Poslovni broj: Povrv-51/2022-46

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja EXCELLENCE FRANCE, 13 rue de la Ruellotte, 21120 Chaignay, Republika Francuska, OIB: 27510985120, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75, protiv tuženika TV, vlasnice obrta za ugostiteljstvo " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik u Zagrebu, Bijankinijeva 9, radi isplate iznosa od 9.840,21 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja RV, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. Split te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita pod poslovnim brojem OVRV-1619/2021 od 28. rujna 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 9.840,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2019. do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 238,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 28. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos iz točke I. ove presude od 9.840,21 EUR po stopi koja je jednaka kamatnoj stopi koju primjenjuje Europska središnja banka na svoje posljednje operacije refinanciranja uvećana za deset postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita pod poslovnim brojem OVRV- 1619/2021 od 28. rujna 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 8,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2021. do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.840,21 EUR po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.894,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.730,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem OVRV-1619/2021 od 28. rujna 2021., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 9.840,21 EUR zajedno s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, kojem sudu je javni bilježnik dostavio svoj spis, se rješenjem poslovni broj Povrv-1945/2021 od 27. prosinca 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavljen ovom sudu na daljnje nadležno postupanje. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-51/2022-2 od 2. ožujka 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, ali da osporava visinu potraživanja naznačenu u računu. Tuženik nije dalje obrazložio svoj prigovor, odnosno nije naveo zbog kojeg razloga osporava visinu utuženog potraživanja, a niti je naveo za koji dio (iznos) to potraživanje osporava.

4. Podneskom od 28. srpnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da su ti navodi paušalni i u cijelosti neosnovani. Tuženik da samo paušalno iznosi svoj prigovor ne pozivajući se na niti jedan materijalni dokaz, niti pravni propis, kojima bi pokrijepio svoje navode. Tužitelj ističe da je iz prigovora tuženika razvidno da tuženik ne osporava činjenicu da su stranke bile u poslovnom odnosu, a niti da osporava osnov tužbenog zahtjeva, već isti da samo osporava njegovu visinu. Tužitelj nadalje navodi da je za tuženika dobavljao i isporučivao očišćene hobotnice premium kvalitete, filete gofa te druge morske plodove. Za isporučenu robu tužitelj da je tuženiku 20. kolovoza 2020. ispostavio račun broj FA00000315 u iznosu od 9.840,21 EUR, a koji račun je tuženik uredno zaprimio te na isti nije prigovorio. Međutim, tuženik taj račun da nije podmirio, unatoč mnogobrojnim pozivima. Iz prigovora tuženika da proizlazi kako tuženik niti ne osporava činjenicu da mu je tužitelj uredno dostavio naručenu robu. Stranke da su bile u stalnoj komunikaciji oko narudžbe, isporuke, preuzimanja i plaćanja naručene robe, a koju komunikaciju da su vodili za tuženika JV, suprug tuženice, te za tužitelja MV, tužiteljev posrednik za prodaju robe u Hrvatskoj. Tužitelj naglašava da je u whats app komunikaciji stranaka razvidna količina naručene robe, kao i cijena koju je tužitelj za navedenu robu istakao, a kojoj cijeni tuženik nije prigovorio. Isto tako iz te komunikacije da je razvidno da je tuženiku predmetna roba isporučena, kao i da mu je dostavljen utuženi račun, a na koju isporučenu robu i dostavljeni račun tuženik da nije imao bilo kakvih prigovora. Iz navedene korespondencije da je isto tako vidljivo i da je tuženik više puta pozivan da račun podmiri, a na što da je isti odgovarao da će račun platiti po preuzimanju robe, zatim da će ga platiti kasnije (danas, sutra), ali predmetni račun da nije nikada podmirio. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj je predložio usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka nije očitovao na naprijed iznesene navode tužitelja, kao ni na isprave koje je tužitelj dostavio u spis, a samim time niti iste osporio.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račun tužitelja broj FA00000315 od 20. kolovoza 2019. u izvorniku na francuskom jeziku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po sudskom tumaču (stranice 6-9 i 40-41 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 12-13 spisa), whats app korespondenciju za razdoblje od 5. srpnja 2019. do 10. listopada 2019. (stranice 43-48 spisa), e-mail komunikaciju stranaka od 8. rujna 2019. (stranice 54-62 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Hvar od 20. studenog 2023. s prilozima (stranice 136-140 spisa). Isto tako, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka TVF i JV. Sud je smatrao suvišnim, po prijedlogu tužitelja, izvoditi dokaze saslušanjem stranaka, jer je iz navoda tužitelja, a koje tuženik nije osporio, bilo razvidno da su naprijed navedeni svjedoci bili ti koji su za stranke dogovarali isporuku robe iz utuženog računa. Nadalje, sud je smatrao suvišnim po prijedlogu tužitelja izvoditi dokaz financijskim vještačenjem na okolnost knjiženja predmetnog računa u poslovnim knjigama tuženika i korištenja prava na odbitak pretporeza po tom računu, a sve obzirom na dostavljeni dopis Porezne uprave od 20. studenog 2023. Uostalom, i sam tužitelj je na ročištu od 8. travnja 2025. izjavio kako smatra da je daljnje izvođenje dokaza suvišno te je predložio zaključiti raspravljanje.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.840,21 EUR na ime cijene za prodanu i isporučenu robu tuženiku, po računu tužitelja broj FA00000315 od 20. kolovoza 2019.

