Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-430/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ZI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Dušanu Trifunovću, odvjetniku iz [adresa], protiv 1. tuženika NI, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Rijeke i 2. tuženika AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženice i 2. tuženika, te objavljene 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 43 m2 koji je označen na skici lica mjesta geodetske vještakinje Tatjane Radetić dipl.ing.geodet iz GEOX d.o.o. iz Matulja izrađenoj u studenom 2024.godine označen brojevima 1-2-3-4-5 i slovima A-B-C-D-E-1'-1, označen žutom bojom, koja je skica sastavni dio ove presude, pa su mu tuženici dužni to pravo priznati.

II. Tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.475,45 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-95/2023-2 od 23. veljače 2023. žalba tužitelja je uvažena kao osnovana te je ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6730/2015-51 od 5. travnja 2022. godine i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. Predmet spora je vlasništvo na prijeporu pobliže opisanom u izreci presude, s tim da je tužitelj svoj zahtjev temeljio na činjeničnim tvrdnjama o stjecanju vlasništva i pravnim poslom i dosjelošću.

Iz prvotno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je u predmetu istog suda R1-211/2015 u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice između II. tuženika AI u svojstvu predlagatelja te I. tužene NI u svojstvu protustranke, a na predmetnoj čestici čk.br.394/2, na kojoj su tuženi upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela, i da je taj postupak u prekidu do okončanja predmetne parnice;

-da između stranaka navedenog postupka razvrgnuća (tuženih u predmetnoj parnici) postoji suglasnost o geometrijskoj diobi navedene nekretnine;

-da iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka (Nenad Vidmar), sačinjenog u navedenom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, proizlazi da postoji nepodudaranje prirodne međe (živica) u odnosu na katastarsku granicu između čk.br.394/2 i susjedne čk.br.394/3 (nekretnina u vlasništvu tužitelja), i to na sjevernom dijelu za 1,70 m te 1,17 m na južnom dijelu;

-da iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Tatjane Radetić, sačinjenog u predmetnom parničnom postupku, proizlazi da fizičku među između čk.br.394/3 i čk.br.394/2 na terenu čini rastegnuti lanac na metalnim stupovima po sredini postojeće živice koja je širine do 1 metra, i da ta međa odgovara podacima mjera iz arhiva Ureda za katastar;

-da su do 1988. godine predmetne čk.br.394/2 i čk.br.394/3 predstavljale jednu česticu sa oznakom čk.br.394/2, te su njeni suvlasnici bili tužitelj u ½ dijela te tužena NI i njen suprug HI u preostaloj ½ dijela;

-da su sada postojeće čestice čk.br.394/2 i čk.br.394/3 nastale parcelacijom te su, temeljem diobnog ugovora od 21. ožujka 1988. godine i temeljem prijavnog lista 178/87 od 13. studenog 1987. godine, kao takve upisane u katastru a u zemljišnoj knjizi su upisane kao vlasništvo tužitelja (čk.br.394/3) odnosno suvlasništvo GI i NI (čk.br.394/2).

3. Viši sud je prihvatio kao pravilan, zaključak suda prvog stupnja da tužitelj vlasništvo prijepora, ukoliko taj prijepor i čini sastavni dio čk.br.394/2, nije mogao steći na temelju pravnog posla, jer je za takav način stjecanja, u smislu odredbi čl.119. i čl.120. ZVDSP, nužna pretpostavka upis u zemljišnu knjigu, koji ima konstitutivni značaj, i koja pretpostavka nije u predmetnom slučaju ispunjenja jer su na navedenoj čestici upisani tuženi kao suvlasnici.

Međutim, u skladu sa već naprijed navedenim, tužitelj je postavljeni zahtjev temeljio i na dosjelosti kao načinu stjecanja prava vlasništva, tvrdeći da je prijepor, zajedno sa nespornim dijelom (čk.br.394/3) na kojem je i upisan kao vlasnik, kupio još 1987. godine, da mu ga je prodavatelj (ČI) tada i predao u posjed te da se od tada pa sve do danas nalazi u mirnom, nesmetanom, neosporavanom posjedu. Dakle, tužitelj je tvrdio da se u posjedu prijepora nalazi od 1987. godine te da je taj posjed zakonit jer je stečen kupnjom, da je istinit jer mu je predan od strane prodavatelja, i da je pošten jer mu ni od koga nije osporavan.

