REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-104/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884 kojeg zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak, Miletić i Partneri, Zagreb, Vlaška 84/4, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju KVF, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak, Zagreb, Ivana Lučića 2A od 2. travnja 2024., posl. broj Ovrv- 19309/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1267/2024) u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 991,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2024. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak, Zagreb, Ivana Lučića 2A od 2. travnja 2024., posl. broj Ovrv-19309/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1267/2024) u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 221,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 729,64 EUR, kao i zatezne kamate koje na iznos troška postupka od 175,00 EUR teku od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 289,11 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak, Zagreb, Ivana Lučića 2a od 2. travnja 2024., posl. broj Ovrv-19309/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-267/2024) nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2025., posl. broj Povrv-104/2025 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru osporava tužiteljevo potraživanje te navodi da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi da je 3. travnja 2002. tuženik s društvom Montmontaža d.d. sklopio Ugovor kojim su regulirani uzajamni odnosi. Člankom 4. stavak 3. predmetnog ugovora je određeno da sve naknade, rizike i obaveze, uključujući obvezu održavanja, plaćanja režija i sl. za cijelo vrijeme trajanja posjeda lokala od strane HRT-a snosi Montmontaža d.d. Stoga, tuženik nije bio obvezan plaćati račune tužitelju na ime pričuve. Ističe da je prijašnji upravitelj zgrade sve račune dostavljao isključivo na adresu društva Montmontaža d.d. te da su isti bili uredno podmireni. Navodi da se tuženik više puta obraćao tužitelju kao upravitelju zgrade te da je isti obaviješten o pravnom odnosu tuženika i društva Montmontaža d.d.

3. U daljnjem tijeku postupka nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 1. travnja 2025. očitovao na navode iz prigovara te naveo da su navodi tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi neosnovani s obzirom da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u predmetnoj zgradi, a samim time i obveznik podmirenja iznosa pričuve, sve sukladno odredbi članka 380. Zakona o vlasništvu, a temeljem Ugovora o upravljanju i Međuvlasničkog ugovora. Tužitelj ističe da eventualni odnosi vlasnika nekretnine s trećim osobama nisu stvar upravitelja koji je dužan od suvlasnika naplaćivati pričuvu.

4. Tuženik je u podnesku od 17. travnja 2025. naveo da ističe prigovor promašene aktivne legitimacije s obzirom da se tužitelj legitimirao kao upravitelj stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika na adresi [adresa], a da je predmet spora neplaćeni računi za pričuvu za stan koji se nalazi na adresi [adresa]. Nadalje navodi da ostaje kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije te ističe da je tuženik upisan kao zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine: - red.br. 2 - suvlasnički dio nekretnine sa određenim omjerom, etažno vlasništvo, (E-2), kuća br. 213, Ilica i kuća br. 3 [adresa], (uključujući suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade), koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, z. k. uložak: [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb, te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), što u naravi predstavlja 2-sobni stan tipa Cank1-2S- 2K-BS1 na II (drugom) katu površine 69,18 čm u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište S1 u podrumu, površine 1,25 čm. Međutim, predmetni stan je temeljem ugovora br. 33-98/c kupila pravna osoba Dramont d.o.o. Pravna osoba Dramont d.o.o. je imala sve uvjete da izvrši prijenos prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim i drugim knjigama te je izvanknjižni vlasnik nekretnine. Slijedom gore navedenog, kao i slijedom navoda tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, razvidno je da tuženik nije bio obvezan plaćati račune tužitelja na ime pričuve.

5. Tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2025. naveo da je omaškom dostavio pogrešan Ugovor o upravljanju i Međuvlasnički ugovor ([adresa] umjesto [adresa]) te je stoga u privitku podneska dostavio Ugovor o upravljanju i Međuvlasnički ugovor za adresu [adresa]. S tim u vezi, tužitelj navodi kako tuženik niti ne osporava da bi bio vlasnik predmetne nekretnine na adresi [adresa]. U odnosu na novo izjavljeni prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na kupca predmetne nekretnine, društvo Dramont d.o.o., tužitelj ukazuje kako je ovdje tuženik, a što i sam navodi, upisan kao vlasnik nekretnine za dugovanje koje pričuve je predmetni postupak pokrenut te je kao vlasnik nekretnine ujedno i obveznik podmirenja pričuve za istu. Činjenica da se navodni kupac nekretnine nije upisao kao vlasnik, predstavlja odnos ovdje tuženika i navedenog kupca u smislu regresne odgovornosti kupca prema ovdje tuženiku, ali isti odnos nije od utjecaja na predmetni postupka.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje priležu spisu i to: e-mail korespondencija (list 20-23 spisa), Ugovor 1691/95 o ustupanju ugovornih prava i obveza (list 24-26 spisa), ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza (list 27-30 spisa), suinvestitorski ugovor o zajedničkom financiranju i izgradnji stambeno- poslovnih objekata u Zagrebu na lokaciji [adresa] (list 31-34 spisa), ugovor od 3. travnja 2002. (list 35-37 spisa), dopis od 15. listopada 2015. (list 38 spisa),