9. Prije svega valja navesti da se u ovom predmetu radi o sporu s međunarodnim elementom, odnosno o ugovoru o kupoprodaji robe između tužitelja sa sjedištem u [adresa] i tuženika sa sjedištem, odnosno boravištem u [adresa], državama članicama Europske unije. Za odluku o mjerodavnom materijalnom pravu se primjenjuje Uredba (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba). S obzirom da iz očitovanja tužitelja, a koje navode tužitelja tuženik nije osporio, proizlazi da stranke nisu odabrale koje je pravo mjerodavno to se stoga u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 4.1.(a) navedene Uredbe kojim je propisano: "U mjeri u kojoj pravo koje je mjerodavno za ugovor nije odabrano u skladu s člankom 3., te ne dovodeći u pitanje članke 5. do 8., pravo kojem podliježe ugovor utvrđuje se kako slijedi: ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište."

10. Tužitelj, kao prodavatelj robe, je pravna osoba čije je sjedište u [adresa] pa se stoga na pravni odnos u konkretnom slučaju ima primijeniti materijalno pravo Republike Francuske. Tužitelj je dostavio u spis isprave o sadržaju francuskog materijalnog prava i to one koje se odnose na obveze izvršenja ugovora, propisane člancima 1103. i 1104. Građanskog zakonika Republike Francuske, kao i odredbe o obvezi plaćanja zateznih kamata i visini stope zateznih kamata propisanih odredbom članka L 441/10, II. Trgovačkog zakonika Republike Francuske, sve to na hrvatskom i francuskom jeziku (stranice 117-123 spisa). Tuženik nije osporavao sadržaj dostavljenog stranog (francuskog) materijalnog prava pa stoga isto nije bilo sporno ni za ovaj sud.

11. Iz sadržaja dostavljenih odredaba francuskog materijalnog prava razvidno je da je člankom 1103. Građanskog zakonika propisano da su pravno sklopljeni ugovori zakon za one koji su ih sklopili, dok članak 1104. Građanskog zakonika propisuje da se ugovori moraju pregovarati, sastavljati i izvršavati u dobroj vjeri, kao i da je ta odredba javnog reda.

12. Članak L 441/10, II. Trgovačkog zakonika propisuje: ''Uvjeti plaćanja navedeni u I. članka L. 441-1 navode uvjete primjene i kamatnu stopu za kazne za zakašnjelo plaćanje koje se plaćaju dan nakon datuma plaćanja navedenog na fakturi, kao i iznos plaćanja, iznos naknade za troškove naplate koji duguje vjerovniku u slučaju da su dospjeli iznosi plaćeni nakon tog datuma. Osim ako nije drugačije određeno, ali bez mogućnosti da se odredi stopa niža od trostruke zakonske kamatne stope, ova stopa je jednaka kamatnoj stopi koju primjenjuje Europska središnja banka na svoju posljednju operaciju refinanciranja plus 10 postotnih bodova. U ovom slučaju, stopa koja se primjenjuje tijekom prve polovine dotične godine je stopa koja je na snazi 1. siječnja predmetne godine. Za drugo polugodište predmetne godine to je stopa koja je bila na snazi 1. srpnja godine. Kazne za zakašnjelo plaćanje plaćaju se bez potrebe za podsjetnikom. Svaki profesionalac u situaciji kašnjenja s plaćanjem automatski je dužan, u odnosu na vjerovnika, za fiksnu naknadu za troškove povrata, čiji je iznos određen dekretom. Kada nastali troškovi naplate premašuju iznos ove fiksne naknade, vjerovnik može zahtijevati dodatnu naknadu, na temelju opravdanja. Međutim, vjerovnik se ne može pozivati na povlastice od tih obeštećenja kada otvaranje postupka za osiguranje, reorganizaciju ili sudsku likvidaciju zabranjuje plaćanje potraživanja koje mu se duguje na dan dospijeća.''

13. Pregledom računa tužitelja broj FA00000315 od 20. kolovoza 2019. utvrđeno je da se radi o računu kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku za isporučenu robu i to cijelu hobotnicu premium (očišćenu) te filete gofa. U računu je navedeno količina isporučene robe i to 502,24 kg cijele hobotnice i 18,58 kg fileta gofa. Račun je izdan na ukupan iznos od 9.840,21 EUR te je isti dospio na naplatu 20. kolovoza 2019.

14. Iz spisu priložene whats app korespondencije za razdoblje od 5. srpnja 2019. do 10. listopada 2019. razvidno je da se ta korespondencija vodila između IV i JV, a iz koje proizlazi postojanje poslovne suradnje između stranaka. Isto tako, proizlazi i da je JV u ime tuženika izvršio narudžbu petsto kilograma hobotnice, kao i pedeset kilograma gofa, te ostale prehrambene robe (losos, kapesante i dr.). Nadalje, razvidno je i da se u toj komunikaciji navodi traženi iznos od 9.150,00 EUR za isporuku petsto kilograma hobotnice, kao i da MV navodi kako nije poslana potvrda plaćanja za hobotnicu, iako je od strane JV navedeno da će ista biti plaćena. Ovdje valja naglasiti da tuženik nije osporio navode tužitelja da su isporuku robe iz utuženog računa dogovarali za tužitelja MV, a za tuženika JV, suprug tužene TV, niti je tuženik osporio sadržaj dostavljene whats app korespondencije, a za koju je tužitelj istakao da se odnosila upravo na robu iz utuženog računa tužitelja.

15. Iz e-mail komunikacije od 8. rujna 2019. razvidno je da je zz tužitelja ŽV, na traženje JV istome ponovno dostavio utuženi račun, tražeći pritom da se taj račun podmiri.

