REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-184/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenik, Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika FN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, iznos od 61,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:

− na iznos od 5,00 EUR računajući od 24.12.2023. godine pa do isplate, − na iznos od 3,37 EUR računajući od 20.06.2024. godine pa do isplate, − na iznos od 53,04 EUR kamata se ne traži,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 75,78 Eur, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81259824 - 2203206848, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana.

II U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. ožujka 2025. te u ispravku tužbe od 13. kolovoza 2025. navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, te da je tuženik je u utuženom razdoblju bio vlasnik i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Budući da je tuženik bio vlasnik i posjednik na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik i posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 61,41 EUR, što je razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga koje se odnosi na nepodmirene obveze na ime potrošnje električne energije, a iz kojeg je razvidno kako predmetno potraživanje nije podmireno.

Navodi da se njegovo potraživanje odnosi na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto ŠN, [adresa], broj obračunskog mjesta: 0133440091, broj brojila: 2698954, sve kako je proizlazi iz vjerodostojne isprave- izvoda otvorenih stavki te priloženih računa. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik odnosno vlasnik/posjednik nekretnine, a uostalom kao i pravni sljednik pok. dužnika obvezan podmiriti predmetno dugovanje. Tuženik je u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno tuženik troši električnu energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno članku 24. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženik kao vlasnik s tužiteljem nije sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekao status korisnika sukladno članku 26. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, već je tek 11.09.2024. godine predao zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu. Navedeno postupanjem tuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Prema članku 1111. stavak 1. ZOO- a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2 istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Tužitelj je električnu energiju obračunao temeljem ostvarene količine električne energije i snage te tarifnog modela, sukladno odredbama Općih uvjeta, Zakona o tržištu električne energije (NN br. 22/13 i 102/15), Zakona o energiji (NN br. 120/12, 14/14 i 102/15), primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 134/15), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 134/15) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik je krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja , obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. S time u vezi, a budući da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine i pravni sljednik evidentiranog kupca električne energije ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan ispuniti preuzetu obvezu i podmiriti tužitelju u cijelosti dugovanje temeljem utuženih računa. Navedeni Opći uvjeti obvezuju tuženika, sukladno odredbi iz čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate tekuće sljedećeg dana po dospijeću obveze na iznose računa u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stoga

2. Tuženik je sukladno članku 284. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) pozivom od 9. svibnja 2025. pozvan na dostavljanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka poziva i tužbe te upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331. b ZPP-a. Tuženiku je dana 11. rujna 2025. dostavljen i ispravak tužbe, a tuženik se nije prigovorio navodima iz istoga.

3. Prema dostavnici u spisu tuženi je poziv na podnošenje odgovora na tužbu od 31. ožujka 2025. zajedno sa tužbom i prilozima uz istu, uredno zaprimio 4. kolovoza 2025., a podnesak kojim je tužitelj ispravio tužbu dana 11. rujna 2024.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu, te bio valjano upozoren i na posljedice propuštanja davanja odgovora na tužbu, u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu pa je sud vodeći računa o ekonomičnosti postupka donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz članka 331 b stavka 1. ZPP-a. Naime, tuženiku su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (list 1-4), a koje činjenice nisu u protivnosti (već u suglasnosti) s dokazima koje je tužitelj podnio (list 5-245) ili s činjenicama koje su općepoznate odnosno ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Stoga je je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

6. Trošak postupaka je odmjeren u skladu sa zatraženim iznosom, a vodeći računa o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. dalje: Tarifa).

7. Tužitelju je priznat parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe Tbr.7.1.Tarife u iznosu od 50,00 Eura i PDV u iznosu od 12,50 Eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 6,64 EUR-a (tužitelj je koristio oslobođenje od plaćanja pristojbe u 50%-tnom iznosu), i trošak pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 što čini ukupan trošak parničnog postupka od 75,78 EUR-a te je odlučeno kao pod II izreke.

8. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu većem od gore navedenog i stvarno plaćenog jer iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj platio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR-a, koristeći umanjenje zbog sustava e-komunikacije, te što pristojba na presudu uz pravodobno plaćanje korištenjem sustava e-komunikacije iznosi 6,64 EUR-a. Nadalje tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe (naknadno ispravljene) sukladno Tbr 7. točka 1. Tarife s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom predmetu od 61,41 EUR (a ne prema Tbr 7.9. Tarife) jer je za okončanje postupka bila potrebna samo jedna radnja- predmetna tužba.. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini, 24. listopada 2025.

S U D A C

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dostave otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 3 (tri) primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 353. st. 2. ZPP-a

DN-a:

- tužitelju po pun., tužitelja pozvati na plaćanje pristojbe na presudu

- tuženiku

- kal 25 dana