Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Kzd-19/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu za mladež Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice HŠ, iz [adresa], koju brani braniteljica Lidija Rukavina, odvjetnica u Đurđevcu, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, označeno i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 72/25 – dalje: KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KMP-DO-11/2019-13 od 11. travnja 2019., na raspravi održanoj dana 21. listopada 2025., u nazočnosti zastupnice optužbe ČŠ, okrivljenice HŠ, osobno, braniteljice Lidije Rukavina, odvjetnice u Đurđevcu, a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenica HŠ

OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka H i ZŠ, rođene Č, rođene **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom i za njegovatelja, zaposlena u Njemačkoj, u mesnici Meckerei, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.700,00 eura, udana, majka šestero punoljetne djece, suvlasnica obiteljske kuće u [adresa] i u [adresa], u [adresa], nije vlasnica pokretne imovine, nije u tijeku drugi kazneni postupak

oslobađa se od optužbe

da bi:

u vremenskom razdoblju od studenog 2017. do listopada 2018. u Torčecu i Kunovec Bregu, kao majka i z.z. mlljt. ĐŠ rođene **.**.2006., svjesna da svojim postupcima utječe na psihofizički razvoj kćerke, UŠ zabranjivala kontakte sa starijom braćom, a osobito susrete sa sestrom OŠ zbog čega je UŠ lagala o kontaktima sa sestrom, često mijenjala adrese stanovanja, za vrijeme kontakta UŠ i njenog oca često je nazivala telefonom provjeravajući što radi, govorila UŠ da će je smjestiti u Dom, svom izvanbračnom partneru RŠ dopuštala da UŠ govori da će je pljusnuti, da ju kritizira i viče i da ju uči kako da se tuče, te je u prisutnosti UŠ svu svoju pažnju posvećivala Z, stavljajući svoje potrebe ispred potreba djeteta, a u lipnju 2018. ostavljajući UŠ kod oca, sa izvanbračnim partnerom odselila na more radi obavljanja sezonskih poslova, a nakon toga u Njemačku ostavljajući djevojčicu tijekom ljeta 2018. u domaćinstvu njenog oca kroz koje vrijeme se nije brinula o UŠ,

dakle, zlostavila dijete,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, označeno i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenice HŠ i nagrada te nužni izdaci braniteljice okrivljenice Lidije Rukavine, odvjetnice u Đurđevcu, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je optužnicu broj KMP- DO-11/2019-13 od 11. travnja 2019. protiv okrivljenice HŠ, radi kaznenog djela činjenično, pravno i zakonski opisanog u izreci presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kovm-21/2019-5 od 31. svibnja 2019. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Okrivljenica HŠ upitana kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovala se da se ne smatra krivom zbog počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, te je iznijela obranu.

4. Okrivljenica HŠ ispitana pred državnim odvjetništvom porekla je da bi počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Navodi da nije branila UŠ druženje sa sestrom i bratom, već je samo svojoj starijoj kćerki OŠ rekla kako UŠ ne može o njoj pričati ružne riječi, te da je njen bivši suprug ŠŠ sve to iskrivio. UŠ je imala dobre kontakte sa Z i on je na nju vršio pritisak samo zbog učenja. UŠ nije nikada pljusnuo, a niti joj prijetio. Isto tako nikada UŠ nije govorila da će ići u Dom, već naprotiv UŠ je kod nje imala sve uvjete i za djecu se uvijek odricala, pa je tako i o UŠ vodila brigu. U Njemačku je otišla zbog Robertovih provokacija, a prije odlaska o tome je obavijestila UŠ, te je s njome kroz to vrijeme kontaktirala, no međutim, ŠŠ joj nije dozvoljavao da sa UŠ komunicira. Za vrijeme kada je UŠ živjela sa njome, živjela je najprije u [adresa] kao podstanar kod trgovine ''Frigo'', te u jednom stanu kod bolnice, a zatim i u stanu kod Lidla, no međutim, kroz to vrijeme UŠ nije mijenjala škole.

5. Iznoseći obranu na raspravi dana 22. listopada 2020. okrivljenica HŠ navela je da ostaje kod svoje obrane koju je iznijela kod državnog odvjetništva i da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice. Na pitanje braniteljice odgovorila je da UŠ nije zabranjivala kontakte sa OŠ time da je točno da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju mijenjala adrese odnosno promijenila tri stana, jer joj je bila povišena stanarina pa nije mogla plaćati i to prvi stan bio je kod bolnice u [adresa], drugi kod kružnog toka na [adresa] i treći stan kod Friga. U zadnjem stanu živjela je sa kćerkom UŠ i sinom Đ po kojeg je otišla u Njemačku nakon njegove operacije. U to vrijeme UŠ nije mijenjala školu nego je polazila nastavu u školi Antun Nemčić Gostovinski u [adresa]. Kada je boravila kod oca UŠ je zvala jednom dnevno i nikad joj nije rekla da će je smjestiti u dom niti je posvećivala partneru RŠ, već naprotiv kćerki UŠ. Nije točno da bi dopuštala RŠ da UŠ govori da će je pljusnuti već upravo obratno budući da je on s njom imao dobar odnos. Kada je otišla na more da potraži posao platila je čovjeka koji će voditi brigu o UŠ jer je otac ŠŠ nije uzeo k sebi, a radi se o PŠ. Tri dana bila je na moru, a poslije je otišla u Njemačku s time da je obavijestila djelatnice Centra i napisala izjavu tako da su oni znali njezinu namjeru da ide u SR Njemačku. O odlasku je obavijestila i UŠ i ŠŠ koji je pristao da uzme UŠ u vremenu kada će ona biti u Njemačkoj. Sa UŠ se svakodnevno čula, ona je znala što se događa, pitala ju je kako joj je u školi. U vremenu kada je UŠ trebala ići u školu bila je pozvana da dođe i da potpiše da je dijete njegovo. Na pitanje optužbe na kraju je navela da je ona zvala zaštitara iz zaštitarske službe da odu do ŠŠ i da zamole ŠŠ da pričuva dijete u vremenu kada će ona biti na moru tražeći posao i ona ga je platila 300,00 kuna jer sa ŠŠ nije mogla ostvariti nikakav kontakt.

6. Iznoseći obranu na raspravi 16. studenog 2023. okrivljenica HŠ navela je da ostaje kod obrane koju je dala kod državnog odvjetništva i obrane koju je iznijela na raspravi. Nastavno, navela je da radi u SR Njemačkoj i da se sa UŠ svakodnevno čuje, a kada je imala slomljenu ruku čuli su se i više puta dnevno. Navela je i to da UŠ iskazuje nezadovoljstvo životom sa ocem i maćehom o čemu je obavijestila socijalne radnike koje je zvala iz SR Njemačke. Uz to, UŠ je bila kod nje u SR Njemačkoj i rekla joj je da su joj njena vrata uvijek otvorena i da se ona sprema po završetka srednje škole doći kod nje.

7. Iznoseći obranu na raspravi dana 21. listopada 2025. okrivljenica HŠ u svojoj obrani je navela da ostaje kod obrane koju je iznijela pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičene osobe na zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KMP-DO- 11/2019-4 od 26. ožujka 2019. te kod obrana koje je iznijela na raspravi od 22. listopada 2020. (stranica 285-286), te na raspravi od 16. studenog 2023. (stranica 390- 391). Na daljnja pitanja vezana za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela nije željela odgovarati.

8. U dokaznom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka pročitani su iskazi svjedoka ŠŠ (stranica 267-268), NŠ (269), AŠ (279-279), HŠN (stranica 279-280), OŠ (282- 284), DŠ (stranica 346-347), ŠŠ (349-350), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander (387-388), dopis (9), izvršen je uvid u presliku rješenja CZSS (13-15), pročitana je presuda Općinskog suda u Koprivnici Pob-24/2018-16 od 21.6.2018. (16-22), pročitana je presuda P-479/13-7 od 28.2.2014. Općinskog suda u Koprivnici (23-24), čita se zahtjev (25), pročitana su izvješća (26-27), pročitan je zaključak (28-29), pročitan je zahtjev (30-31), pročitane su bilješke psihologa (32-34), pročitan je dopis (35), pročitana su izvješća (36-59), pročitani su dopisi (60) i zapisnici (60-81), pročitan je zahtjev (82-85), izvršen je uvid u presliku izjave (92-93), izvršen je uvid u preslike izlista poruka (94- 97), pročitan je dopis i mišljenje (98-99), pročitan je dopis (100-101), pročitani su dopis i dokumentacija (102-105), pročitan je dopis (106), pročitana su mišljenja (107-108), pročitan je dopis liječnika Opće medicine (109-164), pročitan je zapisnik (175-176), pročitani su dopisi (212,213), pročitan je zapisnik (214-215), pročitana je bilješka psihologa (216), pročitana su izvješća (217-223), pročitana su rješenja (226-229), pročitano je mišljenje (230-234), pročitana su izvješća (235-238), pročitano je mišljenje i dokumentacija (239-243), pročitana su izvješća (244-252), pročitana je presuda Općinskog suda u Bjelovaru K-20/15-3 od 10.2.2015 (253-255), pročitane su izjave (257-258), pročitane su potvrde (259), pročitana su pisma (275-276), izvršen je uvid u presudu P Ob-49/2019-32 i Gž Ob-308/2020-2 od 28.9.2020. izlistano iz e-spisa na raspravi (288-299), izvršen je uvid u presliku izvještaja (351), pročitan je nalaz i mišljenje psihijatrijskog i psihologijskih vještakinja prof. dr. sc. Vlatka Boričević – Maršanić i prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander (358-374), pročitan je transkript prijepisa snimke sa saslušanja djeteta svjedoka ĐŠ od 8. veljače 2022. (stranica 447-454), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz vještaka Gordane Buljan Flander i Vlatke Boričević Maršanić (stranica 473-474), a na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu.

9. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u međusobnoj povezanosti pri tome imajući u vidu i obranu okrivljenice sud nalazi utvrđenim da nadležno državno odvjetništvo nije dokazalo da bi okrivljenica HŠ bila počiniteljica predmetnog kaznenog djela.

10. Naime, ispitana kao svjedok AŠ navela je da je u razdoblju od prosinca 2017. do prosinca 2018. bila voditeljica mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi okrivljenici i ŠŠ. Kroz to vrijeme okrivljenica je bila u vezi sa mlađim muškarcem, RŠ, koji se autoritativno odnosio prema UŠ. U početku ga je UŠ prihvaćala, međutim kasnije, tijekom svibnja i lipnja 2018., primijetila je da se UŠ nalazi u stresu, i tada joj je rekla da ju majka i RŠ zastrašuju da će morati ići u Dom. Kasnije kada je UŠ preselila kod oca, pričala joj je kako su se majka i RŠ u njenoj prisutnosti svađali, da je na nju vikao i tjerao ju da uči, govorio joj da ne smije plakati, da mora biti jaka, te ju je čak učio kako da se tuče. Rekla joj je da je majka ''vidjela samo Z'. Osim toga poznato joj je da je UŠ za vrijeme kad bi odlazila kod oca znala otići i kod svoje sestre te se to bojala reći majci, budući da je majka odnosno okrivljenica u izrazito lošim odnosima sa tom starijom kćerkom. Iz razgovora sa ŠŠ, saznala je da je za vrijeme kontakata okrivljenica često nazivala UŠ i stalno je ispitivala gdje je i što radi, te da li je bila u [adresa] kod njene starije kćerke, a svoje sestre. Osim toga okrivljenica i UŠ kada su živjele u zajedničkom domaćinstvu često su se selile, pa su tako u 6 mjeseci promijenile tri stana, a zadnje su živjele u nekoj klijeti u kojoj uvjeti stanovanja nisu bili zadovoljavajući. Zbog stalnih selidbi UŠ je bila prisiljena mijenjati škole.

11. Ispitan neposredno na raspravi 10. veljače 2020. svjedok ŠŠ naveo je da UŠ ima 14 godina i živi sa njime i njegovom partnericom i da polazi školu. Tijekom 2017. i 2018. živjela je sa majkom, a on je sa UŠ kontaktirao i vikendima je bila kod njega, a dijete mu je pričalo da mijenjaju škole, da stalno mijenja adrese i da ostaje sama, a kada je dijete trebalo doći kod njega okrivljena ju je stalno nazivala, provjeravala i slično. Nadalje, okrivljenica joj nije dozvoljavala da se druži sa bratom i sestrom, niti da s njima kontaktira, a kada se vratila od majke rekla mu je da joj je majka rekla da će ići u zatvor i da je on zbog toga kriv jer ju je prijavio. Na pitanje braniteljice okrivljenice dodatno je pojasnio da UŠ ostvaruje kontakte sa majkom i da tijekom vikenda odlazi majci budući da u tjednu ide u školu, a radi se o dva ili tri vikenda u mjesecu. UŠ mu je rekla da joj je majka rekla da ne smije kontaktirati sa sestrom i bratom. Kada negdje odu, primjerice na Šodericu ili negdje drugdje okrivljenica je zvala UŠ, dva, tri puta na dan i govorila joj "zar se ti ne možeš javiti, gdje ti je telefon i sl." Okrivljenica je zvala UŠ dva do tri puta za vikend dok je UŠ bila sa njim i pitala je UŠ zašto se ne može javiti. U vremenu kada je okrivljenica bila u SR Njemačkoj, a prije toga i na moru on nije znao da će dijete ostati za stalno kod njega. Polovicom kolovoza ona je saznao da je ona u Centru za socijalnu skrb potpisala izjavu da njemu ostavlja dijete, a on ju je tada zvao da zna hoće li UŠ ostati kod njega kako bi znao naručiti knjige za školu. Dijete je kod njega bilo od kraja školske godine i dalje je ostalo kod njega. On nije imao razloga braniti majci ukoliko dijete želi ići k njoj da budu zajedno. U vremenu kada je okrivljenica bila u [adresa] UŠ je kontaktirala dva do tri puta telefonom. UŠ je znala zvati majku ali je nije mogla dobiti. Okrivljenica i on bili su pod nadzorom Centra, a nadzor je provodila AŠ i još jedna gospođa koja je dolazila okrivljenoj, ali ne zna kako se zove. Potvrdio je da su oni dali izjave na Centru za socijalnu skrb u Koprivnici i da je AŠ predložila da komuniciraju preko nje. Nije se mogao odrediti o točnim vremenskim razdobljima u kojima je UŠ mijenjala škole te je naveo da je polazila dvije škole u [adresa] i u [adresa], a sve ovisno o mjestu gdje je živjela s majkom. Na pitanje optužbe naveo je da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju RŠ bio partner od okrivljenice i da je UŠ živjela s njim i okrivljenom u vinogradu u klijeti, spavala je u podrumu te da mu je pričala da ju je RŠ tukao sa metlom, da je morala jesti ono što nije htjela i slično. Nadalje, naveo je da je okrivljena stalno govorila da ukoliko UŠ nešto se posluša da će otići u dom ili će ju odvesti u socijalnu službu. Dijete je plačući znalo od njega odlaziti i nije htjelo otići majci i RŠ, a koji nije došao na vrijeme po nju i dijete je čekalo. Nije mu poznato zašto je majka branila UŠ da se vidi sa starijom sestrom OŠ, a jedino što mu je poznato da okrivljenica i starija kći nisu bile u dobrim odnosima. Kada je UŠ boravila kod njega on je dozvolio da ode kod OŠ pa i u vremenu kada je zaboravila ključ o čemu je obavijestio okrivljenu, a koja je znala da je UŠ kod OŠ, a nakon toga joj je stalno prigovarala. Zbog toga kad je okrivljenica znala zvati UŠ ona joj se nije htjela javiti. Na kraju svog iskaza u pogledu svoje trenutne situacije u to vrijeme naveo je da je trenutačno UŠ kod njega i njegove partnerice i da se svi dobro slažu.

12. Ispitana nesporeno na raspravi 3. rujna 2020. svjedokinja AŠ navela je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je iznijela na zapisniku o ispitivanju svjedoka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici broj KMP-DO-11/2019- 9 od 9. travnja 2019. Na posebno pitanje braniteljice okrivljenice odgovorila da radi u Centru za socijalnu skrb u Koprivnici na radnom mjestu socijalne radnice za odrasle u vezi skrbništva i poznato joj je da je izrečena mjera nadzora stručne pomoći i potpore nad izvršenjem roditeljske skrbi koju je provodila od prosinca 2017. do prosinca 2018. te od ožujka 2019. do ožujka 2020. Nadzor nije provodila u odnosu na majku dok je mlljt. UŠ živjela u [adresa] te je provodila nadzor u odnosu na oca ŠŠ. Po sjećanju znade da je jedanput tjedno obavljala razgovora kod oca i jedanput tjedno kod majke, a sa UŠ uvijek kada je bila prisutna, a u većini bila je prisutna kod majke, a razgovore je obavljala kada je živjela kod oca. U mjesecu svibnju ili lipnju 2018. majka djeteta da je govorila da bi dijete bilo bolje smjestiti negdje u ustanovu budući da je za UŠ bila nepodnošljiva situacija zbog konflikata roditelja, a UŠ se toga bojala. Kao voditeljicu mjere okrivljena ju nije obavijestila da će UŠ ostaviti kod oca i da odlazi na more raditi, a ne sjeća da bi ju obavijestila i da ide u SR Njemačku. Ne sjeća se da bi netko od djelatnika Centra za socijalnu skrb odnosno nadležni tim dao obavijest da okrivljena ide raditi u SR Njemačku, te se prisjetila da joj je ŠŠ rekao da je UŠ ostavila kod njega i da je otišla za SR Njemačku. Okrivljenica joj nije pričala da to planira i nije ju obavijestila kad je otišla. Tijekom ljeta 2018. UŠ nije ništa loše govorila niti protiv oca, niti protiv majke, a zadnjih mjeseci joj je bilo teže kada je živjela kod majke jer se osjećala zanemareno budući da je majka više pažnje posvećivala svom partneru. Kad joj je predočeno da je donesen zaključak od 13. ožujka 2019. sastavljen od stručnog tima Centra za socijalnu skrb i kada joj je djelomično predočen zaključak prisjetila se da je bio zaključak tima da su oba roditelja bila kompetentna za odgoj UŠ, a sa čime se u tom vrijeme i ona usuglasila. U konkretnom slučaju, ocu i majci je bilo stalo do djeteta, međutim, UŠ je tada bila stalno pod stresom zbog njihovih sukoba te joj je UŠ osobno rekla da je situacija zadnjih mjeseci bila nepodnošljiva. U vrijeme kada je okrivljena bila u Njemačkoj ona je razgovarala sa UŠ koja je kontaktirala sa majkom telefonom ili putem društvenih mreža, a koliko se sjeća u mjesecu kolovozu 2018. rekla joj je da duže nije kontaktirala sa majkom i to u vremenskom razdoblju od mjesec dana, jer da majka nije imala Facebook. Zadnjih par mjeseci UŠ joj je pričala u vremenu kada više nije živjela s majkom da joj je tih mjeseci bilo nepodnošljivo, da je majčin partner znao vikati na nju, da su se on i majka svađali i da je UŠ prijetio da će ju ispljuskati i slično. Nakon mjeseca ožujka 2020. nije više obavljala nadzor, time da je u zadnjim izvješćem zaključila da su oba roditelja kompetentna, ali da se moraju puno više potruditi da svoje svađe i nesporazume drže dalje od UŠ, jer je nju najviše mučilo što se roditelji u pogledu nje ne mogu dogovoriti. Na posebno pitanje okrivljenice navela je da je u okviru provođenja mjere suradnja sa okrivljenicom bila adekvatna i ona se interesirala kako pomoći UŠ i uredno se pridržavala dogovora. Na posebno pitanje punomoćnice oštećenice navela je da je u vrijeme kada je vodila nadzor okrivljena mijenjala nekoliko stanova, pa je tako stanovala na adresama [adresa] u [adresa] i [adresa], a prve godine promijenila je tri stana, a UŠ dvije škole, a posljedice su bile negativne ocjene UŠ u školi.

13. Ispitan neposredno na raspravi **.**.2022. ŠŠ u svojem iskazu naveo je da on i okrivljena uopće ne kontaktiraju, a u pogledu UŠ naveo je da joj on ne brani da ode k majci i da ju je uvijek pustio kada je UŠ za to iskazala želju. UŠ trenutno ide u prvi razred srednje škole – cvjećarstvo u Čakovcu, boravi u učeničkom domu i znade boraviti kod majke preko vikenda kada majka dođe po nju te ostane cijeli vikend, a onda ju majka isprati na vlak za školu. Na posebno pitanje punomoćnice oštećene naveo je da se UŠ čuje telefonom sa bratom Đ koji se nalazi u SR Njemačkoj, a sa sestrom OŠ jednom mjesečno. Prije 4 godine UŠ je promijenila 4 škole te ima saznanja po pričanju UŠ da ju je majčin partner tjerao jesti masnu hranu, žalila se da majka posvećuje više pažnju njemu nego njoj i slično. U to vrijeme kćerka mu je govorila da nije zadovoljna kada boravi kod majke. U vremenu kada je UŠ bila kod njega na praznicima okrivljenica ga nije obavijestila da će otići u SR Njemačku i da će nakon toga UŠ ostati kod njega. O tome prva saznanja dobio je u Centru budući da mu je u to vrijeme nastao problem u vezi školskih knjiga i početka školske godine.

14. Ispitan neposredno na raspravi 10. veljače 2020. svjedok RŠ naveo je da je živio u inkriminiranom vremenskom razdoblju sa okrivljenicom i to prvo kod Lidla u stanu, a kasnije kod Friga u [adresa] jer je stan bio komotniji. S UŠ je imao dobar odnos, nije vikao na nju, pljuskao ju ili učio da se tuče. U to vrijeme polazila je školu Antun Nemčić Gostovinski u [adresa]. Kada je on bio sa okrivljenicom u izvanbračnoj zajednici UŠ nije mijenjala školu. Od okrivljenice i UŠ ima saznanja da OŠ, sestra od UŠ, živi u [adresa] i čuo je da su se one čule telefonom i da je UŠ otišla kod sestre, a majka joj odlazak nije branila. U vremenu za vikend kada je UŠ bila kod oca okrivljenica ju je znala navečer nazvati te ju pitati kako je i da li je sve u redu. On nije čuo da bi okrivljenica govorila UŠ da će je smjestiti u dom. Početkom srpnja 2018. bio je prisutan kada je EŠ rekla da će ići kod tate, a da će on i okrivljenica otići raditi na more time da ju je okrivljenica navečer svaki dan zvala s mora. Na moru su boravili manje od mjesec dana jer je okrivljenica ozlijedila ruku, pa su se vratili krajem srpnja, a par dana poslije otišli su zajedno u SR Njemačku gdje su boravili do kraja listopada 2018. Iz SR Njemačke okrivljenica je zvala EŠ, a koja je ostala kod oca. Od kraja mjeseca studenog više nije bilo sa okrivljenicom. Zajedno sa okrivljenicom razgovarao je sa EŠ te su joj naveli da bi oni otišli u SR Njemačku da nešto zarade te su pitali EŠ da li hoće otići tati, a ona je na to pristala. Na pitanje optužbe dodatno je pojasnio da je u listopadu 2017. počeo živjeti u stanu kod Lidla sa okrivljenicom, a ona mu je rekla da je prije živjela u stanu kod bolnice. Kada su se vratili iz SR Njemačke kupili su kuću u [adresa]. U vremenskom razdoblju kada su boravili na moru razgovarali su sa EŠ i rekli joj da će oni otići u SR Njemačku, a na moru da su planirali raditi do kraja sezone ali su se vratili ranije budući da je okrivljenica zadobila ozljedu.

15. Ispitan neposredno na raspravi 10. veljače 2020. svjedok PŠ naveo je da je živio u kući u [adresa] na Trgu dr. Bardeka 6, a da je njegova gazdarica kao podstanare uzela okrivljenicu i njezinu kćer te su bili cimeri. To je moglo biti u mjesecu lipnju ili srpnju 2018. Poznato mu je da je okrivljenica bila dobra majka, da je vodila svu potrebnu brigu o djetetu i da je EŠ kupovala sve što bilo potrebno, a ona je u to vrijeme polazila nastavu u školi u centru [adresa]. Na pitanje optužbe dodatno je pojasnio da u vremenu da kada je okrivljenica živjela u istoj kući gdje i on da je do zajedničke kuhinje morala prolaziti kroz njegovu sobu i da kuha u kuhinji.

16. Ispitana neposredno na raspravi 3. rujna 2020. svjedokinja HŠN u svojem iskazu je navela da je vodila nadzor dok je okrivljenica bila na području [adresa] od ožujka 2019. a kada je upoznala okrivljenicu. Nadzor je provodila 10 mjeseci, a nakon toga okrivljenica se ponovno preselila na područje [adresa]. Ima saznanja za to vremensko razdoblje da je okrivljenica puno radila većinom u popodnevnim smjenama, a ona je dolazila ujutro vikendom kada je EŠ bila kod majke i vidjela je da je majka uredila sobu, da je EŠ imala svoj krevet i da je stambeni prostor bio pokrečen, a EŠ se tome jako veselila. Stekla je dojam da je okrivljenica brižna majka i znade da je EŠ vikendima dolazila kada je bila nastava svaki drugi vikend i dva do tri tjedna po ljetu. EŠ je tada govorila kontra svoga oca, da je agresivan, da puno viče na nju i da joj se ne sviđa obitelj žene s kojom živi. Poslije je saznala da je jedno govorila kolegici AŠ, a njoj drugo, iako je razgovarala s EŠ nasamo, govoreći da će pobjeći, da će si nešto napraviti, plačući se i da želi živjeti sa majkom budući da joj je rekla da je u dobrom odnosu sa njenim partnerom koji ju čuva kad majka radi. Poslije je došla do saznanja po pričanju okrivljenice da je EŠ na Centru govorila drugačije nego je govorila njoj. Daljnjih saznanja o obitelji više nema jer nije više vodila nadzor, a slučajno se srela sa EŠ jer je bila u obilasku udomiteljske obitelji koju vodi kćer okrivljene ĆŠ, sada Jančijev, te je tamo zatekla i EŠ, koja joj je rekla da živi kod oca. Na posebno pitanje optužbe navela je da njoj EŠ ništa posebno nije pričala o odnosu majke i sestre ĆŠ, time da joj je znala reći da je bila kod sestre na vikendu, a saznanja o njihovim odnosima ima isključivo od okrivljene.

17. Ispitana neposredno na raspravi 22. listopada 2020. svjedokinja OŠ navela je da je sa svojom majkom okrivljenicom HŠ nije kontaktirala niti su se vidjele 7 godina unatrag jer je bila zanemarivana i zlostavljana kao dijete, te je od nje otišla u 21-oj godini života. Sa sestrom EŠ nije se viđala unazad 2-3 godine jer joj je rekla da joj je to zabranjeno pa se tako 4 godine nisu ni vidjele ni čule, a tako je bilo i sa starijim bratom Đ, pa su jednostavno bili odvojeni jedno od drugih. EŠ je živjela u teškim uvjetima i potajno joj je slala fotografije koje je snimala od stana, zamrzivača i dr. Stan je bio zapušten, a kad su živjeli u [adresa] i u [adresa], govorila joj je ostajala sama sa nepoznatom muškom osobom jer je mama otišla na more. Radilo se o osobi starijoj od 65 godina navodeći da ju je bilo strah s njim ostati. Smatra da je EŠ bila zanemarena i u higijeni i u ljubavi od strane majke. Ona je bila zlostavljana i bilo je puno prijetnji da ako nazove i obavijesti telefonom da će joj slomiti noge, a dok je bila manja to joj je govorila majka. Kada joj je EŠ slala fotografije npr. zamrzivača iz stana u [adresa] u unutrašnjosti frižidera bio je ketchup i margarin, a dolaskom iz škole EŠ joj je rekla da nema što jesti, a nije bilo niti jaja da ih ispeče. Zbog toga ona je sa bratom potajno došla u [adresa] i kupila je u Lidlu dva bureka i bili su sa njome 15 minuta da to pojede, a kako ih ne bi pronašla i vidjela okrivljenica. U iskazu je navela da sada EŠ dolazi redovito, da se nalazi kod oca i da se čuju redovito. Njezina majka EŠ je govorila loše stvari o tati te smatra da to nije u redu. Sa polusestrom U nema kontakte, a u kontaktu je sa drugom polusestrom O i sa bratom Đ. U pogledu EŠ navela je da joj se događalo isto što i njoj dok je bila mala odnosno da je bila iskorištavana na način da ništa određeno ne smije reći i da će zauzvrat dobiti nešto određeno. Na pitanje optužbe dodatno je pojasnila da je EŠ bila ostavljena od strane majke sa starijom muškom osobom kada su živjele u stanu u [adresa], a ne zna ime te osobe. EŠ ju je znala zvati da joj neugodno odlaziti majci pa kad joj je rekla da kaže da joj se ne ide rekla joj je da ju zovu iz Centra i da treba ići. Na posebno pitanje braniteljice okrivljene navela je da kada je bilo problema sa EŠ i budući da je imala udomiteljstvo za starije i nemoćne osobe koje nije željela dovesti u pitanje da nije zvala nikog iz Centra za socijalnu skrb da bi prijavljivala okrivljenu zbog EŠ jer na početku kada je otvorila udomiteljstvu ona je svaki tjedan zvala Centar za socijalnu skrb te je bila pozivana na razgovor od GŠ koja je rekla da treba smiriti situaciju jer kao udomiteljica ne bi trebala imati nikakvih obiteljskih problema. U situacijama kada je okrivljena uznemiravala EŠ puno puta otac je znao zvati Centar za socijalnu skrb i uporno ih je znao obavještavao o svemu, a zašto se ništa nije poduzimalo nije joj poznato.

18. Ispitana neposredno na raspravi 17. studenog 2021. svjedokinja DŠ navela je da od mjeseca lipnja 2020. radi na odjelu obiteljsko-pravne zaštite i tek od tada ima neposrednih saznanja o obitelji maloljetne ĐŠ, a prije toga samo iz spisa. Trenutno obitelj nije pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, a bila je od 2017. do ožujka 2020. kada je mjera istekla. Općinski sud u Koprivnici 2020. godine donio je odluku da će EŠ živjeti sa ocem, a sa majkom ostvarivati kontakte, budući da je EŠ upisala srednju školu u Čakovcu, za zanimanje cvjećar i živi u učeničkom domu. Okrivljenica 2021. godine nije redovito ostvarila kontakte, time da je EŠ pola ljeta 2021. provela kod majke i sada više puta dolazi kod nje. U mjesecu kolovozu majka je pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije donošenja sudske odluke, a što je učinila jer želi da EŠ živi s njom. Međutim, kako roditelji nisu postigli sporazum niti dogovor upućeni su na sudski postupak. Od djeteta nisu uzimali izjavu s kim želi živjeti 2021., time da je uzeta izjava u sudskom postupku 2020. Okrivljenica je samoinicijativno javljala u Centru za socijalnu skrb slučajeve kada je primijetila da u kućanstvu oca postoji nešto štetno za dijete.

19. Ispitane neposredno na raspravi vještak prof. dr. sc. Gordana Buljan – Flander i vještak prof. dr. sc. Vlatka Boričević – Maršanić suglasno su navele da je mlljt. ĐŠ bila je na vještačenju dana 17. ožujka 2023. te je bila na testiranju i vještačenju time da je došla u pratnji oca koji nije bio prisutan vještačenju. Na pitanje zbog čega prihvaćaju navode koje je dala njima kao autentične za razliku od navoda koje je dala na sudu odgovorile su da one u forenzičnom intervjui sa psihologijskog - psihijatrijskog aspekta promatraju tri kategorije informacija koje upućuju na autentičnost doživljavanja, a to su jedan opis događaja, dva kontekstualni detalji događaja i tri kongurentnost tj. usklađenost emocionalne pratnje s onim s što djevojčica iskazuje. Tijekom njihove ekspertize djevojčica je udovoljavala svim trima kriterijima, svojim riječima je opisivala događaje, iznosila je puno detalja, a emocionalna pratnja je bila sukladna izrečenom. Kao stručnjacima mentalnog zdravlja ovi kriteriji upućuju na autentičnost doživljaja i one kao stručnjaci mentalnog zdravlja prate posebno emocionalne reakcije, a dječji psihijatar je postavio i dijagnozu kao posljedicu navedenih uvjeta odrastanja. Na pitanje braniteljice okrivljenice vještakinje su odgovorile da su pregledale snimku i da iskaz na sudu ne udovoljava ovim kriterijima u smislu da se navedeni događaji nisu odvijali. Koliko se sjećaju snimka iskaza nije odgovarao tim kriterijima u smjeru da se ti događaji nisu događali, a tijekom njihove ekspertize udovoljeno je svim kriterijima, a posebno su emocionalne reakcije bile u skladu s onim što je opisivala. Iskaz na sudu i vještačenje sa forenzičnim intervjuom su dvije različite radnje gdje vještaci koriste stručna znanja sa psihijatrijskog - psihologijskog aspekta te osim samog sadržaja analiziraju i emocionalno stanje odnosno kongluentnost emocionalnih reakcija sa sadržajem na temelju čega donose zaključak o autentičnosti proživljenog. U iskazu danom na sudu izostaje emocionalna reakcija koja bi upućivala na bilo što ali u njihovoj ekspertizi se pokazalo da je njezin način nošenja sa stresnim situacijama minimizirana teškoća i minimizirana posljedica njenih uvjeta odrastanja i nije uočena strast za terećenjem majke jer iznosi ambivalentan stav jer uočava majčine propuste ali iznosi i neka pozitivna iskustva i čežnju za njezinim drugačijim ponašanjem i boljim odnosom s majkom, a kada bi je željela lažno teretiti onda ne bi bilo ove čežnje. Do dijagnoze došlo je na temelju psihologijskog ispitivanja, psihijatrijskog pregleda podataka iz forenzičkog intervjua te kriterija određenim međunarodnom klasifikacijom bolesti MKB-10 Svjetske zdravstvene organizacije. Navedena dijagnoza je postavljena isključivo zbog simptoma vezanih uz sporni događaj iz optužnice. Na posebno pitanje braniteljice okrivljenice odgovoreno je da su uvjeti odrastanja su doveli do osjetljivosti, ranjivosti djevojčice te su postupanja majke na takvu podlogu dovela do postavljenih dijagnoza. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljenice da nije bilo ovakvih okolnosti koji su bili podloga, da li bi samo postupanje majke dovelo do dijagnoze da nije bilo osjetljivosti djevojčice vještakinje se nisu mogle odrediti da li bi upravo postupanje majke dovelo do ove dijagnoze, a u nalazu da je već navedeno za djevojku koja je u inkriminiranom vremenskom razdoblju bila djevojčica da ima iznimno opterećenje. Iznimno opterećenje je bilo za dijete zbog dobi djeteta te kognitivne i emocionalne nezrelosti djeteta i u to vrijeme nerazvijenih mehanizama suočavanja u skladu sa dobi. Kada se dijete u toj dobi nađe ostavljeno samo sa nepoznatom osobom dijete ne zna što da učini i kako da se zaštiti jer je navedeno odgovornost odrasle osobe te u toj situaciji dijete bude preplavljeno izrazitim strahom i osjećajem ugroženosti. Osim toga, za dijete je predvidljivost i strah bitan osjećaj sigurnosti, a postupanja majke su dovela do osjećaja nepredvidljivosti, nestabilnosti, a i samim time joj je bio ugrožen osjećaj sigurnosti i povjerenja u sebe i svijet oko sebe.