4. Iz rješidbe višeg suda proizlazi da je za izvođenje pravilnog zaključka o tome da li tužiteljev posjed ima potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a sve to u smislu odredbe čl.159. i čl.160. te u smislu odredbe čl.18. ZVDSP, bilo potrebno izvesti sve one dokaze koje su tužitelj, ali i 1. tužena, predložili već u tužbi te odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a kako bi se raspravila sporna pitanja o stjecanju i nekretnine tužitelja i nekretnine 1. tužene te njenog supruga od ranijih vlasnika, tj. kada i od koga su nekretnine kupili, što su točno kupili te što im je kao kupljeno predano u posjed od strane prodavatelja, kada i tko je postavio sporni lanac na metalnim stupovima, tko je i kada posadio sada postojeću živicu do koje stranke posjeduju svaka svoju nekretninu te u svezi sa navedenim kako su stranke uživale svoje nekretnine.

Nadalje, viši sud navodi da je nedostatke pri određivanju (identificiranju) prijepora potrebno otkloniti dopunom mjerničkog vještačenja, tako da vještak, prema pokazivanju stranaka na licu mjesta, precizno identificira i označi prijepor točkama na svim njegovim stranama, te da izračuna njegovu točnu površinu.

5. U ponovljenom postupku sud je odredio dopunu mjerničkog vještačenja sa zadaćom da vještak precizno identificira i označi prijepor točkama na svim njegovim stranama, te da izračuna njegovu točnu površinu budući da iz prijašnjeg nalaza i mišljenja vještak nije na izvjestan način utvrdio da li prijeporna površina, prema stanju granica katastarskih čestica u katastarskim mapama, čini dio čestice tuženih (kč. br. [katastarska čestica]) ili je dio čestice tužitelja (kč. br. [katastarska čestica]), kao i da se izjasni gdje se nalazi granica navedenih čestica prema stanju katastarske mape, odnosno da li se ta granica podudara sa fizički postojećom granicom na licu mjesta u vidu razapetog lanca na metalnim stupovima, odnosno da li prijepor čini sastavni dio kč. br. [katastarska čestica] ili dio kč. br. [katastarska čestica].

6. Iz dopunskog nalaza geodetskog vještaka proizlazi da je sukladno izvršenom pokazivanju tužitelja i tuženih na očevidu održanom dana 12.7.2019. godine izrađena skica lica mjesta, koja je kao prilog 8 bila sastavni dio Nalaza izrađenog za potrebe spisa poslovni broj P-6730/15. Predmetna skica nalazi se i u privitku ove dopune nalaza (prilog 1). Na skici lica mjesta uočena je pogreška upisane godine izrade skice lice mjesta, gdje stoji veljača 2017. godine, dok bi ispravno bilo veljača 2020. godine. Stoga u skici lica mjesta priloženoj ovoj dopuni nalaza stoji studeni 2024. godine sa podacima mjerenja iz siječnja 2020. godine, kada je terenska izmjera i obavljena. No, kako je u međuvremenu izrađen geodetski elaborat u svrhu evidentiranja kuće tužitelja, preuzeti su novi podaci sa OSS sustava. U izradi je i geodetski elaborat evidentiranja kuće tuženih, no do trenutka izrade ove dopune nalaza još nije proveden. Na skici lica mjesta iz spisa poslovni broj P-6730/15 (prilog 8), točkama 1, 2, 3, 4, 5 i 6 označeno je pokazivanje međe 1-tužene. Crvenim linijama spojene su pokazane točke sa upisanom duljinom između svake točke. Dodatno je sada, u skici lica mjesta (prilog 1) plavom bojom označeno pokazivanje međe po tužitelju, odnosno željezni lanac. Kako nije pokazano do kuda se proteže međa između parcela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], plavom bojom označen je lanac u cijelosti. Ta je međna linija na skici lica mjesta, osim plavom bojom, označena i slovima A-B-C-D-E-F-G, odnosno označen je cijeli lanac. 2-tuženi se slaže sa međom koju čini željezni lanac.

Zadaća vještaku u spisu poslovni broj P-6730/2015 bila je identifikacija prijepora, a što je u potpunosti izvršeno.

No, kako bi vještak ispunio zadaću određenu navedenim rješenjima u smislu da se izračuna površina prijepora, što je zapravo sporna međašna površina budući da pokazuje razliku u pokazivanju tijeka međe tužitelja i 1-tužene, a ovaj postupak nije postupak uređenja međe, to treba odrediti liniju koja vodi od točke 1 (pokazivanje 1- tužene) do željeznog lanca (pokazivanje tužitelja). Na skici lica mjesta (prilog 1) označena je okomica od točke 1 do željeznog lanca i ta je točka označena kao 1'. Sporna površina ovako utvrđenog prijepora, koji je obilježen točkama 1-2-3-4-5-A-B- C-D-E-1'-1 iznosi P=43m2. Sporna površina na skici lica mjesta (prilog 1) označena je žutom bojom.

