Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

K-14/2024-92

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dubravke Škalabrin kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Anke Aužina i Vesne Petković, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Bilan, u kaznenom predmetu protiv optuženog MĆ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj:

KO-DO-10/2024 od 4. studenog 2024., nakon održane javne rasprave 27. svibnja 2025., 27. kolovoza 2025. i 24. listopada 2025., u nazočnosti zastupnika optužbe Branka Čvrljka, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, optuženog MĆ i njegova branitelja UĆ i optuženog VĆ, te njegova branitelja ŠĆ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08.),

I. Optuženi ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SĆ i majke LĆ rođ. M, rođen **.**.1997. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar cestovnog prometa, bio zaposlen do odlaska u istražni zatvor u Impol TLM u Ražinama, a u međuvremenu radni odnos prestao, s primanjima oko 1500 eura, neoženjen, nema djece, neosuđivan,

II. Optuženi ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NĆ i CĆ rođ. M, rođen **.**.1998. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektroinstalater, bio zaposlen na određeno vrijeme u Solarisu do odlaska u istražni zatvor, s primanjima oko 1100 eura, neoženjen, nema djece, neosuđivan.

k r i v i  s u

što su

dana 23. ožujka 2024., u vremenu od 20:43:48 do 20:50:00 sati, u Šibeniku, u caffe baru „Delta“, na vanjskom dijelu štekata na koji je došao gost caffe bara žrtva GĆ, usred verbalne prepirke s njim, I. okr. ŽĆ koji je profesionalni boksač i II. okr. ĆĆ, koji poznaje boksačke vještine, svjesni da ga time mogu usmrtiti i pristajući na to, žrtvu FĆ, koji je bio u alkoholiziranom stanju i nesposoban da se brani, I. okr. ŽĆ s obje ruke udario u prsa i gurnuo prema nazad, a potom ga udario šakom u glavu, nakon čega je II. okr. ĆĆ žrtvu udario šakom u glavu, da bi ga, dok je žrtva pokušala pobjeći u unutrašnjost caffe bara, te unatoč što žrtva nije pružala nikakav otpor, I. okr. ŽĆ ponovno udario šakom u glavu, uslijed kojih udarca je žrtva GĆ pao na pod u unutrašnji dio caffe bara, pa dok je bespomoćno ležao na podu, I. okr. ŽĆ ga ponovno snažno udario šakom u glavu, a potom ga htio još dva puta udariti šakom u glavu, no kako mu to nije uspjelo to ga je lijevom nogom udario u glavu, nakon čega su obojica napustili caffe bar, dok je žrtva zadobila ozljede u vidu rane razderotine lijeve strane brade, krvni podljev mišića vrata i mekih tkiva s lijeve strane ispod jezika, oguljotinu prsnog koša, krvni podljev desne nadlaktice, krvni podljev desne natkoljenice, krvni podljev lijeve natkoljenice, krvni podljev mekog oglavka desno sljepočno i lijevo tjemeno sljepočno s krvarenjem pod meke moždanice i krvarenje u moždane komore, koje sve ozljede su u svojoj ukupnosti osobito teške tjelesne ozljede opasne po život, te je uslijed krvarenja pod meke moždanice i krvarenja u moždane komore žrtva GĆ preminuo nakon dva dana 25. ožujka 2024. godine,

dakle, ubili drugoga,

II. čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo, opisano i kažnjivo po članku 110. KZ/11.

III. Temeljem članka 110. KZ/11. I-optuženi ŽĆ se

osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANU OD 8 (OSAM) GODINA

IV. Temeljem članka 54. KZ/11 I-optuženom MĆ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvoru u Šibeniku od 25. ožujka 2024. pa nadalje.

V. Na temelju članka 76. KZ/11. I-optuženom MĆ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

ZAŠTITNOG NADZORA PO PUNOM IZVRŠENJU KAZNE ZATVORA

u trajanju 2 (dvije) godine koja će se nad optuženikom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11., sve pod uvjetom da optuženiku ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

VI. Temeljem članka 110. KZ/11. II-optuženi ĆĆ se

osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANU OD 5 (PET) GODINA

VII. Temeljem članka 54. KZ/11 II-optuženom ĆĆ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvoru u Šibeniku od 25. ožujka 2024. pa nadalje.

VIII. Na temelju članka 76. KZ/11. I-optuženom ĆĆ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

ZAŠTITNOG NADZORA PO PUNOM IZVRŠENJU KAZNE ZATVORA

u trajanju 2 (dvije) godine koja će se nad optuženikom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11., sve pod uvjetom da optuženiku ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

IX. Na temelju članka 148. ZKP/08 u vezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP/08. obvezuje se optuženi ŽĆ na snošenje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.557,24 eura (četiritisućepestopedesetsedameuraidvadesetčetiricenta).

X. Na temelju članka 148. ZKP/08 u vezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP/08. obvezuje se optuženi ĆĆ na snošenje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.557,24 eura (četiritisućepestopedesetsedameuraidvadesetčetiricenta).

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo je optužnicu broj: broj: KO- DO-10/2024 od 4. studenog 2024. protiv optuženog MĆ i optuženog VĆ zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11.

2. U svojoj izjavi o osnovanosti optužbe optuženi ŽĆ je naveo kako se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

2.1. U svojoj izjavi o osnovanosti optužbe optuženi ĆĆ je također naveo kako se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je na temelju odredbe članka 430. ZKP/08. pregledao i pročitao dokumentaciju odnosno isprave i to zapisnik o očevidu (list 42-45 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 46 spisa), pismeno naziva „Osobne stvari/ vrijednosti“ / izdano od Opće bolnice Šibensko-kninske županije, (list 47 spisa), liječničku prijavnicu Opće bolnice Šibenik ( list 48 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ( list 50 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta ( bez naloga) ( list 51 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ( list 52 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta ( bez naloga) ( list 53-54 spisa sa pripadajućim DVD-om), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (list 67-69 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ( list 70 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ( list 81 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) (list 82 spisa) i novinske članke ( list 375-380 spisa).

3.1. Temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ZĆ (l.s.211-213), zapisnik o ispitivanju svjedoka DĆ (l.s. 214-216), zapisnik o ispitivanju svjedoka EĆ (l.s. 506- 508), zapisnik o ispitivanju svjedoka BĆ (l.s. 509), zapisnik o ispitivanju svjedoka IĆ (l.s. 511-512), zapisnik o ispitivanju svjedoka HĆ (l.s. 512-514), zapisnik o ispitivanju svjedoka JĆ (l.s.514) i zapisnik o ispitivanju svjedoka OĆ (l.s. 521-522).

3.2. Reproducirana je DVD snimka video nadzora caffe bar-a Delta (l.s. 54).

3.3. Temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. uz suglasnost stranaka pročitano je sudsko medicinsko vještačenje dr. AĆ (l.s. 290-296) od 11. ožujka 2024., te dopuna nalaza i mišljenja (l.s. 367-368) od 12. lipnja 2024., dopuna nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještačenja dr. med. AĆ (l.s. 557-565)., te je vještak ispitan na raspravi 27. svibnja 2025 (l.s. 541-542). Uz suglasnost stranaka pročitan je i zapisnik o vanjskom pregledu i obdukciji mrtvog tijela GĆ sa mišljenjem ( list 241-243 spisa), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić (l.s. 317-320), psihijatrijsko vještačenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičnu psihijatriju za optuženog MĆ (l.s. 571-584), psihijatrijsko vještačenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičnu psihijatriju za optuženog ĆĆ (l.s. 586-599), te dopuna nalaza i mišljenja u odnosu na MĆ (l.s.667-669) i u odnosu na VĆ (l.s.664-666).

3.4. Iako su se optuženici prvotno izjasnili da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, tijekom rasprave održane 27. kolovoza 2025. izjavili su da žele iznijeti svoju obranu prije završetka dokaznog postupka pa su isti ispitani

3.5. Nakon što su stranke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog MĆ (l.s. 678-679) i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog VĆ (l.s. 680-681).

4. Prilikom prvog ispitivanja pred policijom i Županijskim državnim odvjetništvom optuženi ŽĆ se branio šutnjom (l.s. 74-77 i 165-167).

4.1. Optuženi ŽĆ je svojoj obrani iznesenoj na raspravi 27. kolovoza 2025. (l.s. 640) izjavio kako mu je žao što je do svega ovoga došlo. Navodi kako nije imao namjeru čovjeka ozlijediti, a kamoli da čovjek umre. Tog čovjeka nije poznavao niti ga je prije susreo, prvi doticaj im je bio u kafiću. Došao je na vanjski dio štekata gdje su sjeli i on je tu izašao i prišao i počeo komunicirati sa njima, bio je dosta nametljiv pa čak i nasrtljiv. U tom razgovoru samo je želio da ih taj čovjek pusti na miru i da ih ostavi nasamo i da se vrati u unutrašnjost kafića. To je tu osobu još više uvrijedilo i zapravo ono što ga je njega osobno zaprepastilo je trenutak kada ga je upitao je li ikad ikog ubio, na što mu je rekao naravno da nije i kakve to veze ima s ičim, a on je na to rekao da je on ubio i da bi mogao i njega ubiti. U tom trenutku to ga je zaprepastilo i nije očekivao takav odgovor, pogotovo od nekog starijeg koga zapravo i ne poznaje niti je siguran što je spreman napraviti. U tom trenutku se osjećao nelagodno, ustao se od stola i odmaknuo od njega dva koraka jer mu nije bilo ugodno da stoji pored njega, da ga vrijeđa i prijeti mu istodobno. Tu se nastavila verbalna rasprava, ne zna tko je točno što kome rekao, bio je u nadi da će on posustati i pustiti ih na miru sve do jednog trenutka dok nije izvadio jedan mali oštri predmet za koji iskreno nije znao o čemu se radi, već je naknadno saznao da se radilo o ključu. Taj predmet je držao u šaci između stisnutih prstiju, upitao ga je što će mu to, a on mu je rekao da će mi to zabiti u grkljan. Prijeteći mu je prilazio i u trenutku kad je došao korak dva od njega odgurnuo ga je od sebe jer nije mogao dozvoliti da mu se toliko približi. Nakon što ga je odgurnuo to ga je još više razljutilo pa je posegnuo za bocom na stolu i pokušao ga pogoditi s tom bocom ali se tu našao HĆ koji ga je uhvatio za ruku i nije siguran da li mu je uspio uzeti bocu ali ga je uspio spriječiti da ga tom bocom pogodi. Tu je došao i konobar, također je pokušavao smiriti cijelu situaciju, pokušao ga je zaustaviti dok je išao prema njemu ali u jednom trenutku se probio i zamahnuo prema njemu, on se izmakao i instinktivno s nikakvom namjerom da ga ugrozi pogotovo ne da ga usmrti, udario ga je dva, tri puta, ne zna točno koliko i GĆ je pao kroz vrata kafića u unutrašnjost kafića, a on je tada je otišao. Želi isto tako ponoviti svim njegovim bližnjima da mu je stvarno žao do čega je sve došlo, za njega je to samo bio splet nesretnih okolnosti koji mu je promijenio život u jednom trenutku, nije nikada mislio da će završiti u zatvoru i da mu se takvo što može dogoditi. Što se tiče ĆĆ, ne zna točno u kojem je trenutku ĆĆ došao u kafić i kada ga je i da li ga je udario uopće, ali je siguran da mu nije nanio teške tjelesne ozljede. Jedino što je želio je spriječiti sukob i zaštititi ga. U trenutku kada je odlazio, oštećenik je još uvijek bio živ. Oštećenog prije toga nije poznavao i tu večer ga je prvi put susreo u životu, među njim nije bilo nikakvih nesuglasica, razmirica od ranije i nije imao razloga da mu želi zlo.

5. Prilikom prvog ispitivanja pred policijom i Županijskim državnim odvjetništvom optuženi ĆĆ se branio šutnjom (l.s. 90-93 i 158-160).

