REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-851/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 16. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da isplati tužitelju JČ, J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 12.779,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a koje kamate teku, kako slijedi:
1.) S osnova Ugovora o kreditu broj 356-89/2007:
- na ime preplate kamate zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu:
na iznos od 57,83 € počev od 31.03.2008
na iznos od 56,40 € počev od 30.04.2008
na iznos od 55,84 € počev od 02.06.2008
na iznos od 56,54 € počev od 30.06.2008
na iznos od 55,51 € počev od 31.07.2008
na iznos od 55,56 € počev od 01.09.2008
na iznos od 56,33 € počev od 01.10.2008
na iznos od 60,74 € počev od 31.10.2008
na iznos od 58,44 € počev od 02.12.2008
na iznos od 74,51 € počev od 31.12.2008
na iznos od 75,23 € počev od 02.02.2009
na iznos od 75,56 € počev od 02.03.2009
na iznos od 74,65 € počev od 31.03.2009
na iznos od 74,82 € počev od 30.04.2009
na iznos od 73,44 € počev od 01.06.2009
na iznos od 72,43 € počev od 30.06.2009
na iznos od 72,69 € počev od 31.07.2009
na iznos od 73,23 € počev od 31.08.2009
na iznos od 73,17 € počev od 30.09.2009
na iznos od 72,62 € počev od 02.11.2009
na iznos od 73,64 € počev od 30.11.2009
na iznos od 74,45 € počev od 31.12.2009
na iznos od 75,60 € počev od 01.02.2010
na iznos od 75,33 € počev od 01.03.2010
na iznos od 76,89 € počev od 31.03.2010
na iznos od 77,19 € počev od 14.05.2010
na iznos od 78,75 € počev od 15.06.2010
na iznos od 81,04 € počev od 13.08.2010
na iznos od 80,71 € počev od 13.08.2010
na iznos od 85,05 € počev od 15.10.2010
na iznos od 82,88 € počev od 22.10.2010
na iznos od 71,15 € počev od 30.04.2011
na iznos od 76,10 € počev od 15.06.2011
na iznos od 81,68 € počev od 16.09.2011
na iznos od 83,05 € počev od 16.09.2011
na iznos od 39,34 € počev od 15.03.2012
na iznos od 39,11 € počev od 16.04.2012
na iznos od 39,31 € počev od 16.07.2012
na iznos od 39,49 € počev od 14.08.2012
na iznos od 39,17 € počev od 10.09.2012
na iznos od 39,09 € počev od 10.09.2012
na iznos od 38,57 € počev od 10.09.2012
na iznos od 40,48 € počev od 15.04.2013
na iznos od 39,41 € počev od 14.08.2013
na iznos od 39,39 € počev od 21.08.2013
na iznos od 39,43 € počev od 28.08.2013
na iznos od 39,44 € počev od 29.08.2013
na iznos od 39,69 € počev od 24.09.2013
na iznos od 39,93 € počev od 29.10.2013
na iznos od 39,98 € počev od 15.11.2013
na iznos od 40,40 € počev od 16.12.2013
na iznos od 39,97 € počev od 15.01.2014
- te na ime preplate anuiteta s osnova promjene tečaja u odnosu na početni tečaj kredita:
na iznos od 1,80 €
počev od 13.11.2007
na iznos od 6,15 €
počev od 01.02.2008
na iznos od 8,73 €
počev od 29.02.2008
na iznos od 14,36 € počev od 31.03.2008
na iznos od 5,39 €
počev od 30.04.2008
na iznos od 1,85 €
počev od 02.06.2008
na iznos od 6,22 €
počev od 30.06.2008
na iznos od 0,12 €
počev od 01.09.2008
na iznos od 4,93 €
počev od 01.10.2008
na iznos od 32,72 € počev od 31.10.2008
na iznos od 18,20 € počev od 02.12.2008
na iznos od 37,65 € počev od 31.12.2008
na iznos od 41,39 € počev od 02.02.2009
na iznos od 43,08 € počev od 02.03.2009
na iznos od 38,42 € počev od 31.03.2009
na iznos od 39,31 € počev od 30.04.2009
na iznos od 32,19 € počev od 01.06.2009
na iznos od 26,95 € počev od 30.06.2009
na iznos od 28,34 € počev od 31.07.2009
na iznos od 31,10 € počev od 31.08.2009
na iznos od 30,86 € počev od 30.09.2009
na iznos od 28,07 € počev od 02.11.2009
na iznos od 33,31 € počev od 30.11.2009
na iznos od 37,52 € počev od 31.12.2009
na iznos od 43,50 € počev od 01.02.2010
na iznos od 42,13 € počev od 01.03.2010
na iznos od 50,25 € počev od 31.03.2010
na iznos od 51,84 € počev od 14.05.2010
na iznos od 59,94 € počev od 15.06.2010
na iznos od 71,78 € počev od 13.08.2010
na iznos od 70,15 € počev od 13.08.2010
na iznos od 92,61 € počev od 15.10.2010
na iznos od 81,48 € počev od 22.10.2010
na iznos od 105,51 € počev od 30.04.2011
na iznos od 138,33 € počev od 15.06.2011
na iznos od 175,25 € počev od 16.09.2011
na iznos od 184,44 € počev od 16.09.2011
na iznos od 157,32 € počev od 15.03.2012
na iznos od 154,31 € počev od 16.04.2012
na iznos od 141,13 € počev od 16.07.2012
na iznos od 143,43 € počev od 14.08.2012
na iznos od 139,38 € počev od 10.09.2012
na iznos od 138,42 € počev od 10.09.2012
na iznos od 132,17 € počev od 10.09.2012
na iznos od 146,26 € počev od 15.04.2013
na iznos od 133,08 € počev od 14.08.2013
na iznos od 132,82 € počev od 21.08.2013
na iznos od 133,37 € počev od 28.08.2013
na iznos od 133,52 € počev od 29.08.2013
na iznos od 136,66 € počev od 24.09.2013
na iznos od 139,74 € počev od 29.10.2013
na iznos od 140,47 € počev od 15.11.2013
na iznos od 145,78 € počev od 16.12.2013
na iznos od 140,42 € počev od 15.01.2014
na iznos od 121,74 € počev od 14.02.2014
na iznos od 123,84 € počev od 28.03.2014
na iznos od 121,86 € počev od 15.04.2014
na iznos od 122,23 € počev od 08.08.2014
na iznos od 123,16 € počev od 14.08.2014
na iznos od 123,66 € počev od 14.08.2014
na iznos od 124,09 € počev od 18.09.2014
na iznos od 124,11 € počev od 15.10.2014
na iznos od 126,00 € počev od 21.10.2014
na iznos od 129,35 € počev od 18.11.2014
na iznos od 129,61 € počev od 13.04.2015
na iznos od 129,48 € počev od 13.04.2015
na iznos od 129,48 € počev od 13.04.2015
na iznos od 129,48 € počev od 13.04.2015
na iznos od 129,48 € počev od 13.04.2015
na iznos od 129,48 € počev od 15.05.2015
na iznos od 129,48 € počev od 21.08.2015
na iznos od 129,48 € počev od 25.09.2015
2.) S osnova Ugovora o kreditu broj 356-17/2008:
- na ime preplate kamate zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu:
na iznos od 5,67 €
počev od 31.12.2008
na iznos od 5,73 €
počev od 02.02.2009
na iznos od 5,75 €
počev od 02.03.2009
na iznos od 5,69 €
počev od 31.03.2009
na iznos od 5,70 €
počev od 30.04.2009
na iznos od 5,60 €
počev od 01.06.2009
na iznos od 5,52 €
počev od 30.06.2009
na iznos od 5,54 €
počev od 31.07.2009
na iznos od 5,58 €
počev od 31.08.2009
na iznos od 5,58 €
počev od 30.09.2009
na iznos od 5,54 €
počev od 16.11.2009
na iznos od 5,62 €
počev od 04.12.2009
na iznos od 5,68 €
počev od 31.12.2009
na iznos od 5,77 €
počev od 15.02.2010
na iznos od 5,75 €
počev od 15.03.2010
na iznos od 5,87 €
počev od 15.04.2010
na iznos od 5,85 €
počev od 14.05.2010
na iznos od 5,89 €
počev od 15.06.2010
na iznos od 6,28 €
počev od 27.08.2010
na iznos od 6,20 €
počev od 27.08.2010
na iznos od 6,43 €
počev od 25.10.2010
na iznos od 6,36 €
počev od 15.11.2010
na iznos od 6,22 €
počev od 15.11.2010
na iznos od 6,50 €
počev od 15.12.2010
- te na ime preplate anuiteta s osnova promjene tečaja u odnosu na početni tečaj kredita:
na iznos od 11,45 € počev od 31.10.2008
na iznos od 1,72 €
počev od 02.12.2008
na iznos od 14,00 € počev od 31.12.2008
na iznos od 15,88 € počev od 02.02.2009
na iznos od 16,74 € počev od 02.03.2009
na iznos od 14,38 € počev od 31.03.2009
na iznos od 14,83 € počev od 30.04.2009
na iznos od 11,24 € počev od 01.06.2009
na iznos od 8,59 €
počev od 30.06.2009
na iznos od 9,30 €
počev od 31.07.2009
na iznos od 10,69 € počev od 31.08.2009
na iznos od 10,57 € počev od 30.09.2009
na iznos od 9,16 €
počev od 16.11.2009
na iznos od 11,81 € počev od 04.12.2009
na iznos od 13,93 € počev od 31.12.2009
na iznos od 16,95 € počev od 15.02.2010
na iznos od 16,25 € počev od 15.03.2010
na iznos od 20,35 € počev od 15.04.2010
na iznos od 19,57 € počev od 14.05.2010
na iznos od 21,09 € počev od 15.06.2010
na iznos od 34,20 € počev od 27.08.2010
na iznos od 31,50 € počev od 27.08.2010
na iznos od 39,75 € počev od 25.10.2010
na iznos od 36,90 € počev od 15.11.2010
na iznos od 32,32 € počev od 15.11.2010
na iznos od 41,99 € počev od 15.12.2010
na iznos od 54,49 € počev od 14.01.2011
na iznos od 45,74 € počev od 15.02.2011
na iznos od 49,11 € počev od 02.03.2011
na iznos od 45,20 € počev od 31.03.2011
na iznos od 45,91 € počev od 16.05.2011
na iznos od 62,44 € počev od 15.06.2011
na iznos od 64,05 € počev od 15.07.2011
na iznos od 77,85 € počev od 12.08.2011
na iznos od 66,42 € počev od 14.09.2012
na iznos od 63,66 € počev od 15.10.2012
na iznos od 66,64 € počev od 15.11.2012
na iznos od 68,08 € počev od 14.12.2012
na iznos od 67,03 € počev od 15.01.2013
na iznos od 61,40 € počev od 15.02.2013
na iznos od 66,18 € počev od 15.03.2013
na iznos od 66,60 € počev od 15.04.2013
na iznos od 64,73 € počev od 15.05.2013
na iznos od 58,89 € počev od 17.06.2013
na iznos od 58,74 € počev od 15.07.2013
na iznos od 60,18 € počev od 14.08.2013
na iznos od 62,47 € počev od 16.09.2013
na iznos od 65,66 € počev od 15.10.2013
na iznos od 64,01 € počev od 23.12.2013
na iznos od 65,18 € počev od 23.12.2013
na iznos od 66,50 € počev od 15.01.2014
na iznos od 53,82 € počev od 16.05.2014
na iznos od 55,21 € počev od 16.05.2014
na iznos od 54,75 € počev od 16.05.2014
na iznos od 53,22 € počev od 16.05.2014
na iznos od 52,73 € počev od 22.08.2014
na iznos od 52,95 € počev od 24.10.2014
na iznos od 54,69 € počev od 18.11.2014
na iznos od 56,16 € počev od 18.11.2014
na iznos od 55,85 € počev od 18.11.2014
na iznos od 57,12 € počev od 18.11.2014
na iznos od 57,98 € počev od 16.01.2015
na iznos od 57,47 € počev od 16.01.2015
na iznos od 57,61 € počev od 13.04.2015
na iznos od 57,61 € počev od 13.04.2015
na iznos od 57,61 € počev od 13.04.2015
na iznos od 57,61 € počev od 16.06.2015
na iznos od 57,61 € počev od 16.07.2015
na iznos od 57,61 € počev od 21.09.2015
na iznos od 57,61 € počev od 21.09.2015
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 3.080,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija.
III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška od 8.750,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužbom od 10. lipnja 2019. tužitelj navodi da je s prednikom tuženika 21. kolovoza 2007. zaključio ugovor o kreditu za adaptaciju kuće broj 356-89/2007 u iznosu kunske protuvrijednosti 115.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5%, a utvrđuje se odlukama banke i ugovor o kreditu broj 356-17/2008 dana 28. ožujka 2008. kojim mu je odobren kredit za dovršetak kuće od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, s kamatnom stopom 5,99% koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, uz obvezu vraćanja u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 299,46 CHF koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, a u potpunosti je otplaćen drugim kreditom. Navodi da ugovorima nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. Aneksom zaključenim temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju dolazi do umanjenja preostale glavnice izjednačavanjem kredita u CHF s kreditima u EUR ali je ništetan kao i osnovni ugovor, a umanjenje je nedovoljno jer nije napravljeno prema kriterijima poznatim u trenutku zaključenja osnovnog ugovora. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi tužitelj zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, a podneskom od 14. svibnja 2025. zahtjeva isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i tečaja po oba ugovora u skladu s nalazom vještaka.
2. Odgovorom tuženik ističe neodređenost zahtjeva, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.
3. U dokaznom postupku su pročitani ugovor o kreditu broj 356-89/2007 i ugovor o kreditu broj 356-17/2008, aneksi ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje, saslušana svjedokinja IČ i tužitelj.
3.1. Člankom 2. ugovora o kreditu broj 356-89/2007 od 21. kolovoza 2007. tužitelju je odobren kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 115.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, člankom 3. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5%, člankom 4. dogovorena je otplata u 360 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, a dospijeće je zadnjeg dana u mjesecu.
3.1.1. Aneksom broj 1 od 20. listopada 2010. tužitelju je odobren moratorij za otplatu glavnice kredita u periodu od 30. rujna 2010. do 31. ožujka 2011. te je obračunata naknada od 3% na preostalu glavnicu. Anuiteti su sa početno ugovorenih 617,35 CHF povećani na 729,63 CHF.
3.1.2. Aneksom broj 2 od 23. kolovoza 2011. ponovno je odobren moratorij za razdoblje od 31. srpnja 2011. do 31.siječnja 2012. te je obračunata naknada od 2% na iznos glavnice. Isto tako, člankom 2. navedenog aneksa utvrđena je kamatna stopa sa početno ugovorene 5% na 5,95%.
3.1.3. Aneksom broj 3 od 18. travnja 2012. produžen je rok otplate kredita na 30. rujan 2044. a koji je po početnom otplatnom planu bio do 30. rujna 2037. Iznos anuiteta prema aneksu broj 3 je 630,51 eura, dakle opet veći nego prema početnom otplatno planu, kojim je bio ugovoren anuitet u iznosu od 617,35 CHF.
3.1.4. Aneksom broj 4 od 19. rujna 2012. ponovno je zbog nemogućnosti plaćanja odobren moratorij za razdoblje od 31. kolovoza 2012. do 28. veljače 2013. te je obračunata naknada od 3% na iznos glavnice. Kamatna stopa je ugovorena na 5,45% opet veća od početno ugovorene.
3.1.5. Dana 3. veljače 2016. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu 356-89/2007 kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u euro. Obračunato je da na dan 30. rujna 2015. preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 70.134,01 eura (535,741,92 kuna) te da preplata iznosi 3.100,07 kuna pa nedospjela glavnica iznosi 534.754,46 kuna.
3.2. Ugovorom o kreditu broj 356-17/2008 tužitelju je odobren namjenski kredit u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, s promjenjivom kamatnom stopom od 5,99% sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, vraćanje kredita ugovoreno je u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 299,46 CHF prema srednjem tečaju na dan plaćanja.
3.2.1. Aneksom broj 1 od 23. kolovoza 2011. odobren je moratorij za otplatu glavnice kredita u periodu od 31. srpnja 2011. do 31. siječnja 2012. te je obračunata naknada od 1% na iznos glavnice kredita, što iznosi 479,03 CHF, ugovorena je nova kamatna stopa od 5,95%.
3.2.2. Aneksom broj 2 od 23. veljače 2012. produljen je moratorij na razdoblje od 31. siječnja 2012. do 31. srpnja 2012. te je obračunata naknada od 2% na iznos glavnice, što iznosi 697,64 CHF, a ugovorena j i nova kamatna stopa od 5,45%.
3.2.3. Dana 3. veljače 2016. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu 356-17/2008 kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u euro. Obračunato je da na dan 30. rujna 2015. preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 29.496,75 eura (225.320,72 kuna) te da preplata iznosi 2.370,47 kuna pa nedospjela glavnica iznosi 224.294,74 kuna.
4. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. od 16. listopada 2024. utvrđeno je da je uz pretpostavku korištenja kamatne stope poznate na dan sklapanja ugovora i tečaja na dan isplate kredita tijekom razdoblja otplate po Ugovoru o kreditu broj 356-89/2007 tužitelj više uplatio do konverzije na ime kamata 3.171,25 €, a na ime tečajnih razlika 6.380,16 €. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015. iznosi 4.656,21 €, za toliko je tuženik manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužitelj je uplatama na dan 30.rujna 2015. za 411,45 eura premašio iznos potreban za namirenje uplata prema simuliranome EUR kreditu. Preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 17.847,99 € i to 3.171,25 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, 6.380,16 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, 4.656,21 € razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate te 3.640,37 € preostale zatezne kamate na dan 30.09.2015.
Uz pretpostavku korištenja kamatne stope poznate na dan sklapanja ugovora i tečaja na dan isplate kredita tijekom razdoblja otplate po Ugovoru o kreditu broj 356- 17/2008, tužitelj je do konverzije kredita više uplatio na ime kamata 140,32 € a na ime tečajnih razlika 3.087,54 €. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.207,05 €. Tužitelj je uplatama na dan 30.rujna 2015. za 638,16 € premašio iznos potreban za namirenje uplata prema simuliranome EUR kreditu. Preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 5.854,55 € i to 140,32 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, 3.087,54 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, 2.207,05 € razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 419,64 € preostale zatezne kamate na dan 30.09.2015.
3.3. IČ je do 2010. godine, kada je postala osobni bankar, bila savjetnik za građanstvo pa u tako svi zahtjevi za kredit u poslovnici Umag išli preko nje. Tužitelj je imao dva kredita i zbog neplaćanja su bili reprogramirani. Kada je radila kredite njezina je uloga bila da prezentira bankovne ponude, utvrđuje kreditnu sposobnost klijenta, obavještava ga koji su sve papiri potrebni, kako bi se zahtjev za odobrenjem kredita mogao proslijediti i daje prijedlog za odobrenje kredita. Ovo joj je već 80 svjedočenje o istome pa može reći da je kamatu prezentirala klijentu kao promjenjivu kamatu i to na temelju odluke banke. U to vrijeme kamata nije bila vezana, nije bilo poznatih kriterija po kojima se kamata mijenja, samo su dobili odluku da je promjenjiva. Imali su dvije akcije za kredit po kojima je prvih šest mjeseci bila fiksana kamata stopa od 3,88% a nakon toga se povećala na 4.60%. Svima je, jer su svi pitali temeljem čega bi stopa bila povećana, odgovarala da je to po odluci banke. Prije ponude u CHF-u imali su kredit u eurima, po znatno višoj stopi od 7.25%. Što se tiče tečaja nitko od njih nije znao da postoji povećani rizik za tečaj CHF-a. Toliko su bili neupućeni da su i sami, pa i njihovi nadređeni, podizali kredite u CHF-u. Ugovor o osnovnom kreditu iz kolovoza 2007. nije potpisala ona već kolegica, potpis na ugovoru iz 2017. je njezin. Saznanje kolegice o kamatama i tečajima bi bilo identično. Kada su nudili kredite u CHF-u prestali su nuditi kredite u eurima jer je klijentima bilo stalo, s obzirom na medije, da dobiju kredit u CHF-u. Činjenica je da bi kreditna sposobnost klijenta bila znatno niža kada bi se odlučio za kredit u eurima, bez obzira što su imali kredite s fiksnom stopom od 7,25% prvih pet godina. Njihova banka je puno kredita odobrila jer su klijenti kredite u eurima iz drugih banaka prebacivali u CHF a njihova banka je nudila povoljnost da se krediti za adaptacije i izgradnje nekretnine trebaju dokumentirati s računima samo do 30% odobrenog kredita.
3.4. Tužitelj iskazuje da je kod tuženika primao plaću i zatražio kredit za izgradnju obiteljske kuće u kojoj danas stanuje, rečeno mu je da može dobiti kredit u CHF a kada je pitao može li dobiti kredit u kunama ili eurima odgovoreno mu je da je CHF najsigurniji i da imaju samo tu ponudu, da mu nitko nije objasnio pod kojim uvjetima bi se kamata mijenjala niti upozorio da bi CHF mogao postati rizičniji nego druge valute, ugovor je radila banka, nije imao mogućnost bilo što u njemu mijenjati, prije potpisivanja ga je pročitao, ali mu je bila važna kamata i visina anuiteta kojega je mogao svojom plaćom vraćati, da je prvi kredit imao u OTP banci u kunama za kupovinu automobila, da mu je pojam promjenjivosti kamate poznat, da je rata kredita s 3.000,00 kn došla na 5.500,00 do 6.000,00 kn, pa je u trenutku kada mu je voditeljica banke ponudila konverziju u euro po obračunu banke bio u plusu pa je tri-četiri mjeseca plaćao minimalni iznos, kredit bi trebao otplatiti za deset godina, izgrađena obiteljska kuća nikada nije služila obavljanju obrta ili iznajmljivanju.
4. Utvrđeno je da je:
- tužitelj s tuženikom 21. kolovoza 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 326-89/2007 u iznosu kunske protuvrijednosti 115.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,
- ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5%, a utvrđuje se odlukama banke;
- da su zaključena četiri aneksa ugovoru o kreditu broj 326-89/2007 kojima su odobravani moratoriji za određena vremenska razdoblja;
- da je konverzija s valutnom klauzulom u euro izvršena dodatkom od 3. veljače 2016. kada je utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 70.134,01 eura (535,741,92 kuna) te da preplata iznosi 3.100,07 kuna pa nedospjela glavnica iznosi 534.754,46 kuna;
- ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja po ugovoru o kreditu broj 326-89/2007 iznosi 9.551,41eura, a preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 3.171,25 eura,
- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja
CHF ukupno iznosi 6.380,16 eura,
- razlika glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 4.656,21 euro,
= tužitelj s tuženikom 28. ožujka 2008. zaključio ugovor o kreditu broj 356-17/2008 u iznosu kunske protuvrijednosti 50.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, = ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,99%, a utvrđuje se odlukama banke;
= su zaključena dva Aneksa ugovoru o kreditu broj 356-17/2008 kojima su odobravani moratoriji za određena vremenska razdoblja;
= konverzija kredita s valutnom klauzulom u euro izvršena zaključenjem dodatka 3. veljače 2016. kojim je utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 29.496,75 eura (225.320,72 kuna) te da preplata iznosi 2.370,47 kuna pa nedospjela glavnica iznosi 224.294,74 kuna,
= ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja po ugovoru o kreditu broj 356-17/2008 iznosi 3.227,86 kuna, a preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 140,32 eura,
= preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja
CHF ukupno iznosi 3.087,54 eura,
= razlika glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.207,05 euro,
- kamatna stopa mijenjana 29. veljače 2008. na 5,99%, 30. studenog 2008. na 6,20%, 31.ožukjka 2011. na 5,95%, 31.ožujka 2012. na 5,45% i 31.prosinca 2013. na 3,23%,
- da je ugovore o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,
- da ugovori ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,
- da ugovori ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,
- da tužitelj u kreditnom odnosu ima status potrošača.
5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:
„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,
„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i
„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.
6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.
10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).
Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.
Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.
11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.
Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.
Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).
12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.
Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.
Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.
13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.
Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.
14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.
Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima
15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.
16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Zbog odluke Ustavnog suda RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.), stavova Vrhovnog suda, sud je prihvatio tužbeni zahtjev premda se tužbom ne zahtjeva utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na promjenu kamatne stope i tečaja CHF.
17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.
19. Tužitelj se sklapanjem Dodataka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.
Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.
20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR ostao oštećen, ali u manjoj mjeri.
21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.
22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.
23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.
24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.
25. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
Sud smatra da je podneskom od 14. svibnja 2025. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.
26. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.
Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
Budući da do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.
27. Sud nije prihvatio tuženikov prigovor radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. Negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelji duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.
28. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
29. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 900,00 eura, pristojbe na tužbu od 180,50 eura (jer je plaćena), a prema visini konačnog tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 13. siječnja 2020., zastupanja na ročištu 21. studenog 2019., 21. siječnja 2021., 27. veljače, 15. svibnja i 9. lipnja i 16. rujna 2025., po 100 bodova, ukupno 800 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.000,00 eura.
Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 13. siječnja 2021. kojim se ponavljaju prethodno iznijeti stavovi.
Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)
31. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
U Puli 24. listopada 2025.
S u d a c
Tamara Došen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. punomoćnici tužitelja Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja
2. punomoćniku tuženika iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba
