Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2874/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u parničnoj stvari tužitelja SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 10. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, temeljem objave od 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 306-648/2006 od dana 17.11.2006. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdanić-Dekleva, broj: OU-2106/2006, a koji je zaključen između tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), ništetna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja glasi: „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjivom kamatnom stopom.“

II-Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati novčani iznos od 6.485,29 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

na iznos od 33,51 EUR od 06. kolovoza 2007. godine, pa do isplate; na iznos od 33,47 EUR od 06. rujna 2007. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,93 EUR od 01. listopada 2007. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,86 EUR od 02. studenog 2007. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,78 EUR od 03. prosinca 2007. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,71 EUR od 02. siječnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,63 EUR od 01. veljače 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 51,55 EUR od 03. ožujka 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,59 EUR od 01. travnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,46 EUR od 02. svibnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,33 EUR od 02. lipnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,21 EUR od 01. srpnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,08 EUR od 01. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 95,94 EUR od 01. rujna 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 95,81 EUR od 01. listopada 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 95,67 EUR od 03. studenog 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 95,54 EUR od 02. prosinca 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,75 EUR od 02. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,61 EUR od 02. veljače 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,46 EUR od 02. ožujka 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,31 EUR od 01. travnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,16 EUR od 04. svibnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 104,00 EUR od 01. lipnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,84 EUR od 01. srpnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,68 EUR od 17. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,52 EUR od 01. rujna 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,35 EUR od 01. listopada 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,19 EUR od 02. studenog 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,02 EUR od 01. prosinca 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 102,86 EUR od 04. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 102,68 EUR od 04. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 102,51 EUR od 04. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 102,33 EUR od 02. travnja 2010. godine, pa do isplate; na iznos od 102,16 EUR od 04. svibnja 2010. godine pa do isplate;

na iznos od 101,98 EUR od 04. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 101,79 EUR od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 101,61 EUR od 02. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 101,43 EUR od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 101,24 EUR od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 101,05 EUR od 30. studenog 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 100,86 EUR od 05. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 90,25 EUR od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 90,06 EUR od 03. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 89,88 EUR od 28. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 89,70 EUR od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 89,50 EUR od 03. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 89,31 EUR od 10. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 89,12 EUR od 05. srpnja 2011. godine , pa do isplate;

na iznos od 88,93 EUR od 03. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 88,74 EUR od 05. rujna 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 88,53 EUR od 07. listopada 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 68,16 EUR od 04. studenog 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 68,00 EUR od 05. prosinca 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 67,82 EUR od 02. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 67,66 EUR od 02. veljače 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 67,49 EUR od 05. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 67,31 EUR od 05. travnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 67,14 EUR od 07. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,97 EUR od 04. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,79 EUR od 16. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,61 EUR od 03. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,43 EUR od 02. listopada 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,25 EUR od 09. listopada 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 66,07 EUR od 05. studenog 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,88 EUR od 14. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,69 EUR od 14. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,50 EUR od 08. veljače 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,31 EUR od 04. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,12 EUR od 04. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 64,93 EUR od 04. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 64,73 EUR od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate; na iznos od 64,54 EUR od 02. rujna 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 64,34 EUR od 03. rujna 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 64,13 EUR od 05. listopada 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 63,94 EUR od 05. studenog 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 63,73 EUR od 02. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 63,52 EUR od 11. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 63,32 EUR od 03. veljače 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,15 EUR od 04. veljače 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,13 EUR od 04. ožujka 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,10 EUR od 03. travnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,06 EUR od 02. svibnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,04 EUR od 02. lipnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 5,02 EUR od 01. srpnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,99 EUR od 01. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,96 EUR od 01. rujna 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,94 EUR od 07. listopada 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,90 EUR od 04. studenog 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,88 EUR od 04. prosinca 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,86 EUR od 08. siječnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,82 EUR od 02. veljače 2015.godine, pa do isplate;

na iznos od 4,80 EUR od 04. ožujka 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,77 EUR od 01. travnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,74 EUR od 04. svibnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,71 EUR od 01. lipnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,68 EUR od 01. srpnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,65 EUR od 03. kolovoza 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,63 EUR od 01. rujna 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 4,60 EUR od 01. listopada 2015. godine, pa do isplate;

a koje se određuju od 06. kolovoza 2007. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III-Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 306-648/2006 od dana 17.11.2006. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdanić Dekleva, broj: OU-2106/2006, a koji je zaključen između tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), ništetna odredba kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržane u članku 3. navedenog ugovora koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“, te odredba sadržana u članku 4. Ugovora u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, a koja glasi „Kredit se otplaćuje u 240 (dvjestočetvrdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 556,50 CHF (petstopedeset švicarskih franaka i 50/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-bank d.d. na dan plaćanja“.

IV-Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 8.491,40 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

na iznos od 0,65 EUR od 01. travnja 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 23,29 EUR od 03. studenog 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 3,85 EUR od 02. prosinca 2008. godine, pa do isplate;

na iznos od 27,56 EUR od 02. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 30,45 EUR od 02. veljače 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 32,38 EUR od 02. ožujka 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 27,94 EUR od 01. travnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 26,97 EUR od 04. svibnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 19,99 EUR od 01. lipnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 13,72 EUR od 01. srpnja 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 15,73 EUR od 17. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 19,22 EUR od 01. rujna 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 17,95 EUR od 01. listopada 2009. godine, pa do isplate; na iznos od 15,30 EUR od 02. studenog 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 21,19 EUR od 01. prosinca 2009. godine, pa do isplate;

na iznos od 26,88 EUR od 04. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 32,85 EUR od 04. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 31,17 EUR od 04. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 42,57 EUR od 02. travnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 38,94 EUR od 04. svibnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 43,93 EUR od 04. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 72,50 EUR od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 65,64 EUR od 02. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 88,96 EUR od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 77,16 EUR od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 71,74 EUR od 30. studenog 2010. godine, pa do isplate;

na iznos od 94,89 EUR od 05. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 107,68 EUR od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 98,94 EUR od 03. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 103,16 EUR od 28. veljače 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 94,33 EUR od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 96,08 EUR od 03. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 126,65 EUR od 10. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 128,69 EUR od 05. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 171,87 EUR od 03. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 164,16 EUR od 05. rujna 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,93 EUR od 07. listopada 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 129,65 EUR od 04. studenog 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 125,95 EUR od 05.prosinca 2011. godine, pa do isplate;

na iznos od 134,39 EUR od 02. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 141,46 EUR od 02. veljače 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 141,23 EUR od 05. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 136,99 EUR od 05. travnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 138,50 EUR od 07. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 141,96 EUR od 04. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 138,47 EUR od 16. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 138,62 EUR od 03. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,95 EUR od 02. listopada 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 130,99 EUR od 09. listopada 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 137,07 EUR od 05. studenog 2012. godine, pa do isplate;

na iznos od 138,86 EUR od 14. siječnja 2013. godine, pa do isplate; na iznos od 137,63 EUR od 14. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 129,57 EUR od 08. veljače 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 135,13 EUR od 04. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 129,33 EUR od 04. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 128,42 EUR od 04. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 122,97 EUR od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 121,70 EUR od 02. rujna 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 126,96 EUR od 03. rujna 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 130,95 EUR od 05. listopada 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 135,91 EUR od 05. studenog 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 133,09 EUR od 02. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

na iznos od 133,41 EUR od 11. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 133,53 EUR od 03. veljače 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 121,91 EUR od 04. veljače 2014.godine, pa do isplate;

na iznos od 124,91 EUR od 04. ožujka 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 123,44 EUR od 03. travnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 120,32 EUR od 02. svibnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 119,66 EUR od 02. lipnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 119,86 EUR od 01. srpnja 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 123,83 EUR od 01. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 127,72 EUR od 01. rujna 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 126,79 EUR od 07. listopada 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 128,79 EUR od 04. studenog 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,84 EUR od 04. prosinca 2014. godine, pa do isplate;

na iznos od 130,36 EUR od 08. siječnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 02. veljače 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,16 EUR od 04. ožujka 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 01. travnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,16 EUR od 04. svibnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 01. lipnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 01. srpnja 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 03. kolovoza 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 01. rujna 2015. godine, pa do isplate;

na iznos od 131,15 EUR od 01. listopada 2015. godine, pa do isplate;

a koje se određuju od 01. travnja 2008. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V-Nalaže se tuženiku tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije isplati novčani iznos od 807,20 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. rujna 2015. godine, po do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI-Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 7.531,25 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom (ranije naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb), zaključio Ugovor o kreditu br. 306-648/2006 od 17. studenog 2006., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod br. OU-2106/2006, a kojim mu je tuženik odobrio potrošački kredit u svrhu kupnje stana, u iznosu od 92.800,00 CHF.