5.1. Optuženi ĆĆ je u svojoj obrani iznesenoj na raspravi 27. kolovoza 2025. (l.s. 641) iskazao kako je te večeri bio u gradu sa jednim prijateljem i MĆ ga je nazvao da idu kod njega igrati playstation što su često i činili. Rekao mu je da ne može odmah doći već za 20 minuta. On je rekao da će sjesti u kafić pored dvorane i popiti piće dok ne dođe. Malo je kasnio i kad je došao već je vidio da su MĆ i GĆ u nekom komešanju, da je nastao neki problem. Na prvu to nije ozbiljno shvatio, rekao im je da što im je, da što se svađaju ali kad je čuo što govori GĆ, shvatio je da je to ozbiljno, da GĆ prijeti MĆ, čak je u jednom momentu GĆ uzeo bocu, posegnuo je za njom, međutim ne zna je li mu ta boca ispala, odnosno što je bilo s njom. Uglavnom htio je MĆ ugroziti s tom bocom, a kako je i on stajao pored njega nije se niti on osjećao sigurno. GĆ je postajao sve agresivniji, stajao je između njih ali GĆ je cijelo vrijeme išao naprijed, a kako je bio između njih osjetio se ugroženim. U tom trenutko je došao konobar RĆ da smiri situaciju ali GĆ je i dalje išao naprijed i pokušao je GĆ udariti ali pošto je između njih stajao konobar, nije ga uspio skoro niti dotaknuti, jedva ga je zahvatio. To je sve što je napravio, siguran je 100% da nije nikome nanio nikakve ozljede, godinu i pol dana je u istražnom zatvoru, da je kriv za nešto njemu ne bi bio problem biti u istražnom zatvoru ali zna da nije kriv jer nije nikakve ozljede nanio tom čovjeku, niti je imao kakvu zlu namjeru, samo ih je rastavljao cijelo vrijeme. Istražni zatvor je jako loše utjecao na njega i to mu je uništio život, bio je zaposlen godinu i pol dana, kada izađe ljudi će ga drugačije gledati, a zna da nije loš niti je išta loše napravio. Na njegov zamah kako ga je prethodno opisao oštećenik nije niti reagirao, odnosno to na njega nije nikako utjecalo, već je i dalje bio agresivan i kretao prema MĆ, dakle MĆ mu je i dalje bio meta. Smatra da taj njegov udarac, ako se to uopće može nazvati udarcem, nije mogao uzrokovati niti najmanju modricu, a kamoli da bi taj udarac bio jedan od udaraca koji bi uzrokovao smrt žrtve. Nakon što je pregledana snimka, može reći da je upravo on osoba koja se vidi na snimci, a koja odmiče drugu osobu od udaranja osobe na podu. Navodi kako je GĆ poznavao samo iz viđenja i nikada s njim nije bio u društvu, već ga poznaje jer su živjeli u istom kvartu. Nikada nije imao bilo kakav oblik sukoba sa GĆ. Žao mu je da je došlo do ove situacije, uopće nije mogao niti očekivati da će se dogoditi, živi u noćnoj mori koju nije sam stvorio.

5. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom optuženika ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su optuženici ŽĆ i ĆĆ počinili kazneno djelo ubojstva opisano i kažnjivo po čl. 110. KZ/11. Ovo svoje uvjerenje sud temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima i razlozima.

6. Kako su optuženici učinili nespornim vrijeme i mjesto događaja, u postupku nije bilo sporno da se kritični događaj zbio 23. ožujka 2024. u vremenu od 20:43:48 do 20:50:00 sati u caffe bar-u „Delta“, koji se nalazi u [adresa], na gradskom predjelu „Crnica“. To proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka kao i snimke video nadzora caffe bar-a „Delta“.

6.1. Nije bilo sporno da su gosti navedenog caffe bar-a bili optuženici ŽĆ i ĆĆ, te žrtva GĆ, da je prvotno došlo do verbalne prepirke između I-optuženog MĆ i žrtve GĆ, a potom i do fizičkog sukoba u kojem je GĆ zadobio ozljede, te je kolima hitne pomoći prevezen u Opću bolnicu Šibensko-kninsku gdje je **.**.2024. preminuo.

7. Međutim optuženici osporavaju učin kaznenog djela koje im se stavlja na teret tvrdeći da njihova namjera nije bila da usmrte žrtvu GĆ. Ujedno optuženik ĆĆ tvrdi da njegov udarac nije ni na koji način doprinio smrtnom ishodu žrtve.

8. Utvrđujući prethodno navedene sporne okolnosti sud je analizirao izvedene materijalne i personalne dokaze. Glede ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, za istaknuti je da su svi materijalni dokazi ocijenjeni istinitim i vjerodostojnim, budući da isti niti jednim izvedenim dokazom nisu dovedeni u sumnju, niti su u konačnici stranke na iste imale primjedbi.

9. Tako iz sudsko-medicinskog vještačenja dr. AĆ od 13. lipnja 2024. (l.s.290-296) proizlazi da je kritične prigode žrtva GĆ zadobio ozljede i to ranu razderotinu lijeve strane brade, krvni podljev mišića vrata i mekih tkiva s lijeve strane ispod jezika, oguljotinu prsnog koša, krvne podljeve desne nadlaktice, desne natkoljenice, lijeve natkoljenice, krvni podljev mekog oglavka desno sljepoočno i lijevo tjemeno sljepoočno, krvarenje pod meke moždanice, krvarenje u moždanoj komori. Rana razderotina lijeve strane vrata čini cjelinu s krvnim podljevom mišića vrata i mekih tkiva s lijeve strane ispod jezika s kojim je nastalo u istom aktu te u svojoj ukupnosti predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim sredstvom u područje brade ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet. Oguljotina prsnog koša predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje tangencijalnim povlačenjem po koži nekog tupotvrdog sredstva ili kože po takvom sredstvu ili pak okomitim udarcem nekog tupotvrdog sredstva o površinu kože pri čemu površinski sloj kože „puca“ (tzv. crush oguljotina), zatim krvni podljev desne nadlaktice, desne natkoljenice i lijeve natkoljenice, koji svaki za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetom o područje tijela na kojem je opisana ozljeda ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet. Krvni podljev mekog oglavka desno sljepočno i lijevo tjemeno sljepoočno čini cjelinu s krvarenjem pod meke moždanice i krvarenjem u moždane komore s kojima je nastao u istom aktu te u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetom o područje glave, odnosno glave o tupotvrdi predmet silom srednje jakog do jakog intenziteta. Za nastanak ozljeda glave da su bila potrebna najmanje tri udarca u područje glave ( rana brade, krvni podljev mekog oglavka desno sljepoočno i lijevo sljepoočnotjemeno) te je kao posljedica udaraca (najvjerojatnije u područje svoda lubanje) nastalo krvarenje pod meke moždanice i u moždane komore, a koje je bilo takvih karakteristika i intenziteta da je dovelo do smrtnog ishoda. Sve opisane i utvrđene ozljede u svojoj ukupnosti da predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu te im mehanizam nastanka odgovara okolnostima fizičkog nasilja,a kako proizlazi iz stanja spisa.

9.1. Iz dopune nalaza i mišljenja (l.s. 367-368) proizlazi da su za nastanak ozljeda glave bila potrebna najmanje tri udarca u područje glave (rana brade, krvni podljev mekog oglavka, desno sljepoočno i lijevo sljepoočno tjemeno), ali da se nije moguće sa sigurnošću izjasniti je li neki od tih udaraca više ili manje pridonio daljnjim ozljedama (krvarenje pod meke moždanice i moždane komore) već je učinak najvjerojatnije bio kumulativan.

9.2. Vještak je ispitan na raspravi 27. svibnja 2025. iskazao kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2024., te dopune nalaza i mišljenja od 12. lipnja 2024. Odgovarajući na pitanja vještak je naveo kako opisane ozljede kod pok. GĆ ukazuju na to da su nanesene udarcem u lijevu stranu brade odnosno glave silom najmanje srednjeg intenziteta s obzirom da je došlo do velikih ozljeda u lubanjskoj šupljini. Navedeni intenzitet nije moguće realizirati „strišavanjem“ već je potreban direktan udarac. S obzirom na lokaciju ozljede, iste su mogle nastati ako su sudionici stajali sučelice ili osoba koja nanaša ozljede stajala oštećenom s njegove lijeve strane ali nisu mogle nastati ako mu je stajao s desne strane, također s obzirom da međusobnu udaljenost i na alkoholiziranost oštećenog pri čemu isti nije bio u stanju jasno i svjesno izbjegavati udarce, veća je mogućnost direktnog udarca nego samo okrznuća. Hipotetski može reći, u slučaju da je udarac u glavu upućen preko druge osobe, odnosno iza leđa sa nekakve veće udaljenosti i ili silom slabog intenziteta, za očekivati je da ne bi nastale ozljede na glavi, a koje bi se mogle dovesti u vezu sa ozljedama u lubanjskoj šupljini. Ne postoji kvantitativna ljestvica kojom se može iskazati sila i intenzitet sile pri udarcu, to ovisi o više faktora, te je prepušteno na procjeni vještaku. Hipotetski govoreći, za očekivati je da bi direktan udarac silom istog intenziteta uzrokovao opsežnije ozljede nego tzv. „strišavanje“ istog takvog intenziteta s obzirom da se u tim slučajevima sila fokusira na jednu točku, a ne biva potrošena na daljnje gibanje šake u prostoru, no tu se treba napomenuti da bez obzira na koji je tip udarca u pitanju mogućnost ozljeđivanja ponajviše ovisi o intenzitetu sile zamaha i kontaktnoj površini na tijelu. To znači da ako koristimo istu silu intenziteta opsežnije ozljede će nastati kod direktnog udarca dok u slučaju primjene znatno jačeg intenziteta kod indirektnog udarca nego kod direktnog, ozljede ipak mogu biti veće kod indirektnog nego kod direktnog.

9.3. Iz dopune nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještačenja dr. med. AĆ (l.s. 557-565) proizlazi kako je žrtva GĆ dana 23. ožujka 2024. zadobio ozljede glave (rana razderotina lijeve strane brade, krvni podljev mekog oglavka desno sljepoočno i lijevo tjemeno sljepoočno, krvarenje pod meke moždanice, krvarenje u moždane komore, te krvni podljev mišića vrata i mekih tkiva s lijeve strane ispod jezika) i udova (krvni podljevi desne nadlaktice te obje natkoljenice). Kao posljedica medicinskog postupanja, najvjerojatnije su nastale oguljotine prsnog koša (djelovanje uređaja za vanjsku masažu srca (lucas), ubod u desne stranu vrata (venska kanila u desnoj unutarnjoj vratnoj veni), te krvni podljevi stražnjih strana obje šake s ubodima (intravenska primjena terapije). Postupanje djelatnika HMP i OB Šibenik koje je uslijedilo nakon zadobivenih ozljeda (reanimacija, dijagnostička obrada, tijek liječenja te terapijski pristup) učinjeno je sukladno medicinskim protokolima i pravilima medicinske struke te uzevši u obzir nalaze kod pok. GĆ, nije postojao medicinski pristup ni postupak koji bi doveo do drugačijeg ishoda.

9.4. Ovaj nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka sud je u potpunosti prihvatio jer je isti dan vrlo jasno, određeno i precizno, na temelju pravila struke, znanosti i iskustva. Isti je stručan, jasan i objektivan, sud nije našao nikakvih nejasnoća, a niti su stranke imale ikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Psihijatrijsko vještačenje optuženika povjereno je Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičnu psihijatriju.

10.1. Iz provedenog vještačenja (l.s. 571-584) proizlazi da je ŽĆ osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja sa crtama narcističke ličnosti, no bez dovoljno elemenata da bi se radilo o dubljem poremećaju ličnosti. Njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom su bile smanjene. O preciznijoj kvantifikaciji smanjenja moguće se izjasniti nakon prestanka obrane šutnjom. Ocjenjujući ispitanikovo afektivno reagiranje, smatraju da je bila riječ o određenom steničkom afektivnom reagiranju, ali slabijeg intenziteta koji se prvenstveno manifestirao kroz osjećaj povrijeđenosti i ljutnje, dok, prema dostupnim podacima nije nađeno elemenata koji bi si govorili u prilog asteničkog afektivnog reagiranja (strah, panika, bespomoćnost, užas). Nisu ispunjeni uvjeti za preporučivanje sigurnosne mjere prema čl. 68. KZ/11, niti prema čl. 69. KZ/11.

10.2. Iz dopune nalaza i mišljenja u odnosu na MĆ (l.s.667-669) proizlazi da su vještakinje na temelju pregleda ispitanika MĆ te uvidom u sve dostupne podatke zaključile da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene, ali ne i bitno smanjene. Ocjenjujući ispitanikovo afektivno reagiranje, smatraju da je bila riječ o određenom steničkom afektivnom reagiranju, koje se prvenstveno manifestirao kroz osjećaj povrijeđenosti i ljutnje, dok prema dostupnim podacima nije nađeno elemenata koji bi si govorili u prilog asteničkog afektivnog reagiranja (strah, panika, bespomoćnost, užas).

