Poslovni broj: Us I-2517/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠD, Katuni, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714 zastupano po opunomoćenici JD (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika DD i opunomoćenice tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/334, Urbroj: 512-2501-24-2 od 13. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/24-01/164, Urbroj: 512M2-6504-24-4 od 16. srpnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/334, Urbroj: 512-2501-24-2 od 13. rujna 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/24-01/164, Urbroj: 512M2-6504-24-4 od 16. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadanosti Odredima narodne zaštite Mjesne zajednice „Katuni“ (dalje u tekstu: ONZ MZ „Katuni“) u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 17. studenog 1991.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj u bitnom navodi da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi kako je iz službene evidencije razvidno da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdoblju od 18.11.1991. do 31.08.1992. i od 08.10.1992. do 06.04.1994. u 114. brigadi HV. Međutim, tuženik odbija provesti dokaz saslušanja svjedoka ŠD, ĆD, ID i CD, a za koje svjedoke je tužitelj dostavio podatke na temelju kojih je tuženik mogao iste pozvati radi saslušanja. Dakle, ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj sudjelovao u oružanoj obrani suvereniteta RH što proizlazi iz iscrpnih i opsežnih izjava svjedoka čije izjave su dostavljene prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu po žalbi, a mahom se radi o osoba koje su za isto razdoblje kao i ovdje tužitelj stekle status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te kao takve imaju neposredna saznanja o događajima s ratišta za razdoblje od 31. srpnja 1991. do 18. studenog 1991. Tuženik navodi da je razvidno da tužitelj nije direktno oružano djelovao prema agresoru. Međutim, zanemaruje izjavu tužitelja kao i saslušanog svjedoka da je tužitelj raspolagao oružjem te da je isti sudjelovao u borbi protiv agresora. Kako prvostupanjsko tijelo nije provelo dokaze predložene od strane tužitelja to nije pravilno i potpuno moglo utvrditi činjenično stanje. Dakle, tuženik da je osporeno rješenje donio na temelju činjenica koje prvostupanjsko tijelo nije utvrđivalo slijedom čega je drugostupanjsko tijelo trebalo postupiti u skladu s odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku te upotpuniti postupak, bilo samostalno bilo putem prvostupanjskog tijela, međutim isto je propustilo zbog čega je pobijano rješenje nezakonito. Drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena odluka prvostupanjskog tijela, u kojem rješenju se drugostupanjsko tijelo u bitnome poziva na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilnu primjenu odredaba postupka kao i pravilnu primjenu materijalnog prava koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo. Naime, u bitnom se navodi kako tužitelj nije sukladno odredbama ZHBDR-a pružao oružani otpor agresoru niti je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te da se aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u svezi s tim otporom, te konačno da isto potvrđuju i svjedoci. Međutim drugostupanjsko tijelo samo paušalno navodi da spisu prileži iskaz svjedoka CD, ali navedeni dokaz drugostupanjsko tijelo ne obrazlaže i ne cijeni. Zbog navedenog, obrazloženje drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog koje je drugostupanjsko tijelo svojim rješenjem potvrdilo, nije doneseno u skladu s člankom 98. stavak 5. ZUP-a. Pobijanim rješenjima nesporno je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično. Prije svega dokumentacija koja prileži spisu nekritički je sagledana, a što je podložno značajnoj kritici. Nije sporno da je tužitelj kao branitelj iz Domovinskog rata obavljao poslove i zadaće oružanog otpora agresoru i djelovanja u vezi s tim otporom kroz „ONZ MZ Katuni”. Povrh svega navedenog i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustilo je pravno analizirati iskaz svjedoka, pozivajući se na isti paušalno i selektivno, pa je tako propušteno navesti kako je u spornom razdoblju tužitelj posjedovao i koristio oružje. U čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21) stoji (2) Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Shodno navedenom, razvidno je kako su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, a potom i pogrešno primIjenili materijalno pravo. Tužitelj je zasigurno bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora u predmetnom razdoblju. Također, načinom postupanja navedenih tijela tužitelju je onemogućeno ostvarivanje njegovih prava, a posebno to u situaciji kada stranka predloži nekolicinu nepobitno važnih dokaza koje prvostupanjsko tijelo odbija bez bilo kakvih eventualnih posljedica. Štoviše, nije proveden niti ispitni postupak, a koji je u konkretnom slučaju bilo nužno provesti radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za rješavanje pravog stanja stvari. Citira i poziva se na odredbu članka 51. stavka 1. i 52. stavka 1. i 2. ZUP-a, te ističe da nije postupljeno u skladu s istim, kao niti u skladu s odredbom članka 30. ZUP-a. S tim u vezi osim što je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da su učinjene i bitne povrede upravnog postupka netom navedene, a koje dodatno potvrđuju činjenicu kako su pobijana rješenja nepravilna i nezakonita. Tuženik je, postupajući po žalbi tužitelja, nezakonito rješenje prvostupanjskog tijela potvrdio, odnosno ostavio na snazi i ono je u upravnom postupku postalo konačno. Propuštajući poništiti očigledno nepravilno i nezakonito rješenje, tuženik je, kao drugostupanjsko upravno tijelo, počinio iste povrede u provedbi upravnog postupka, pri utvrđivanju činjeničnog stanja koje je počinilo i samo prvostupanjsko tijelo u svojem rješenju. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže Sudu donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom ovog spora tuženik u bitnom ponvalja navode iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika, ističe da suprotno navodima tužbe smatra da je osporenim rješenjem pravilno utvrđeno činjenično stanje, te sagledavajući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno ispravno zaključeno da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje. Ističe da su netočni navodi iz tužbe da tužitelj nije sudjelovao u postupku, te da bi time bile povrijeđene odredbe ZUP-a. Isto tako da tužitelj tek u tužbi predlaže kao nove svjedoke ŠD, ĆD, HD i CD, koje nije predlagao u prvostupanjskom postupku, niti je dostavio prvostupanjskom tijelu podatke o svjedocima i adresama odnosno kontaktima, osim za CD, koji je i saslušan u pred prvostupanjskim tijelom. Uvidom u izjave tužitelja, kao i svjedoka koji je iskazivao tijekom prvostupanjskog postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao neborbene zadaće. Nije borbeno djelovao što je i sam istaknuo u svojoj izjavi. Svoje aktivnosti opisao je kao pripremu postavljanja barikada na cestama i punktovima blata na Cetini i Put Vruje. Navodi dalje da je dežurao uz radio stanicu, noću patrolirao na prometnicama i punktovima te sudjelovao u blokadi vojarne na Biokovu. Ne navodi na koji način niti ima dokaze da bi borbeno djelovao, već je naveo da borbenih djelovanja od strane NZ nije bilo. Navedene aktivnosti, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, što je utvrđeno u višegodišnjoj sudskoj praksi Upravnih sudova u Republici Hrvatskoj. U tužbi prilagođava svoje navode kontradiktorno prvotno danim izjavama i zahtjevu, te oportuno usklađuje traženom zakonskom opisu borbenog djelovanja, ali bez ikakvih dokaza. Tuženik zaključuje da tužitelj nije bio pripadnik NZ koji je bio pripadnik borbenog sektora niti je sudjelovao u oružanoj borbi u smislu odredaba članka 3. stavka 2. Zakona. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 25. rujna 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi, te predlaže da se u daljnjem tijeku postupka saslušaju svjedoci: ŠD, [adresa], Š, ĆD, J 123, [adresa], ED, [adresa], CD, [adresa], PD, [adresa] te LD, Terzičeva 5, Split sve na okolnosti da tužitelj ispunjava uvijete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodne zaštite Katuni i to u periodu od 31.7.1991. do 17.11.1991. U pogledu odgovora na tužbu ističe se da tuženik parcijalno tumači zakonske odredbe s obzirom da je čl. 3 stavka 2 Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano da se pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta RH uz izravni oružani otpor agresoru podrazumijeva i djelovanje u izravnoj svezi tim otporom te iz dosada provedenog postupka i priložene dokumentacije neosporno da tužitelj ispunjava kriterije. Također rješenje tuženika je kontradiktorno dijelom u kojem navodi da tužitelj nije pripadnik Organizacije narodne zaštite Katuni ali s tim rješenjem utvrđuje da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao neborbena zadaće pa se postavlja pitanje u sklopu koje jedinice ili postrojbe je tužitelj obavljao " neborbene zadaće" pa u tom smislu je jasno da tuženik nije na nedvojben način utvrdio niti razjasnio pripadnost postrojbe u odnosu na tužitelja a što bi se na jasniji način utvrdilo da je tuženik na odgovarajući način proveo ispitni postupak kako je propisano o odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

5.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže zaključiti raspravu i odbiti tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠD, D, OD, CD, PD i LD, kao i za saslušanjem tužitelja u ovom sporu, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove upravnog spora.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadanosti ONZ MZ „Katuni“ u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 17. studenog 1991.

13. Nadalje, razvidno je da je tužitelj u službenim evidnecijama evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdoblju od 18. studenog 1991. do 31. kolovoza 1992. i od 8. listopada 1992. do 6. travnja 1994. u 114. brigadi HV-a.

14. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj Sud osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje koje je istima dano, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi, poglavito u pogledu povrede pravila postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

20. Za istaći je da je notorna činjenica da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na manjkave evidencije jer je predmet upravnog postupka utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH upravo u onom periodu koji je ispušten iz evidencija.

20.1. U tom smislu, sukladno gore citiranoj odredbi članka 179. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadanosti ONZ MZ „Katuni“ u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 17. studenog 1991. bilo je potrebno provesti upravni postupak, te su javnopravna tijela u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka, a što ovdje nije slučaj, a na što s pravom prigovra tužitelj.

21. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

22. Sukladno navedenom, u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja, javnopravna tijela su pored ocjene materijalnih dokaza koji su pribavljeni u vezi sudjelovanja tužitelja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, trebali saslušati tužitelja kao stranku na način da se utvrde sve bitne činjenice vezano sa tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se je radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima. U smislu navedenog službena osoba je trebala se brinuti da izjava koju tužitelj daje ne bude na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelja sasluša kao stranku u vezi načina njegove angažiranosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, na način da mu se postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj mogao dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

23. Iz spisu priležećeg zapisnika o saslušanju tužitelja kao stranke pred prvostupanjskim tijelom od 22. travnja 2024. je razvidno da je tužitelj naveo da na okolnosti njegove pripadnosti ONZ MZ „ [adresa]“ mogu posvjedočiti svjedoci ŠD i GD. Međutim, prema podacima spisa predmeta proizlazi da navedeni svjedoci nisu saslušani tijekom provedenog upravnog postupka, a što tuženik i prvostupanjsko tijelo obrazlažu time da tužitelj nije dostavio prvostupanjskom tijelu podatke o navedenim svjedocima. Međutim, iz spisu priležeće žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja razvidno je da tužitelj upravo prigovara navednom utvrđenju ističući da je on predložio gore navedene svjedoke ali da od njega nije traženo da dostavi navedene podatke i da mu je službena osoba rekla da će dobiti poziv za sebe i navedene svjedoke. Isto tako je razvidno da je tužitelj u žalbi predložio saslušanje već predloženih svjedoka ŠD i GD navodeći adrese istih, te je predložio i saslušanje svjedoka OD i RD (kojeg je tužitelj predložio kao svjedoka i u zahtjevu kojim je pokrenut predmetni upravni postupak i koji je saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom dana 16. srpnja 2024.) navodeći adrese istih, pa stoga nije bilo zapreke da tuženik u skladu s odredbom članka 115. stavka 3. ZUP-a upotpuni upravni postupak izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka sam ili putem prvostupanjskog tijela a sve u svrhu pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a što je tuženik propustio učiniti i na što osnovano prigovara tužitelj u tužbi. U navedenim utvrđenjima, neosnovano tuženik upućuje tužitelja na podnošenje novog zahtjeva za priznavanjem traženog statusa u kojem će predložiti saslušanje navedenih svjedoka.

24. Na navedene okolnosti je trebalo saslušati svjedoke koje je tužitelj predložio tijekom upravnog postupka, a po potrebi i druge svjedoke, te prilikom izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka (kao i tužitelja kao stranke) službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

25. Ovaj Sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju sukladno naprijed navedenim odredbama ZUP-a, te u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika čini nezakonitim.

26. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u svezi članka 47. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a kako je i odlučeno u izreci presude.

27. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak u kojem će ponovno saslušati tužitelja kao stranku, te će saslušati svjedoke čije je saslušanje tužitelj predložio tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora na sporne okolnosti, a po potrebi ispitati i druge svjedoke, i to na način da će svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i o vlastitom sudjelovanju, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a nakon toga temeljem odnosno ocjenom iskaza svjedoka i stranke, te ocjenom ostalih pribavljenih materijalnih dokaza, donijeti novo rješenje, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

28. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak upravnog spora tužitelju priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu od 25. rujna 2025. svaka radnja po 1.000,00 eura, odnosno 2.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi sveukupno 2.5000,00 eura (Tbr. 27. te tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa), a kako je i riješeno u izreci rješenja.

U Splitu 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela

- u spis.