20. Ispitane neposredno na raspravi vještak prof. dr. sc. Gordana Buljan – Flander i vještak prof. dr. sc. Vlatka Boričević – Maršanić suglasno su navele da u cijelosti ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja od 11. travnja 2023. te kod iskaza s rasprave od 16. studenog 2023. Na pitanje braniteljice okrivljenice Lidije Rukavina, odvjetnice u [adresa], psihijatrijski vještak naveo je da nakon obrade u Poliklinici su provođene samo kliničke procjene djeteta. Djetetu nije postavljena psihijatrijska dijagnoza već Z dijagnoza koja opisuje psihosocijalne okolnosti. Psihijatrijske dijagnoze nose šifru F. Završni datum obrade u Poliklinici je kolovoz 2018. a vještacima je dan zadatak da se dijete vještači za period od studenog 2017. do listopada 2018. dakle i za razdoblje nakon obrade u Poliklinici. Psihološko-psihijatrijsko vještačenje uključuje forenzični intervju kojim je moguće dobiti podatke o uzročno-posljedičnom odnosu spornih događaja i simptoma djeteta, a što se ne provodi tijekom obrade u Poliklinici. Također multidisciplinarni tim u klinici nema uvide u iskaze svjedoka i ostalu dokumentaciju koja je dio sudskog spisa. To su sve razlozi zbog kojih je oštećenoj i njihovoj ispitanici u vještačenju postavljena psihijatrijska dijagnoza za razliku od obrade u Poliklinici budući da su postupak obrade u zdravstvenoj ustanovi i vještačenje su dva različita postupka. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljenice dodatno je pojašnjeno da dijagnoza uključuje okolnost odrastanja i postupanje majke. Okolnosti odrastanja obuhvaćaju ponašanje oba roditelja ali sa naglaskom na majku. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljenice vještak prof. doc. sc. Gordana Buljan Flander navela je da se nisu fokusirali na druge okolnosti nakon tog razdoblja poslije listopada 2018. no ispitanica je samoinicijativno govorila u intervju kako joj je neugodno prema njezinom dečku kada joj sad u ovom razdoblju vještačenja majka šalje slike novčanica jer dečko viđa auto mame i njezinog novog muža ispred kockarnice te da ima potrebu maknuti se iz tog odnosa što je i učinila zadnja dva mjeseca. Na kraju je navela, a vezano za dijagnozu da je ona kao psiholog provodila s njom test traumatizacije te analizirala pojedine čestice koje govore na šta se odnose njeni problemi, a oštećenica je u principu iznosila podatke iz inkriminiranog perioda, a dodala je i svađe roditelja i česte odlaske stručnjacima.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Vlatke Boričević-Maršanić i prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander u bitnom proizlazi da je maloljetna ĐŠ senzibilna djevojka općih i intelektualnih kapaciteta u okviru nižih prosječnih vrijednosti, sklona je negaciji i minimalizaciji vlastitih teškoća, što koristi kao mehanizam suočavanja i emocionalnog opstanka u prolongirano stresnoj i relacijski traumatskoj sredini odrastanja. Uslijed navedenih okolnosti odrastanja i postupanja majke u spornom razdoblju aktualno manifestira blaže stresne reakcije (F 43.9 reakcija na težak stres, neodređena prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – X revizija MKB- 10). Uz to, manifestira anksioznost kada govori o postupanjima majke te određenoj razini izbjegavajućeg ponašanja vezanog uz majku pokazuju određene stresne reakcije vezane uz proživljena iskustva s majkom u spornom razdoblju zbog čega se može postaviti dijagnoza F 43. 9 Reakcija na težak stres koja označava određene simptome stresne reakcije pri čemu nisu zadovoljeni svi kriteriji za ostale poremećaje uzrokovane teškim stresom kao što su akutni stresni poremećaj (F 43.0), posttraumatski stresni poremećaj (F 43.1) ili poremećaj prilagodbe (F 43.2). Uslijed mehanizama obrane potiskivanja uspijeva aktualno uredno funkcionirati za dob, no navedeni emocionalni profil čini EŠ vulnerabilnom za daljnji psihički razvoj i funkcioniranje. Osobe ovakvog emocionalnog profila u riziku su za psihičku dekompenzaciju u budućnosti kada se suoče s novim stresnim i traumatskim iskustvima pri čemu može doći do reaktivacije ranije traume i sloma psihičkog funkcioniranja zbog ne prorađene traume. Smatraju da navedene radnje majke s psihološko-psihijatrijskog aspekta predstavljaju zanemarujuća ponašanja (zanemarivanje je jedan od oblika zlostavljanja) koje su ostavile navedene posljedice. Zaključno, psihijatrijski pregled i obrada ukazuju na to da je odrastala uz rastavljene roditelje narušenog odnosa i suradnje u odgoju čemu je bila izložena uz brojne promjene i nestabilnosti tijekom odrastanja. Uslijed navedenih okolnosti odrastanja i postupanja majke u spornom razdoblju aktualno je manifestirala blaže stresne reakcije.

22. Ispitana neposredno na raspravi 21. listopada 2025. svjedokinja ŽŠ navela je da u pogledu nalaza i mišljenje multidisciplinarnog tima koji je sadržan na listu 11-12 spisa da prije svega može potvrditi vjerodostojnost tog nalaza i mišljenja i da se na njemu nalazi njezin potpis. Nadalje, napomenula je da više ne radi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba tako da nije mogla doći u posjed gore navedenog dokumenta. Zbog toga, radi proteka vremena budući da je nalaz i mišljenje rađen 2018. ne sjeća se stranaka postupka niti sadržaja nalaza i mišljenja. Međutim, kako je bila član multidisciplinarnog tima u cijelosti je ostala kod svojih pisanih navoda iz nalaza i mišljenja psihijatra. Nadalje, napomenula je da nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima nije vještačenje već isključivo medicinska dokumentacija budući da nije provedeno forenzično istraživanje. U konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima provedeno je nakon što su se stranka naručile na pregled te nije dan nalog suda niti državnog odvjetništva da se provede kombinirano vještačenje. Kada joj je pročitan nalaz i mišljenje psihijatra od strane braniteljice okrivljenice u cijelosti je ostala kod nalaza i mišljenja. Na pitanje braniteljice okrivljenice odgovorila je da radi proteka vremena ne može odgovoriti na pitanje da li je istovremeno pri izradi nalaza i mišljenja razgovarala sa ocem i majkom žrtve time da je obavila razgovor sa žrtvom budući da je to bitan preduvjet za izradu nalaza i mišljenja. Na daljnje pitanje odgovorila je da je postavila dijagnozu Z 63.8 U pogledu dijagnoze "Z" da to nije psihijatrijska dijagnoza budući da se psihijatrijske dijagnoze označavaju slovom F. Dijagnoza koja se označava slovom "Z" to je psihosocijalna dijagnoza i opisuje ostala stanja koja dolaze u obzir. U pogledu dijagnoze F nadodala je da ukoliko bi prilikom obrade utvrdila tu dijagnozu da bi je označila slovom "F", a za to nije bilo indikacija te dijagnoze nisu označene oznakama F 93 i F 43 jer nije nađena dublja psihopatologija, a što je u konačnici konstatirano u zaključku. Na daljnje pitanje navela je da u momentu izrade nalaza i mišljenja nije bilo uvjeta da se kod žrtve odredi tretman kod psihijatra odnosno da se žrtvi prepiše određena terapija već je u tom trenutku jedino konstatirao da dijete odrasta u obitelji separiranih roditelja, narušene komunikacije i suradnje. Sa žrtvom nije radila testove, budući da te testove radi psiholog, a to se konstatira i u nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da u konkretnom slučaju nije bilo vještačenja iako se radi o nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima, a koji se odnosi samo na jedan trenutak, a nakon toga zdravstveno stanje se može i promijeniti. Kada joj je predočena dijagnoza Z 62.6 za tu dijagnozu navela je da te dijagnoze nema u njezinom nalazu i mišljenju te pretpostavlja da su podaci koji govore u prilog te dijagnoze su dobiveni priliko obrade od strane psihologa ili socijalnog radnika. U konkretnom slučaju radi se o timskoj obradi pa kako je zaključak i potpisala sa socijalnom radnicom i psihologom radi se o njihovom zajedničkom zaključku o gore navedenoj dijagnozi.

23. Ispitana neposredno na raspravi 21. listopada 2025. svjedokinja ĐŠ navela je da ne ostaje kod iskaza kojeg je iznijela dana 8. veljače 2022. U konkretnom slučaju, navela je da je bila ispitana kao maloljetna osoba u dobi od 12 godina i bila je povezana sa jednim i drugim roditeljem te se nije mogla odlučiti što će reći pred jednim roditeljem, a što će reći pred drugim roditeljem. U pogledu radnji izvršenja kaznenih djela navela je da joj majka nije zabranjivala kontakte sa starijom braćom i to naročito sa sestrom OŠ. U to vrijeme majka i sestra OŠ nisu bile u dobrim odnosima, imale su loš odnos budući da je OŠ pričala loše o majci, a majka o OŠ. U pogledu čestih mijenjana adrese stanovanja navela je da je to sve počelo od strane socijalne skrbi budući da je bio u tijeku postupak rastave braka te da im je od djelatnika te službe rečeno da se moraju iseliti iz kuće u kojoj su njezini roditelji zajedno živjeli. Kako joj je majka u to vrijeme bila skrbnica ona se iz roditeljske kuće iselila zajedno sa majkom. Radi proteka vremena nije mogla odgovoriti na pitanje koliko mjesta stanovanja je promijenila sa majkom, a moglo bi se raditi oko dva mjesta. Radi istog razloga, odnosno proteka vremena nije se mogla prisjetiti radi čega su često mijenjale mjesta stanovanja. Nadalje, navela je da ju okrivljenica u inkriminiranom vremenskom razdoblju nije često nazivala telefonom dok je bila na kontaktima kod oca. Ona ju je isključivo znala nazvati da li je došla kod oca i da li je od njega otišla. Majka joj nikad nije govorila da će je smjestiti u dom već je sa majkom znala razgovarati o djeci koja su smještena u dom i kako im je. Poznaje RŠ i on je u inkriminiranom vremenskom razdoblju bio dečko od njezine majke. On joj je znao govoriti da će ju pljusnuti, a to nikad nije izgovarao u prisutnosti njezine majke. Nije mogla odgovoriti na pitanje zašto je to govorio budući da ona ništa nažao nije učinila prema njemu, te da je očito da je za to imao svoje razloge. Uz to, RŠ nikad ju nije kritizirao pred majkom, a niti je majku kritizirao u njezinoj prisutnosti te je nije učio kako se tuče ali se znao iskaljivati prema njoj. U inkriminiranom vremenskom razdoblju majka ju nije zanemarivala već je veću pažnju pridavala njoj nego izvanbračnom partneru RŠ. Majka u inkriminiranom vremenskom razdoblju nije stavljala svoje potrebe ispred njenih potreba i uvijek je bila uz nju kada joj je trebalo te je uvijek bila dobra, brižna i ljubazna. Potvrdila je da je njezina majka u ljeto 2018. godine otišla na more i raditi u SR Njemačku raditi sezonske poslove, a prije toga se došla pozdraviti sa njom. U SR Njemačkoj je boravila neko vrijeme te se povremeno putem telefona čula sa majkom, a telefonske kontakte ostvarivale su podjednako. U tom razdoblju jedno vrijeme nisu mogle ostvariti komunikaciju preko telefona budući da je majka imala neispravni mobitel koji joj je pao u vodu. To je trajalo svega par dana, a nakon toga je opet ostvarila komunikaciju putem telefona sa majkom. U vrijeme kada je majka bila u SR Njemačkoj i na moru ona je bila kod oca, a kakav je sporazum bio između roditelja u pogledu njezinog smještaja nije joj poznato imajući u vidu njenu kronološku dob time da su njezini roditelji oko nje i njenog smještaja i drugih potreba znali međusobno dogovarati. Trenutno živi sa svojom majkom u SR Njemačkoj. Na pitanje braniteljice okrivljenice na kraju je navela da njezin svjedočki iskaz istinit te smatra da se dijete u dobi od 12 godine ne bi trebalo ispitivati u svojstvu svjedoka jer će pred jednim roditeljem o drugom roditelju govoriti jedno, a pred drugim roditeljem nešto drugo ili treće.

24. Ispitana u svojstvu svjedoka 18. veljače 2022. putem videolinka oštećenica ĐŠ u bitnom je navela za vremensko razdoblje od studenog 2017. do listopada 2018. da je živjela u [adresa] u stanu sa majkom i očuhom Z, a nakon toga, koliko se sjeća, preselili su se u okolicu [adresa] i to u [adresa] koliko se sjeća. U pogledu odnosa s majkom i Z navela je da nije bila u lošim odnosima te nije mogla odgovoriti decidirano na pitanje kome je majka više pažnje posvećivala da li njoj ili Z. Nadalje, navela je da joj majka nije upućivala pogrdne riječi niti joj je govorila da će je smjestiti u dom. Dodatno je pojasnila u pogledu te okolnosti kada su živjeli u kući u [adresa] da se tamo zatekla jedna djevojka koja je bila u domu a koja joj je rekla da je u domu lijepo i da je nakon toga i ona rekla da bi željela biti u domu budući da je ta djevojka rekla da joj je u domu lijepo. Nadalje, iz iskaza oštećenice proizlazi da ju RŠ nije kritizirao. Uz to, da ju RŠ nije učio da se tuče već su se znali igrati. Nije mogla odgovoriti na pitanje budući da nije pitala majku da li je kontaktirala sa njenim ocem, a ona je znala otići kod oca. U pogledu kontakata sa starijom braćom i sestrama navela je da se sa njima znala ponekad čuti, a budući da je bila mala nije imala mobitel i nije imala račun pa se sa njima nije mogla čuti. Sa druge strane, braća i sestre ponekad su ju znali zvati, a to je bilo rijetko. Nije se mogla sjetiti da li je majka u inkriminiranom vremenskom razdoblju radila na moru, a sjeća se da je otišla u SR Njemačku, a prije se sa njom pozdravila i otišla u vremenu ljetnih praznika dok nije išla u školu. U SR Njemačkoj majka je boravila oko mjesec dana, a u to vrijeme bila je kod oca. U vremenu kada se majka nalazila u SR Njemačkoj čula se sa majkom, a u jednom razdoblju majci se desilo nešto sa mobitelom tako da se jedno vrijeme nisu čule, a nakon što je pribavila mobitel ponovno su se čule. Nakon tog razdoblja ostala je kod tate. Na pitanje optužbe dodatno je pojasnila da kada su živjeli u [adresa] da su živjeli u stanu u kojem je živio i RŠ. U to vrijeme sestra OŠ tek jedanput ju je posjetila, a kada je bila kod oca da su se znale vidjeti, a ona baš i nije dolazila u [adresa], a kada je došla otišle su u trgovinu i kupile sendvič, a u to vrijeme majka je radila koliko se sjeća u tvrtki „ Vemo trade“. Kada je živjela samo sa majkom stanovala je u [adresa] i u [adresa], a da je prije toga živjela sa majkom u [adresa]. U inkriminiranom razdoblju da je promijenila dvije ili tri škole i da se uvijek snalazila jer se uvijek družila sa svima i znala se približiti drugim učenicima pa joj je to bilo u redu. U pogledu odnosa majke i sestre OŠ navela je da su ti odnosi loši i da ne pričaju više od pet godina. Majka joj je govorila za sestru OŠ da o njoj svašta priča i da će morati nešto učiniti i da nije primjereno da starija sestra o majci tako govori. U pogledu odnosa sa ocem navela je da se ne može prisjetiti da bi majka nešto loše ili ružno govorila o tati. U razdoblju od 2017. do 2018. nad njenom obitelji provodio se nadzor Centra za socijalnu skrb i koliko se sjeća da je razgovarala sa AŠ, voditeljicom nadzora. Kada je ona bila voditeljica nadzora boravila je kod oca i to unazad tri godine od prvog ispitivanja. Nije se mogla prisjetiti da li je razgovarala sa socijalnom radnicom o okolnostima i osjećajima kada je živjela u kućanstvu zajedno sa majkom i Z. Na pitanje braniteljice okrivljenice da li joj je majka zabranila kontakte sa sestrom OŠ u vremenskom razdoblju od 2017. do 2018. navela je da joj kontakte nije branila te je u tom dijelu ostala kod uvodno danog iskaza. U bitnim odrednicama ostala je kod iskaza u pogledu navoda vezanog za dom te na pitanje punomoćnice navela je da joj je majka rekla da će otići raditi u SR Njemačku da ju na to pripremila i prije odlaska došla se pozdraviti te je napomenula da će kratko vrijeme biti u Njemačkoj i da će to vremensko razdoblje biti na praznicima i boraviti kod oca. Na kraju je navela da nikad nije rekla voditeljici nadzora da ju je otac nasilno odvojio od majke.

25. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da se provedenom timskom obradom utvrdilo kako se radi o djevojčici urednih intelektualnih sposobnosti bez dublje psihopatologije koja odrasta u obitelji razdvojenih roditelja, narušene komunikacije i suradnje. Tijekom obrade došlo se do saznanja o emocionalnom neprikladnom pritisku majke na maloljetnu EŠ, vezano uz druženje sa starijom braćom.

26. Iz zaključka stručnog tima Centra za socijalnu skrb Koprivnica, te razgovora kojeg je socijalni radnik Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba obavio sa maloljetnom EŠ proizlazi da je djevojčica do 5. razreda osnovne škole, promijenila 5 škola radi preseljenja majke, te da ju je to opterećivalo. Nadalje iz službene bilješke psihologa pri Centru za socijalnu skrb Koprivnica proizlazi da je EŠ za vrijeme kada je njena majka obavljala sezonski rad na moru, a kasnije i u Njemačkoj, majci slala poruke, no međutim ista joj nije odgovarala, a kasnije se opravdavala time da je promijenila profil na društvenoj mreži i da joj je mobitel bio onesposobljen.

27. Iz izjave koju je ŠŠ dao Centru za socijalnu skrb Koprivnica od 17. rujna 2018. proizlazi da je centar telefonski putem kontaktirala okrivljenica i da je u telefonskom razgovoru socijalnoj radnici navela da je suglasna da EŠ živi sa ocem.

28. Polazeći od naprijed iznijetog, u pravu je okrivljenica kada tvrdi da ovlašteni tužitelj sa visokim stupnjem izvjesnosti nije dokazao da se radi o inkriminiranom postupanju okrivljenice koje predstavlja zlostavljanje djeteta i da takvo postupanje roditelja utječe na psihofizički razvoj djeteta te da je roditelj svjestan da takvim ponašanjem ozbiljno ugrožava odgoj, razvitak i zdravlje djeteta.. U konkretnom slučaju da bi se radilo o kaznenom djelu protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, zlostavljanjem djeteta iz čl. 177. st. 2. KZ/11 takvo zlostavljanje mora imati karakter teškog kršenja, a koje se niti ne konkretizira i u činjeničnom opisu kaznenog djela već su paušalno opisane radnje izvršenja kaznenog djela bez navođenja blanketnih propisa do kojih kršenja je došlo po tvrdnji optužbe. Zlostavljanje djeteta općenito znači da se radi o učestalom nasilju jačeg intenziteta i s nastupljivom posljedicom odnosno da je došlo do teškog ugrožavanja zaštićenog dobra. Objektivno poimanje težine prekršaja iz propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne eventualno o prekršaju.

29. Optužba se prije svega temelji na pisanom nalazu i mišljenju vještaka Vlatke Boričević-Maršanić i Gordane Buljan Flander od 11. travnja 2023. i na pojašnjenjima koja su dana na raspravi 16. studenog 2023. Navedeno, nužno je dovesti u vezu i sa nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 27. kolovoza 2018. Iz nalaza i mišljenja vještakinja ne može se sa sigurnošću zaključiti da je oštećenici postavljena dijagnoza kao posljedica inkriminiranih postupanja majke ili posljedica teških uvjeta odrastanja i obiteljskih svađa. Nalaz i mišljenje isključivo se temelji na navodima oštećenice koje je iznijela pred vještacima, a na takvim navodima pred vještacima koje je oštećenica iznijela ne može se temeljiti osuđujuća presuda jer bi time bilo povrijeđeno načelo neposrednosti, konfrontacijsko načelo i načelo "jednakosti oružja", kada bi sud isključivo na temelju tog dokaza temeljio svoju odluku Uz to, vještacima Vlatki Boričević-Maršanić i Gordani Buljan Flander nije dan niti zadatak da ocjenjuju da li je iskaz oštećenice dan pred sudom 8. veljače 2022. vjerodostojan ili ne. S druge strane, žrtva je ispitana i dana 8. veljače 2022. kada je bila dijete u dobi od dvanaest godina te je ispitana neposredno na raspravi 21. listopada 2025. u dobi od 19 godina te niti u jednom iskazu ne tereti okrivljenicu kao počiniteljicu inkriminiranog kaznenog djela. Navedeno je nužno dovesti u vezu i sa iskazom svjedokinje AŠ i LŠ u kojima iskazima istaču da su oba roditelja pa tako i okrivljenica bili kompetentni za odgoj tada malodobne EŠ i da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju suradnju s okrivljenicom bila adekvatna te da se ista interesirala kako pomoći EŠ i da se uredno pridržavala dogovora. Navedeno je nužno dovesti u vezu sa materijalnim dokazom budući da iz nalaza Centra za socijalnu skrb od 13. ožujka 2019. sud nalazi utvrđenim da je od nadležnog upravnog tijela ocijenjeno da roditelji djeteta pa tako i okrivljenica imaju dovoljno roditeljskih kompetencija za pravilan odgoj malodobne ĐŠ, a isto i proizlazi iz mišljenja psihologa Centra ta socijalnu skrb od 29. studenog 2017. iz kojeg dokaza sud nalazi utvrđenim da su oba roditelja brinuli o EŠ, da su zaineresirani za nju i da im je stalo do njene dobrobiti. U pogledu radnji izvršenja kaznenih djela i navoda da je okrivljenica tada maloljetnoj EŠ zabranjivala kontakte sa starijom braćom posebno sa sestrom OŠ o tome nema dokaza u spisu na temelju kojih bi sud sa visokim stupnjem izvjesnosti izveo zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenice vezanu za tu radnju izvršenja kaznenog djela. To iz razloga što je okrivljenica iznoseći svoje obrane u tom dijelu porekla učin kaznenog djela ta radnja nije potvrđena niti iskazom svjedoka RŠ koji je u to vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu sa okrivljenicom i oštećenicom već je RŠ takav navod osporio. Taj činjenični supstrat inkriminiranog kaznenog djela nije potvrđen niti iskazom oštećenice ĐŠ koja je na sporne okolnosti ispitana od strane suda neposredno na raspravi u dva navrata, a u prilog optužbi jedino ide iskaz kćerke okrivljenice OŠ, međutim, nesporno je, a to naročito proizlazi iz iskaza oštećenice ĐŠ od 8. veljače 2022. iz vremena kada je još bila maloljetna osoba da je okrivljenica sa njezinom sestrom OŠ u izrazito lošim odnosima jer već i prilikom prvog ispitivanja u iskazu je navela da okrivljenica sa kćerkom OŠ nije bila u kontaktu oko pet godina time da okrivljenica opravdano ističe i okolnost, a koja proizlazi iz podataka u spisu jer iz podataka u spisu proizlazi da je OŠ isključivo svjedočila o vremenskom razdoblju prije inkriminiranog razdoblja.

30. Nadalje, u pravu je okrivljenica kada tvrdi da se često mijenjanje adrese stanovanja okrivljenice u inkriminiranom vremenskom razdoblju, u nedostatku drugih dokaza, ne može podvesti pod biće predmetnog kaznenog djela jer je prema tvrdnji optužbe tri puta mijenjala mjesto stanovanja. Naime, do promjena mjesta stanovanja okrivljenice došlo je očito radi ekonomskih razloga, a općepoznata je činjenica da okrivljenica u inkriminiranom vremenskom razdoblju nije imala u vlasništvu vlastiti stambeni prostor. Osim toga, kako je oštećenica cijelo vrijeme živjela u [adresa] i kako u inkriminiranom vremenskom razdoblju pohađala osnovnu školu Antun Nemčić Gostovinski u [adresa] to nije imalo utjecaja na psihofizički razvoj žrtve budući da nesporno iz dopisa navedene škole proizlazi da nije imala nikakvih problema u školi, uredno je obavljala radne zadatke, a okrivljenica je redovito dolazila na sastanke i konzultacije. Na ovu spornu okolnost ispitana je i žrtva a koja je već prilikom svog prvog ispitivanja navela da iako je mijenjala mjesta stanovanja, a nevezano za inkriminirano vremensko razdoblje da nikada nije imala problema u novoj sredini i da se uvijek uklopila u novoj sredini tako da i prema iskazu žrtve sud nalazi utvrđenim da nisu nastupile za žrtvu nikakve štetne posljedice.

31. Nadalje, u pogledu činjeničnih navoda kaznenog djela da je okrivljenica prečesto nazivala EŠ dok je ista bila na kontaktima kod oca i da joj je govorila da će je smjestiti u dom i da takvo činjenično utvrđenje nema uporište u provedenom dokaznom postupku prije svega sav navod u činjeničnom opisu kaznenog djela da je okrivljenica prečesto nazivala svoje dijete kada nije bilo kod nje taj činjenični navodi nije konkretiziran i uopće se ne zna, a niti proizlazi iz dokaza budući da se ne navodi niti vremensko razdoblje u kojem su ostvareni kontakti niti broj kontakata majke i djeteta putem telefona tako da u tom dijelu činjenični opis kaznenog djela nije dovoljno konkretiziran. Nadalje, za takvo činjenično utvrđenje nema uporišta u provedenim dokazima na raspravi budući da okrivljenica osporava i tu radnju izvršenja kaznenog djela, a niti svjedok RŠ sa kojim je okrivljenica živjela jedno vrijeme ne tereti okrivljenicu kao počiniteljicu kaznenog djela time da niti oštećenica ĐŠ ne potvrđuje te radnje inkriminiranog kaznenog djela. Iz rezultata dokaznog postupka jedino proizlazi da je okrivljenica doista kontaktirala oštećenicu i to nekoliko puta dnevno i to isključivo kada se nalazila kod oca i kada joj se nije javljala pa takvo postupanje majke prema djetetu u nedostatku drugih dokaza nikako se ne može podvesti i tumačiti kao radnju izvršenja kaznenog djela. U konkretnom slučaju takva radnja, sam po sebi, u nedostatku drugih dokaza ne može podvesti pod biće inkriminiranog kaznenog djela zlostavljanja djeteta jer suprotno činjeničnim navodima optužnice vođenjem brige o djetetu i njezinim pozivanjem na telefon kada se dijete nije nalazilo kod nje okrivljenica je izvršavala kao majka svoju roditeljsku dužnost. Druga stvar bi bila da je majka sa nebrojenim i neopravdanim pozivima istog danu zvala svoje dijete i tek u tom slučaju moglo bi se raditi o traumatizaciji maloljetnog djeteta, a što ovdje nije slučaj. Konačno, paušalan je navod ovlaštenog tužitelja da je okrivljenica zvala oštećenicu kada je bila na kontaktima kod oca i da joj je govorila da će je smjestiti u dom jer i tu radnju okrivljenica osporava u svojim obranama, a nije niti potvrđena iskazom ĐŠ.. Navodi da će oštećenica biti smještena u dom ne proizlaze niti iz iskaza oštećenice prilikom prvog ispitivanja, a koji su očito izvučeni iz konteksta jer oštećenica i tom prilikom kao dijete koje je bilo ispitano putem videolinka izričito je navela da je pričala sa drugom djevojčicom koja je u to vrijeme bila u domu, a koja je rekla da je u domu lijepo pa je u kontekstu tog razgovora sa drugim djetetom navela da ukoliko je lijepo biti u domu da bi i ona željela biti u istom pa stoga i u ovom dijelu nema dokaza da je okrivljenica počinila i tu radnju izvršenja inkriminiranog joj kaznenog djela. Okrivljenici je stavljeno na teret da je RŠ dopuštala da EŠ govori da će je pljusnuti, da ju kritizira, da ju uči kako se tuče te da je u prisutnosti EŠ svu pažnju davala izvanbračnom partneru stavljajući svoje potrebe ispred potrebe djeteta. Tu radnju izvršenja kaznenog djela okrivljenica također negira, te navode osporili su svjedok RŠ kao i oštećenica ĐŠ prilikom prvog i drugog ispitivanja u svojstvu svjedoka pa tako u pogledu te radnje također nema dokaza da bi okrivljenica počinila u tom dijelu kazneno djelo. Konačno, nije dokazano da je maloljetna ĐŠ zlostavljana na način da se okrivljenica u ljeto 2018. o istoj nije brinula jer je otišla raditi na more i u SR Njemačku, a da je dijete ostavila kod oca. U pogledu te činjenične tvrdnje točno je, a proizlazi iz provedenih dokaza, da je okrivljenica u ljeto 2018. budući da nije mogla naći posao na moru otišla raditi u SR Njemačku, a gdje se prema iskazu same žrtve, a to proizlazi i iz obrane okrivljenice nalazila neko kraće vrijeme oko mjesec dana i to u vremenu kada je oštećenica bila na ljetnim praznicima. O tome je okrivljenica i upoznala centar za socijalnu skrb kao i oca žrtve budući da je nesporna činjenica da je okrivljenica obavijestila centar o sporazumu roditelja, a sa čime je bio i suglasan otac djeteta da će se oštećenica u tom razdoblju nalaziti kod njega. U tom razdoblju nije došlo do zlostavljanja djeteta budući da je nesporno ŠŠ u izjavu koju je dao pred Centrom za socijalnu skrb potvrdio da se u tom vremenskom razdoblju okrivljenica telefonski čula sa oštećenicom pa okrivljenica opravdano postavlja pitanje imajući u vidu cijeli činjenični supstrat kaznenog djela što je ona morala poduzimati u konkretnim životnim situacijama u kojima se zatekla jer iz rezultata dokaznog postupka jedino se može zaključiti da je okrivljenica brinula o svojem djetetu te da kod djeteta nisu nastupile nikakve posljedice u vidu zlostavljanja djeteta, a loše imovinske prilike oštećenice budući da je mijenjala mjesta stanovanja te odlazak van teritorija Republike Hrvatske kao radnje izvršenja kaznenog djela nisu u subjektivnom smislu kao niti sve druge inkriminirane radnje bile usmjerene na zlostavljanje djeteta već radi ostvarivanja osnovnih životnih uvjeta i financijske sigurnosti za sebe i za oštećenicu i da pritom okrivljenica nikad sebe nije stavljala ispred interesa svog djeteta pa je tražila i radna mjesta izvan mjesta svog stanovanja očito kako bi stvorila socio-financijsku sigurnost za sebe i oštećenicu a to tim više što i oštećenica je i nadalje u dobrim odnosima sa majkom, a sa kojom zajedno živi u [adresa].

32. Prema tome, u provedenom kaznenom postupku ovlašteni tužitelj nije dokazao objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela pa je okrivljenicu u nedostatku dokaza na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, valjalo osloboditi od optužbe u nedostatku dokaza, a shodno donošenju oslobađajuće presude odlučeo je da nužni izdaci okrivljenuice i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava suda.

33. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 24. listopada 2025.

Sudac za mladež

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj: KMP-DO-11/2019

2. HŠ, [adresa]

3. Odvjetnica Lidija Rukavina, Đurđevac

4. ĐŠ, [adresa] i na adresu SR Njemačka, Vilshofen an der Donau, [adresa]