Sporna površina, odnosno prijepor, u Nalazu izrađenom u spisu poslovni broj P-6730/15, vrlo je jasno utvrđena. Na strani 2 Nalaza stoji: ...“Fizička međa između nekretnina tužitelja i tuženih postoji, vidljiva je, a čini je debeli željezni lanac koji je rastegnut između željeznih stupova.“

Dalje, na strani 6 stoji: ...“U ovom slučaju imamo željezni lanac postavljen na željezne stupove unutar živice širine do jednog metra, a kao međa označena već 1995. godine na skici premjeravanja broj 927.“

U Zaključku Nalaza, također na strani 6, stoji: ...“Temeljem arhivske dokumentacije, stanja u spisu i obavljene geodetske izmjere, smatram da je željezni lanac postavljen na željezne stupove, međa između nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].“

Iz svega navedenoga više je nego jasno da je vještak, u Nalazu izrađenom za potrebe spisa poslovni broj P-6730/15, precizno i konkretno utvrdio gdje se nalazi:

1. prijepor

2. međa između parcela tužitelja i tuženih.

Uz to, iako su tuženici suvlasnici na parceli k. č. [katastarska čestica]-tužena osporava među između parcela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], iako njezin dio suvlasništva ne graniči sa parcelom tužitelja, dok 2-tuženik čiji dio zapravo graniči sa parcelom tužitelja, tu među ne osporava.

Granica parcela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], je željezni lanac na metalnim stupovima. Pokazani prijepor, sada nazvan spornom površinom, u cijelosti se nalazi na parceli k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Stranke nisu imale primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje geodetskog vještaka te je sukladno istom tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 11. veljače 2025. na način pobliže opisan u toč. I. izreke ove presude.

8. U ponovljenom postupku saslušan je tužitelj i 2.tuženik te svjedoci LI, ZIĐ dok je punomoćnik 1.tužene odustao od dokaznog prijedloga njezinim saslušanjem.

9. Tužitelj je ustrajao kod svog iskaza kojeg sam danog pred ovim sudom uz dodatak da je neposredni svjedok kupnje ovog terena od Andre Kraljića 1987. Ovu česticu br. 394/2 da su on i Z kupili svaki dio i da je bila oznake voćnjak i oranica s time da je on kupio nešto veći, a suprug 1. tužene nešto manji dio pa je stoga i manje platio. Već tada da je bio suhozid dužine 8-10 metara koji je suhozid bio međa između te dvije parcele čiji se ostaci vide i sada od ceste prema unutra, a drugi dio suhozida da su radnici pobacali u temelje objekta. U posjed da su stupili odmah i to pok. ZIĐ je dosta intenzivno radio na način da je kosio, redio teren i puno češće i dolazio tamo. Po cijeloj dužini od 60 m da su HI i on zabili kolce i kolčiće koji su ostali do danas, a on da tu ogradu održava već 38 godina. Isto tako u dogovoru s GI, odmah iza 1987. on da je na početku postavio metalne stupiće s lancem i HI je na to pristao i onda je posadio živicu. On da je u posjedu svog dijela sve do danas na isti način, a na dijelu od HI dolazilo je do promjena od početnog stanja, a o čemu svjedokinja ZIĐ, kćer pokojnog GI i 1. tužene da nije iskazivala. Naime ona da je dala općini 60 m2 za put kako bi jedna čestica imala prilazni put i da bi se mogla prodati, a pola je prodala susjedima iz Bosne tako da je njoj ostalo manje od pola, a kada je 2. tuženiku prodala polovicu, onda da joj je praktički ostala ¼. ZIĐ da je imala punomoć svoje mame NI i kada su prodavali i ona i njezin brat N da su točno pokazali na terenu međe.

10. Drugotuženik se u cijelosti suglasio s iskazom svog oca, u kojem navodi da je kupio taj dio parcele od ZIĐ 2012. i da ga od tada uživa sve do danas s time da je živica s metalnim stupićima i lancem međa. Iskazuje da međa ni u jednom dijelu nije bila sporna i da se točno znalo što on kupuje.

11. Iz iskaza svjedokinje LI proizlazi da je ona u kupovini ove parcele sudjelovala od samog početka sa svojim suprugom. Njima da je prodavatelj Andre Kraljić 1987. kao i A prodao parcele, da su izašli na teren, da im je pokazana parcelu i međa koju je predstavljala gromača koja je postojala između tih dviju parcela, a postoji i dan danas. Oni da su s pok. suprugom NI, HI, odmah zabili stupiće jer se radi o međi dužine cca 60 m i na taj način da su koristili svo vrijeme svoje parcele i svatko je kosio i uređivao svoj dio te nije bilo nikakvih problema. Poslije da je posađena i živica u produžetku gromače kao i između stupića. Zajedno s pok. HI i sukladno dogovoru s njima postavljen je i lanac na metalnim stupićima. Navodi da je postojala gromača od ceste i dio gromače na koju se nastavlja živica između koje su stupići i lanac. U kupoprodaji ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], odgovara da je imala punomoć svoga sina, ovdje 2.tuženika i da su to prodavala djeca pok. HI, sin N i kćer ZIĐ. Prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora da im nije bila poznata razlika u površini čestice, da su svi obišli teren, obišli međe, složili se sa svime, isplatili cijenu, dobili ključeve kuće i stupili u posjed i kuće i okućnice. Tužitelj da je vlasništvo k. č. [katastarska čestica] stekao 1987.

12. Iz iskaza svjedokinje NIĐ proizlazi da je ona bila u dobi od 18 godina i studirala u Zagrebu kada je 1987. kupljena ova parcela. Povremeno da je dolazila ljeti, i zna da su se tata i mama družili s obitelji LI te je moj otac u gospodina LI imao veliko povjerenje. Pok. otac da je 1993. otišao u rat, odnosno od početka je bio u ratu, a tada je umro kao zapovjednik koordinacije u gradu [adresa]. Ponovno da se vratila na Krk u proljeće 1994. i tada je bio postavljen lanac između njihove zemlje i gospodina LI. To da je postavljeno jednostrano i da je prvotno mislila da je postavljeno na pravo mjesto, a počela je sumnjati u to kada je jedan dio zemljišta prodan AI te kada je geodet gospodin H izašao na teren i rekao da apsolutno nije na dobrom mjestu već da je 2,20 m pomaknuta prema njima, a to da su čuli gospodin AI, njegova supruga, geodet i ona. Postavljanje stupića da nije vidjela. Navodi da se ne sjeća te gromače jer se u to vrijeme dolazila kupati u moru. Navodi da prilikom prodaje nisu pokazivane međe već čestica, a geodet H, kojeg je ona angažirala, da je došao na teren nakon potpisivanja ugovora i isplate sredstava.

13. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da potpuno izvjesno proizlazi da je posjed tužitelja s jeden strane, unutar kojeg se nalazi i prijepor, i posjed tuženih s druge strane, dulji niz godina razgraničen živicom širine do jednog metra po čijoj sredini je, kao međašna oznaka, razapet lanac na metalnim stupovima, za koji tužitelj i tvrdi da predstavlja stvarnu među do koje je on uživao i posjedovao prijepor, i to od momenta kada mu je isti predan 1987. godine od strane prodavatelja ŽI kao sastavni dio kupljene nekretnine, a da mu 1. tužena i njen suprug nikada nisu sporili takav posjed. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, 2. tuženika i svjedokinje LI, dok svjedokinja AIĐ nema neposrednih saznanja o kupnji budući je ista u to vrijeme studirala u Zagrebu, a i sama potvrđuje da su tužitelj i njezin pok. otac HI bili u prijateljskom odnosu i imali međusobno povjerenje, pa je životno i logično da su prilikom kupnje zajedno s prodavateljem ČI izašli na teren, da im je pokazana parcela i međa koju je predstavljala gromača između tih dviju parcela, a što je sud utvrdio i prilikom očevida te da su dogovorno postavljeni stupići, lanac i posađena živica. U posjed su oboje stupili odmah po kupnji te je tužitelj u nesmetanom posjedu svog dijela sve do danas dok je na dijelu 1. tužene dolazilo do promjena od početnog stanja, te sud ne poklanja vjeru dijelu iskazu NIĐ da je lanac postavljen jednostrano i da prilikom prodaje nisu pokazane međe već samo čestica.

14. Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) propisuje da dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Posjed samostalnog posjednika da bi mogao biti osnova dosjedanja, mora biti zakonit, istinit i pošten.

U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da su na strani tužitelja ispunjene sve pretpostavke budući se isti nalazi u posjedu prijepora od 1987., da je posjed zakonit jer je stečen kupnjom, da je istinit jer mu je predan od strane prodavatelja i da je pošten jer mu ni od koga nije osporavan.

Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR, sastav podneska od 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastav žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištima 15.03.2017., 7.06.2017., 14.09.2018., svaki u iznosu od 100,00 EUR, pristup ročištima 10.04.2017., 12.07.2019., 6.10.2020., 12.01.2021., 9.02.2021., 7.12.2021., 2.02.2022., 13.04.2023., 13.11.2024., 12.02.2025., 2.07.2025. i 9.09.2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 837,50 EUR, trošak očevida i vještačenja u iznosu od 1075,59 EUR, pristojba na tužbu i na presudu, svaka u iznosu od 53,09 EUR, pristojba na žalbu u iznosu od 106,18 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 5.475,45 EUR.

U Rijeci, 24. listopada 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1. tuženice

- 2. tuženiku