16. Tijekom postupka sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaze saslušanjem svjedoka IV i JV.

17. U svom iskazu svjedok MV u bitnom je naveo da je u poslovnom odnosu između stranaka sudjelovao kao posrednik i to između tužitelja kao dobavljača te tuženika kao kupca robe. Naime, između stranaka da je postojao poslovni odnos za turističku sezonu 2019. u kojoj je tuženik od tužitelja naručivao razne prehrambene namirnice, a za potrebe njegovog restorana Zori u [adresa]. Svjedok je naveo da je pretežito kontaktirao sa JV, suprugom tuženice, koji je od tužitelja naručivao svu robu pa tako i robu iz spornog računa. Prije ispostave spornog računa tuženik da je od tužitelja naručivao i drugu robu, koja mu je uredno isporučena i koju je platio, ali sa znatnim zakašnjenjem i nakon više upozorenja na obvezu plaćanja. U odnosu na predmetni račun, svjedok je iskazao da je JV za tuženika, od tužitelja u 7. mjesecu 2019. naručio dostavu 500 kg hobotnice i filete gofa u količini od 50 kg, a koja narudžba za filete gofa da je kasnije smanjena zbog kraja turističke sezone. Zbog neugodnog iskustva s kašnjenjem u plaćanju ranijih narudžbi, tužitelj da je najprije tražio da se roba iz utuženog računa plati unaprijed, ali JV da je kazao da će roba biti plaćena po dostavi. Svjedok ističe da je roba iz utuženog računa uredno isporučena tuženiku u restoran Zori te da je on bio prisutan prilikom isporuke te robe, a tu da je bio prisutan i JV. Robu iz utuženog računa, kao i sam utuženi račun, da je preuzela djelatnica restorana Zori, koja je taj račun i potpisala. Nakon predaje robe, JV da je obećavao da će račun biti plaćen istog dana. Međutim to da se nije dogodilo te je račun ostao neplaćen, iako je tužitelj odnosno svjedok na neplaćanje tog računa više puta upozoravao. Svjedok je naveo i da je za svu isporučenu robu tuženiku prethodno dostavljena ponuda u kojoj su se nalazile i cijene pojedine robe pa je stoga tuženik odnosno JV narudžbom robe zapravo potvrdio da pristaje na količinu i cijenu koje su navedene u ponudi. Svjedok je nadalje iskazao da nije sudjelovao u dogovaranju cijene robe, jer je ista dogovorena između samih stranaka, odnosno navedena je na ponudi tužitelja koju je tuženik očito prihvatio. Takav način poslovanja između stranaka da je bio i za ranije isporučenu robu koju je tuženik platio. Svjedok je naveo da mu nije poznato da bi tuženik ili JV prigovarao na visinu ispostavljenog računa, odnosno na cijene navedene u tom računu za isporučenu robu, a niti da bi takve prigovore uputio tužitelju. Svjedok je potvrdio da je whatsapp komunikacija koja se nalazi u spisu komunikacija koju je on vodio s JV, a vezano za isporuku robe tuženiku od strane tužitelja pa između ostalog i za robu iz utuženog računa te plaćanje tog računa. Napomenuo je i da je na traženje JV istom ponovno putem e-maila dostavljen utuženi račun, a koji ni nakon toga nije plaćen. Utuženi račun da se odnosi na zadnju isporuku robe tužitelja tuženiku. Na kraju, svjedok je naveo da je poslovna suradnja između stranaka postojala i godinu ranije odnosno u 2018., kao i da je u poslovnoj suradnji između stranaka upravo JV vršio narudžbu robe za tuženika, a isti da je po njegovim saznanjima bio voditelj restorana Zori, odnosno glavna i odgovorna osoba za poslovanje tog restorana.

18. Svjedok JV je u svom iskazu naveo da se ne može točno izjasniti o predmetu spora, jer da je od izdavanja spornog računa prošlo više od pet godina. Iskazao je da je u 2019., a i ranije, u restoranu Zori koji se nalazi na [adresa] radio na roštilju, a same suradnje s tužiteljem da se ne sjeća, ali da je moguće da je suradnja između tužitelja i tuženika postojala. Naveo je da mu je MV poznat iz novina te da mu je poznato da je ta osoba kuhar. Nakon što je svjedoku JV predočena whats app komunikacija sa stranice 43-48 spisa, isti je potvrdio da se radi o autentičnoj komunikaciji te je naveo se o istoj ne može detaljnije izjasniti. Potvrdio je da ima e- mail adresu [adresa elektroničke pošte]. Naveo je i da je za navedeni restoran hranu u pravilu naručivao kuhar, a tko je dogovarao cijenu za naručenu robu da se ne može izjasniti te da to on inače ne radi. Iskazao je i da je osoba imena ZV radila u restoranu Zori prije više godina. Ponovio je da se ne može sjetiti svih detalja odnosa između tužitelja i tuženika, ali da je moguće da je poslovni odnos između njih postojao. Na kraju, naveo je da je u normalnim odnosima sa svojom suprugom te da uredno komuniciraju, a on da nije radio kao voditelj restorana Zori niti da se tako predstavljao.

19. Tuženik se nije očitovao na iskaze saslušanih svjedoka. Tužitelj je istakao da se iskaz svjedoka SV ima smatrati vjerodostojnim i istinitim, jer je isti svjedočio o njemu poznatim okolnostima predmetnog slučaja, a koji je u konkretnom slučaju sudjelovao kao posrednik između tužitelja kao dobavljača i tuženika kao kupca robe te je imao neposredna saznanja o poslovnom odnosu između stranaka. Iskazu svjedoka JV tužitelj je prigovorio kao kontradiktornom, navodeći da je taj svjedok najprije naveo da ne spori postojanje poslovne suradnje između stranaka, a nakon toga da se nikakvih detalja ne sjeća te da nije vršio narudžbu robe za restoran Zori.

20. Ovaj sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka IV kao vjerodostojan i logičan, budući da taj iskaz nije u suprotnosti s pisanim ispravama koje se nalaze u spisu. Taj svjedok potvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik od tužitelja, a za potrebe tuženikovog restorana Zori, u 2019., ali i ranije u 2018. vršio narudžbe prehrambenih namirnica. Tako da je bilo i u odnosu na robu-namirnice iz utuženog računa te da je tuženik od tužitelja u srpnju 2019. naručio dostavu 500 kg hobotnice i filete gofa u količini od 50 kg, a koja narudžba za filete gofa da je kasnije smanjena zbog kraja turističke sezone. Svjedok je nadalje potvrdio da je tužitelj tu robu uredno isporučio tuženiku u restoran Zori, kao i sam utuženi račun, a što je sve preuzela djelatnica restorana Zori. Istakao je i da je prilikom isporuke robe bio prisutan i JV, suprug tužene. Za isporučenu robu iz utuženog računa da je prethodno dostavljena ponuda u kojoj su se nalazile cijene robe te da je stoga tuženik narudžbom robe potvrdio da pristaje na cijene koje su navedene u ponudi. Takav način poslovanja između stranaka da je bio i prilokom ranijih narudžbi robe od strane tuženika, a koje je tuženik podmirio, međutim uvijek sa zakašnjem. Taj svjedok je naveo i da JV, odnosno tuženik nisu imali bilo kakvih prigovora na isporučenu robu, a niti da je tuženik prigovarao izdanom računu. S druge strane, svjedok JV je u svom iskazu naveo da se isti, zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja te da je moguće da su stranke bile u poslovnom odnosu, ali je taj svjedok isto tako potvrdio autentičnost whats app komunikacije koju je isti vodio sa svjedokom CV, a koja se, između ostalog, odnosila i na narudžbu robe iz utuženog računa za potrebe tuženikovog restorana Zori.

21. Ovdje valja navesti i da je sud, na prijedlog tužitelja, zatražio od nadležne ispostave Porezne uprave dostavu podataka o tome je li tuženik utuženi račun tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istom koristio pravo na odbitak pretporeza. S tim u svezi, navodi se da je odredbom članka 221.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

22. Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Hvar dostavila je ovom sudu potvrdu od 20. studenog 2023., a iz koje potvrde je razvidno da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao utuženi račun tužitelja te je isto tako iz priložene prijave poreza na dodatnu vrijednost tuženika za osmi mjesec 2019. razvidno i da je tuženik po tom računu iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Stoga se, a sukladno navedenom članku 221.b stavak 1. ZPP-a ima smatrati da utužena tražbina tužitelja, po dostavljenom računu, postoji.

23. Iz naprijed navedenih isprava koje su priložene spisu, kao i iskaza saslušanih svjedoka i to prvenstveno svjedoka IV, sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prodaji robe te da je tužitelj isporučio tuženiku robu iz utuženog računa, a koju je robu i utuženi račun je tuženik uredno zaprimio. Tuženik je ujedno taj račun knjižio u svojim poslovnim knjigama i po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ga je kao valjanog i prihvatio. Upravo stoga, kao i uzimajući u obzir odredbe članka 221.b stavak 1. ZPP- a, na tuženiku je bio teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao da predmetna tražbina tužitelja ne postoji, odnosno kojima bi isti dokazao svoje navode iz prigovora kojima osporava utuženo potraživanje tužitelja. Ovdje se napominje i da tuženik nije tvrdio, a niti dokazao da bi na bilo koji način prigovorio račun tužitelja, a niti je tuženik u svom prigovoru obrazložio svoje navode i naveo određene razloge u odnosu na osporavanje visine tražbine tužitelja. Stoga, takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani.

24. Kod takvog stajanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu cijene za isporučenu robu po utuženom računu u iznosu od 9.840,21 EUR osnovan te da istog treba usvojiti. Tuženikova dužnost ispunjenja ugovorne obveze (u konkretnom slučaju plaćanja cijene za prodanu robu) proizlazi i iz navedenih članaka 1103. i 1104. francuskog Građanskog zakonika.

25. Sud je usvojio tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na plaćanje zakonskih zateznih kamata, budući da iz odredbi članka L 441/10, II. Trgovačkog zakonika Republike Francuske proizlazi obveza dužnika platiti vjerovniku zatezne kamate u slučaju zakašnjenja sa plaćanjem i to od prvog sljedećeg dana nakon datuma plaćanja navedenog na računu. Stoga je sud priznao tužitelju zakonske zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 9.840,21 EUR koje teku od 21. kolovoza 2019., kao prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje utuženog računa, do isplate, a kako je to uostalom tužitelj i zatražio u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi.

