REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl. br. P-11/2025-21
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz BOGDANOVIĆ, DOLIČKI & PARTNERI odvjetničko društvo d. o. o., Miramarska cesta 24, Zagreb, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, radi ispravka zemljišno knjižnog upisa i utvrđenja, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 22. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maria Ivančeva, odvjetnika iz Đ, Dolički & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. i zastupnika po zakonu tuženika ĐE, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, objavljenoj dana 24. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], „ ŠE“ i to „šuma“, površine 539 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11.1933., kao i na dan dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-871/1933 Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11.1933. u korist SE iz [adresa], kao i na dan sklapanja Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942., kao i na dan 04.08.1942. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-824/1942 Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942. u korist ĐEK u ½ dijela i ŠEK u ½ dijela, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93-238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro. "
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku , Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], „ Š ŠE“ i to „šuma“, površine 539 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa:
934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) te se utvrđuje da je Tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], „ Š i ŠE“ i to „šuma“, površine 539 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se Tužitelj ovlašćuje na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatražiti i provesti u svoju korist upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini uz istovremeno brisanje upisa POMORSKOG DOBRA izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga, a što je sve Tuženik dužan trpjeti."
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da ½ dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], „ Š i ŠE“ i to „šuma“, površine 539 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11..1933., kao i na dan 14.11.1933. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-871/1933 Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11.1933. u korist SE iz [adresa], kao i na dan sklapanja Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942., kao i na dan 04.08.1942. - dan provedbe u zemljišnim pod posl.br. Z-824/1942 Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942. u korist ĐEK u ½ dijela i ŠEK u ½ dijela, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93 - 238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro. "
IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], „ Š ŠE“ i to „šuma“, površine 539 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa POMORSKOG DOBRA na ½ dijela te nekretnine izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na ½ dijela te nekretnine u korist Tužitelja - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913."
V. Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 600,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 29.11.2024. (posl. br. Z-10527/2023) prihvaćen prigovor tuženika te je provedena zabilježba pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva tužitelja i tuženika, svaki u ½ dijela, te je tužitelj je upućen da svoje pravo ostvari podnošenjem tužbe za ispravak. Tužitelj tvrdi da je u postupku obnove zemljišne knjige nezakonito brisano njegovo pravo vlasništva, jer je riječ o izvanparničnom postupku u kojem nije imao mogućnost zaštititi svoje knjižno pravo. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj U-I-4445/2008, kojom je utvrđeno da valjano stečeno vlasništvo ne može biti oduzeto samo na temelju uredbe o granici pomorskog dobra, bez kontradiktornog sudskog postupka. Smatra da je sud pogrešno primijenio čl. 217. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML/23), te da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. i 3. ZPDML/23, koji propisuju iznimke kada i na pomorskom dobru može postojati pravo vlasništva. Ističe da je predmetna nekretnina bila izdvojena iz pomorskog dobra temeljem akta javne vlasti prije 24.05.1974., konkretno Rješenjem Općine Dubrovnik iz 1971. godine, kojim je njegovom pravnom predniku („HTP Dubrovnik“) dano pravo korištenja radi izgradnje turističko-ugostiteljskih objekata. Poziva se i na sudsku praksu (predmeti P-1672/1994 OS Rijeka, Gž-448/04 ŽS Rijeka, Rev- 307/06 VSRH), prema kojoj i na području koje je naknadno obuhvaćeno pomorskim dobrom može postojati vlasništvo ako je ono valjano stečeno prije stjecanja tog statusa. Tužitelj smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 217. st. 2. i 3. ZPDML/23 te da je njegovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini zakonito stečeno i valjano upisano, pa predlaže da se tužba za ispravak prihvati i da se u zemljišnim knjigama ponovno uspostavi njegovo pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (danas k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izvorno imala obilježja šume i nikada nije bila u statusu pomorskog dobra , te da nekretnina je bila predmetom pravnog prometa od 1933. godine, uključujući razdoblje nacionalizacije i društvenog vlasništva, te je bila procijenjena u postupku pretvorbe u temeljni kapital društva „Hotel Neptun“ d.d. (pravnog prednika tužitelja). Nadalje, tužitelj tvrdi da je riječ o nekretnini koja potječe od nekadašnjeg prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u smislu čl. 217. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML/23). Poziva se na odredbe Zakona o udruženom radu (ZUR), prema kojem su organizacije udruženog rada imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenim sredstvima (čl. 228., 230. i 268. ZUR-a), te budući da je HTP „Dubrovnik“ (pravni prednik tužitelja) koristio predmetnu nekretninu kao osnovno sredstvo za obavljanje djelatnosti, da je stekao društveno vlasništvo originarnim putem primjenom navedenih odredbi ZUR-a. Tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda RH u odlukama Rev-x-196/16, Rev-x-1131/17 i Rev-1993/18 kojim je zauzeo pravno shvaćanje da ako je nekretnina bila unesena u osnovno sredstvo društvenog poduzeća, tada to poduzeće ima pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja tom nekretninom, čak i bez formalne odluke o dodjeli. Tužitelj se na tu praksu poziva kao potvrdu zakonitosti stečenog društvenog vlasništva. Tužitelj ističe kako u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Neptun“ procijenjena je cijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (578 m²), što je potvrđeno Rješenjima Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) iz 1994. i 1997. godine. Time su ispunjene pretpostavke iz čl. 390a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) za stjecanje vlasništva pretvorbom. Tužitelj navodi da predmetna nekretnina u vrijeme pretvorbe (23.11.1994.) nije bila pomorsko dobro, što da potvrđuju i priložene javne isprave. Ističe da je dana 09.06.1998. (Z-1512/1998) „Hotel Neptun“ d.d. upisao pravo vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine na temelju valjane pravne osnove (pretvorbe), a da druga ½ dijela, iako neuknjižena, također da je stečena primjenom čl. 360. st. 1. u vezi s čl. 390a. i čl. 130. ZV-a jer je tužiteljev pravni prednik bio nositelj prava korištenja i raspolaganja i na tom dijelu. Tužitelj naglašava da je u trenutku donošenja Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž („Uredba/99“) u zemljišnim knjigama postojao valjan upis prava vlasništva s učinkom od 09.06.1998., te da se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji istinitosti i potpunosti upisa prema čl. 122. ZV-a i čl. 8. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Poziva se na ustavna jamstva prava vlasništva (čl. 3., 19., 48., 49. i 50. Ustava RH) i zaštitu iz čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističući da se valjano stečeno vlasništvo ne može oduzeti bez javnog interesa i tržišnog obeštećenja. Dodatno se poziva na odluke Ustavnog suda (U-I-22/1987, U-IIIB/1373/2009, U-I-4445/2008), prema kojima se status pomorskog dobra ne može utvrditi suprotno stvarnim i povijesnim obilježjima zemljišta niti samo na temelju uredbe. Zaključno, tužitelj smatra da je dokazano da predmetna nekretnina u trenutku upisa vlasništva (09.06.1998.) nije bila pomorsko dobro te da se Uredba/99 ne može retroaktivno primijeniti na već valjano stečeno vlasništvo. Stoga predlaže da sud utvrdi da je tužitelj valjano stekao vlasništvo na temelju čl. 217. st. 3. ZPDML/23, a Uredba/99 ne proizvodi pravne učinke na spornoj nekretnini. Tužitelj osporava zakonitost primjene Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra iz 1999. godine („Uredba/99“) na predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da ista ne ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje statusa pomorskog dobra. Prema njegovom navodu, Uredba/99 nema supstancirane razloge ni činjenične temelje iz kojih bi proizlazilo da se sporni dio kopna u trenutku donošenja uredbe mogao smatrati pomorskim dobrom prema čl. 4. i 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML/23). Tužitelj