10.3. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja za optuženog ĆĆ (l.s. 586- 599) proizlazi da je ĆĆ osoba ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja sa crtama disocijalne i narcističke ličnosti, no bez dovoljno elemenata da bi govorili o dubljem poremećaju ličnosti. Na temelju pregleda ispitanika te uvidom u medicinsku dokumentaciju i iskaze svjedoka, nisu našli podataka koji bi govorili da bi ispitanikove sposobnosti da shvati značenje svojega postupanja ili da upravlja svojom voljom bile smanjene. Nisu ispunjeni uvjeti za preporučivanje sigurnosne mjere prema čl. 68. KZ/11, niti prema čl. 69. KZ/11.

10.4. Iz dopune nalaza i mišljenja u odnosu na VĆ (l.s.664-666) vještakinje su ostale kod mišljenja u pogledu ubrojivosti optuženika, te ocjenjujući ispitanikovo afektivno reagiranje, nisu našle elemenata za ocjenu o izraženom afektivnom reagiranju steničkih karakteristika u smislu izražene ljutnje, bijesa ili srdžbe, a posebno nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog afektivnom reagiranju ispitanika u smislu straha, panike, bespomoćnosti, užasa i slično, odnosno afekata koji bi bili asteničke kvalitete.

10.5. Ispitane na raspravi vještakinje Nadica Buzina i Sandra Domitrović Spudić su navele kako u cijelosti ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještakinja Nadica Buzina je dodatno pojasnila kako su sa ispitanicima razgovarale u dva navrata, prvi nalaz je sačinjen u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče u lipnju 2025., a dopunski psihijatrijski nalaz s obzirom da su ispitanici u međuvremenu iznijeli svoju obranu sačinjen je u rujnu iste godine. Kratko je sažela nalazi i mišljenje. Za jednog i drugog ispitanika nalazi su sačinjeni na način da je proučen kompletan sudski spis, medicinska dokumentacija, te je sa ispitanicima obavljeno više psihijatrijskih intervjua, potrebne pretrage, psihologijska obrada i na kraju je slučaj prezentiran na zajedničkom sastanku psihijatra forenzičara na kojem je usuglašeno mišljenje. Dakle nakon provedenog vještačenja zaključeno je da ŽĆ ne boluje od duševne bolesti, da kod njega nisu registrirane psihičke smetnje koje bi bile posljedica nekog težeg organskog moždanog oštećenja i da on nije ovisnik o alkoholu i bilo kojem drugom psiho aktivnom sredstvu. Njegovo osobno i socijalno funkcioniranje može se razumjeti kroz neke naglašene specifične crte ličnosti u smislu naglašenih narcističkih crta no obilježja nisu takvog intenziteta da bi mogli govoriti o dubokom i trajnom poremećaju ličnosti a koji bi se onda mogao podvesti pod neke teže duševne smetnje. U njegovoj strukturi nalaze se određena egocentričnost odnosno usmjerenost na sebe, percepcija sebe kao superiornijeg na nekim područjima, te određene teškoće u empatijskom doživljavanu. Ponovno napominje da je riječ samo o crtama a nikako o ozbiljnom poremećaju. rezultati psihologijske obrade potpuno su u skladu sa kliničkim ocjenama te se i u psihologijskoj obradi, a analizom određenog testnog materijala nalaze obilježja koja ukazuju na narcisoidnost, niži prag tolerancije na frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija u stresnim situacijama, poteškoće sa autoritetima, projektivnost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, poteškoće na afektivnom planu te depresivnu simformatiku koja je situacijski uvjetovana aktualnom pozicijom u kojoj se sada nalazi. S obzirom da je prilikom dobivanja anamnestičkih podataka ispitanik iznosio da je povremeno konzumirao alkohol i marihuanu, posebno je elaboriran taj odnos prema sredstvima pa kao što je već i ranije navela nikako nema elemenata za dijagnozu ovisnosti a nije riječ niti o ozbiljnoj zlouporabi koja bi remetila njegovo funkcioniranje već je taj odnos isključivo na razini eksperimentiranja. Što se tiče ocjene ispitanikove ubrojivosti a nakon što je on iznio svoju obranu, ocjenjeno je da su njegove sposobnosti u vrijeme počinjenja djela koje mu se stavlja na teret bile smanjene, ali ne i bitno smanjene. Navedena ocjena temelji se na analizi ispitanikovom načina reagiranja a uzimajući u obzir sve podatke koji su bili dostupni ali isto tako i podatke koji su dobiveni tijekom vještačenja. S obzirom da je bilo isključivo i pitanje je li bila riječ o iznimnom afektivnom reagiranju i kakvih je karakteristika bilo to reagiranje, ocijenili su da je njegovo ponašanje upućuje na afektivno reagiranje no ne i na iznimno afektivno reagiranje, iako on u svom opisu cjelokupnog doživljavanja nudi određene elemente u smislu panike, bespomoćnosti, užasa i slično, a koji bi mogli upućivati na izraženo asteničko reagiranje, moram navesti da analizom cjelokupnih podataka ipak nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog asteničkog reagiranja, već je isključivo riječ o dominantnim steničkim kvalitetama (srdžba, ljutnja itd.) afektivnog reagiranja.

10.6. Što se tiče rezultata psihijatrijskog vještačenje za ĆĆ ponavlja da je ono napravljeno u istim vremenskim terminima i na isti način te zaključuju da ĆĆ također ne boluje od duševne bolesti, da nije ovisnik o alkoholu ili bilo kojem drugom psiho aktivnom sredstvu i da kod njega također nisu dijagnosticirani nekakvi psihički poremećaj koji bi bio posljedica nekog težeg organskog, moždanog oštećenja. On je osoba ispodprosječnih intelektualnih kapaciteta, a u njegovoj strukturi ličnosti također se nalaze samo elementi poremećaja i to disocijalnih i narcističkih karakteristika koja također nisu takvog intenziteta da bi mogli govoriti o ozbiljnom poremećaju ličnosti. Disocijalnu razinu određuje njegova ponavljajuća konfrontacija sa društvenim normama, manjkave mogućnosti učenja i korekcije ponašanja iz ranijih nekakvih iskustava, dok narcističku razinu karakterizira „visoko“ mišljenje o vlastitim sposobnostima, očekivano uvažavanje od strane okoline, te nešto smanjeno empatijsko razumijevanje osjećaja drugih. I kod ĆĆ sve navedene osobine ličnosti potvrđene su i psihologijskom obradom čiji rezultati ukazuju na narcisoidnost, potrebu za naklonošću, niži prag tolerancije na frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih impulzivnih reakcija u stresnim situacijama, slabije učenje na iskustvu, poteškoće sa autoritetima, projektivnost, zabrinutost za zdravlje. Analizirajući njegovo ponašanje u vrijeme djela može se reći da kod njega nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog tome da bi njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene. Naime, on i sam i prilikom ispitivanja a i tijekom vještačenja, nudi svoju ulogu u neutralizaciji sukoba i u razrješavanju konfliktne situacije bez nekog posebnog izraženog afektivnog angažmana.

10.7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinja Nadice Buzina i Sandre Domitrović Spudić s obzirom da je psihijatrijsko vještačenje provedeno od strane nepristranih stručnjaka, detaljno je i koncizno, jasno i objektivno te su po mišljenju suda vještakinje adekvatno odgovorile na sva relevantna pitanja, koja su dodatno razjasnile pri svom usmenom iskazu i koje je sud u cijelosti prihvatio.

11. Iz zapisnika o vanjskom pregledu i obdukciji mrtvog tijela GĆ sa mišljenjem (list 241-243 spisa) proizlazi da je vanjskim pregledom i obdukcijom utvrđeno da je isti preminuo nasilnom smrću uslijed ozljeda mozga jakog stupnja.

12. Iz zapisnika o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić (l.s. 317-320) proizlazi kako iz dostavljenih uzoraka krvi, mokraće i očne vodice GĆ utvrđeno da je isti bio trijezan neposredno prije smrti ali da se ne može dati mišljenje o stupnju alkoholiziranosti u trenutku kritičnog događaja jer da je bio prevelik razmak između događaja i trenutka smrti

13. Iz zapisnika o očevidu sačinjenog od strane djelatnika PP Šibenik s Ispostavom Primošten dana 24. ožujka 2024. (l.s. 42-45) proizlazi da se caffe bar „Delta“ sastoji od unutrašnjeg prostora, te terase koja je jednim djelom ostakljena, a jednim djelom otvorena.

14. Na raspravi su reproducirane snimke video nadzora kamera u cafe baru "Delta". Iz snimke sa kamera razvidno je da GĆ u 20:43:48 uzima čašu sa svojim pićem i izlazi iz unutrašnjosti caffe bar-a dok svjedok RĆ izlazi u 20:49:36 sati iz unutrašnjosti caffe bar-a. Sa snimke kamere broj DVC3 razvidno je da u vremenu od 20:49:42 da dvije osobe svjetlijih hlača, kako su bili obučeni ŽĆ i ĆĆ, a što je razvidno iz snimke kamere broj DVC2 fizički napadaju i udaraju oštećenog GĆ, međutim zbog slabije vidljivosti nije moguće vidjeti način zadavanja udaraca. Sa snimke DVC2 je vidljivo da u vremenu od 20:49:56 do 20:50:00 sati, nakon što je GĆ pao u unutrašnjost caffe bar-a, optuženi ŽĆ fizički napada FĆ koji se nalazi na podu, te ga najprije udara zatvorenom šakom u glavu i ponovo zamahuje u pravcu njegove glave, u čemu ne uspijeva dok ga uspijeva udariti lijevom nogom u glavu u prednju stranu lica, potom ĆĆ odvlači MĆ od žrtve i usmjerava prema izlazu iz caffe bar-a, te se obojica kreću prema izlazu.

15. Iz novinskog članka (list 375-380 spisa) proizlazi kako je "Šibenski portal" 18. ožujka 2023. objavio članak da je šibenski boksaš ŽĆ u svom 11. profesionalnom meču upisao svoju 11. pobjedu koju je ostvario na priredbi "Golden fight" održanoj u Zagrebu. Navedenom pobjedom da će napraviti veliki skok na svjetskoj ljestvici s 439. mjesta na poziciju između 150. i 180. mjesta

16. U odnosu na izvedene personalne dokaze, za istaknuti je da su neposredna saznanja o predmetnom kaznenom djelu, odnosno spornim, a odlučnim činjenicama imali svjedoci svjedoci RĆ, ĐĆ i BĆ, HĆ, IĆ, OĆ i KĆ, dok svjedoci ZĆ i DĆ nisu imali saznanja o spornim činjenicama, te su oni svjedočili o okolnostima prije i nakon samog događaja.

17. Svjedok RĆ je iskazivao na raspravi održanoj 4. veljače 2025. (l.s. 506-508) iskazao je kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. godine radio popodnevnu smjenu u caffe bar-u “Delta” koji se nalazi u [adresa] u gradskom predjelu Crnica. Bio je zaposlen na radnom mjestu konobara. Sjeća se da je pok. GĆ bio za šankom i bilo je još gostiju te se sjeća da su u jednom trenutku sa treninga došli ŽĆ i ĆĆ, međutim nisu došli zajedno. ŽĆ, ĆĆ i HĆ su bili na vanjskom dijelu caffe bar-a, dakle na terasi. U jednom trenutku na terasu caffe bar-a izašao je i GĆ. Bio je za šankom kada ga je HĆ izvijestio da je na terasi došlo do prepiranja, da se svađaju i guraju i tražio je od njega da izađe, te da smiri situaciju. Kada je izašao na terasu vidjeti što se događa samo je čuo da je između sudionika tekla verbalna prepirka i to između GĆ, ŽĆ i IĆ kojem se GĆ obraćao. Ne sjeća se što su govorili, za njega to nije bila neuobičajena situacija, to se često događa u kafiću i vratio se za šank. Nakon toga je čuo da je pala boca i vratio se na terasu gdje je vidio da je počelo naguravanje i da je pok. GĆ krenuo prema Perkoviću i tu je krenula tuča. Stao je između GĆ i MĆ. Kao što je rekao prvo je GĆ krenuo udariti MĆ i to preko njega međutim kako je bio između nije baš siguran je li ga uspio udariti, a ŽĆ je njemu uzvratio udarac koji je bio jače snage jer je on tamo od svih jači, kao i od njega, međutim ne može sada sa sigurnošću reći gdje ga je točno udario. Potom se u tuču uključio i ĆĆ koji je htio obraniti svog rođaka i preko njega je udario GĆ međutim misli da taj udarac nije bio neke siline obzirom da je on udarac uputio preko njega. Misli da je ĆĆ GĆ udario rukom u predio obraza. Sve ovo se događalo na terasi pored ostakljenog dijela kafića. Nastala je gužva, svi su u jednom trenutku krenuli u unutrašnjost kafića, GĆ je zapeo i pao te mu je ŽĆ probao zadati još jedan udarac i tu je legao na GĆ da ga zaštiti tako da ne zna je li ga mogao udariti. ĆĆ je uhvatio oko struka MĆ kako bi ga zaustavio u daljnjem udaranju GĆ. ĆĆ i ŽĆ su potom izašli iz kafića, a on je tražio da se zove Hitna jer se GĆ počeo gušiti. Krenuo je sa reanimacijom međutim bezuspješno. Vrlo brzo je došla Hitna.

17.1. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe svjedok je naveo kako je GĆ te večeri popio 5 do 6 piva zapremnine 0,5 litara i djelovao mu je pijan te večeri. Unutar caffe bar-a nije pokazivao agresivnost naprotiv bio je veseo i plesao je.

17.2. U odnosu na odstupanja od iskaza iznesenog pred Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku od 7. svibnja 2024. svjedok navodi da kada mu je predočen dio iskaza u kojem je naveo da nakon što je čuo da je boca pala i nakon što je po drugi put izašao na otvoreni dio štekata, uistinu je vidio da je ŽĆ sa obje ruke u predjelu prsa jako odgurnuo GĆ u pravcu ostakljenog zatvorenog štekata i to je bilo prvo što je vidio kada je izašao. Danas na raspravi to nije spomenuo jer se nije mogao sjetiti cijelog slijeda događaja, tim više što nikada do sada nije bio u ovakvoj situaciji da bi svjedočio ovako nečemu te napominje da su mu se neke slike od tog događaja i naknadno pojavljivale. Nadalje, je naveo kako su točni navodi iz prethodnog iskaza da je vidio da nakon što je ŽĆ odgurnuo FĆ, da je krenuo prema istome sa podignutim objema zatvorenim šakama u namjeri kako je on zaključio da ga udari. Pred državnim odvjetništvom je potom opisao i reakciju GĆ, te je naveo da je on zamahnuo prema MĆ ali da ga nije uspio udariti, međutim danas navodi da nije vidio točno gdje ga je udario, ali misli da ga je okrznuo u predjelu ramena, jer su mu se neke slike naknadno vratile. Nije vidio, a kako je to i ranije naveo da bi GĆ u ruci imao bilo kakav predmet. U odnosu na dio iskaza u kojem sam detaljnije nego danas opisao način na koji je ŽĆ GĆ zadao udarac u glavu, kao i način na koji se ĆĆ uključio u sukob i također zadao udarac GĆ, navodi kako je točno opisao na prethodnom ispitivanju i ostaje kod tog iskaza da je vidio da je ŽĆ desnom zatvorenom šakom udario GĆ u glavu u predjelu vilice, odnosno brade i da bi se radilo o udarcu koji se u boksu naziva “direkt”, da je GĆ prilikom tog udarca bio naslonjen na staklo. ĆĆ je nakon što je ŽĆ udario GĆ također istog udario zatvorenom desnom šakom u glavu u vilicu u viličnu kost između brade i uha, međutim misli da je taj udarac bio slabije jačine. Misli da je on tim udarcem zapravo njega samo okrznuo. Pred državnim odvjetništvom nije rekao da bi se radilo o tome da je on tim udarcem samo okrznuo GĆ, već je rekao da bi se radilo o udarcu slabije jačine jer se nije tada sjetio. Na pitanje zastupnika optužbe u odnosu na daljnja odstupanja svjedok navodi kako se GĆ pokušao obraniti ali nije uspio, te je on zakačio rukom po glavi po obrazu ĆĆ. Nakon toga je točno naveo da je vidio da je GĆ pokušao pobjeći i zapeo je i pao. Na raspravi je rekao da je vidio da je ŽĆ tada pokušao udariti GĆ, međutim da je on osobno legao na njega da ga zaštiti pa da ne zna je li ga uistinu udario. Kada mu je predočen raniji iskaz, navodi kako je vidio da je ŽĆ GĆ uspio zadati taj udarac šakom u glavu u predjelu vilice dok je on ležao na podu kraj separea u unutrašnjem dijelu kafića. Ne zna objasniti zašto je danas na raspravi iskazivao drugačije, sjetio se kada mu je, čitajući raniji iskaz, zastupnik optužbe osvježio pamćenje u pogledu navedenog događaja.

17.3. Odgovarajući na pitanja branitelja I-opt., TĆ svjedok je naveo da je GĆ zapeo na skalu između otvorenog i zatvorenog dijela kafića i pao. Nakon što je GĆ odgurnut od strane MĆ do ostakljenog dijela štekata, GĆ je rukom zamahnuo prema MĆ te ga je uspio samo okrznuti jer je bio između njih a druga mu je ruka bila uz tijelo. U jednom trenutku je bio okrenut prema GĆ i sprječavao da on krene naprijed prema MĆ. Nije ga uspio baš zadržati jer čovjek ima više od 100 kila. U tom trenutku ŽĆ GĆ preko njega udara u glavu u predjelu vilice. Kada je vidio taj udarac i dok je bio okrenut prema GĆ, ne zna je li bila otvorena ili zatvorena šaka. To je sve bilo dok se GĆ nalazio uz staklo. Kada je opisivao udarac kojim je GĆ pokušao udariti MĆ i kada je naveo da ga je samo uspio okrznuti, GĆ se tada također nalazio uz staklo. Kada je na početku opisivao ponašanje GĆ on je te večeri bio pod utjecajem alkohola i bio je dosadan na što su ga momci upozoravali i potom je došlo do verbalnog sukoba na način da je GĆ postao verbalno agresivniji. On je bio verbalno agresivan prema malome MĆ. Na pitanje branitelja II-opt. ŠĆ na kojoj se razdaljini nalazio ĆĆ od GĆ prije nego li je ĆĆ zamahnuo prema GĆ, svjedok navodi da je ĆĆ od GĆ bio udaljen za raspon ruku po njegovoj procjeni. Kada je rekao da je ĆĆ "okrznuo" GĆ pod tim je mislio da ga je “strišao”, “obrijao”, da je zapravo rukom “kliznuo” uz njegovo lice. Nije primijetio neko neobično ponašanje GĆ neposredno nakon tog udarca. Na pitanje I-opt. MĆ, svjedok pojašnjava da kada je rekao da je GĆ bježao u unutrašnjoj caffe bar-a mislio je pod tim da je bježao od sukoba, a potom je i zapeo.

18. Svjedok ĐĆ je također ispitan na raspravi održanoj 4. veljače 2025. (l.s. 508- 509). Iskazao je kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. godine u večernjim satima došao u caffe bar “Delta” u namjeri da pogleda nogometnu utakmicu, igrala je hrvatska reprezentacija i sjeća se da je prilikom dolaska na terasu navedenog caffe bar-a vidio GĆ u društvu sa IĆ i HĆ. Oni su razgovarali i nije obraćao pažnju te je ušao u unutrašnjost caffe bar-a i bio je pokraj šanka. Nije mogao pronaći program na kojem se emitira utakmica, izlazio je na zatvoreni dio terase te istovremeno razgovarao na mobitel s rođakom kada je primijetio da konobar izlazi prema otvorenom dijelu terase i okrenuo se za njim i kada je on otvorio vrata vidio je da GĆ i ŽĆ stoje jedan od drugoga udaljeni otprilike metar i čuo je kako je GĆ vikao “ajde dođi, ubit ću vas” na što je ĆĆ došao i stao između njih dvojice i raširio ruke između njih dvoje. Kako je GĆ i dalje ponavljao “ajde dođite, ubit ću vas” ĆĆ je zatvorenom šakom, misli desne ruke, udario FĆ u predjelu glave međutim on je njega tim udarcem po njemu kako je vidio samo okrznuo jer ovaj na taj udarac nije niti zateturao te nije reagirao i ostao je na nogama. Po njegovu mišljenju taj udarac je bio slabijeg intenziteta jer nije bilo nekog zaleta u udarcu. Tada je nastala gungula, tu je uletio i konobar te su se GĆ i ŽĆ tu sukobili. Vidio sam da je ŽĆ GĆ u tom sukobu udario dva puta šakom u glavu prije nego li je ovaj pao, a kada je GĆ pao dalje više ništa nije vidio. Vidio je ĆĆ i MĆ kad su izlazili iz caffe bar-a. Zbog kuta gledanja nije mogao vidjeti što se događalo nakon što je GĆ pao na pod.

18.1. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe svjedok navodi kako je ĆĆ prije nego li je udario GĆ od istog bio udaljen otprilike pola metra. On je u odnosu na GĆ stajao bočno na način da je lijevim ramenom bio usmjeren prema njemu i potom ga desnom rukom udario u glavu. Nije vidio je li GĆ napravio korak prema ĆĆ međutim njemu je izgledalo kao da GĆ nasrće i da ga je ĆĆ čak lijevom rukom držao u predjelu prsa. RĆ je također bio u blizini, ne može sada točno reći je li on gledao u taj događaj. Svjedok navodi da je GĆ te večeri bio veseo međutim nije bio pijan na način da bi kljucao. On je više bio glasan i verbalno naporan. Njega poznaje iz viđenja, par puta su zajedno i izašli van i za njega može reći da je on bio naporan kada bi malo više popio i glasan, međutim nikada ga nije vidio da bi on bio agresivan. ĆĆ i MĆ poznaje iz viđenja, a isto tako iz viđenja poznaje i njihove očeve. S ĆĆ je čak i bio u zajedničkom društvu na piću, a Andrijinog oca zna jer je radio u caffe bar-u koji je u blizini sportske dvorane gdje je on trenirao boks. Inače živi u istom kvartu u kojem živi i ĆĆ iako ne zna točno gdje on živi.

18.2. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza sa ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom od dana 18. travnja 2024. koji sadrži odstupanja, svjedok je naveo kako je na ispitivanju pred Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku rekao samo da je ĆĆ udario desnom šakom u glavu GĆ, te ne zna zašto nije tada rekao kao danas da je on tim udarcem njega samo okrznuo. Državnom odvjetniku je rukom pokazivao i gestikulirao kakav je to udarac bio.

19. Svjedok BĆ ispitan na raspravi održanoj 4. veljače 2025. (l.s. 509) je iskazao kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. u večernjim satima bio u caffe bar- u “Delta” i sjedio je za stolom kod ulaznih vrata u caffe bar. Sa njim je sjedio njegov prijatelj OĆ, a nasuprot njega je bio ĐĆ. Nije vidio tko je sjedio na terasi caffe bar-a jer je bio okrenut leđima navedenoj terasi. Čuo je galamu, nije prepoznao glasove i nije čuo što se govori te je čuo da je u jednom trenutku pala boca. U tome se okrenuo i vidio je gužvu, nije u gužvi prepoznao osobe osim GĆ i to ga je vidio u trenutku kada je on upao u unutrašnjost caffe bar-a u prostor separea. Prije nego li je pao prema njemu je bio okrenut prsima pa ga je prepoznao međutim ne može reći na koji način je pao jer je bila gužva i nije vidio. Nakon toga je vidio trojicu kako su pored njega prošli kroz kafić prema izlazu iz kafića i tu je prepoznao ĆĆ. Kada sam čuo da je pozvana Hitna otišao je iz kafića. U toj gužvi i u tom mraku ne može tvrditi je li netko ili nije udario GĆ. VĆ poznavao je od ranije jer sam ja bio rukovoditelj sportskog centra Ljubica gdje je on dolazio na treninge borilačkih vještina.

19.1. Kada mu je predočen dio zapisnika sa ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom 19. travnja 2024. a u kojem je naveo da je vidio osobu kako zatvorenom šakom udara u glavu GĆ i to s bočne lijeve strane u predjelu vilice, naveo je kako može reći samo to da je bila gužva i da je bilo naguravanje i da nije jasno vidio tko je koga udario i ono što sa sigurnošću može reći jest da je ĆĆ vidio, odnosno prepoznao tek kad je izlazio iz caffe bar-a. U odnosu na dio iskaza pred Županijskim državnim odvjetništvom u dijelu u kojem je naveo “mislim ali nisam siguran da je ovaj udarac šakom GĆ zadao ĆĆ” danas može reći da uistinu nije dobro vidio te nije ni onda mogao kao ni danas sa stopostotnom sigurnošću reći tko je kome zadao udarac.

