Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1051/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz K., OIB ..., koju zastupa M. Z. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. i p. u Z., protiv tuženika J. V. iz K., OIB ..., kojeg zastupa B. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-172/2019 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022. i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-172/2019 od 17. prosinca 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbacuje se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su Ugovor o darovanju sklopljen između pok. M. V. kao darovateljice s jedne strane i J. V. kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika I. K. iz K., pod brojem Ov2622/2006 od 17. srpnja 2006., Aneks broj 1 Ugovora o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika iz K. pod brojem Ov-1442/09 (u daljnjem tekstu Aneks broj 1) od 6. svibnja 2009., Aneks broj 2 Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika I. K. iz K., pod brojem Ov-1477/09 od 7. svibnja 2009., te Sporazum o raskidu Ugovora ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz K. pod brojem ovjere Ov-3130/15 od 10. rujna 2015. ništetni, odnosno ne proizvode pravne učinke."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženom parnični trošak u iznosu od 18.125,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (625,00 kn) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.“.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1608/2022-2 od 18. svibnja 2022. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li činjenica da je ugovor raskinut zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, revizijski sud pobijanu drugostupanjsku odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. U revizijskom stupnju postupka, sporan je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 17. srpnja 2006. i dva Aneksa tog Ugovora, kao i Sporazuma o raskidu navedenog Ugovora od 10. rujna 2015., u kojem dijelu je tužba odbačena radi nedostataka pravnog interesa tužiteljice.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su sporni ugovor o darovanju i anekse tog ugovora stranke sporazumno raskinule prije podnošenja predmetne tužbe. Stoga su sudovi ocijenili da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojao nikakav pravni odnos koji bi bio zasnovan tim ugovorima, a za koji bi sud svojom deklaratornom odlukom mogao utvrditi ništetnost, tim više što iz priloženog povijesnog prikaza upisa za nekretninu koja je bila predmet darovanja, proizlazi da su sporni ugovor o darovanju, njegovi aneksi kao i sporazum o raskidu ugovora o darovanju provedeni kroz zemljišne knjige. Zaključak nižestupanjskih sudova je da tužiteljici nedostaje pravni interes za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, radi čega je prvostupanjski sud u tom dijelu odbacio tužbu, što je prihvatio i drugostupanjski sud te je potvrdio prvostupanjsko rješenje.
10. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova je u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda, izraženom primjerice u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020., u kojoj se navodi:
„Prije svega treba napomenuti da činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora. U tom smislu se pravilno revident poziva na odluku ovoga suda broj Rev-1628/86 od 16. lipnja 1988. u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Potrebno je imati u vidu da razlozi za raskid ugovora, zbog primjerice neispunjenja ugovora, nastaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora.“.
11. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
12. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi za utvrđenje tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
13. Slijedom navedenog, sud nije ovlašten na temelju odredbe čl. 187. st. 2. ZPP odbaciti tužbu, navodeći kao razlog nedostatak pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe radi utvrđenja da je ugovor ništetan (jer je taj ugovor prethodno raskinut), obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba.
14. Budući da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda, te da sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrdili sve odlučne činjenice pa nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuti oba nižestupanjska rješenja i odlučiti kao u izreci.
Željko Šarić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.