ističe da je Uredba/99 deklaratorne naravi – ona samo utvrđuje što je već pomorsko dobro „po samom zakonu“, ali ne može proizvesti konstitutivne učinke niti retroaktivno promijeniti pravni status zemljišta koje u naravi nikada nije imalo obilježja pomorskog dobra. Iz dokaznog materijala priloženog uz tužbu proizlazi da predmetna nekretnina nikada nije bila u općoj uporabi, već je odavno bila isključena iz opće upotrebe, čime ne ispunjava temeljno obilježje općeg dobra na uporabu svima. Zbog toga je, prema stajalištu tužitelja, zemljišnoknjižni sud u postupku obnove zemljišne knjige (Z-10527/2023) pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je Uredbu/99 smatrao jedino mjerodavnom i na temelju nje brisao valjano upisano pravo vlasništva tužitelja na ½ dijela nekretnine. Navodi da je sud, primjenjujući čl. 217. st. 1. ZPDML/23, utvrdio da je nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu, a da pritom nije utvrdio stvarno stanje niti prirodu zemljišta. Tužitelj se poziva na odluke Ustavnog suda RH broj U-I-4445/2008 i U-I-2231/2009, prema kojima se brisanje valjano upisanog prava vlasništva ne može provoditi u izvanparničnom (zemljišnoknjižnom) postupku, već isključivo u kontradiktornom parničnom postupku u kojem vlasniku mora biti omogućeno sudjelovanje i zaštita prava. Slijedom toga, tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju sud bio dužan poštovati presumpciju valjanosti i istinitosti zemljišnoknjižnog upisa (čl. 122. ZV, čl. 8. st. 4. ZZK) i odbiti prigovor Republike Hrvatske, budući da nije dokazano da je upis tužiteljevog vlasništva bio nevaljan. Sud da je, međutim, postupio protivno tim načelima, prihvatio prigovor tuženika i pogrešno odredio brisanje upisanog prava vlasništva, iako je upis bio izvršen na temelju valjane pravne osnove i zakonito provedenog postupka. Tužitelj zaključuje da u ovoj pravnoj stvari sud nije vezan Uredbom/99, već da je dužan samostalno, sukladno čl. 217. st. 3. ZPDML/23, utvrditi je li nekretnina po zakonu bila pomorsko dobro prije donošenja Uredbe/99. Ovisno o tom utvrđenju, navodi tužitelj da valja ocijeniti valjanost upisa iz 09.06.1998. (Z-1512/1998), te budući da predmetna nekretnina nije bila pomorsko dobro niti po naravi ni po funkciji, tužitelj smatra da je vlasništvo stečeno na temelju čl. 390a. u vezi s čl. 129. ZV-a zakonito, te da je sporno rješenje suda suprotno ustavnim jamstvima prava vlasništva i načelima pravičnog suđenja iz čl. 29. Ustava RH i čl. 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.
2. Tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu u istome navodi da je tužbeni zahtjev je neosnovan, te da je odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) te je u manjem dijelu radi izgradnje dodatka nekadašnjem hotelu Neptun (sada IMPORTANE RESORT) granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) dok granica na dijelu obale ispod Vile Elite nije mijenjana. Dakle da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) određeno je da nekretnina koja je predmet ovog postupka, novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri) pripada pomorskom dobru. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju se radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a nedvojbeno je da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka te je po provedbi geodetskog elaborata potvrđenog od Područnog ureda za katastar Dubrovnik 19. listopada 2021., nakon izmjene Uredbe u zemljišnim knjigama u odnosu na tu nekretninu zatražen i odobren upis oznake pomorskog dobra. Tuženi se poziva na odredbu čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), članak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) te odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osim toga tuženik ističe kako na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novinebroj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287. Nadalje tuženik citira odredbe čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. ZPDML i čl. 217. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) te čl. 220. stavak 1. i 2. istog zakona kojim je propisano je da pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisat će se u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a da upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona kao i da će nadležno državno odvjetništvo pokrenuti postupak uknjižbe pomorskog dobra iz stavka 1. istog članka u roku od godine dana od dana donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja utvrđena i prijavnog lista koje izrađuje tijelo nadležno za katastar. Tuženik se poziva i na čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.
3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe, dodaje podredne tužbene zahtjeve i dodatno proširuje svoje navode iz tužbe, te ističe da tuženik pogrešno tumači pravni status predmetne nekretnine, odnosno da tuženik tvrdi da je predmetna nekretnina obuhvaćena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra (Uredba/99), te da je time ona bila pomorsko dobro i ranije, što da nije točno. Tužitelj ističe kako dokazuje, javnim ispravama i povijesnim upisima u zemljišnim registrima, da predmetna nekretnina nikada nije bila pomorsko dobro, te da je od početka bila samostalni objekt vlasničkog prava, te da tuženik ne osporava povijesne upise i pravne osnove vlasništva, već paušalno tvrdi da su svi ti upisi nevaljani jer je nekretnina navodno pomorsko dobro prema Uredbi/99. Tužitelj ističe kako ima pravni interes dokazati da je nekretnina bila u vlasničkom režimu u svim relevantnim trenucima, uključujući vrijeme sklapanja kupoprodajnih ugovora (1933., 1942.) i pretvorbu društvenog poduzeća, te se poziva na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda koja potvrđuje da se može tražiti utvrđenje da nekretnina na određeni dan nije bila pomorsko dobro. Nadalje, da Uredba/99 predstavlja samo presumptivnu bazu za zaključak da je nekretnina pomorsko dobro, što je oboriva presumpcija, dopuštena za osporavanje dokazima o stvarnom pravnom stanju. Ukazuje tužitelj i na kogentnu (prisilnopravnu) prirodu zakonskih definicija pomorskog dobra, koja ne dopušta proizvoljno deklariranje nekretnine pomorskim dobrom bez ispunjenja zakonskih uvjeta. Uredba/99, stoga, ne može biti temelj za poništenje valjanih upisa.
4. Tijekom postupka tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te navodi da ne osporava da je predmetna nekretnina procijenjena u postupku pravnog prednika tužitelja, navodi da čestica zemljišta broj 390 k. o. [katastarska općina] svojim izgledom u naravi predstavlja strmi obalni pojas čime u cijelosti odgovara definiciji morske obale iz čl. 6 st. 2 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Definirajući sastavnice pomorskog dobra Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ne govori o načinu upotrebe čestice zemljišta kako je navedena u zemljišnoj knjizi i katastru već o prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni i položaju kopna. Ističe tuženik da iz priložene dokumentacije spisu nije vidljiva odluka nadležnog tijela o izdvajanju predmetne čestice iz pomorskog dobra, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 217 st. 2 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 29.11.2024., posl.br.: Z-10527/2023, Povijesni zk izvadak za kat. čest. [katastarska čestica] (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), Odluka Ustavnog suda RH, br. U-I-4445/2008 od 4.10.2011., Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-495/2003, presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1672/1994 od 08.05.2003. (predmet HE i dr. ./. [adresa]), presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br.: Gž-448/04 od 24.08.2005., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-307/06 od 20.06.2006., Izvod iz IUS-INFO pravni praktikum pod naslovom „Nekretnine u posebnom pravnom statusu, s posebnim osvrtom na pomorsko dobro u odnosu na ZPDML (NN 83/2023)“, Izvod iz seminara u organizaciji Informator, održanog 27.03.2024., orto-foto snimak za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , precrt katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], aktualni izvadak iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], potvrda ureda za katastar od 05.03.2014. kojom se potvrđuje slijed upisanih promjena za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz vremena reambulacije od 1963. godine, a u kojoj potvrdi je između ostalog navedena usporedba čestica nove i stare izmjere, tj. da kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) čini prema staroj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kopija katastarskog plana iz 2014. godine na kojoj je prikazana predmetna nekretnina prema podacima stare izmjere- kat. čest. [katastarska čestica], te prema podacima nove izmjere- kat. čest. [katastarska čestica], Rješenje Općine Dubrovnik br. UP-02/2-6942/1-70 od 28.12.1971., uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Odluka VRSH, Rev x-196/16 od 19.04.2017., Odluka VRSH Rev x 1131/17 od 16. 04.2019., Odluka VSRH, Rev-1993/18 od 19. studenog 2019., Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994. o suglasnosti na pretvorbu, Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 06.06.1997. o iskazu nekretnina procijenjenih u postupku pretvorbe, Skica predmetnog područja na kojoj su žutom bojom označene nekretnine (žuta boja) i objekti procijenjeni u postupku pretvorbe kako su iskazani u Rješenju HFP -a od 06.06.1997., Odluka Ustavnog suda, broj U-I-22/1987 od 29.04.1987., Mišljenje zamjenice državnog odvjetnika Snježane Frković od 22.02.2011., Odluka Ustavnog suda RH, br. U-IIIB/1373/2009 od 07.07.2009. Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999, Presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl.br.: Pž-3721/2024 od 19.11.2024, izvod iz Uredbe sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939., izvod iz Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. (NN 19/74, 39/75, 17/77, izvod iz Pomorskog zakonika iz 1994., izvod iz Zakona o pomorskom dobru morskim lukama iz 2003., izvod iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023., te je sud odredio očevid uz prisustvo vještaka geodetske struke koji je izradio svoj pisani nalaz i mišljenje i koje je sud i usmeno saslušao. Daljnje dokaze sud nije imao potrebe izvoditi jer je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti jasnu i nedvojbenu odluku.
6. Predmet spora je najprije ispitati je li predmetna nekretnina na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11.1933., kao i na dan dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-871/1933 kao i na dan 04.08.1942. dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-824/1942, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93-238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) bila ili nije pomorsko dobro, te posljedično ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva uz brisanje upisa pomorskog dobra.
7. Nadalje trebalo je u okviru podrednog tužbenog zahtjeva ispitati je li predmetna nekretnina u ½ dijela nekretnine na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11..1933., kao i na dan 14.11.1933. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z- 871/1933 kao i na dan sklapanja Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942., kao i na dan 04.08.1942. - dan provedbe u zemljišnim pod posl.br. Z-824/1942 kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) bila ili nije pomorsko dobro,te posljedično ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva uz brisanje upisa pomorskog dobra..
8. Sud je uvidom u zk izvadak i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Z - 10527/2023 od 29. studenog 2024.g. utvrdio da je sud prihvatio prigovor tuženika kao podnositelja prigovora kojom je ispravio upis u odnosu na predmetnu nekretninu i upisao pomorsko dobru uz brisanje prava vlasništva tužitelja, te tužitelj je upućen da svoje pravo ostvari podnošenjem tužbe za ispravak.