2.Stranke su zatim zaključile Aneks ugovora kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koji nikeda nije dostavljen tužitelju.

3.Tužitelj nadalje navodi da se radi o potrošačkim ugovorima, odnosno standardnom ugovoru o kreditu koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao bilo kakav utjecaj na njegov sadržaj.

4.Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a koje odluke su sukladno članku 138.a. Zakona o zaštiti potrošača obvezujuće za sud u ovom postupku.

5.Predmetnim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa o kojoj se nije osobno pregovaralo, odredbe su lako uočljive i jasne, no nikako nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču, što je glavni preduvjet za utvrđenje ništetnosti dijela tih odredbi. Navodi da je došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja jer je tuženik na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo za svoju vlastitu odluku. Takva ugovorna odredba da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača, jer je tuženik jednostrano odredio njegove obveze, bez konkretnih i preciznih kriterija. O odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nije se pojedinačno pregovaralo. Tužitelj se poziva i na Direktivu 93/13/EEZ te presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu br. C-26/13.

6.Nadalje, u odnosu na valutnu klauzulu i odredbu članka 4. ugovora, tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Navodi da tuženik, kao nepošteni trgovac, niti u jednom trenutku nije vodio računa da predmetni ugovor sadrži dva odlučna elementa koja su promjenjiva, a to su valutna stopa i promjenjiva kamatna stopa, pa je trebao, po načelu savjesnosti i poštena te pažnji dobrog stručnjaka, ocijeniti da li je tužitelj kao potrošač mogao biti svjestan ekonomskih posljedica istodobnog ugovaranja oba navedena kriterija. Isto je uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz ugovorenu valutnu klauzulu. Tužitelj kao slabija ugovorna strana nema stručna znanja temeljm kojih bi mogao shvatiti u potpunosti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ako ugovori valutnu klauzulu u CHF. Tuženik unatoč svojim stručnim znanjima nije informirao tužitelja kao potrošača o svemu navedenom, uključujući i činjenicu da je CHF "valuta utočišta", što je uzrokovalo ozbiljnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, odnosno isti da je svjesno i namjerno prešutio bitne i odlučne informacije, uvjeravajući tužitelja da je predmetni ugovor za istog povoljan, tj. najbolja i jedina opcija.

7.Tuženik da je dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8.U odnosu na konverziju, odnosno Anek ugovora, tužitelj navodi da mu je tuženik kao kreditor, sukladno članku 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju, bio dužan u roku od 45 dana dostaviti prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. No ništetne odredbe ugovora ne mogu konvalidirati zaključenjem Aneksa, niti ugovor može postati valjan kada uzrok naknadne ništetnosti naknadno nestane, sve sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

9.Po pitanju zastare, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek po pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga da cjelokupna tražbina tužitela s osnove preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu nije u zastari.

10.Tužitelj tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

11.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava činjenicu zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tuženik navodi da predmetnim ugovorom tužitelju nisu provrjeđena prava potrošača.

12.Tuženi ističe prigovor zastare na podnošenje tužbe, koja je izjavljena 11. lipnja 2019., navodeći da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, pa da su sva potraživanja nastala prije 11. lipnja 2014. zastarjela.

13.Tuženik nadalje smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz razloga što su te odredbe stavljene van snage i ne proizvode pravne učinke. Zaključenim Aneksom napravljena je konverzija kredita, aneks je imao retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno aneksu, a čija je svrha bila izjednačiti tužitelja s osobama koje su zaključile ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u eur. Sve uplate tužitelja od samog početka da se ne smatraju uplatama po spornim odredbama prvotnog ugovora o kreditu, već se smatraju uplatama tužitelja kojima je ispunio svoje obveze po Aneksu ugovora o kreditu. Kako tužitelj ne pobija odredbe Aneksa ugovora, to da nema pravni interes za ovu tužbu. Aneksom da su stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako u pogledu svih ranijih izvršenih uplata tužitelja prema tuženiku, tako i u pogledu budućih plaćanja po predmetnom ugovoru o kreditu.

14.Tuženik navodi da je u cijelosti postupio sukladno Izmjenama i dopunama ZPK-a (NN10272015) te da nije zadržao niti najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove. Sve uplate tužitelja su postupkom konverzije pretvorene u nove uplate po čl. 19.c. ZPK-a. Učinak provedene konverzije je takav da s eima smatrati kako stranke nikada nisu sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom, već da su sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom eur i zakonom dopuštenom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na presude VTS-a RH i VS RH, jer su starnke retroaktivno, sklapanjem Aneksa, konverzijom, uredile svoja međusobna prava i obveze.

15.Sve tužiteljeve uplate da su uzete u obzir prilikom sklapanja Aneksa ugovoru o kreditu i dok god egzistiraju pravni učinci Aneksa, tuženik smatra da je nemoguće vraćanje bilo kojeg iznosa tužitelju.

16.Tuženik ističe da je izostala i činjenična osnova tužbe vezano za ništetnost ugovornih odredbi, a dokazni prijedlozi da su predloženi paušalno, kao i da su u cijelosti neosnovani navodi o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule da je zakonom dopušteno, a tuženik ističe i da je on klijente upozoravao oglasima na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom, a u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije ni mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se kasnije dogodila.

17.Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova istome.

18.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-648/2006 od 17. studenog 2006., solemniziranog 22. studenog 2006. kod javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. Ov-2106/2006, u Kupoprodajni ugovor od 13. studenog 2006., u reklamne materijale, u Aneks ugovoru o kreditu od 24. ožujka 2016., u popis uplata za namirenje obveza po kreditu, otplatni pla., obavijest o provedenoj konverziji, u izračun konverzije, prihvaćanje izračuna konverzije, saslušanjem svjedoka VV, PV i osobnim saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

19.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje DV i SVJ, a sud je odbio prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika kao dokazom koji nije relevantan za presuđenje.

20.Tuženik je uložio u spis pisanu izjavu SVJ, no ista je dana uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

21.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te PV kao sudužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 17. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-648/2006, solemniziran od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. Ov-2106/2006, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 92.800,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za kupovinu stana

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 3,88 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina te se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 556,50 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan plaćanja.

-U članku 6. ugovoreno je da banka ugovorenu kamatnu stopu iz članka 3. ugovora neće mijenjati do 30. lipnja 2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Kamatna stopa mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita suglasan je i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

22.Banka je izradila otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

23.Prileži i kupoprodajni ugovor od 13. studenog 2006. iz kojeg je utvrđeno da je tužitelj kupio od TV nekretninu, odnosno trosoban stan br. 4 na I katu, u stambenoj zgradi u [adresa], na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

24.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 24. ožujka 2016., solemniziran 29. ožujka 2016., kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 41.544,52 eur.

25.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 20.301,42 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

26.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka. Zadaća vještaka je da vještak pregledom dokumentacije u spisu, a po potrebi i pribavom dodatne dokumentacije od tuženika izradi nalaz i mišljenje u kojem će izračunati i iskazati preplatu koja predstavlja razliku nastalu između plaćene kamate po ugovoru o kreditu i kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu do 31.12.2013.godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope 3,23% godišnje, a primjenom tečaja kreditora na dan isplate kredita. Potrebno je izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sve navedeno po mjesecima od dana puštanja kredita do dana zaključenja aneksa, odnosno izvršene konverzije. Potrebno je u obzir uzeti pozitivne i negativne razlike. Nadalje, potrebno je utvrditi postojanje i iznos novčane razlike kao posljedice provedene konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja Aneksa ugovora o kreditu uzimajući u obzir sve priznate iznose tužitelju od strane tuženika prilikom konverzije kredita.Odnosno da vještak izračuna utjecaj promjene kamatne stope i utjecaja promjene tečaja na otplatu kredita u odnosu na početne uvjete kredita te izračuna utjecaj promjene kamatne stope i utjecaja promjene tečaja na otplatu kredita u odnosu na početne uvjete kredita s primjenom ugovorene kamatne stope prema početnomotplatnom planu do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje za razdoblje od isplate kredita do dana konverzije kredita. Nadalje da izračuna utjecaj provedene konverzije kredita na otplatu.

27.Vještak se pri izrade nalaza i mišljenja koristio slijedećom dokumentacijom : Ugovor o kreditu broj 306-648/2006 od 17.11.2006., Kupoprodajni ugovor, Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-648/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 24.03.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-648/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 24.03.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Realizirani otplatni plan (CHF), Realizirani otplatni plan (EUR), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 306-648/2006, partija 25318334 (knjigovodstvena kartica), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 306-648/2006, partija 25307048 (knjigovodstvena kartica), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (EUR), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa, pojedinačne, Specifikacija uplata (CHF i EUR), Početni otplatni plan (CHF i EUR). Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

28. Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka utvrđeneo je slijedeće :

29.Tužitelj je je dana 17.11.2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj 306-648/2006 (solemniziran 22.11.2006.) s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita SV

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 306-648/2006, partija 25318334

Datum ugovora 17.11.2006.

Iznos kredita 92.800,00 CHF/ 429.200,03 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 92.800,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 28.11.2006.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,625000

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 3,880%

Efektivna kamatna stopa

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 556,50 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.573,81 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 62.912,07 CHF

30.Kamatna stopa koja je iskazana prilikom plasmana kredita tužitelju iznosila je 3,88 % godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 92.800,00 CHF, što na dan isplate 28.11.2006. (podatak sa dokumenta „Konverzija na dan 30.09.2015.“) iznosi 429.200,03 HRK , prema srednjem tečaju banke na dan 4,625000 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 240 mjesečnih anuiteta u visini od 556,50 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.573,81 HRK.

31.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 24.03.2016.

32.Tuženik je u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

28.11.2006 do 30.06.2007 3,88% 31.12.2006 556,50 CHF

30.06.2007 do 31.08.2007 4,60% 31.07.2007 591,22 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,00% 30.09.2007 610,88 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 659,93 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 670,26 CHF

30.11.2010 do 30.09.2010 5,95% 31.12.2010 659,07 CHF

30.09.2010 do 31.12.2013 5,45% 31.10.2011 637,94 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 559,87 CHF

33.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

34.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

35.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.12.2006 do 30.09.2015. godine Na rekonstruirani otplatni plan sukladno zadaći primjenjuje se ugovorena kamatna stopa prema početnom otplatnom planu do 31.12.2013.godine, a od 01.01.2014. godine primjenjuje se zakonska kamatna stopa 3,23% godišnje. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 306-648/2006 od 17.11.2006., Početni otplatni plan (CHF)-prikaz u Tablici 3.

36.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.12.2006. do 30.09.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije:

Realizirani otplatni plan (CHF),Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 306-648/2006, partija 25318334 (knjigovodstvena kartica), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa, pojedinačne, Specifikacija uplata (CHF), prikaz u Tablici 4.

37.Prva zadaća vještaka je izračunati preplatu koja predstavlja razliku nastalu između plaćene kamate po ugovoru o kreditu i kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu do 31.12.2013.godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope 3,23% godišnje, a primjenom tečaja kreditora na dan isplate kredita.

38.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

39.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su sukladno zadaći uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje plaćena nije utvrđena jer je kamata samo rasla, osim za vrijeme primjene zakonske od 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje. Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (3,88%), odnosno zakonska od 3,23% nakon 01.01.2014., koristeći pri tome početni tečaj, a prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

40.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamatna stopa od 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 6.485,29 € .

41.Slijedeća zadaća vještaka jest izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sve navedeno po mjesecima od dana puštanja kredita do dana zaključenja aneksa, odnosno izvršene konverzije. Potrebno je u obzir uzeti pozitivne i negativne razlike.

42.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,625000 HRK za 1 CHF), prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, kako ih je tuženik knjižio u svojoj knjigovodstvenoj kartici, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

43.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 8.491,40 € , a razlike se prikazuju u Tablici .

44.Vještak je naveo i iznose za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita ( 4,625000 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 252,05 € ,a razlike se prikazuju u Tablici 7.

45.Posljednja zadaća bila je vještaku da analizira provedenu konverziju i utvrdi postojanje i iznos novčane razlike kao posljedice provedene konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja Aneksa ugovora o kreditu uzimajući u obzir sve priznate iznose tužitelju od strane tuženika prilikom konverzije kredita.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije: Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-648/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 24.03.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015.

46.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 429.200,03 kn, odnosno 58.537,92 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

47.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 41.544,52 €, odnosno 317.351,61 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR.

48.Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 62.912,07 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 290.968,32 kn.

49.Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 317.351,61 kn - 290.968,32 kn, što iznosi 26.383,29 kn / 3.501,66 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji , prikaz u Tablici 8.

50.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 122.478,94 kn (sa 439.830,55 kn na 317.351,61 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 26.383,29 kn / 3.501,66 € , kao što je navedeno u tablici 8.

51.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužitelja.Tablica 9.

52.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 20.301,42 kn / 2.657,66 € (2.694,46 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu). Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,638832 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,53450 HRK za 1 EUR).

53. Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31.12.2013., te zakonska kamata od 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio 6.485,29 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 8.491,40 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika manje uplatio 252,05 €.

-Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 3.501,66 € €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

-Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.694,46 € na dan 30.09.2015.

-Ukoliko se vrši prijeboj razlike glavnice i priznate preplate (točke 4 i 5), preostalo potraživanje tužitelja po razlici glavnice iznosi 807,20 €.

54.Tuženik se podneskom od 21. svibnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka osporavajući izračun vještaka.

55.Vještak u očitovanju od 16. rujna 2024. navodi kako tuženik ističe da je nalaz i mišljenje vještaka neodređen i nejasan obzirom vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Svaki pojedini izračun preplaćenoga pojašnjen je prije same tablice, stoga da ne stoji tuženikova tvrdnja da su izračuni neodređeni, odnosno neobrazloženi.

56.Nadalje tuženik ističe da je vještak pri izračunu razlike valute uzeo u izračun i anuitet od 30.09.2015. godine, a koji je plaćen nakon konverzije te stoga isti nije trebao biti obuhvaćen. Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), a što je realizirano Aneksom od 24.03.2016., do kada su se uplate knjižile kao CHF, pa tako i uplata 01.10.2015. na koju tuženik ukazuje. Obzirom da je kod izračuna konverzije u izračun obveza tužitelja po kreditu do 30.09.2015. uzeo i navedenu obvezu, te temeljem toga formirao iznos preplaćenoga iznosa u postupku konverzije, to je i sa druge strane uzet iznos zatvaranja tih obveza, budući da se zadaćom traži preplata po kamati i valuti do konverzije, odnosno pretpostavka da nije riječ o simuliranom EUR kreditu, već o ništetnim odredbama promjene kamate i primjene valutne klauzule.

57.Tuženik dalje ističe da u vještakovoj tablici 3. i 4. nisu dobro prikazani iznosi nedospjele glavnice. Tuženik ne specificira nikakve razlike koje navodi, tako da nije jasno na što misli. Tablica 4 prati realizirani otplatni plan u cijelosti, te ne postoje razlike u nedospjeloj glavnici, dok se u tablici 3, sukladno zadaći primjenjuje kamatna stopa od 3,23 % te logično od tog trenutka mijenjaju iznosi nedospjele glavnice u odnosu na početni plan, ako se eventualno na to mislilo. No ponavlja, isto je bilo određeno kao zadaća, tako da bi prigovor u tom slučaju bio prigovor pravne prirode.

58.Stoga vještak ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja, koja obuhvaćaju ostale tuženikove navode.

59.Tužitelj pak osporava sve navode tuženika kao netočne.Što se tiče pravnog interesa tužitelja, a s obzirom na brojnu sudsku praksu, isti više ne bi trebao biti sporan. Pravni interes, unatoč konverziji, nesumnjivo postoji, i vezan je na restituciju s osnova ništetnosti, a ne okolnost da konverzija nije provedena u skladu sa zakonom i dr. Matematika, kada se uzme u obzir ništetnost valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope, te se isto sravni sa onime što je potrošač platio i onime što je u konverziji “dobio”, također je jednoznačna i na strani potrošača. Da i u predmetnom postupku nije iznimka razvidno je iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića. dipl. oec. od 14. ožujka 2024. godine izrađenog u ovom predmetu. Prednje navedeno je potvrđeno i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine u kojoj je zaključeno da tužitelj kao potrošač, unatoč provedenoj konverziji, zadržava pravo tražiti ništetnosti odredaba iz osnovnog ugovora, te posljedično ostvarivati prava koja bi proizlazila iz takvih utvrđenja.

60.Nadalje, nisu točni navodi tuženika kako nije uzeto u obzir da je na dan 30. rujna 2015. tužitelju već priznata preplata. Iz samog nalaza i mišljenja vještaka dostavljenog u ovosudni spis razvidno je kako je vještak sve uzeo u obzir te utvrdio preostalo potraživanje tužitelja s osnove provedene konverzije. Dakle, u konkretnom slučaju problematizira se i potražuje ono što konverzija kao intervencija nije uvažavala, a posljedično niti omogućila, a to je restitucija s osnova ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

61.Pozivanje tuženika na kunske kredite i navodne stope koje je tuženik koristio u kunskim kreditima da su besmislene. Naime, iz iskaza svjedoka predloženog po tuženiku, odnosno radnika tuženika proizlazi kako tuženik u vrijeme kada je tužitelj podignuo kredit nije nudio stambene kredite u kunama.

62.Svi navodi u odnosu na tzv. negativan tečaj se također osporavaju. Tužitelj drži da u predmetnom postupku nema mjesta raspravljanju o predmetnom pitanju, obzirom je eventualna tražbina s osnova nižeg tečaja u zastari.

63.Vještak je saslušan na ročištu od 6. svibnja 2025. te je na upit tuženika na koji način je izvršen obračun kod izrade nalaza i mišljenja, vještak naveo kako je navedeno u nalazu u točki 231 i točki 232, najprije su se utvrdile razlike plaćenih kamata na način da se usporedila plaćena kamata u odnosu na kamatu po početnom otplatnom planu te tečajne razlike na način da se usporedio plaćeni CHF anuitet po tekućem tečaju u odnosu na isti anuitet po početnom tečaju.

64.Na upit da li je vještak u svom izračunu utvrdio postojanja razdoblja u otplati predmetnog ugovora o kreditu u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih navedenih u početnom otplatnom planu, vještak odgovara što se tiče razlike u kamatama obzirom na zadaću nisu utvrđene tzv. negativne razlike dok su negativne tečajne razlike prikazane u tablici 7 na strani 14 nalaza i mišljenja.

65.Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

65.Sud je proveo dokaze i saslušanjem svjedoka te osobnim saslušanjem tužitelja.

66.Svjedokinja VV izjavila je da je 2006. radila u Hypo banci kao referent za kredite. Osobe tužitelja se ne sjeća. Imala je jako puno stranaka kroz godine rada. Inače što se tiče principa rada prilikom ugovaranja ugovora u kreditu u CHF, isti se mijenjao često. Misli da stranka nije mogla utjecati na sadržaj ugovora o kreditu. Pravna služba banke je pripremala ugovor, a klijent je to mogao ili ne prihvatiti ili prihvatiti potpisom ugovora i solemnizacijom. Za valutnu klauzulu se znalo za koju se valutu veže, a kamatna stopa je bila jedna od bitnijih stavki, ljudi bi dobili otplatni plan koji je bio sastavni dio ugovora. Tada se nije moglo predvidjeti ovo što se kasnije događalo. Kamatne stope su se formirale u Zagrebu. I sama je uzela takav kredit te izjavljuje da u slučaju da je znala što će se događati, ne bi ga uzela. Ako je bio u pitanju stambeni kredit bilo je moguće podignuti kredit samo u CHF ili EUR ne i u kn. U to vrijeme je rata u odnosu na kredit u CHF bila niža i 90 % ljudi se zato odlučilo na kredit u CHF. Ukoliko su ljudi potpisali ugovor znači da su se odlučili na isti. Od pretpostavljenih dobivali su pozitivne informacije o kamatnim stopama vezanih za CHF. Tada 2006. su govorili da je to jedna od najstabilnijih valuta.

67.Svjedokinja PV, supruga tužitelja, izjavila je da su ona i suprug bili podstanari. Htjeli su riješiti stambeno pitanje. Bili su kreditno sposobni, čuli su za akciju Hypo banke „Sretna zvjezdica“. I njihovi prijatelji su rješavali tako stambeno pitanje. Suprug i ona su otišli u Hypo banku. Ponuđen im je kredit u CHF kao najbolja opcija. Bio je potreban jamac ili sudužnik za što je ona ispunjavala uvjete.

68.Bili su podstanari i plaćali su najam onoliko koliko im je iznosila rata u vrijeme sklapanja ugovora koja je tada bila oko 2600,00 kn. To su mogli podnijeti. Nitko im nije rekao da im se rata može podići do 4.200,00 kn koliko je i bila u jednom trenutku. Ni u snu ne bi tako podigli kredit. Nitko im nije rekao da bi to moglo tako skočiti jer bi inače dobro razmislili da li bi podigli takav kredit. Službenica banke im je dala samo osnovne podatke. Detalja se ne sjeća zbog proteka vremena.

69. Misli da su dobili otplatni plan uz ugovor. Da je pisalo u njemu da im rata može doseći iznos od 4.200,00 kn, ne bi se odlučili na kredit. Kredit je skidan sa suprugove plaće, a ona je financirala troškove režija. Kupili su stan.

70.Tužitelj SV, osobno saslušan, izjavio je da se pridružuje navodima supruge. Oni su u tom stanu bili podstanari 12 god, ovo im je bila slamka spasa. Plaćali su najam otprilike koliko je iznosila rata kredita. Tada je bila ekspanzija kredita u CHF. O tome je brujala cijela Hrvatska. Došli su u banku i oni su im ponudili na potpis ugovor. Ugovor je banka pripremila. On ga nije ni pročitao. Nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Banka je davala ugovore na 30 godina, a oni su tražili na 20 da to što prije riješe. Dao je trajni nalog na plaću. Prve rate su bile u redu, kako su dogovorili, a nakon jedno godine dana ili više to je počelo jako rasti. Morali su ući u minus da bi otplatili ratu kredita. Čuo je od prijatelja, a kad je to već tako jako narasla rata, da je pametno napraviti konverziju pa se na to odlučio. U banci mu nisu o tome ništa objasnili. Još mu je ostalo 3 godine i 2 mjeseca za otplatu kredita.

71.Javni bilježnik nije čitao ugovor niti nešto objašnjavao kod solemnizacije, niti banka. Oni su dolaskom u banku tražili ugovor u CHF jer su bile reklame i čuli su da je najpovoljniji. Nisu se interesirali za druge ugovore. Kupili su stan. U banci nisu nudili neki drugi ugovor.

72.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

73.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

74.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

75.Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

76.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

77.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

78.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

79.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

80.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

81.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

82.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

83.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

84.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

85.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

86.103.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

87.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te saslušanjem svjedoka i osobnim saslušanjem tužitelja.

88.Saslušanjem službenice banke, VV, potvrđeno je da stranka nije mogla utjecati na sadržaja ugovora, koji je pripremala banka, a klijent ga je mogoa prihvatitit ili ne. Banka je određivala i kamatne stope. Govorilo se za CHF da je to najstabilnija valuta.

89. I svjedokinja PV i tužitelj, suglasno su iskazali da nisu imali utjecaj na sadržaj ugovora, da nisu upozoreni na nikakve rizike, niti im je u banci išta dodatno pojašnjavano. Nije im ni nuđen ugovor u drugoj valuti. Bankarski službenik nije ih upoznao sa svim značajkama ugovora u CHF.

90.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

91.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

92.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

93.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

94.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

95.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

96.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

97.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

98.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

99.Predmetni ugovor o kreditu sklopljeni je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja kao i svjedoka, a koji su prethodno citirani.

100.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

101.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

102.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

103.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

104.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

105.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

106.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

107.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

108.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

109.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

110.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

111.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

112.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

113.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule I nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

114.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

115.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 24. ožujka 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

116.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

117.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

118.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

119.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

120.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda S ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

121.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

122.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

123.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

124.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

125.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

126.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

127.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

128.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

129.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

130.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

131.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

132.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

133.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

134.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

135.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

136.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

137.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

138.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

139.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 8.491,40 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika manje uplatio 252,05 €.

-Ukoliko se vrši prijeboj razlike glavnice i priznate preplate (točke 4 i 5), preostalo potraživanje tužitelja po razlici glavnice iznosi 807,20 €.

140.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a. 141.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

142.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

143.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

144.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

145.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 27. travnja 2020., 2. svibnja 2022., 28. travnja 2025 i 23. svibnja 2025., (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 10. veljače 2021., 27. ožujka 2023., 4. srpnja 2023., 24. listopada 2023., 6. svibnja 2025. i 10. rujna 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, te za sastav podneska od 14. studenog 2023. U iznosu od 125,00 eur, ukupno 5.625,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.406,25 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 500,00 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

146.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.531,25 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

147.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 24. listopada 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika