Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1176/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić & Slavko Nedić, iz Osijeka, protiv 1. tuženika Grad Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, 2. tuženika Lučko nekretnine d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 10527598553, zastupan po punomoćniku Rajki Narančić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. studenog 2024. poslovni broj: Pn-64/2020-83, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice ŠH te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. studenog 2024. poslovni broj: Pn-64/2020-83 u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži 1. i 2. tuženiku da tužiteljici solidarno naknade štetu u iznosu od 199,08 EUR na ime uništene odjeće i obuće kao i za zakonske zatezne kamate na taj iznos a koja teče od podnošenja tužbe pa do 31.12.2022. godine prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuća polugodišta za 3 postotna poena.

r i j e š i o  j e

Uvažava se djelomično žalba tužiteljice ŠH te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. studenog 2024. poslovni broj: Pn-64/2020-83 u dijelu toč. I izreke a kojim je odbijen zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži 1. i 2. tuženiku da tužiteljici solidarno naknade štetu na ime novčane naknade za povredu prava osobnosti u iznosu od 17.054,88 EUR, te štetu u iznosu od 686,18 EUR na ime troškova liječenja, sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da se naloži 1. i 2. tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, te u dijelu toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku od 15. studenog 2024. poslovni broj: Pn-64/2020-83 suđeno je:

" I. Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se I-tuženiku Gradu Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642 i II- tuženiku Lučko nekretnine d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 10527598553 da temeljem naknade štete solidarno isplate tužiteljici ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime novčane naknade za povredu prava osobnosti iznos od 17.054,88 EUR, iznos od 199,08 EUR na ime uništene odjeće, obuće, iznos od 686,18 EUR na ime troškova liječenja, odnosno ukupno iznos od 17.940,14 EUR sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe, pa do 31.12.2022. godine prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuća polugodišta za 3 postotna poena.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, a prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuća polugodišta za 3 postotna poena.",

kao neosnovan u cijelosti.

II. Nalaže se tužiteljici ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi I-tuženiku Grad Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 67,00 EUR u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne ovrhe.

III. Nalaže se tužiteljici ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi II-tuženiku Lučko nekretnine d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 10527598553 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.942,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, odnosno od 15. studenog 2024. godine, pa do isplate, a prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuća polugodišta za 3 postotna poena.

IV. II-tuženik se odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 6.942,00 EUR, kao neosnovan."

2. Na prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužiteljica odbijena svojim zahtjevom, žalbu je uložila tužiteljica zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice uz očitovanje tužiteljice na prigovor zastare. Ističe da u odnosu na neimovinsku štetu je liječenje završeno tek 2019. godine, a da neimovinska šteta nastaje kada se liječenje završi, pa osim za imovinsku, prigovor zastare ne stoji niti za neimovinsku štetu. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica vidi u pogrešnoj primjeni članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je točno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine, ali od saznanja za štetu i osobu koja ju je učinila. Ističe da na dan stradavanja tužiteljica nije znala o kojoj šteti je riječ tj. nije znala njezinu visinu, a da visina neimovinske štete ovisi o tome kako će se ozljede koje zadobila sanirati i kakve će posljedice iz istog događaja proizaći. Obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka liječenje završeno 8. travnja 2019. smatra da je tužba tužiteljice pravovremeno podnesena. U odnosu na prigovor zastare za imovinsku štetu koja je nastala na dan štetnog događaja (odjeća i obuća) također smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a istovremeno počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je presuda nerazumljiva i kontradiktorna (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Ističe da tužiteljica izvjesno određeno vrijeme zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti provjeravati tko je odgovora za to što snijeg nije bio očišćen. Sukladno tome, smatra da niti ovaj vid štete nije u zastari, dok materijalni troškovi liječenja koji su nastali kasnije evidentno nisu u zastari jer nije proteklo tri godine od njihova nastanka. Slijedom navedenoga tužiteljica predlaže da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili pak istu ukine i vrati sudu prvog stupnja ali drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije uložen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koje žalbe tuženika upućuje, prvostupanjski sud nije počinio, jer prvostupanjska presuda u odnosu na zastaru dijela imovinske štete sadrži razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega se odluka prvog stupnja može ispitati.

6. Naime, u smislu članka 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju, u odnosu na imovinsku štetu u pogledu oštećenja odjeće i obuće, ovaj sud smatra, a kako osnovano zaključuje i prvostupanjski sud, da nije bilo razloga da tužiteljica, bez obzira na pretrpljene ozljede, tužbu protiv ovdje oba tuženika, ne podnese u roku od tri godine od dana nastanka takve štete (dakle, danom štetnog događaja), a sama činjenica istraživanja tko je vlasnik čestice (a takvu činjenicu niti ne dokazuje) ne produžuje vrijeme takvog roka. Naime, tužiteljica svoju tužbu, kao i pasivnu legitimaciju 1. i 2. tuženika, temelji na propisima (Zakonu o komunalnom gospodarstvu te Odluci o komunalnom redu Grada Osijeka) a koji propisuju odgovornost za štetu nastalu okliznućem zbog neočišćenog leda odnosno snijega. Dakle, ukoliko eventualno tužiteljica, zbog nepoznavanje takvih propisa, nije ranije podnijela tužbu protiv ovdje 1. i 2. tuženika, može ići samo na štetu same tužiteljice (ignorantia iuris nocet). Obzirom da samu visinu štete, u odnosu na oštećenje odjeće i obuće, tužiteljica u svojoj tužbi niti ne tvrdi da je saznala kasnije (poslije samog štetnog događaja), ovaj sud je utvrdio da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odredbe članka 214. u svezi članka 230. ZOO, kada je odbio taj dio zahtjeva tužiteljice budući da je tužiteljici prestalo pravo zahtijevati takvu isplatu zbog zastare. Slijedom navedenog u tom dijelu ovaj sud je odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice te temeljem članka 368. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku i odlučio kao u izreci ove presude.

7. No, prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru zastare 2. tuženika, a kojem se pridružio i 1. tuženik, pogrešno je primijenio materijalno pravo odredbe članka 214., 216. i 230. ZOO utvrđujući da je zastara tražbine tužiteljice, u odnosu na neimovinsku štetu te djelom imovinsku (troškovi liječenja i tuđe pomoći i njege), nastupila protekom 3 godine od dana samog štetnog događaja koji se dogodio dana 1. veljače 2017.. Naime, u pogledu neimovinske štete (povreda prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje) tužiteljica je za opseg takve štete saznala tek završetkom liječenja a koji završetak, kako osnovano žalba tužiteljice ističe prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke je bio tek 2019. godine (točnije 8. travnja 2019.). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 20. ožujka 2020., a do kojeg trenutka nije nastupila objektivna zastara iz članka 230. stavka 2. ZOO, jasno je da je istom, u smislu članka 241. ZOO prekinuta zastara u odnosu na tu vrstu štete. Isto tako u odnosu na imovinsku štetu zbog nastalih troškova liječenja ovaj sud ističe da su troškovi liječenja nastali u periodu od 21. ožujka 2017. do 5. listopada 2017., a kako to proizlazi iz dostavljenih računa, slijedom čega podnošenjem tužbe je i u odnosu na takve račune prekinuta zastara. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud ističe da zastara potraživanja takve vrste štete nastupa protekom tri godine od prestanka potrebe takve pomoći. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je takva pomoć tužiteljica bila potrebna ukupno 250 dana (dakle više od 8 mjeseci), jasno je da je podnošenjem tužbe u ovom predmetu prekinuta zastara i za taj vid štete.

8. Kako tijekom prvostupanjskog postupka, a zbog pogrešnog pravnog stava i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud nije raspravio sve sporne okolnosti i utvrdio sve sporne činjenice, ovaj sud nije imao osnova za preinaku prvostupanjske odluke, zbog čega je, a u smislu članka 370. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak, kako u odnosu na 1. tuženika tako i u odnosu na 2. tuženika.

9. U nastavnom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno odlučiti o preinaci tužbenog zahtjeva (članak 190. stavak 3. ZPP), a koji je tužiteljica učinila svojim podneskom od 22. rujna 2022. i kojoj preinaci su se protivila oba tuženika, zatim će raspraviti, a u cilju otklanjanja prigovora pogrešne pasivne legitimacije, tko je točno korisnik poslovnog prostora na čestici na kojoj je došlo do štetnog događaja, a obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizlazi da, iako je vlasništvo čestice na kojoj je došlo do štetnog događaja pravne osobe Corrodo nekretnine d.o.o. Zagreb, a sljednik koje je, kako to proizlazi iz podataka iz sudskog registra dostavljenog uz tužbu, upravo 2. tuženik, je kao posjednik iste upisana Općina Osijek (sada Grad Osijek, dakle 1. tuženik), a sve obzirom na članak 123. stavka 1. Odluke o komunalnom redu Grada Osijeka po kojoj je obveza uklanjanja snijega i leda vlasnika ili korisnika poslovnih prostora. Nastavno, a radi utvrđivanja odgovornosti tuženika, potrebno je utvrditi koliko je točno snijega bilo na spornom dijelu nogostupa, a sve obzirom na članak 121. stavak 2. Odluke o komunalnom redu Grada Osijeka, a koja propisuje da se snijeg uklanja kada napadna do visine od 5 cm, a ako pada neprekidno, mora se uklanjati više puta. U konkretnom slučaju saslušavanjem tužiteljice i svjedoka, osim činjenice da je snijega bilo na spornom mjestu "puno", relevantne činjenice (snijeg ili/i led, u kojoj visini i u kojoj širini i dr.) nisu raspravljene. Nastavno, tijekom postupka prigovor na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke istakli su oba tuženika, a kako prvostupanjski sud, u smislu članka 260. ZPP, nije pozvao vještake da usmeno na raspravi obrazlože svoje mišljenje na istaknute prigovore, u nastavnom postupku je potrebno raspraviti i navedeno, ali i druge prigovore iznesene od strane tuženika (primjerice prigovor podijeljene odgovornosti, str. 239. spisa) kako u pogledu odgovornosti tako i visine zahtjeva tužiteljice.

10. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja ovog suda. U odnosu na troškove žalbenog postupka ovaj sud ističe da će o istima, a temeljem članka 166. stavka 3. ZPP, odlučiti u ponovnom postupku sud prvog stupnja.

11. U nepobijanom dijelu točka IV. izreke presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. studenog 2024. poslovni broj: Pn-64/2020-83 ostaje neizmijenjena.

U Sisku 24. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić