16. studenog te se u narednom tjednu susreti nisu održali jer su djeca bila bolesna. Prvi kontakt je ostvarila sa djecom u kućanstvu u kojem žive. Djeca su odmah navela da oca ne žele vidjeti. S obzirom da je iz razgovora s djecom bilo evidentno kako imaju određene strahove kako bi susret trebao proći te kako izbjeći da se otac i majka vide dogovoren je još jedan razgovor prije samog susreta s ocem. Pri tom susretu djeca su izrazila želju da sa majkom na susret dođu nakon oca te da ih majka čeka u autu ispred. Bilo im je bitno da ne moraju ostati 2 sata s ocem, navodili su kako se boje, na upit čega se boje nisu znali reći. Ne strahuju da bi im otac nešto mogao učiniti, strahuju za majku, čak i u situaciji kada bi u potpunosti bilo onemogućeno da se otac i majka sretnu. Prvi susret djece sa ocem dogovoren je za 1. prosinca u prostorijama Obiteljskog centra. Kad su trebali krenuti na susret mlt. SG je počeo jako plakati te ponavljao da ne želi ići i nije spreman. U jednom trenutku se počeo gušiti u suzama na način da je teško dolazio do zraka. S obzirom na takvo stanje odlučila je da na susret neće otići te je SG trebalo još pola sata kako bi se smirio i prestao plakati. Kod M je bila prisutna želja za ostvarenje susreta s obrazloženjem "pa idemo to obaviti". S obzirom na navedeno pokazala se potreba za terapijskim radom s djecom. Dojma je da im potencijalni susret s ocem pada teže prvenstveno jer su ranije bili izloženi sukobima roditelja, a navedeno traumatsko iskustvo nasilja nisu "proradili". Djeca su sa njene strane upućena u Obiteljski centar zajedno sa majkom kojoj je također potreban individualni tretman. Nakon ovog pokušaja susreta individualno je razgovarala sa djecom. Mlt. IG navodi da mu je pokušaj susreta teško pao jer je brat plakao, sa majkom su pričali o susretu, no ne može se sjetiti sadržaja razgovora. Navodi da u obitelji nitko o tati loše ne priča. Misli da ga tata voli, no on njega ne jer je "bio zločest prema mami, bratu i njemu". To obrazlaže na način da navodi da ga nije vodio u šetnje, da ga je tata udario ali se toga ne sjeća, nitko mu to nije rekao, on to zna. Ne vidi način na koji bi mogli riješiti predmetnu situaciju no "bilo bi najbolje da tatu ne vide". Na upit što bi tata trebao učiniti da se više ne ljuti na njega navodi da bi trebao biti bolji prema mami te se zaposliti "jer mama nema novaca". Mlt. SG naveo je da se bojao susreta jer je "mislio da će se neko zlo dogoditi", na upit navodi da mu je bilo loše, da se sjetio kako je tata tukao mamu te da ga se boji. Na upit što bi tata trebao promijeniti da bi ga on htio vidjeti naveo je "da prestane pušiti" te "da se više ne drogira". Na upit da li mu je netko rekao da se tata drogira navodi da mu je majka rekla, a baka po majci mu je rekla da je tata "zločest i nasilan", to su mu rekli ranije, sada o tati ne pričaju. Na upit što zamjera ocu navodi da ga nikada nije vodio na more. Misli da ih otac voli, da je bio tužan jer nisu došli, no on "nije spreman". Kao rješenje situacije vidi da se "nikad više ne vide". Mišljenja je voditeljice da je iznimno bitno sa djecom, posebno SG raditi na prorađivanju straha kojeg vezuje za oca. Smatra da djeca jesu ranije bila izložena iznošenju negativnih stvari o ocu te je moguće da je navedeno dovelo do toga da o ocu imaju iznimno negativnu sliku, međutim ne može sa sigurnošću tvrditi da je i sada takva situacija. Smatra svrhovitim uključivanje i majke i oca u savjetodavni proces, njihovu trenutnu suradnju smatra adekvatnom.

14. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka od 14.11.2016. (list 8-11 spisa) proizlazi da je njime voditeljicom nadzora u predmetu mlt. M i SG - ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom imenovana DG, dipl. psiholog.

15. Iz presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-470/16 od 01.09.2016. (list 12-15 spisa) proizlazi da je njome odbijena žalba tužiteljice, ovdje okrivljene FG, kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 824/2015-13 od 14. lipnja 2016. u pobijanom dijelu pod toč. III. koji se odnosi na susrete i druženja oca KG sa mlt. djecom.

16. Iz presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-824/15 od 14.07.2016. (list 16-20 spisa) proizlazi da su u toč. III. određeni susreti i druženja mlt. djece s ocem ĆG na način da će se u razdoblju od tri mjeseca odvijati utorkom i četvrtkom od 17,00 do 19,00 sati u prisutnosti voditelja mjere nadzora, zatim u daljnjem razdoblju od tri mjeseca bez prisutnosti voditelja mjere nadzora, zatim u periodu od slijedećih šest mjeseci srijedom od 17,00 do 19,00 sati, nedjeljom od 11,00 do 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini od 11,00 do 20,00 sati te po proteku šest mjeseci srijedom od 17,00 do 19,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini od 10,00 sati do 20,00 sati te polovicu svih školskih praznika,

17. Iz prijedloga i mišljenja Centra za socijalnu skrb Rijeka o povjeri i načinu realizacije susreta i druženja od 31. 05. 2016. (list 24-30 spisa) proizlazi prijedlog i mišljenje obrazloženje stručnog tima Odjela Centra za socijalnu skrb Rijeka o načinu susreta i druženja mlt. dječaka sa ocem.

18. Iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob-727/2024- 5 od 25. lipnja 2025. (list 296-302 spisa) proizlazi da je JG lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu M i SG.

19. U svojoj obrani na raspravi pred sudom okrivljenica je u bitnom iskazala da nije imala namjeru nikoga oštetiti. Imala je najbolju namjeru, a to je bilo zaštiti svoju djecu. Bio je jedan susret kada su djeca morala ići u Obiteljski centar sa DG vidjeti oca i desilo se to da je stariji sin kategorički odbio ići, dobio je napadaj i bacao se po podu na što je DG rekla da na susret ne mora doći. Mlađi sin je otišao, ali taj susret nije prošao najbolje. Djeca su kategorički odbijala susresti se s ocem, imali su nesanice, plakali su, povlačili se u sebe. Pokušavala je Centru ukazati na to, ali nitko na to nije reagirao. Naime htjela je osim toga ukazati i na to da je njihov otac opasan čovjek, ali ni na to nitko nije reagirao. Stoga ništa drugo nije preostalo nego da djecu ne vodi na susrete. Razlog što ih nije vodila je što su djeca imala veliki strah od oca. Naime djeca su od strane oca bili i fizički povrijeđena i to onaj dan kada su otišli od kuće gdje smo zajedno živjeli zbog obiteljskog nasilja. I prije toga je bilo prijavljivano obiteljsko nasilje Centru. Njoj je bilo prestrašno što je njen sin rekao da će se baciti sa balkona ako bude morao ići vidjeti oca, a mlađi sin je toga dana otišao samo zato jer mu je obećan Playstation. Njen stav je bio da će probati vidjeti se sa ocem, išli su u Obiteljski centar tada i trebali su ga vidjeti. Osim toga M ju jako falila očinska figura i nadala se da će se situacija smiriti, da će otac pokušati stupiti u kontakt s djecom, ali su djeca stalno odbijala susresti ga. Nju osobno otac djece nikada nije kontaktirao tražeći da viđa djecu. Prvo su određeni susreti pod nadzorom i to je trebalo trajati 3 mjeseca, a potom bi bili bez nadzora u trajanju od sat vremena, a nakon 6 mjeseci su djeca trebali s ocem provesti vikend. Od svega ovoga dogodilo se samo ono što je ranije iskazala tj. jedan susret u Obiteljskom centru pod nadzorom DG na koji stariji sin nije otišao, a mlađi je. Također želi ukazati na to da, iako je na to ukazivala, nitko u Centru za socijalnu na skrb nije htio izaći na teren i provjeriti uvjete života u kojima otac djece živi, a koji su bili takvi da je stan bio potpuno devastiran. Nije imala namjeru kršiti presudu, ali djeca su odbijala vidjeti oca.

19.1. Na upit savjetnice ODO Rijeka okrivljenica je iskazala da je djeci pružena psihološka pomoć na način da su 5 ili 6 puta bili na razgovoru sa psihologom u Tiću, a tamo ih je uputio CZSS odnosno predložio da bi to bilo dobro s obzirom na odbijanje djece da vide oca zbog straha od oca. Misli da su tamo išli 2018., možda i prije. Jedno dva dana nakon što su zbog nasilja napustili obiteljsku kuću, otac je došao za vrijeme škole do SG koji se nalazio na školskom igralištu. Nju je pozvala učiteljica i došla je. Učiteljica je primijetila da je SG loše da se nešto događa, a on joj je kasnije i rekao što se dogodilo. Oca je tada prijavila Centru za socijalnu skrb te je ocu rečeno da tako ne smije postupati dok se sudski ne reguliraju susreti i druženja sa djecom.

19.2. Na upit opun. oštećenika iskazala je da otac zapravo o djeci nije ništa znao, nije znao tko im je obiteljski liječnik, niti se raspitivao za njihov uspjeh u školi.

19.3. Na upit suca za mladež da li je odbijala suradnju sa Centrom za socijalnu skrb može reći da je zadnji razgovor sa UG bila jedna svađa. Naime u to vrijeme dosta je radila noćne smjene, a to je tražila iz financijskih razloga tako da je zapravo svaki drugi tjedan radila noćne smjene. Također ona i djeca živjeli su kao podstanari. Iz tog razloga bio joj je problem u Centar doći jer bi noću radila, a jedino kada je mogla spavati je period dana kada su djeca u školi. To je u Centru pokušala objasniti. Kada god je mogla odazvala bi se pozivu Centra, a ukoliko nije mogla doći izostanak je svaki opravdala, a razlog je bio upravo taj noćni rad.

19.4. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenica FG je navela kako je vezano uz održavanje susreta i druženja oca s djecom pokušavala kontaktirati djelatnike Centra za socijalnu skrb, međutim bezuspješno. Djeca da ne žele vidjeti oca obzirom da je prema njoj i djeci bio nasilan, djecu je zlostavljao. Ne može prisiliti djecu kako bi se susreti s ocem održavali, iako da je inzistirala da do susreta dođe.

20. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, po stajalištu ovoga suda nije dokazano da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na način kako se tereti u izreci presude.

21. Naime, nije bilo sporno da se susreti između mlt. oštećenika SG i IG sa ocem ĆG u inkriminiranom razdoblju nisu odvijali iako su isti određeni pravomoćnom sudskom presudom u dinamici navedenoj u izreci presude. Navedeno proizlazi iz iskaza oštećenika KG, iskaza djelatnika Centra za socijalnu skrb Rijeka ispitanih u svojstvu svjedoka, materijalne dokumentacije koja prileži spisu i koja je pročitana u dokaznom postupku, a ne spori to ni okrivljenica u svojoj obrani.

22. Sporno je, je li razlog tome onemogućavanje okrivljenice kao majke mlt. oštećenika da se ti susreti odvijaju na način da ih samoincijativno donesenom odlukom nije predavala ocu, da je odbijala suradnju sa voditeljicom mjere koju mjeru je rješenjem odredio Centar za socijalnu skrb, da se nije odazivala pozivima Centra bez opravdavanja izostanaka te nije dovodila djecu na susrete s ocem iako za to nije bilo zapreka kao i da zbog njene nesuradnje s Centrom nije izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. djeci koja je preporučena od strane Centra za socijalnu skrb zbog čega otac, osim što je u jednom navratu vidio samo mlađeg sina, u inkriminiranom razdoblju nije ostvarivao susrete i druženja sa djecom, čime je ugrozila pravilan razvoj djece

23. U dokaznom postupku saslušan je oštećenik JG koji je u bitnom potvrdio da u inkriminiranom razdoblju nije viđao djecu odnosno da je djecu zadnji put vidio 2015. i od tad više nikad, izuzev što je jednom vidio mlađeg sina koji susret nije bio produktivan. Pokušavao je ostvariti susrete i druženja sa djecom te je odlazio na pozive Centra, međutim majka nije dovodila djecu na susrete s time da mu nije poznat razlog zašto majka nije dovodila djecu na susrete i druženja. Iskazao je da sa majkom djece ne komunicira.

24. Nadalje, ispitan je veći broj svjedoka i to mahom stručnih osoba tada Centra za socijalnu skrb Rijeka koji su bili uključeni u postupanje u obitelji mlt. oštećenika kako u inkriminiranom razdoblju tako i nastavno na isto. Tako su u svojstvu svjedoka ispitani voditeljica mjere nadzora psiholog DG, socijalna radnica RG, socijalna radnica NG, psiholog UG te socijalni radnik FGŽ.

24.1. Svjedok DG u bitnom je iskazala da je u inkriminiranom razdoblju ostvaren jedan susret i to mlađeg djeteta sa ocem pod njenim nadzorom u prostorijama Obiteljskog centra, da je bilo više pokušaja susreta djece sa ocem međutim ne sjeća se razloga zašto ti susreti nisu održani, pretpostavlja zbog otpora djece, dok se ne sjeća je li i majka pružala otpor. Njena uloga je bila da djecu pripremi za susrete s ocem, sjeća se da su joj djeca verbalizirala otpor prema ocu, da je otpor osobito bio prisutan kod starijeg djeteta koje je jednom prilikom plakalo dok je bila u stanu, a misli da se radilo upravo o susretima s ocem kao razlogom. Po sjećanju, kod mlađeg djeteta je postojala volja da viđa oca, međutim zbog obzirnosti prema bratu ni on nije odlazio viđati oca. Nije opservirala da li je majka bila angažirana u pogledu susreta oca i djece. Na zadnji, ujedno i jedini susret s ocem, majka je došla s oboje djece, međutim samo je mlađe dijete ostvarilo susret dok je majka sa starijim djetetom napustila prostorije odnosno misli da nisu ni ulazili unutra i da je na taj susret otac donio PlayStation i dao ga djetetu, a da je dijete nakon susreta reklo nešto u smislu da je došao samo radi PlayStationa jer je znao da će ga dobiti. Ne sjeća se zašto nakon ovog susreta, gdje je od strane mlađeg djeteta ostvaren odnos sa ocem, nije došlo do daljnjih susreta s ocem.

24.2. Svjedok RG u bitnom je iskazala da se po njenom sjećanju otac djece obraćao Centru iz razloga što ne može viđati sinove iz razloga što majka to onemogućava, da su jedno vrijeme vjerojatno poradi održavanja susreta oca i djece, pozivali majku koja se nije odazivala na pozive, a kada se odazvala vidjeli su ju jednom ili dva puta.

24.3. Svjedok NG ima saznanja o obitelji mlt. oštećenika nakon razdoblja inkriminacije kada joj se obratila majka okrivljenice zbog narušenog zdravstvenog stanja svoje kćeri te tražila hitan razgovor u kojem je navela da joj je kćerka jako loše, da ima ozbiljnih problema sa bubrezima i jetrom i da je pitanje što će sa njom biti i da se brine za unuke jer unuci ne kontaktiraju sa ocem niti on za njih plaća uzdržavanje pa ju je zanimalo što sa djecom u slučaju da se majci nešto dogodi. S bakom i djecom razgovarala je kolegica ĐG, a u službenoj bilješci je navedeno da su dečki dosta loše iz razloga što je majka na respiratoru i da su usmjereni na ozdravljenje majke, da sa ocem ne kontaktiraju godinama i da s njim ne žele odnosno nemaju potrebu kontaktirati te da se baka o njima dobro brine. U spis predmeta zaprimljeni su dopisi iz škole dječaka koji su potvrdili da kontakte vezano uz školu imaju isključivo sa majkom dječaka te da je baka po majci, od kad je majka bolesna, preuzela u tom smislu njenu ulogu, dok otac školu nikada nije kontaktirao. Ocu je poslala poziv i odazvao se tek na treći poziv, u tom pozivu nakon kojeg je pristupio u Centar, upozorila je oca na mogućnost da ga se liši prava na roditeljsku skrb te je zbog sumnje na zlouporabu droga pripremila uputnicu za testiranje s čime se ĆG suglasio međutim nije se testirao, a nije ga uznemirilo ni ukazivanje na moguće lišenje roditeljske skrbi. Također utvrđeno je da je protiv KG podignuta optužnica za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama. Sve ovo su tražili radi pokretanja postupka lišenja oca roditeljske skrbi. Saznanje da se otac dječaka žalio da majka opstruira viđanje njega i djece iščitala je iz dokumentacije predmeta, a iz dokumentacije zna i da je protiv majke Centar podnio kaznenu prijavu, da je majka upozoravala Centar da je otac bio nasilan za vrijeme braka spram nje i djece kao i da je postojao nadzor nad susretima oca i djece, ali ne zna razloge određivanja tog nadzora. Nije upoznata s time što bi bio razlog da se po pitanju susreta oca i djece ništa nije promijenilo.

24.4. Svjedok UG u bitnom je navela da je kao psiholog razgovarala sa djecom, napravila je psihološku obradu roditelja i u više navrata razgovarala sa oba roditelja. Problem je bilo nasilničko ponašanje oca u odnosu na majku pred djecom 2016. godine uslijed čega je došlo do prekida suživota roditelja, a što je rezultiralo time da otac nije viđao djecu. Razlog tome je bilo djelomično odbijanje od strane djece, a djelomično opstruiranje majke pri realizaciji tih susreta. Djeca su joj verbalizirala da su nazočila fizičkom napadu oca na majku i to je bio argument zašto ne žele viđati oca, a negirali su nasilje od strane oca prema njima. Opstruiranje majke manifestiralo na način da su imali dogovor s majkom radi održavanja jednog susreta oca i djece u Centru, otac je došao, a majka nije došla niti je dovela djecu, zvali su je, a ona je navela da je radila noć pa da nije mogla doći. Potom je uslijedio prijedlog Centra, a uz suglasnost majke, da se susreti sa ocem realiziraju pod nadzorom da bi se potom majka žalila na tu istu sudsku odluku, a kad je ista postala pravomoćna, majka nije po njoj postupala.

24.5. Iz iskaza svjedoka FGŽ u bitnom proizlazi da se prema njenim saznanjima majka brinula o djeci, da joj je bilo jako teško organizirati čuvanje jer je radila u tri smjene, da su joj u čuvanju djece pomagale njena majka i svekrva, da je stariji sin bio jako istraumatiziran radi nasilja i u otporu prema ocu i nije iskazivao želju da oca vidi, a mlađi sin je htio ali je majka bila skeptična kako će to proći. Majka nije imala povjerenja u oca i nije htjela prihvatiti način na koji je otac htio viđati djecu, a to je na samo i vikendom jer je smatrala da on nije dovoljno odgovoran. Majka je govorila da je otac sklon konzumiranju droga što je čak otac i osobno potvrdio. Jako su ograničavali te susrete i to iz razloga istraumatiziranost djece, dužeg vremenskog perioda u kojem djeca nisu viđali oca, podataka majke o očevoj neodgovornosti kao roditelja te nasilničkog ponašanja prema majci u nazočnosti djece.

25. Okrivljenica se na raspravi, kao i prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u bitnom branila tvrdeći da njena namjera nije bila nekoga oštetiti niti kršiti presudu nego zaštiti djecu koja su se odbijala susresti s ocem na što je ukazivala u Centru te im je u tom smislu i pružena psihološka pomoć. Bila je stava da će probati vidjeti se sa ocem, išli su u Obiteljski centar i trebali su ga vidjeti. Što se tiče njene suradnje sa Centrom za socijalnu skrb može reći da je u to vrijeme dosta radila noćne smjene i to na svoju inicijativu, bili su podstanari, iz financijskih razloga tako da je zapravo svaki drugi tjedan radila noćne smjene. Zbog toga joj je bio problem doći u Centar jer bi noću radila, a jedino kada je mogla spavati je period dana kada su djeca u školi što je u Centru pokušala objasniti. Kada god je mogla odazvala bi se pozivu Centra, a ukoliko nije mogla doći izostanak je svaki opravdala, a razlog je bio upravo taj noćni rad.

26. Sud prihvaća iskaz svjedoka KG kao i iskaze svih ispitanih svjedoka djelatnika Centra za socijalnu skrb Rijeka i to DG, RG, NG, UG i FGŽ ne nalazeći razlog zašto bi svi imenovani neistinito iskazivali. Svi su iskazi u bitnom međusobno suglasni kao što su iskazi djelatnika Centra za socijalnu skrb suglasni iskazu svjedoka KG, a izuzev svjedoka KG svi ostali svjedoci su kao stručne osobe nepristrani i kao takvi samo prenose svoja saznanja dobivena u okviru službenog postupanja te su po mišljenju suda potpuno nezainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka. Zbog toga sud njihove iskaze ocjenjuje vjerodostojnima ne nalazeći ni razlog ni motiv za neistinito iskazivanje, a njihovi iskazi potkrijepljeni su i materijalnom dokumentacijom pročitanom u dokaznom postupku. Imenovani svjedoci potvrđuju iskaz KG u pogledu odlučne, iako nesporne činjenice, da djecu u inkriminiranom razdoblju nije viđao dok svjedok JG nema saznanja o drugim odlučnim činjenicama iz inkriminacije.

27. Sud prihvaća kombinirani nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan jer se temelji na uvidu u spis te na pregledu mlt. oštećenika. Vještaci su dodatno ispitani neposredno na raspravi pred strankama te su dali sva potrebna dodatna pojašnjenja strankama i sudu.

28. Iz materijalne dokumentacije i to prvenstveno izvješća voditeljice mjere DG te njenog iskaza, iskaza ostalih stručnih osoba ispitanih u svojstvu svjedoka kao i kombiniranog nalaza i mišljenja psihologa i psihijatra, proizlazi da su mlt. oštećenici sami odbijali ići na susrete i druženja s ocem i to prvenstveno mlt. SG koji je to kategorički odbijao, a mlt. IG se s njime solidarizirao, iako je kod njega bila vidljiva želja da vidi oca, a sve jer je otac bio nasilan prema njima i majci prije inkriminiranog razdoblja, što su djeca i verbalizirala, što sve upućuje na nedvojbeni zaključak da su sami mlt. oštećenici odbijali susrete s ocem.

29. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da okrivljenica kao majka vlastitom odlukom djecu nije predavala ocu zbog čega se susreti i druženja nisu održavali već naprotiv proizlazi da je sudjelovala u pripremanju djece za susrete s ocem koji su se održavali pod nadzorom stručne osobe i to kroz savjetodavni rad sa stručnim osobama, dovela je djecu na susret koji je i održan sa jednim djetetom dok je drugo dijete to samo odbilo, a odbijalo je i ranije, međutim majka ga je unatoč tome dovela na susret s ocem. Nadalje, niti iz iskaza voditeljice mjere niti iz izvješća koja je o tome sačinila, ne proizlazi da bi okrivljenica odbijala suradnju sa njom kao voditeljicom mjere, a niti iz iskaza ostalih ispitanih djelatnika Centra ne proizlazi da se okrivljenica nije odazivala pozivima Centra, ne opravdavajući svoje nedolaske te ne dovodeći djecu kako bi se susreti s ocem održali već naprotiv svjedoci iskazuju kako se odazivala pozivima i opravdavala izostanke, a spominju tek jedan put kada se nije odazvala na susret koji se trebao održati te navode da se opravdala poslovnim obvezama i to radom u noćnoj smjeni na koji im je, prema iskazima istih svjedoka, i ranije ukazivala kao razlozima zbog kojih ne može doći.

30. Slijedom svega navedenog, a što je potvrđeno i provedenim vještačenjem mlt. oštećenika, dominantni razlog ne viđanja djece sa ocem nije bio u majčinom postupanju ili propuštanju, što bi se životno gledajući moglo i shvatiti zbog narušenih odnosa majke sa ocem djece te činjenicom da je ukazivala na njegovu ovisnost o drogama, već otpor djece koji je rezultat straha od oca, a koji strah potječe iz traumatskih iskustava koja su s njim ranije proživjeli zbog čega im je postavljena dijagnoza F 43.8. - Ostale reakcije na teški stres koja dijagnoza proizlazi iz ranih traumatskih iskustava vezanih uz loše ponašanje oca kako spram majke tako i spram njih ponaosob zbog čega je majka bila početno u poziciji nemoći, a potom ih je od negativnih utjecaja nastojala zaštititi, te ih na susrete i druženja s ocem nije adekvatno motivirala. Radi svega proživljenog, počev od traumatskih iskustava s ocem do kasnijeg ignoriranja od strane oca uslijed bolesti majke, mlt. oštećenici su duboko razočarani u oca te u potpunosti bez motivacije da sa njime stupe u kontakt i pokušaju graditi odnos. Uzimajući u obzir ova utvrđenja takvo ponašanje djece ne može se stavljati na teret majci niti ju se može teretiti za to da nije izrečena potrebna mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. djeci zbog njezine nesuradnje jer nesuradnja ne proizlazi niti iz iskaza ispitanih svjedoka niti iz dokumentacije u spisu, već naprotiv proizlazi da je okrivljenica surađivala sa stručnim osobama i da je motivirala djecu u okviru svojih kapaciteta gledajući s aspekta cjelokupne obiteljske situacije prvenstveno činjenice da je i sama navela da je bila žrtva obiteljskog nasilja od strane bivšeg partnera. Naime, izvješća a niti iskaz voditeljice mjere ne ukazuju na majčinu pasivnost u motiviranju djece na susrete s ocem već na nedostatnu odnosno neadekvatnu motivaciju majke.

31. Stoga je sud mišljenja da rezultati provedenog dokaznog postupka potvrđuju obranu majke da djeca nisu htjela viđati oca zbog straha koji je rezultat traume, da je majka surađivala sa stručnim osobama i motivirala djecu u okviru svojih kapaciteta gledajući s aspekta cjelokupne obiteljske situacije te nastavno životnih okolnosti u kojima se našla, sve nastojeći zaštiti djecu s obzirom da su djeca, osobito stariji sin burno manifestirali otpor viđanju oca, da je opravdala izostanke životnim razlozima poput bolesti i noćnog rada koji joj je bio financijski neophodan. Valja naglasiti da je otac djece bio ovisnik o drogama, što je Centru bilo poznato, da u trenutku životne ugroze majke nije pokazao interes za djecom, iako mu je ukazano na mogućnost lišenja roditeljske skrbi, a koja činjenica je djeci bila poznata i koju su, između ostalog, verbalizirali kao razlog pružanja otpora viđanju s ocem. Iako nije odlučno, znakovito je s obzirom na predmet optuženja, pa se u tom smislu i naglašava, da je otac nastavno na inkriminirano razdoblje lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. oštećenike.

32. Stoga po mišljenju suda nema dokaza da bi okrivljenica postupila na način opisan u izreci presude odnosno postupala na u optužnici opisan način pa je stoga, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, okrivljenica oslobođena takve optužbe.

33. Troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

Rijeka, 24. listopada 2025.

Sudac za mladež:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik

- okr. I

- opun. oštećenika-V. EG, odvj. iz [adresa]

-mlt. I i Iputem opunom.-V. radmanović, odvj. iz Rijeke