26. Radi navedenog, a primjenom odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.840,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. kolovoza 2019. do isplate.

27. U odnosu na visinu stope zateznih kamata na glavnicu tražbine, također je bilo potrebno primijeniti naprijed navedene odredbe francuskog Trgovačkog zakonika. S obzirom na to da je tužitelj u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi plaćanje zateznih kamata na glavnicu tražbine od 9.840,21 EUR zatražio po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), a koje odredbe se u odnosu na te zatezne kamate ne mogu primijeniti, to je stoga sud, pod točkom II. izreke ove presude, naložio tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na glavnicu tražbine po stopi propisanoj člankom L 441/10, II. Trgovačkog zakonika, dakle po stopi koja je jednaka kamatnoj stopi koju primjenjuje Europska središnja banka na svoje posljednje operacije refinanciranja uvećana za deset postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. U dijelu platnog naloga iz rješenja o ovrsi kojim je određeno plaćanje zateznih kamata na glavnicu tražbine po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a s obzirom na naprijed navedeno, platni nalog je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

28. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i dio nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 238,73 EUR, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke naknade u iznosu od 58,27 EUR (439,00 kn) s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 14,56 EUR (109,75 kn), sve sukladno člancima 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku kao punomoćniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn), sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 33,18 EUR (250,00 kn), sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ).

29. U odnosu na preostali dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 8,30 EUR (62,50 kn), a koji se odnose na trošak dostave u iznosu od 6,64 EUR (50,00 kn) s obračunatim PDV-om u iznosu od 1,66 EUR (12,50 kn), platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti. To stoga, što tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, odnosno nije dokazao da su mu ti troškovi uistinu i nastali i to upravo u toj visini, a niti o istome postoji dokaz u spisu.

30. Slijedom naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženih podnesaka od 28. srpnja 2022. i 8. prosinca 2023. u visini od po 100 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav podneska od 21. studenog 2023., kojim je tužitelj podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav podnesaka od 25. kolovoza 2022., 27. veljače 2023., 11. travnja 2023., 9. listopada 2023., 15. prosinca 2023. i 5. veljače 2024. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 6. rujna 2022., 22. studenog 2022., 7. ožujka 2023. i 8. travnja 2025. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2022., 20. siječnja 2023., 5. svibnja 2023. i 20. listopada 2023. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 3. OT-a, a što ukupno iznosi 1100 bodova, odnosno 2.200,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 550,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 144,85 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

33. Tužitelju nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2022., 20. siječnja 2023., 5. svibnja 2023. i 20. listopada 2023. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta, jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima su stranke ostale kod već iznesenih navoda pa stoga tužitelj za ta ročišta pripada naknada troška sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno naknada u visini od 50 bodova koliko mu je za ta ročišta i priznato, a ne u visini od 100 bodova (200,00 EUR) koliko je zatraženo. Nadalje, tužitelju nisu priznati ni više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 25. kolovoza 2022., 27. veljače 2023., 11. travnja 2023., 9. listopada 2023., 15. prosinca 2023. i 5. veljače 2024. u visini od po 75 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o podnescima u smislu Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalim podnescima za koje tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a, odnosno u visini od po 25 bodova koliko mu je za svaki od tih podnesaka i priznato, a ne u visini od 100 bodova (200,00 EUR) koliko je zatraženo. Isto tako tužitelju nije kao opravdan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 21. veljače 2024. u visini od 100 bodova (200,00 EUR), jer isti, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje postupka budući da je tim podneskom tužitelj samo požurivao postupanje. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnoj visini od 750 bodova, odnosno u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 375,00 EUR. Na kraju tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 855,15 EUR, budući da ovaj postupak nije pokrenut tužbom, već prijedlogom za ovrhu, pa stoga nije ni nastala obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu niti je tužitelj pozvan tu pristojbu platiti, dok sudska pristojba za presudu u ovom predmetu iznosi 144,85 EUR, a koji trošak pristojbe za presudu je tužitelju priznat u tom iznosu.

34. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.894,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 2.730,15 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke ove presude.

U Splitu 24. listopada 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis