REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7046/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po odvjetnicima iz Gugić, Kovačić & Krivić – odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja IU, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika Trpimira Gugića, odvjetnika, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Tuženik Triglav osiguranje d.d. dužan je platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 9.026,19 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Triglav osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik BU dana 11.8.2007. kao vozač teretnog vozila nastradao u prometnoj nesreći do koje je došlo krivnjom vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pa kako je istome rješenjem tužitelja broj 678736 od 25.8.2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja u visini od 50% s osnove ozljede na radu, to tužitelj trpi štetu jer mu je u razdoblju od 1.12.2021. do 30.11.2024. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 18.052,37 eur, ali kako je predmetna ozljeda na radu uzrok invalidnosti ovoga osiguranika tužitelja u visini 50%, to tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.026,19 eur kao nastale štete zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a sve jer mu tuženik odgovara za štetu temeljem odredaba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj od njega potražuje naknadu štete koja mu je navodno nastala isplatama invalidske mirovine u omjeru u kojem je u upravnom postupku ozljeda na radu priznata kao uzrok invaliditeta njegovog osiguranika. Međutim, tuženik smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis, te da sukladno čl. 27. st. 2. toga zakona iznos koji tužitelj potražuje ne predstavlja štetu koju bi mu tuženik bio dužan nadoknaditi jer bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi mu samo razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok u konkretnom slučaju ne postoji takva razlika. Stoga smatra da bi već temeljem navedenoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan jer bez postojanja štete ne može postojati niti odgovornost za štetu pa je bespredmetno utvrđivati ostale okolnosti relevantne za naknadu štete za koje tuženik također smatra da ne postoje jer osporava i postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu pri čemu osporava i to da su predmetne isplate zaista učinjene u navedenim iznosima. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška uvećanog za zatezne kamate.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 54), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 74-91) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 24.1.2025. (stranica 100-113).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tužitelja BU, kao vozač teretnog vozila, nastradao u prometnoj nesreći dana 11.8.2007. do koje je došlo krivnjom vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 678736 od 25.8.2014. (stranica 36-39) navedenom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu i to s osnova ozljede na radu 50%, a s osnove bolesti 50%. Također je nesporno da upravo ozljede iz predmetne prometne nesreće od 11.8.2007. predstavljaju ove ozljede na radu, kako je to i navedeno u priloženoj Prijavi o ozljedi na radu od 23.8.2007. (stranica 40-43).

6. Međutim, sporno je, je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 678736 od 25.8.2014. (stranica 36-39) i to u utuženom razdoblju od 1.12.2021. do 30.11.2024. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.

7. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svome osiguraniku sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

8. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te kako nije sporno da je predmetna invalidska mirovina u visini od 50%, a koji dio tužitelj potražuje od tuženika, i utvrđena s osnove povrede na radu jer je ozljeda iz predmetne prometne nesreće osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda na radu, zbog čega niti ne postoji razlika koju bi tužitelj plaćao zbog predmetne prometne nesreće tj. razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, to ne postoji nikakav iznos koji bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

10. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 17.1.2025. i 13.2.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 11.9.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 600,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 150,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 750,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 24.10.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- punomoćnicima tuženika