20. Svjedok IĆ ispitan na raspravi 5. veljače 2025. (l.s. 511-512) je iskazao kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. bio u caffe baru “Delta” gdje se dogovorio sa HĆ popiti piće. Već je sjedio u caffe bar-u kada je došao HĆ i rekao mu da je putem sreo PĆ te da će im se i on pridružiti na piću. Nakon nekih pet minuta došao je ŽĆ i sjedili su na terasi caffe bar-a za visokim stolom. Nakon pet do deset minuta do njih je došao pok. GĆ i krenuo mu se obraćati. Sjeća se da je bio pijan, pjevao je i bio je dosadan. Ne sjeća se točno što mu je govorio ali spominjao je žene i govorio mu nešto vezano za invalidska kolica u kojima se nalazi. Kasnije se obraćao i HĆ međutim ne sjeća se što mu je govorio. Nakon toga se obratio MĆ isti mu je rekao da je dosadan i da nisu došli u kafić njega slušati i da ode. Na to je MĆŠ rekao “što ćeš ti meni govoriti, ovo je moj kafić, ja ovdje dolazim cijeli život”. Tu su se oni prepirali, da bi u jednom trenutku GĆ pitao MĆ “jesi li ti ikada nekoga ubio u životu”. MĆ je na to odgovorio da nije i na to se MĆ podigao i stajali su jedan nasuprot drugoga na udaljenosti od otprilike pola metra i nastavili su se prepirati i u tom trenutku je HĆ otišao u unutrašnjost caffe bar-a po konobara a u međuvremenu je GĆ izvadio neki ključić i stavio ga između prstiju. Vidio je taj ključić, to je bio mali ključ od kućnih vrata. U tome je došao konobar na terasu caffe bar-a i rekao im da se smire te GĆ pozvao da dođe u unutrašnjost caffe bar-a. Tada je ŽĆ sa obje ruke gurnuo GĆ, on nije pao samo se zaljuljao i uhvatio se za stol. U tom trenutku je došao i ĆĆ i govorio im je “smirite se, prestanite, niste normalni”. GĆ je potom uzeo bocu sa stola i zaključio je iz njegovih pokreta da se on sa tom bocom želi tući te mu je HĆ tu bocu oduzeo iz ruke. Potom su se svi pomakli prema vratima koja vode u unutrašnjost caffe bar-a i dalje nije dobro vidio što se događalo jer se pomakao na drugu stranu kako ga netko ne bi ozlijedio. Vidio je da je ŽĆ jednom udario GĆ u tom naguravanju, međutim nije dobro vidio niti gdje ga je udario niti kako. Nije vidio kako je to završilo jer se makao od mjesta događaja i krenuo prema pošti. Od trenutka kada je vidio taj udarac koji je ŽĆ uputio GĆ pa do njegova odlaska prošlo otprilike pola minute. U tih pola minute koliko se zadržao nije vidio događanja, jer se leđima okrenuo. Kada je vidio udarac koji je ŽĆ uputio GĆ, u tom trenutku ĆĆ je bio u blizini i smirivao situaciju. Kada im je GĆ prvotno prišao, on je bio veseo, pijan i dosadan ali nije bio agresivan. Sa ĆĆ je u dobrim odnosima, prijatelji su cijeli život i druže se dok MĆ zna iz viđenja. Nije se raspitivao nakon događaja što se tu dogodilo, nešto je čuo od ljudi iz kafića međutim ne zna što su govorili jer ga nije baš zanimalo što se tu dogodilo.

20.1. Na pitanje branitelja I-opt. TĆ svjedok navodi da kada je GĆ MĆ pitao je li ubio nekoga i nakon što mu je MĆ rekao da nije, GĆ je njemu rekao “zato ja jesam”. Ne sjeća se da bi GĆ prijetio MĆ da će njega ubiti. Kada je GĆ izvadio ključ i stavio ga između prstiju, to je vidio i ŽĆ te ga je upitao “što će ti taj ključ?” a ovaj mu je na to odgovorio nešto u stilu “zabit ću ti ga u grkljan”. Nakon toga ga je ŽĆ odgurnuo. Kada je rekao da je shvatio da se GĆ sa bocom htio tući pod time je mislio da se s MĆ htio tući koristeći bocu. Na pitanje branitelja II-opt. ŠĆ svjedok navodi kako ĆĆ poznaje čitavi život, on je po njegovom mišljenju dobar momak, nije sklon nasilju niti agresivan.

20.2. Kada je svjedoku predočen dio iskaza sa ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom navodi kako su točni navodi da je vidio da je ŽĆ zatvorenom šakom, iako je između njih stajao HĆ, pogodio GĆ u glavu, ali da ne zna koji dio glave i točno je kako je naveo u ranijem ispitivanju da nije vidio dok je bio tamo da bi ĆĆ fizički napao GĆ. Nakon događaja ga je na telefon nazvao ĆĆ i pitao što je bilo sa čovjekom, na što mu je rekao da je došla Hitna. To je znao iz razloga što se nakon nekog vremena vratio u kafić kada je došla policija. ĆĆ nije pitao tijekom tog telefonskog razgovora što se dogodilo a nije ga pitao jer ga nije zanimalo. ĆĆ mu tijekom tog razgovora nije rekao gdje se nalazi.

21. Svjedok HĆ ispitan na raspravi 5. veljače 2025. (l.s. 512-514) je iskazao kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. bio u caffe bar-u “Delta” te je sjedio na terasi caffe bar-a u društvu sa IĆ i MĆ. Sjeća se da su naručili piće i nedugo nakon što je piće stiglo pristupio im je GĆ koji je došao iz unutrašnjosti caffe bar-a. Sjeća se da je GĆ bio pijan odnosno pripit i počeo ih je pilati i tlačiti. Nakon što im je on tako pet do šest minuta dosađivao, ne sjeća se detalja što im je govorio ali se sjeća da ga je ŽĆ u jednom trenutku zamolio da se makne od njihovog stola i da se vrati u unutrašnjost caffe bar-a. Na to je GĆ reagirao na način da se MĆ obraćao riječima “što ti mali, što ćeš ti meni govoriti da bi ga u jednom trenutku upitao “jesi li ti mali ikada ikog ubio?” a kada mu je ŽĆ sav u čudu odgovorio da nije, on je njemu na to rekao “e pa ja jesam i mogu i tebe večeras”. Na to se ŽĆ digao i pitao GĆ “koji je tvoj problem, što hoćeš od nas?” da bi potom GĆ izvadio kućni ključ iz džepa i stavio ga je između prstiju odnosno između kažiprsta i palca a MĆ ga je pitao “što će ti to?” a on je njemu na to odgovorio “zabit ću ti to u grkljan”. Svjedok dalje navodi kako se na to podigao sa stolice i stao između njih i rekao GĆ “smiri se GĆ, uđi unutra pusti nas” te je ubrzo zatim otišao u unutrašnjost caffe bar-a po konobara da odvede GĆ u unutrašnjost caffe bar-a. Potom se vratio na terasu i u tome je na terasu caffe bar-a došao i ĆĆ. ĆĆ je odmah stao između ŽĆ i GĆ kako bi to zaustavio a konobar se vratio u unutrašnjost caffe bar-a i tada je u jednom trenutku pokojni GĆ podigao bocu uvis u smjeru MĆ i ĆĆ i na to mu je tu bocu otrgnuo iz ruke i vratio je na stol. U jednom trenutku su MĆ i ĆĆ krenuli prema izlazu a u tom trenutku se na terasu vratio i konobar da bi GĆ njih pozivao i krenuo je prema njima govoreći “ajde vi mali pokažite što znate”. Konobar je pridržavao GĆ međutim on se istom otrgnuo jer je bio od istog jači, imao je sigurno više od sto kila. Svi su se u jednom trenutku pomakli bliže vratima koja vode u unutrašnjost caffe bar-a, tu je počela tučnjava. Čuo je također da je GĆ došao vrlo blizu MĆ i rekao mu nešto u smislu “ajde pičko” i tu je počela tučnjava. Vidio je da ŽĆ dva tri puta udario GĆ, nakon čega je ovaj upao u unutrašnjost caffe bar-a nakon čega više nije vidio što se događalo.

21.1. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe svjedok je naveo kada je GĆ držao ključić u rukama on je s istim krenuo prema MĆ međutim tada ga je ŽĆ odgurnuo. Zastupnik optužbe potom predočava svjedoku dio njegovog iskaza sa ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom od 8. svibnja 2024., treća stranica rečenica “Međutim dobro sam vidio nikakav pokret GĆ i namjeru da napadne ovoga nisam vidio” potom zastupnik optužbe pita svjedoka zašto danas iskazuje drugačije, svjedok navodi kako sigurno nije tako mislio kako je ušlo u zapisnik na tom ročištu, navodi kako je vidio i dogodilo se upravo ovako kako je rekao na raspravi. Potom zastupnik optužbe svjedoku predočava dio iskaza koji sadrži daljnja odstupanja, "kada je ŽĆ vidio da ovaj dolazi prema njemu on se otrgnuo od ĆĆ, krenuo prema GĆ i udario ga tri do četri puta šakom u predjelu glave i da se radilo u prednjem dijelu glave te da nije mogao točno opisati koja pozicija glave te da su udarci bili jaki". U odnosu na predočen dio iskaza svjedok navodi kako se sjeća da je ŽĆ GĆ zadao tri udarca međutim nije potpuno siguran u točan broj, pa bi rekao da se radilo dva do tri udarca, udarci su bili u predjelu glave, nije vidio točnu poziciju u koji dio glave je ŽĆ zadao GĆ udarce. Što se tiče intenziteta tih udaraca ne bi se mogao izjasniti u tom pogledu. U preostalom djelu ostaje kod iskaza pred Županijskim državnim odvjetništvom.

21.2. Na daljnja pitanja svjedok odgovara kada je GĆ uzeo bocu podignuo ju je u visini svoje glave i u tom trenutku mu ju je oduzeo. Kroz čitavo vrijeme ovoga događaja bio je u blizini sudionika događaja te se njegova pozicija mijenjala od neposredne blizine pa do udaljenosti od najviše dva do tri metra. Što se tiče ĆĆ vidio je da je on rastavljao MĆ i GĆ. ĆĆ je njih razdvajao i prije fizičkog sukoba ali i tijekom fizičkog sukoba ih je pokušao razdvojiti. Nije vidio da bi ĆĆ fizički napao GĆ. Navodi kako je čitavo vrijeme pratio događaj. Iako je GĆ bio pijan i pripit nije primijetio neke posebnosti u njegovom ponašanju u pogledu hoda i stabilnosti. Zajedno sa ĆĆ je nakon događaja izašao iz lokala. Ne sjeća se detalja njihovog razgovora nakon događaja, te ne zna je li ĆĆ sa nekim razgovarao na mobitel. Ne zna gdje je ĆĆ otišao nakon događaja, a na pitanje gdje je on otišao nije htio odgovoriti. Navodi kako je sa ĆĆ prijatelj još od djetinjstva, druže se, izlaze, idu na pića, sa MĆ je također prijatelj te se isto tako druži i sa njim. Sa ĆĆ je ujedno i susjed i žive u istom kvartu. ŽĆ se koliko zna bavio boksom, ne zna je li profesionalno ili amaterski. Misli da je išao na takmičenja. ĆĆ trenira cijeli život međutim on je išao u teretanu i nije trenirao neke borilačke vještine. Na pitanje TĆ, branitelja I-opt., svjedok navodi kako je GĆ bocu oduzeo jer je smatrao da bi on tom bocom mogao nekoga udariti, da ne bi nekoga sa tom bocom pogodio i to MĆ ili ĆĆ jer nikoga drugog nije bilo u tom trenutku. ŽĆ tijekom njihovih druženja nikada nije bio agresivan, uvijek je bio miran i sportaš te nije do kasno ostajao vani, nije nikada radio problem. Na pitanje ŠĆ, branitelja II-opt. svjedok navodi kako je ĆĆ također dobar momak, miran, nikada nije radio problem i nikada se nije našao u situaciji sličnoj ovoj.

22. Svjedok KĆ ispitan na raspravi 5. veljače 2025. (l.s.514), je iskazao kako se sjeća da je dana 23. ožujka 2024. u večernjim satima došao u caffe bar “Delta”. Kada je ulazio u caffe bar na terasi caffe bar-a je vidio i pozdravio MĆ, sa njim je društvu je bio HĆ i u blizini je bio i GĆ. Nije ništa neobično primijetio te prigode, atmosfera je bila sasvim normalna i uobičajena te je ušao u unutrašnjost caffe bar-a. Sjeo je za stol sa svojom djevojkom koja je te prigode došla sa njim. Nakon nekog vremena je čuo da je ispred caffe bar-a započela galama i gungula te razbijanje. Nije mogao vidjeti što se događa na terasi jer je caffe bar ostakljen na način da stakla zrcale svijetlost pa se noću iz unutrašnjosti caffe bar-a ne vidi što se događa vani. Unutar caffe bar-a je svirala glazba i ljudi su razgovarali tako da se ništa jasno ne može niti čuti. Nakon nekog vremena je čuo da su se vrata otvorila i da je neka ženska osoba viknula da čovjek leži i da mu treba pomoć a on i dalje na to nije obazirao pozornost jer je mislio da nije ništa ozbiljno. Nakon nekog vremena se ipak podigao jer je više puta čuo da ta osoba treba pomoć a kada je došao vidio je čovjeka kako leži na podu, nije ga htio dirati da mu ne bi otežao stanje i čuo je Hitna već pozvana. Ubrzo je Hitna došla. Nakon događaja se nije raspitivao što se dogodilo jer to niti nije njegov posao niti ga zanimalo, tako da nema saznanja o tome što se dogodilo te prigode.

23. Svjedok OĆ ispitan na raspravi 26. veljače 2025. (l.s. 521-522) je iskazao kako je dana 23. ožujka 2024. godine bio u kafiću koji se nalazi u blizini sportskog centra Ljubica. Sjeća se da je bio u društvu sa svojim prijateljem ČĆ i pili su pivu te razgovarali. Sjedili su kraj ulaznih vrata, ostakljenog i zatvorenog dijela štekata. U jednom trenutku primijetio je gužvu koja se odvijala njemu iza leđa, iza zatvorenih vrata štekata. Bio je polumrak i vidio je samo siluete, a mora reći da ga sve to skupa nije baš niti zanimalo pa je u jednom trenutku svom prijatelju BĆ ili je on njemu rekao da im ovdje nije mjesto i da odu. Sjeća se da je vidio tu grupu ljudi kako u naguravanju idu prema drugim vratima odnosno ulaznom prostoru tog istog kafića. Prije odlaska iz kafića otišao je do wc-a međutim nije gledao što se oko njega događa jer ga nije zanimalo, a nije poznavao osobe koje su sudjelovale u toj gužvi. U u jednom trenutku dok je još sjedio u kafiću i primijetio gužvu iza leđa, okrenuo i pogledao, međutim kao što je već rekao u polumraku je mogao vidjeti samo siluete i nije nikog prepoznao, osim što je vidio zamah šakom. Vidio je ruku podignutu sa zatvorenom šakom, međutim nije nikoga prepoznao i pretpostavlja da je ta šaka završila sa udarcem. Nikog od sudionika nije, osim pok. GĆ, poznavao ali mora reći da nije ni njega vidio u tom naguravanju. Vidio je zamah šakom međutim nije vidio kako je taj zamah završio, bila je gužva koja je njemu privukla pažnju i radilo se od svega nekoliko sekundi koliko je gledao događaj koji ga nije interesirao, međutim očito je događaj trajao i prije nego li se okrenuo i pogledao, a i nastavio se nakon njegovog promatranja. MĆ i ĆĆ ne poznaje od prije, tu se radi i o generacijskoj razlici.

23.1 Na pitanje zastupnika optužbe u odnosu na odstupanja u odnosu na iskazivanje svjedoka pred Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku dana 18. travnja 2024. navodi kako ne zna objasniti zašto je prilikom ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom iskazao da je jasno vidio da je jedna osoba baš žestoko udarila GĆ šakom u glavu. Vidio je da su osobe koje su sudjelovale u toj gužvi imale tamnu odjeću.

24. Svjedok ZĆ ispitan je pred Županijskim državnim odvjetništvom dana 18. travnja 2024. (l.s. 211-213) je naveo kako je dana 23. ožujka 2024. došao u caffe bar Delta između 19,30 i 20,00 sati. Kada je došao sjeo je za šank, te su za šankom još stajali MD, DĆ, UD i GĆ. Naveo je kako se caffe bar Delta se sastoji od dva dijela, čvrste građevine na kojoj se nalazi kafić i wc i drugi zatvoreni, ostakljeni štekat. Nasuprot drugog dijela kafića nalazi se i otvoreni štekat na kojem samo postoji tenda. Sa mjesta gdje se on nalazio nije mogao vidjeti tko se nalazi na otvorenom štekat dok nije obraćao ni pozornost tko se nalazio u zatvorenom dijelu štekata. Ove osobe koje su se nalazile za šankom, kao i GĆ međusobno su se častili i pili piva. Bilo je dobro raspoloženje između njih, plesali su, a što je i GĆ radio. Nakon kritičnog događaja konobar iz kafića RĆ i neke druge osobe su rekle da su neposredno prije događaja došla dva momka sa treninga borilačkih vještina i da su sjeli na otvoreni štekat. Jedan od momaka je ĆĆ kojeg poznaje iz viđenja jer stanuje u njegovoj ulici, a za drugog je saznao da se zove ŽĆ. Prilikom dolaska u kafić, na otvorenom dijelu štekata koji je odmah tik uz zatvoreni dio štekata se nalaze dva povišena stola i za jednim je sjedio HĆ kojeg poznaje, a do njega je u invalidskim kolicima sjedila osoba prezimena IĆ. U kafiću je bila glasna glazba, kao i van kafića pa nije čuo, a niti vidio što se vani događa. Tek je vidio kad je GĆ bio na podu ovog zatvorenog dijela kafića gdje se ne nalazi šank. Nije vidio nikakva udaranja prema njemu i ne može se sjetiti da su ĆĆ i ŽĆ prošli kroz ovaj dio kafića gdje je on sjedio. Vidio je da MD i ženska osoba GĆ pružaju prvu pomoć koji je hroptao i bio bez svijesti.

25. Svjedok DĆ ispitan je pred Županijskim državnim odvjetništvom dana 18. travnja 2024. (l.s. 214-216) naveo je kako je u kafić Delta koji se nalazi u naselju Crnica došao između 18,30 i 19,00 sati. U kafiću je zatekao za šankom pok. FĆ i UD, a poslije je došao i ZĆ. Oko 20,30 sati UD je otišao kući, a GĆ je otišao obući jaknu. Prilikom oblačenja su mu ispali ključevi, a radilo se o 2,3 ključa standardne veličine koji služe za otvaranje vrata od kuće. Nakon toga je GĆ otišao, ali nije vidio u koji dio kafića. Nakon toga je čuo udarac od nekih vrata pa je čuo konobara EĆ da nešto viče, a potom je vidio u dijelu objekta gdje se nalaze stolovi i stolice GĆ na podu, a pored njega je bio konobar. GĆ je bio u lošem stanju pa su zvali hitnu, a u međuvremenu mu je zajedno sa MD pokušao pružiti pomoć. Ne zna iz kojeg razloga, kako i tko je ozlijedio pok. GĆ. Inače GĆ je poznavao više od 30 godina i radilo se o mirnoj osobi nesklonoj nasilju. Nikada ga nije vidio da bi bilo koga provocirao niti da bi se fizički sukobio. Nakon toga je vidio dvije osobe kako napuštaju kafić i to svaka sa svojim autom. Jedna automobilom tamne boje, a jedna automobilom bijele boje.

26. Sud je polazeći od poznatih i nespornih činjenica analizirao iskaze svjedoka EĆ, ĐĆ, BĆ, HĆ, IĆ, OĆ i JĆ, ZĆ i DĆ, te iste doveo u vezu sa materijalnim dokazima, te provedenim vještačenjima.

26.1. Svjedoci DĆ, ZĆ, OĆ, KĆ i BĆ nisu imali saznanja o spornim činjenicama u ovom kaznenom postupku. Svjedoci su tijekom ovog događaja bili u caffe bar-u "Delta" međutim oni su se nalazi u zatvorenom dijelu caffe bar-a i nisu pratili što se odvija na terasi caffe bar-a u trenutku kada je došlo do fizičkog sukoba. Svi svjedoci su registrirali da je u jednom trenutku došlo do gužve i galame, međutim nisu vidjeli tko je koga i gdje udario. Svjedoci ZĆ i DĆ su svjedočili o ponašanju pok. GĆ neposredno prije samog događaja, te su naveli kako je GĆ te večeri bio za šankom, da je pio pivo i da je bio dobro raspoložen. Iz iskaza svjedoka DĆ proizlazi da je GĆ poznavao više od 30 godina i da je bio mirna osoba nesklona nasilju. Iz iskaza svjedoka BĆ proizlazi kako je ĆĆ bio poznavatelj borilačkih vještina, jer je svjedok kao rukovoditelj sportskog centra viđao istog kako dolazi na treninge borilačkih vještina. Sud je iskaze ovih svjedoka cijenio kao istinite.

26.2. Najviše saznanja o spornim, a odlučnim činjenicama imali su svjedoci RĆ, ĐĆ, IĆ i HĆ.

26.3. Sud je analizirao iskaze navedenih svjedoka kako s aspekta povezanosti s postupkom koji se vodi, odnosno zainteresiranosti za ishod tog postupka, tako i sadržajno te uspoređujući ih sa ostalim iskazima i drugim dokazima u postupku. Sud je također imao na umu da se radilo o nasilnom događaju u koji j bilo uključeno više osoba, da se događaj brzo odvijao, što je svakako utjecalo na opažanje.

26.4. Iskaz svjedoka EĆ je sadržajno dosljedan. U njegovom iskazu iznesenom na raspravi nije bilo većih odstupanja u odnosu na iskaz iznesen pred Županijskim državnim odvjetništvom. Svjedok je bio involviran u sam događaj jer je razdvajao sudionike, što je zasigurno ometalo njegovo opažanje. Svjedok ĐĆ nije pratio sam početak sukoba i on se nalazio u unutrašnjosti caffe bar-a i očito događaj nije promatrao od samog početka, pa iz tog razloga svjedok kao prvi udarac upućen prema GĆ opisuje udarac koji mu je uputio ĆĆ. Dakle, razlike u iskazima između ova dva svjedoka proistječu iz različitih uvjeta i vremena opažanja, međutim njihovi iskazi su u bitnim segmentima sukladni i među njima nije bilo kontradiktornosti. Sud je njihove iskaze cijenio kao istinite.

26.5. Ipak sud primjećuje da su svjedoci RĆ i ĐĆ svojim iskazima na raspravi nastojali ublažiti postupanje optuženika osobito VĆ. Naime svjedoci na raspravi istovjetno navode kako "misle da je VĆ svojim udarcem samo okrznuo GĆ", iako to nisu naglašavali prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom.

26.6. Stoga, analizirajući iskaze svjedoka EĆ i VD u djelu u kojem iznose svoja mišljenja i viđenja cijele situacije ovdje se prije svega napominje kako su svjedoci pozvani iskazivati o činjenicama koje su spoznali vlastitim opažanjem, ali za razliku od vještaka ne i o vlastitim shvaćanjima, ocjenama, zaključcima pa stoga u tom kontekstu nije odlučno mišljenje svjedoka u pogledu razloga zbog kojeg je VĆ udario žrtvu (svjedok RĆ navodi kako je VĆ udario GĆ jer je htio obraniti svog rođaka) tako ni u pogledu intenziteta udarca obzirom da o tome mišljenje može dati jedino vještak. Nadalje sud je imao na umu da se ovdje radi o manjem gradu gdje se svi međusobno poznaju, poglavito oni koji odlaze na ista mjesta, a poznanstvo samo po sebi uključuje i određenu zainteresiranost i emotivnu involviranost s akterima događaja. Stoga iako se svjedoci RĆ i ĐĆ kritične večeri nisu nalazili u društvu optuženika, iz njihovih iskaza se nazire određena doza empatije prema istima. Tako svjedok RĆ MĆ naziva "mali MĆ", dok svjedok ĐĆ navodi kako ĆĆ i MĆ poznaje iz viđenja, a isto tako iz viđenja poznaje i njihove očeve. S ĆĆ je čak i bio u zajedničkom društvu na piću, a Andrijinog oca zna jer je radio u caffe bar- u koji je u blizini sportske dvorane gdje je on trenirao boks. Inače živi u istom kvartu u kojem živi i ĆĆ.

27. Svjedoci IĆ i HĆ su bili u društvu sa ĆĆ i MĆ i oni su dosta opširno iskazivali o samom početku sukoba te su istovjetno naveli kako je GĆ bio pijan, da je pjevao i da je bio dosadan. Svjedok IĆ navodi da je GĆ kada im je prvotno prišao bio veseo, pijan i dosadan ali nije bio agresivan. Svjedoci dalje opisuju kako je ŽĆ tražio od istog da se makne od njihovog stola i da ode. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je GĆ uvrijedilo takvo postupanje MĆ, te je isti na to njemu rekao "što ćeš ti meni govoriti, ja ovdje dolazim cijeli život" da bi ga tijekom daljnje prepirke upitao je li ikada ikog ubio, na što mu je ŽĆ odgovorio da nije, s tim da je HĆ još čuo da je GĆ ŽĆ rekao da on "je i da bi mogao njega večeras". Svjedoci nadalje istovjetno navode kako je GĆ izvadio ključić od kućnih vrata i stavio ga između prstiju, te je HĆ još čuo da je GĆ ŽĆ rekao da će mu ključić zabiti u grkljan. Sud primjećuje da svjedoci u svojim iskazima ne spominju kojim se riječima I-optuženi ŽĆ obraćao žrtvi GĆ, obzirom da je i sam optuženik iskazao da je sa žrtvom bio u verbalnoj raspravi.

27.1. Što se tiče fizičkog sukoba njega dosta šturo opisuju, što je razumljivo za svjedoka IĆ koji se nalazio u invalidskim kolicima i iz te pozicije je zasigurno imao lošiji pregled situacije, a uz to se bojao da ga netko u tom naguravanju ne udari. Sud je njegov iskaz cijenio kao istinit. Međutim svjedok HĆ koji je detaljno opisivao tijek događaja prije samog sukoba i bio prisutan tijekom čitavog događaja navodi da je vidio samo udarce MĆ prema Trlaji, ali da nije vidio da bi ĆĆ fizički napao GĆ, što je u suprotnosti sa iskazima svjedoka EĆ i ĐĆ, pa je očito da on ovakvim iskazom nastoji poboljšati poziciju optuženog ĆĆ s kojim je prijatelj još od djetinjstva, druže se, izlaze i očito mu je u interesu da ovaj ne bude kažnjen. Stoga je sud njegov iskaz u navedenom djelu cijenio kao neistinit.

28. Analizirajući obranu optuženog MĆ isti opisuje ponašanje GĆ koji da je bio nametljiv i nasrtljiv, međutim primjećuje se da optuženik ne spominje da je isti bio pijan, a što su naveli gotovo svi svjedoci, već navodi kako mu je GĆ tom prigodom rekao da bi ga mogao ubiti, te da ga je njegovo postupanje zaprepastilo jer od tako nekog starijeg kojeg ne poznaje nije bio siguran što je spreman napraviti, posebno kada je ovaj prijetio da će mu "mali oštri predmet" za koji su svjedoci naveli da se radi o ključu, zabiti u grkljan. Dakle, iako optuženik nastoji prikazati žrtvu kao osobu koja mu je neposredno prije napada ozbiljno prijetila, ipak imajući u vidu iskaze ostalih svjedoka o osobi GĆ, sud nije mogao prihvatiti takvu obranu optuženika kao realnu. Naime, svjedoci su naveli kako je GĆ te večeri bio pijan, veseo i pomalo dosadan, te da nikada nije bio agresivan. Stoga je teško za povjerovati da bi se optuženik kao profesionalni boksač i osoba mlađe životne dobi preplašio starije pijane osobe, pa da bi prema njemu reagirao iz straha kako to navodi. Osim toga, i iz iskaza vještakinja proizlazi da je u konkretnom slučaju kod optuženika bila riječ o steničkom afektivnom reagiranju, ali slabijeg intenziteta koji se prvenstveno manifestirao kroz osjećaj povrijeđenosti i ljutnje, dok nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog asteničkog afektivnog reagiranja (strah, panika, bespomoćnost, užas). Stoga imajući u vidu pijano stanje u kojem se nalazio GĆ, nije prihvaćena obrana optuženika da bi riječi koje mu je uputio za njega predstavljale stvarnu ugrozu obzirom se radilo o riječima pijane osobe, posebno kada se ima u vidu nalaz i mišljenje vještaka da je optuženik reagirao iz ljutnje, a ne iz straha kako to optuženik želi prikazati.

29. Analizirajući obranu optuženog VĆ primjećuje se kako i on kao i ŽĆ nastoji prikazati GĆ kao agresivnu osobu koja je bila napadački nastrojena i zbog koje se osjetio ugroženim. Tako navodi da je GĆ prijetio MĆ, te da je u jednom trenutku uzeo bocu, čitavo vrijeme da je išao naprijed. Kako se i sam osjetio ugroženim, da ga je on u jednom trenutku pokušao udariti, međutim da je između njih stajao konobar pa da ga nije uspio skoro niti dotaknuti, jedva da ga je zahvatio. Smatra da on ne može biti odgovoran za ovo kazneno djelo, jer da od njegovog udarca žrtva zasigurno nije zadobila nikakve ozljede. Dakle, optuženi ĆĆ smatra kako njegov udarac nije bio u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastupjelom posljedicom. Naglašava kako je iz pregledane video snimke razvidno da je upravo on osoba koja se vidi na snimci, a koja odmiče drugu osobu od udaranja osobe na podu.

29.1. Sud nije prihvatio ovakvu obranu iz više razloga. Prije svega sudsko medicinski vještak je u svom vještačenju naveo da su za nastanak ozljeda glave bila potrebna najmanje tri udarca u području glave ali da se nije moguće sa sigurnošću izjasniti je li neki od tih udaraca više ili manje pridonio daljnjim ozljedama (krvarenje pod meke moždanice i moždane komore) već je učinak najvjerojatnije bio kumulativan. Naime iz dinamike zadavanja udaraca kako je opisuje svjedok RĆ proizlazi da je prvi jaki udarac žrtvi zadao ŽĆ i to desnom zatvorenom šakom u glavu u predjelu vilice, odnosno brade i da bi se radilo o udarcu koji se u boksu naziva “direkt”, da je GĆ prilikom tog udarca bio naslonjen na staklo, da bi potom ĆĆ nakon što je ŽĆ udario GĆ također istog udario zatvorenom desnom šakom u glavu u vilicu u viličnu kost između brade i uha.

29.2. Međutim, optuženi ĆĆ pokušava minorizirati svoju ulogu u napadu na žrtvu. Smatra da njegov udarac nije bio takvog intenziteta da bi doveo do smrtne posljedice odnosno da bi istoj doprinio. Prije svega ponavlja se da intenzitet udarca ne može procjenjivati svjedok pa ni optuženik, već isključivo vještak, a koji je u tom pogledu naveo kako bez obzira koji tip udarca je u pitanju mogućnost ozljeđivanja ponajviše ovisi o intenzitetu sile zamaha i kontaktnoj površini na tijelu, pa tako u slučaju jačeg intenziteta ozljede mogu biti veće i kod indirektnog nego kod direktnog udarca. U konkretnom slučaju s obzirom na međusobnu udaljenost između napadača iz žrtve, alkoholiziranost žrtve koja nije bila u stanju jasno i svjesno izbjegavati udarce, svakako je bila veća mogućnost direktnog udarca nego okrznuća. Pored toga, u toj situaciji u kojoj dvojica udaraju žrtvu, neodlučno je koji od udaraca je više ili manje doprinio smrtnoj posljedici, pa tako ni intenzitet zamaha udarca nije presudan, bit je koju je posljedicu optuženik pokušao ostvariti ili na nju pristaje, o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

29.3. Konačno nije prihvaćena obrana II-optuženog VĆ u dijelu u kojoj sebe prikazuje kao neutralizatora sukoba navodeći kako je upravo on osoba na snimci video nadzora koja odmiče drugu osobu od udaranja osobe na podu. Iz snimke video nadzora uistinu proizlazi da II-optuženi VĆ nakon počinjenog kaznenog djela uistinu odvlači I-optuženog MĆ od žrtve koja bespomoćno leži i usmjerava ga prema izlazu iz caffe bar-a iz kojeg zajedno izlaze. Naime, ovakvo postupanje II-optuženog VĆ nakon počinjenog kaznenog djela kada on zajedno sa I-optuženikom napušta mjesto događaja unatoč teškom stanju u kojem se žrtva nalazila, ne upućuje na čin spašavanja žrtve, jer da je tome tako zasigurno bi se zaustavio i istoj pružio pomoć, on takvim činom zapravo usmjerava I-optuženika na bijeg, želeći time spasiti sebe i svog rođaka od posljedica protupravnog postupanja.

30. Naime, iz sveukupnog ponašanja optuženika tijekom i nakon počinjenja kaznenog djela nedvojbeno proizlazi zaključak da navedena kriminalna aktivnost predstavlja organsku cjelinu u postupanju dvaju supočinitelja, jer su kod oba optuženika postojali elementi svijesti i volje da zajednički djeluju, čime su manifestirali i vlast nad djelom, odnosno zajedničku namjeru. Osim toga, polazeći od zakonske definicije supočiniteljstva iz čl. 36. st. 2. KZ/11. treba imati na umu da se supočiniteljstvo ostvaruje ne samo poduzimanjem radnje koja s obzirom na zakonsko biće kaznenog djela predstavlja samu radnji izvršenja djela, već i radnjama kojima se bitno tome doprinosi, a ocjena tog doprinosa zavisi od karaktera radnje koja je poduzeta kao i načina na koji je svaki pojedini optuženik zajedno s drugim participirao u ostvarenju djela.

30.1. Pri procjeni doprinosa optuženog VĆ sud je uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, te je osim načina na koji je ĆĆ žrtvi zadao udarac vodio računa i o trenutku u kojem je on to učinio, s obzirom da je on ključan za procjenu optuženikova doprinosa počinjenju kaznenog djela. Prije svega za napomenuti je da se čitav događaj odvijao u kontinuitetu, te da je prvi udarac zatvorenom šakom u glavu žrtvi zadao ŽĆ (po iskazu svjedoka EĆ radilo se o jakom udarcu u vilicu dok je žrtva priljubljena uz staklo). Naime, ĆĆ je bio svjestan kakav udarac i u koji dio tijela je žrtvi zadao ŽĆ za kojeg je znao da je profesionalni boksač, a potom je bio i svjestan položaja žrtve koja je bila u izrazito lošoj poziciji da se brani jer je bio priljubljen uz staklo, a uz to je bio i pod utjecajem alkohola i tim više onemogućen u izbjegavanju udaraca. Udaranjem žrtve u tom trenutku također u viličnu kost i to iz neposredne udaljenosti pokazao je da prihvaća radnje suoptuženika kao svoje. Osim, toga takvo njegovo postupanje doprinijelo je slamanju bilo kakvog žrtvinog otpora. Naime, žrtva koja je već fizički oslabljena od prethodnog jakog udarca sada je i psihološki oslabljena spoznajom da ima dva napadača, jer od VĆ žrtva zasigurno nije očekivala udarac, jer do tada sa istim nije bio ni u fizičkom ni u verbalnom sukobu. Upravo tim činom optuženi ĆĆ manifestira svoju volju da sudjeluje u počinjenju ovog kaznenog djela jer pridružuje napadu MĆ i time u potpunosti ne samo fizički već i psihološki svladava žrtvu. Time je konkludentnom radnjom pokazao svoj pristanak na počinjenje predmetnog kaznenog djela.

30.2. Slijedom svega navedenog zaključak je suda da je tijekom te dinamike događaja optuženi ĆĆ imao aktivnu ulogu, da se radilo o prešutnom dogovoru koji proizlazi iz konkludentnih radnji iz kojih je vidljivo izražavanje volje, odnosno pristajanje na ostvarenje zajedničkog cilja, jer je ĆĆ bio svjestan da djeluje s MĆ, te je svojom radnjom pokazao htijenje da se kazneno djelo izvrši, odnosno da na to pristaje.

30.3. Stoga sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, a naročito dinamiku zadavanja udaraca, da su optuženici, mlade osobe i to sportaši u naponu snaga (u vrijeme počinjenja djela ŽĆ je imao 26 godina, a Antonio Goreta 25 godina), dok je žrtva bila znatno starija od njih (54 godine) i po prirodi stvari znatno fizički inferiornija, pored toga u alkoholiziranom stanju, što je svakako dodatno utjecalo na motoričke sposobnosti žrtve, a optuženici su unatoč tome žrtvu svjesno udarali u najvitalniji dio tijela u glavu, što svakako upućuje na ponašanje kojim se manifestira pristajanje i na najtežu, dakle smrtnu posljedicu.

31. Nadalje, sud ne može prihvatiti da bi se u konkretnom slučaju radilo o nužnoj obrani, niti o prepasti optuženika, kako to nastoje prikazati optuženici. Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom. Dakle, da bi se radilo o nužnoj obrani potrebno je da su kumulativno ispunjene zakonom određene pretpostavke, a pravo na nužnu obranu uvijek kreće od postojanja napada. Za utvrđivanje (ne)postojanja napada potrebna su pravilna utvrđenja okolnosti događaja.

31.1. U postupku je nesporno utvrđeno da je fizičkom sukobu prethodila verbalna prepirka između žrtve GĆ i I-optuženog MĆ, da je GĆ prvotno bio dosadan ali ne i agresivan. Nadalje iz obrane I-optuženika proizlazi da je želio da ih GĆ pusti na miru i da ih ostavi nasamo, međutim ne navodi kojim riječima mu se obraćao, ali iz njegovog iskaza proizlazi da se oštećenik osjetio uvrijeđenim. Potom navodi da ga je GĆ vrijeđao i prijeti mu istodobno, ali i da se nakon toga nastavila verbalna rasprava u kojoj ne zna što je tko kome točno rekao. Dakle, radilo se o konfliktnoj situaciji u kojoj je I-optuženik aktivno sudjelovao.

31.2. U postupku je nesporno utvrđeno da je upravo I-optuženi ŽĆ započeo fizički sukob. Naime isti navodi kako je GĆ u jednom trenutku izvadio jedan mali oštri predmet i rekao da će mu to zabiti u grkljan i prijeteći mu prilazio i u trenutku kad je došao korak dva od njega da ga je odgurnuo od sebe jer nije mogao dozvoliti da mu se toliko približi, aludirajući time da je postupao u nužnoj obrani zbog izravno predstojećeg protupravnog napada.

31.3. Da bi se moglo govoriti o izravno predstojećem napadu, to mora biti napad za kojeg je prema okolnostima događaja jasno da neposredno vremenski predstoji te da će svako odgađanje obrane dovesti u pitanje njenu uspješnost. Neophodnost obrane treba procjenjivati prema objektivnim mjerilima (sve okolnosti djela, odnos snaga napadnutog i napadača, brojčani omjer sudionika), a ne subjektivne okolnosti (psihičko stanje optuženika, primjerice njegov strah). Stoga razmatrajući okolnosti konkretnog događaja, sud je uzeo u obzir da je I-optuženi ŽĆ u to vrijeme bio profesionalni boksač u natjecateljskoj formi, dok je s druge strane žrtva GĆ bio znatno stariji od njega, te mu fizički nije mogao parirati, kako zbog godina i fizičke spreme, tako i zbog stanja u kojem je bio. U tom kontekstu GĆ za njega zasigurno nije predstavljao opasnost koja je zahtijevala reakciju u vidu zadavanja više udaraca u predjelu glave kao najvitalnijeg dijela tijela, jer kod nužne obrane mora postojati proporcionalnost između intenziteta i opasnosti napada i same obrane. Imajući u vidu omjer snaga svakako nije upotrijebljeno samo ono sredstvo koje je prijeko potrebno za otklanjanje napada, jer bi se to mogao postići na razne načine koji ne bi doveli do ovakve posljedice, tim više što je žrtva bila pod utjecajem alkohola. Nadalje, nužne obrane nema ako je napad prestao, a u postupku je nesporno utvrđeno da je ŽĆ žrtvi zadavao udarce u glavu čak i nakon što je žrtva bespomoćno ležala na podu.

31.3. Sud također nije mogao prihvatiti obranu optuženog VĆ da je postupao u nužnoj obrani. II-optuženik navodi da je udario žrtvu jer da je žrtva bila verbalno agresivna i kretala se prema MĆ pa da se i sam osjetio ugroženim jer je stajao između njih. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je ŽĆ prvi udario žrtvu GĆ i to jakim udarcem u glavu, neprihvatljiva je obrana optuženog ĆĆ u bi u tom trenutku postupao iz nužne obrane, jer nakon udarca zadobivenog od strane profesionalnog boksača, žrtva GĆ za optuženike ne predstavlja nikakvu opasnost.

31.4. Dakle, da bi postupali u nužnoj obrani osim objektivnih mjerila ne govore ni subjektivne okolnosti na strani optuženika jer provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog asteničkog reagiranja. Stoga, provedeno vještačenje također podupire utvrđenje suda da se kod optuženika nije radilo o nužnoj obrani, niti o prekoračenju nužne obrane zbog ispričive jake prepasti, na što također aludira obrana optuženika.

32. Što se tiče ubrojivosti optuženika ovaj sud je utvrdio na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja da su kod optuženog MĆ tempore criminis njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene, ali ne i bitno smanjene, dok kod optuženog VĆ sposobnosti da shvati značenje svojega postupanja ili da upravlja svojom voljom nisu bile smanjene.

33. Dakle, što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da su optuženici u odnosu na ovo kazneno djelo postupali s neizravnom namjerom, tj. da su bili svjesni činjenice da svojim postupanjem izazivaju opasnost i ugrožavaju život osobe koju su udarali šakama u najvitalniji dio tijela - glavu, te su pristali na to ugrožavanje, pri čemu su bili svjesni protupravnosti svoga djela, čime se u njihovom postupanju ostvarilo obilježje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11.

34. Nakon što je utvrđeno da su optuženici počinili kazneno djelo iz članka 110. KZ/11., bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za odmjeravanje kazne.

35. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

36. Sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja utvrdio da je I-optuženi ŽĆ u trenutku počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, dakle bio je smanjeno sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i smanjeno sposoban vladati svojom voljom, ali ne bitno, da je djelo je počinio s neizravnom namjerom, pri tom svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

36.1. Sud je optuženiku kao otegotnu okolnost cijenio neznatnost povoda koji je doveo do ovoga djela. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da optuženik nije od ranije poznavao žrtvu, nisu imali neriješenih pitanja i prethodnih sukoba, te je optuženik na život žrtve napao iz posve banalnih razloga. Nadalje, sud je optuženiku kao otegotnom cijenio okolnost da je isti u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio profesionalni boksač i kao takav imao posebne vještine koje je iskoristio u nesportske svrhe, te posebno izraženu upornost i brutalnost pri počinjenju kaznenog djela kada je udarcima nad kojima ima kontrolu udarao žrtvu čak i nakon što je žrtva bespomoćno ležala na podu. Osim toga, otegotnim mu je cijenjena i okolnost da se nakon počinjenog djela udaljio u nepoznatom pravcu i žrtvi koja je bila u teškom stanju nije pružio pomoć. Sud je I-optuženom MĆ olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost kao i da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti.

36.2. Stoga respektirajući sve pobrojane olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog MĆ, sud je optuženika za ovo kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

37. Sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja utvrdio da je optuženi ĆĆ u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, djelo je počinio s neizravnom namjerom, pri tom svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

37.1. Sud je optuženiku također kao otegotnu okolnost uzeo u obzir neznatnost povoda koji je doveo do ovoga djela. Nadalje, sud je optuženiku kao otegotnom cijenio okolnost da je žrtvi koja je znatno fizički inferiornija kako zbog godina, tako zbog alkoholiziranosti, zadao udarac potpuno nenadano u okolnostima kada je žrtva već oslabljena od prethodnog jakog udarca, a koji joj je uputio profesionalni boksač, što svakako upućuje na izrazitu bešćutnost u postupanju II-optuženika. Osim toga, otegotnim mu je cijenjena i okolnost da se nakon počinjenog djela zajedno sa MĆ udaljio u nepoznatom pravcu i žrtvi nije pružio pomoć. Sud je optuženom VĆ olakotnim cijenio da do sada nije kazneno osuđivan.

37.2. Stoga respektirajući sve pobrojane olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog VĆ, sud je optuženika za ovo kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

38. Naime, ovaj sud nalazi da će upravo ovako izrečenim kaznama u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednost kažnjavanja. Jednako tako, ovim će se kaznama utjecati na optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost svog postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što su počinili, jer ništa nije vrijednije od ljudskog života, te da pokušaj rješavanja bilo kakvog sukoba i spora na inkriminirani način zaslužuje i iziskuje svaku osudu. Time će se, nadalje, upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja.

39. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. ožujka 2024. pa nadalje.

40. Osim toga, optuženom MĆ je na temelju članka 76. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora. Ovo stoga što je optuženik proglašen krivim za učin namjernog kaznenog djela ubojstva te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju osam godina pa sud nalazi da je, za slučaj da ova kazna bude u potpunosti izdržana bez odobrenja uvjetnog otpusta, potrebno kroz dvije godine nadzirati optuženika, kako puštanjem na slobodu ne bi počinio novo kazneno djelo.

41. Optuženom VĆ je također na temelju članka 76. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, jer je proglašen krivim za učin namjernog kaznenog djela ubojstva te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju pet godina pa sud nalazi da je, za slučaj da ova kazna bude u potpunosti izdržana bez odobrenja uvjetnog otpusta, potrebno kroz dvije godine nadzirati optuženika, kako puštanjem na slobodu ne bi počinio novo kazneno djelo.

42. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP/08. obvezao optuženog MĆ na snošenje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.557,24 eura (četiritisućepestopedesetsedameuraidvadesetčetiricenta), od čega je iznos od 225,00 eura odmjeren na ime obdukcije tijela (l.s. 244), 368,09 eura na ime sudsko- medicinskog vještačenja (l.s. 297, l.s. 369, l.s. 550, l.s. 567), 49,77 eura na ime analiza alkohola u krvi i mokraći i očnoj vodici uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti GĆ (l.s.320), 3.420,38 eura na ime psihijatrijskog vještačenja za MĆ (l.s. 570 i l.s. 674, l.s. 682-683) i 500,00 eura na ime paušalnog troška odmjerenog prema složenosti i trajanju ovog postupka, sve stoga što ovaj sud nalazi da, a obzirom na imovno stanje optuženika, plaćanjem troškova postupka njegova materijalna egzistencija neće biti ugrožena. Optuženik je trenutno nezaposlen, do odlaska u istražni zatvor bio zaposlen u Impol TLM u Ražinama s primanjima od oko 1500 eura mjesečno, no on je relativno mlada osoba, bez zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju tehničar cestovnog prometa i u mogućnosti je pronalaskom zaposlenja u struci i svojim radom ostvariti sredstva potrebna za vlastito uzdržavanje i za plaćanje troškova kaznenog postupka.

43. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP/08. obvezao optuženog VĆ Goretu na snošenje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.557,24 eura (četiritisućepestopedesetsedameuraidvadesetčetiricenta), od čega je iznos od 225,00 eura odmjeren na ime obdukcije tijela (l.s. 244), 362,09 eura na ime sudsko- medicinskog vještačenja (l.s. 297, l.s. 369, l.s. 550, l.s. 567), 49,77 eura na ime analiza alkohola u krvi i mokraći i očnoj vodici uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti GĆ (l.s.320), 3.420,38 eura na ime psihijatrijskog vještačenja za VĆ (l.s. 585 i l.s. 670, l.s. 682-683) i 500,00 eura na ime paušalnog troška odmjerenog prema složenosti i trajanju ovog postupka, sve stoga što ovaj sud nalazi da, a obzirom na imovno stanje optuženika, plaćanjem troškova postupka njegova materijalna egzistencija neće biti ugrožena. Optuženik je trenutno nezaposlen, do odlaska u istražni zatvor bio zaposlen u Solarisu s primanjima od oko 1100 eura, no on je relativno mlada osoba, bez zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju elektroinstalater i u mogućnosti je pronalaskom zaposlenja u struci i svojim radom ostvariti sredstva potrebna za vlastito uzdržavanje i za plaćanje troškova kaznenog postupka.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Šibeniku 24. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dubravka Škalabrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- ŽDO Šibenik, na broj KO-DO-10/2024

- Optuženi ŽĆ, Zatvor u Šibeniku

- Optuženi ĆĆ, Zatvor u Šibeniku

- Branitelji za I-opt

- TĆ, odvjetnik iz [adresa]

- Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba

- Alan Kubat, odvjetnik iz Zagreba

- Branitelji za II-opt

- ŠĆ, odvjetnik iz [adresa]

- Fran Olujić, odvjetnik iz Zagreba