9. Uvidom u povijesne izvatke iz zemljišne knjige i priložena rješenja sud je utvrdio da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo pod posl.br.:
Z-871/1933 – na temelju Kupoprodajne pogodbe od 28.04.1933. i Dodatne kupoprodajne pogodbe od 04.11.1933. u korist SE iz [adresa], onda pod posl.br. Z-824/1942 na temelju Ugovora o kupnji i prodaji od 09.07.1942 – upisano je pravo vlasništva u korist ĐEK u ½ dijela i ŠEK u ½ dijela nekretnine; pa onda u odnosu na ½ dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod posl.br. Z-232/1948 na temelju izvršive Presude od 04.08.1945, K-94/45 suda za zaštitu nacionalne časti S i H u [adresa] za Grad Zagreb i okrug zagrebački upisana je OPĆENARODNA IMOVINA – organ upravljanja Odsjek komunalnog gazdinstva Gradskog Narodnog odbora u Dubrovniku pa pod posl.br. Z- 187/1964 na temelju Rješenja Općine Dubrovnik, br. 03-3601/63 od 11.12.1963 kao organ upravljanja upisuje se Općina Dubrovnik, pa pod posl.br. Z-221/1972
– na temelju ugovora o davanju nekretnine na korištenje br. UP -02/2-6942/1- 70 Općine Dubrovnik, kao nositelj prava korištenja upisano je HOTELSKO- TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika. Nakon toga pod posl.br.: Z-1188/1994 na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Ugovora o razgraničenju imovinskopravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu HTP „Dubrovnik“ br. 037 - 23793-01/9684 i Ugovora o međusobnim odnosima poduzeća koji su nastali podjelom HTP Dubrovnik br. 037-02/93-01/9685 na predmetnom zemljištu upisano je HOTELSKO-TURISTIČKO PODUZEĆE „NEPTUN“ i pod posl.br.: Z- 1512/1998 na temelju Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, UP/I -943- 01/97-02/98 od 06.06.1997. te Rješenja TS u Splitu, Tt-95/1387, upisan je HOTEL NEPTUN d.d. Dubrovnik kao društvo koje je nastalo po okončanju postupka pretvorbe od društvenog poduzeća HTP NEPTUN p.o. , pod posl.br.:
Z-2419/2007 – na temelju Rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku, Tt-06/644
– proveden je upis promjene naziva (tvrtke) društva HOTEL NEPTUN d.d., tako da glasi IMPORTANNE RESORT d.o.o., a potom naknadno promijenjena je tvrtka (naziv) tako da glasi ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o. U odnosu na preostalu ½ dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pod posl.br.: Z- 652/1960 – na temelju Rješenja Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 26.12.1959. br. 03-N-5190/27-59 i Rješenja od 07.09.1959. br. 03-N-853/1-59 predmetno zemljište je nacionalizirano sukladno čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta te je upisano DRUŠTVENO VLASNIŠTVO – organ upravljanja Narodni odbor Općine Dubrovnik; a pod posl.br. Z-148/1972 – u C listu na temelju Rješenja Općine Dubrovnik, br. UP-02/2-I-6942/1/70 od 28.12.1971. upisano je pravo korištenja za izgradnju turističko ugostiteljskih objekata za korist HOTELSKO- TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika.
10. Sudski vještak je imao zadatak identificirati predmetnu česticu, prikazati povijesne promjene, koja je namjena čestice bila kroz povijest, je li bila pomorsko dobro, te je li i sada predstavlja pomorsko dobro. Isti je očevidom na licu mjesta, identificirao je č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ( dio nekada č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), izradio i položajna skica s prikazanim postojećim objektima, granicama predmetnih čestica. Naveo je da se predmetna nekretnina nalazi u pojasu pomorskog dobra i da predstavlja površinu sa stablima: bora, duba, pitospore i palme a na površini da također rastu agave. Preko k. č. [katastarska čestica] naveo da je smještena popločana pješačka staza u smjeru sjeverozapad - jugoistok, 1 klupa, 2 šahta, crijevo za navodnjavanje uređenih grmova i stabala, arla južno od ruba Šetnice Nika i Meda Pucića, 4 podna reflektora, pokos između zemljane površine i stijena prema moru koji je zarastao grmovima. Naveo je kako predmetna katastarska čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ima vrstu uporabe: šuma; površinu od 539 m2 te je upisana u ZK uložak br. [broj ZK uloška], MB [matični broj], k. o. [katastarska općina] na adresi Š i ŠE, ( vlasnik: 1/1 Pomorsko dobro), te da je na temelju Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž, od Vlade Republike Hrvatske (NN 06/99) spomenuta predmetna k.č. utvrđena pomorskim dobrom, te da je vidljiva podudarnost oblika i položaja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stara izmjera. Navodi da je temeljem uvida u povijesne prikaze Zk stanja i priložene arhivske skice izmjere 31 iz 1932. g. 32 iz 1934.g., te je u ispisu povijesnih promjena navedena šuma kao vrsta obrađivanja na č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da temeljem slijeda upisanih promjena Podučnog ureda za katastar Dubrovnik nastale novom izmjerom rađenom u periodu od 1953. g. i 1954. g., formirana je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], po načinu uporabe: šuma, površine 589 m2. Navodi da je promjena oblika k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izvršena 1963-1964.g. nakon čega je upisana površina od 578 m2, te da je geodetskim elaboratom izrađenim u svrhu evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture – Šetališta Nika i Meda Pucića iz srpnja 2021. g. je u novom stanju predmetne k. č. [katastarska čestica] iskazana površina od 539 m2. Iz skica vještaka je vidljiva 6 metarska granica od mora koju je on ocrtao.
11. Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) određeno je kako je nekretnina koja je predmet ovog postupka pomorsko dobro.
12. Propisi koji su uređivali materiju pomorskog dobra su Opći građanski zakonik iz 1812. godine, Uredba o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine, Osnovni zakon o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/68, Narodne novine broj 52/71 i 52/73), Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81), Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/94, 74/94 i 43/96), Zakon o morskim lukama (Narodne novine broj 108/95 i 97/00) i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/104, 141/06, 38/09, 123/11, 56/11 i 98/19), te danas važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23).
13. Pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).
14. U prošlosti nije bilo obveze evidentiranja općih dobara u općoj uporabi odnosno pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, obzirom da je pomorsko dobro kroz sve propise određeno zakonom, a upis se, kao i kod drugih općih dobara, provodio samo na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes. Stoga nekretnina koja je stvarno pomorsko dobro imala je ovaj status i prije provedbe upisa (sudska praksa: VSRH, Revt-386/2015-3 od 26. veljače 2020.). Iako je određeno zakonom, izostanak evidentiranja utjecao je i omogućilo pogrešne upise prava vlasništva u zemljišnim knjigama, osobito nakon pretvorbe društvenog vlasništva.
15. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina je bila u statusu društvenog vlasništva sa kasnije dodijeljenim pravom upravljanja i korištenja (vidljivo iz priloženih rješenja i isprava u spisu), te je pretvorbom procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tadašnjeg poduzeća Neptun (Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994. o suglasnosti na pretvorbu i Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 06.06.1997. o iskazu nekretnina procijenjenih u postupku pretvorbe).
16. Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud je ipak ovlašten utvrđivati da je neka nekretnina u statusu pomorskog dobra. (Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske, za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more, kao i sada temeljem važećeg Zakona.
17. Dakle, u vrijeme tužiteljeva stjecanja nekretnine odnosno njegovog pravnog prednika nije moglo biti predmetom valjanog raspolaganja jer predstavlja pomorsko dobro i kao takva nekretnina je u nevlasničkom režimu, bez obzira na upise u zemljišnu knjigu. Obzirom da je pomorsko dobro određeno zakonom, onda za ovaj status nije relevantan upis u zemljišnu knjigu jer je ionako taj upis deklaratoran, a ne konstitutivan. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta je vidljivo da se nije mijenjao položaj nekretnine i njena upotreba.
18. Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.
19. Slijedom svega iznesenog, oslanjajući se na prethodno navedena zakonska rješenja, a kako je i provedene dokaze sud cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, sud je odlučio kao u toč. I i II i III i IV izreke presude.
20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tuženika (l.s. 326), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023, 107/2025 dalje: OT) koja se primjenjuje sukladno čl. 41 Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18, 21/ 22), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tuženika. Sud je priznao troškove za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tar. br. 7 toč. 2. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 30.4.25. i 22.9.25, u iznosu od 100 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 600 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 600 eura i odlučeno kao u toč. V izreke presude.
U Dubrovniku, dana 24. listopada 2025.
Sutkinja:
Katarina Franković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.