Međuvlasnički ugovor od 3. siječnja 2001. s popisom suvlasnika (list 57-64 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (list 65-71 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 91-92 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 93-94 spisa), e-mail korespondencija (list 95-96 spisa), ugovor broj 33-98/C (list 97-103 spisa), e-mail korespondencija (list 105-109 spisa), dopis od 12. lipnja 2015. (list 111-114 spisa), ugovor broj 1691/95. o ustupanju ugovornih prava i obveza (list 115-120 spisa), ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza (list 121-127 spisa), suinvestitorski ugovor o zajedničkom financiranju i izgradnji stambeno- poslovnih objekata u Zagrebu na lokaciji [adresa] (list 129-136 spisa), ugovor od 3. travnja 2002. (list 137-142 spisa), dopis od 15. listopada 2015. (list 143 spisa), ugovor broj 19-97/C (list 145-152 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 1. veljače 2005. (list 155-160 spisa), Međuvlasnički ugovor od 1. veljače 2005. (list 161-165 spisa).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem iznosa od ukupno 1.202,87 EUR na ime troškova pričuve za nekretninu (stan ST-20591, površine 69,18 m2) na adresi [adresa], u razdoblju od 2021. do 2023. godine.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik 2-sobnog stana na II katu površine 69,18 m2 na adresi [adresa] te da je kao vlasnik bio upisan i u utuženom razdoblju za koje tužitelj potražuje plaćanje iznosa zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu.

10. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te visina potraživanja.

11. Iz ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (dalje u tekstu: Ugovor o upravljanju) je razvidno da je predmetni ugovor sklopljen 1. veljače 2005. između Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupani po predstavniku suvlasnika g. KV, i LIND-GRAD d.o.o. Graditeljstvo, Zagreb, Drenovačka 1. Člankom 1. ugovora o upravljanju je određeno da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] provjerili trgovačkom društvu LIND-GRAD d.o.o. upravljanje stambenom zgradom na adresi [adresa], sagrađena na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to temeljem Međuvlasničkog ugovora od 1. veljače 2005. Navedenim ugovorom određene su obveze i ovlasti upravitelja, kao i obveze i ovlasti suvlasnika. Člankom 13. Ugovora o upravljanju je određeno da se suvlasnici obvezuju mjesečno uplaćivati sredstva pričuve za poslove održavanja i naknadu upravitelju, koja je sadržana u godišnjem programu, suglasno odredbama Međuvlasničkog ugovora i odredbama ovog ugovora. Člankom 16. ugovora o upravljanju je određeno da do donošenja i usvajanja godišnjeg programa održavanja i u prijelaznom razdoblju suvlasnici će troškove upravljanja zgradom uplaćivati prema korisnoj površini stana i drugih samostalnih prostorija, primjenjujući koeficijente iz članka 12. Međuvlasničkog ugovora, i to 3,00 kn/m2 za koeficijent 1. Člankom 18. ugovora o upravljanju je određeno da se će iznos naknade iz članka 16. usklađivati početkom svake godine, ovisno o usvojenom programu rada za tu godinu, potrebnim sredstvima za izvršenje svih radova te zakonskom minimumu, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

12. Uvidom u Međuvlasnički ugovor je razvidno da su ga 1. veljače 2005. zaključili suvlasnici stambene Zgrade u [adresa], i to na temelju odredbe članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96). Člankom 1. je određeno da se tim ugovorom uređuju međusobni odnosi suvlasnika stambene zgrade. Popis zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine sadržan je u Prilogu 1. koji je sastavni dio tog ugovora. Člankom 8. Međuvlasničkog ugovora je određeno da suvlasnici povjeravaju upravljanje zgradom upravitelju LIND-GRAD d.o.o. Člankom 10. Međuvlasničkog ugovora je određeno da su suvlasnici dužni sudjelovati vlastitim sredstvima u pokriću troškova za održavanje i poboljšanje nekretnine, a člankom 11. je određeno da troškove ta održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim udjelima, u pokriću troškova označenim u Prilogu II korigiranim s koeficijentom iz članka 12. ovog ugovora, a koji proizlazi iz namjene pojedinog dijela nekretnine. Člankom 12. Međuvlasničkog ugovora navedeni su korekcijski koeficijenti, koji za stambeni prostor iznosi 1,00.

13. Uvidom u e-mail korespondenciju od 27. ožujka 2024. je razvidno da se tuženik po dipl. iur. MVF obratio tužitelju kao upravitelju stambene zgrade u [adresa] te ga obavijestio da je na nekim stanovima upisan tuženik kao vlasnik jer kupci nisu proveli upis prava vlasništva te da je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik jer je bio vlasnik zemljišta na kojem je tvrtka Montmontaža d.d. gradila objekt, prodavala stanove, davala tabularne izjave te primala novac. Također je tuženik naveo da je tužitelj sve do 2015. neplaćene fakture ispostavljao Montmontaži d.d. koja ih je i podmirivala.

14. Uvidom u dopis od 12. lipnja 2015. sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja da su različitom dokumentacijom (koja je dostavljena u privitku dopisa) regulirana međusobna prava i obveze između Hrvatske radiotelevizije i Montmontaže d.d. te da je uobičajena praksa bila da račune podmiruje Montmontaža d.d. te da računi budu adresirani na navedenu pravnu osobu.

15. Iz ugovora od 3. travnja 2002. je razvidno da je sklopljen između tuženika i pravne osobe Montmontaža d.d., Zagreb, Rakitnica 2 te da navedenim ugovorom ugovorne strane žele regulirati uzajamne odnose koji su nastali ili će nastati povodom bilo kojih zahtjeva trećih osoba prema HRT povodom ili u vezi s postojanjem materijalnih nedostataka stambenih i poslovnih jedinica u objektu [adresa], odnosno radi kašnjenja s predajom predmetnih nekretnina u posjed kupcima. Člankom 4. navedenog ugovora je određeno da sve naknade, rizike i obveze, uključujući i obvezu održavanja, plaćanja režija lokala i sl. za vrijeme cijelog trajanja posjeda lokala od strane HRT snosi Montmontaža.

16. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj kat. čestice [katastarska čestica] je razvidno da je tuženik upisan kao vlasnik suvlasničkog dijela 2,52/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), 2-sobni stan tipa CANK1-2S-2K-BS1 na II (drugom) katu površine 69,18 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište S1 u podrumu, površine 1,25 čm.

17. Uvidom u ugovor br. 33-98/C je razvidno da je sklopljen između tuženika kao prodavatelja te pravne osobe DRAMONT d.o.o., kao kupca. Predmet ugovora je kupoprodaja suvlsničkog dijela zemljišta koji će nakon što objekt bude izgrađen biti neodvojivo i trajno povezan s pravom vlasništva posebnog dijela – stana i spremišta. Člankom 2. Ugovora je određeni da se suvlasnički dio pripasti kupcu u vlasništvo te će nakon što izgradnja stambeno poslovnog prostora bude dovršena, u naravi predstavljati 2 (dvosobni) stan sa spremištem. Ukupna površina stana je 68,28 čm, stan se nalazi na drugom katu, a površina spremišta je 1,79 čm.

18. Tuženik je u podnesku od 17. travnja 2025. istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije s obzirom da se tužitelj legitimirao kao upravitelj stambene zgrade u ime i za račun suvlasnika na lokaciji, zgrada/ulaz [adresa] dok su predmet spora, u ovom predmetu, neplaćeni računi za pričuvu za stan koji se nalazi na adresi [adresa].

19. U podnesku od 5. lipnja 2025. tužitelj je naveo da je omaškom dostavio pogrešan Ugovor o upravljanju i Međuvlasnički ugovor te u privitku navedenog podneska dostavlja Ugovor o upravljanju i Međuvlasnički ugovor za nekretninu na adresi [adresa].

20. Odredbom članka 93. Stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/02, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje; ZVDSP) je propisano da upravitelj, bilo postavljen od suvlasnika ili suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Prema tome, upravitelj zgrade u sudskim postupcima ne mora biti isključivo u procesnoj ulozi zastupnika suvlasnika, već može biti i tužitelj.

21. Stoga, tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz činjenice što je on upravitelj zgrade na adresi [adresa] te je kao upravitelj ovlašten poduzimati sve radnje, pa i pokretanje sudskih postupaka, kako bi se ostvarili interesi suvlasnika u održavanju zgrade. To također podrazumijeva ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate pričuve i drugih naknada koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora, a koja sredstva se uplaćuju na poseban račun otvoren u tu svrhu.

22. Nadalje, iz odredaba članka 89. i članka 90. ZVDSP-a jasno proizlazi da je obveza plaćati doprinose za zajedničku pričuvu obveza svih suvlasnika stambene zgrade.

23. Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine, kao i doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. (članak 89. stavci 1. i 2. ZVDSP).

24. Zajedničku pričuvu sačinjavaju novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, a njena visina utvrđuje se međuvlasničkim ugovorom (članak 90. stavak 2. i članak 375. ZVDSP-a).

25. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22, 155/22, 127/24), zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišnih knjiga uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava; prema stavku 2. – smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta; prema stavku 3. – stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

26. Sud napominje da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik tek dopisom od 27. svibnja 2024., odnosno nakon pokretanja ovog parničnog postupka, obavijestio tužitelja kako je stanje u zemljišnim knjigama neažurno i neusklađeno sa stvarnim stanjem jer da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine s obzirom da kupci nisu proveli upis prava vlasništva.

27. Obveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz činjenice vlasništva tuženika koja je nesporno upisano u zemljišne knjige u vrijeme nastanka obveze plaćanja pričuve. Stoga, činjenica sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine s trećom osobom nije relevantna prilikom utvrđenja obveznika plaćanja zajedničke pričuve. Naime, samim sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine treća osoba nije postala vlasnikom predmetne nekretnine, već je eventualno stekla titulus, dok je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla (ugovora o kupoprodaji) potreban i modus, odnosno uknjižba u zemljišnu knjigu (članak 120. stavak 1. i 3. ZVDSP-a). Stoga, na temelju pravnog posla vlasništvo se može steći isključivo uknjižbom tog prava.

28. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, tuženik je nedvojbeno vlasnik nekretnine – 2-sobni stan tipa CANK1-2S-2K-BS1 na II katu, površine 69,18 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište u podrumu površine 1,25 čm, a za koju tužitelj u ovom postupku potražuje plaćanje utuženog iznosa na ime zajedničke pričuve. Sama činjenica što tuženik eventualno nije posjednik ili korisnik predmetne nekretnine ne utječe na njegovu obvezu kao vlasnika nekretnine da podmiruje iznose na ime zajedničke pričuve.

29. Također, ugovor sklopljen između tuženika i trećega (MONTMONTAŽA d.d.) kojim međusobno reguliraju prava i obveze ne utječu na pravo tužitelja da kao upravitelj naplaćuje iznos zajedničke pričuve od vlasnika nekretnine. Naime, kao što je prethodno navedeno, prema odredbi članka 89. stavak 1. ZVDSB-a troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Odnosno, obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza vlasnika nekretnine, a eventalni odnosi između vlasnika nekretnine i treće osobe ne mogu utjecati na zakonsku obvezu vlasnika za podmirenje iznosa zajedničke pričuve.

30. Slijedom svega navedenoga, s obzirom da je u utuženom razdoblju tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine, to je primjenom odredbe članka 89. stavak 1. ZVDSP-a dužan snositi troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

31. U odnosu na visinu potraživanja tužitelj je na ročištu održanom 18. rujna 2025. naveo da se iznosi potraživanja s datumom dospijeća 1. prosinca 2021., 1. prosinca 2022. te 1. prosinca 2023. odnose na godišnje obračunate iznose neplaćene pričuve do kojih je tužitelj došao množenjem upisane površine stana s iznosom pričuve po kvadratnom metru, a kako je to navedeno u Međuvlasničkom ugovoru i Ugovorom o upravljanju nekretninom. U odnosu na utuženi iznos od 32,51 EUR s datumom dospijeća 20. veljače 2024. tužitelj je istaknuo da se taj iznos odnosi na način prikaza dugovanja sukladno novom računalnom sustavu uslijed promjene kune u euro.

32. Člankom 16. Ugovora o upravljanju je određeno da će se troškovi upravljanja zgradom uplaćivati prema korisnoj površini stana i drugih samostalnih prostorija, primjenjujući koeficijente iz članka 12. Međuvlasničkog ugovora, i to 3,00 kn/m2 za koeficijent 1.

33. Nekretnina za koju je tuženik obveznik plaćanja pričuve predstavlja stan površine 69,18 m2. Sukladno članku 12. Međuvlasničkog ugovora za izračun visine zajedničke pričuve primjenjuje se korektivni koeficijent, i to za stambeni prostor 1,00.

34. Iz stanja spisa ne proizlazi (niti su to stranke u postupku tvrdile) da su suvlasnici odredili drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi.

35. Stoga, za izračun mjesečnog iznosa zajedničke pričuve primjenjuje se matematička formula množenja površine predmetne nekretnine 69,18 m2 x koeficijent 1,00 x 3,00 kn.

36. Slijedom navedenog, mjesečni iznos zajedničke pričuve je 207,54 kn, odnosno godišnje 2.490,48 kn.

37. S obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj prilikom preračunavanja koristi se fiksni tečaj konverzije koji iznosi 7,53450 kn za 1,00 EUR, a koji je utvrdilo Vijeće Europske unije.

38. Slijedom svega navedenoga, godišnji iznos zajedničke pričuve koje je tuženik dužan podmiriti za predmetnu nekretninu iznosi 330,54 EUR.

39. U preostalom utuženom iznosu obračunate godišnje pričuve (tužitelj je utužio iznos od 390,12 EUR), zahtjev tužitelja je neosnovan s obzirom da tako obračunata visina zajedničke pričuve ne proizlazi iz dokumentacije u spisu.

40. Također, sud je ocijenio neosnovanim potraživanje tužitelj u iznosu od 32,51 EUR, a za koje je tužitelj naveo da se odnosi na način prikaza dugovanja sukladno novom računalnom sustavu uslijed promjene kune u euro. Naime, navedeno potraživanje u osnovi i visini tužitelj ničim nije dokazao, niti postojanje takvog potraživanja proizlazi iz isparava koje je tužitelj dostavio u spis.

41. Slijedom svega navedenoga, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 991,62 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu održan platni nalog na snazi. Preostali dio tužiteljeva zahtjeva je odbijen te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

42. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/1., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Zatezna kamata pripadala bi tužitelju od prvog dana nakon dospijeća pa do namirenja. Međutim, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio zateznu kamatu na cjelokupni utuženi iznos tekuću od 21. veljače 2024. do isplate, pa je stoga o tijeku zatezne kamate odlučeno u skladu s člankom 2. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u sporu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta u spora u trenutku poduzimanja radnje.

45. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u iznosu od 991,62 EUR, dok je odbijen u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 211,25 EUR. Slijedom navedenoga proizlazi da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 86,44 %, dok je posljedično tuženik uspio u omjeru od 13,56 %.

46. Budući da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, to isti ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno 78,88% ukupno priznatih troškova.

47. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife) te trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik).

48. Također, tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav podnesaka od 1. travnja 2025. i 5. lipnja 2025., i to za svaki u iznosu 150,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 187,50 EUR te za zastupanje na ročištima održanima 9. lipnja 2025. i 18. rujna 2025. (Tbr. 9./1. Tarife), i to za svako u iznosu 150,00 EUR što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 187,50 EUR.

49. Stoga, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 925,00 EUR.

50. S obzirom na to da tužitelj ima pravo na 77,88 % ukupno priznatih troškova, pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 729,64 EUR.

51. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.

52. Stoga, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos troška od 175,00 EUR (a koji se odnosi na trošak ovršnog postupka), tekuće od dana donošenja presude dok tužitelj nije zatražio zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka.

53. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

54. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući da na isto nije ni pristupio. Također, tužitelju nije priznat trošak po osnovi sudske pristojbe s obzirom da tužitelj nije u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZPP-a određeno naveo i specificirao za koju sudsku pristojbu traži naknadu, niti u kojem iznosu.

55. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom zatraženom dijelu te je odlučeno kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2.,

4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.