1

Poslovni broj: UsI-1136/22-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: R. D. iz Z., zastupan po opunomoćenici Z. Ž., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Z., radi poništavanja rješenja, 27. rujna 2023. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 371-06/22-01/42, URBROJ: 522-4/2-2-22-2 od 18. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje kojim mu je kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu (HRVI) odbijen zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za poboljšanje uvjeta stanovanja u stanu u Z. od 18,10 m2.

U upravnom postupku je tužiteljev zahtjev odbijen s obrazloženjem da je utvrđeno kako je 2018. godine prodao svoj drugi stan na adresi u Z. od 56,03 m2, što je bio odgovarajući stan za njega i njegovu izvanbračnu suprugu.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na to da je doveden u neravnopravan položaj s drugim braniteljima. Navodi da je u proceduri još od 2002. godine te da je sada zbog potresa smješten u hostelu A. Ističe da je stan kojim je raspolagao samo formalno bio upisan na njega, jer se sa svojim sestrama dogovorio o prodaji tog stana i o međusobnoj raspodjeli kupoprodajne cijene, iz čega proizlazi da je taj stan faktično bio u suvlasništvu njega i njegovih sestara. Navodi da se još prilikom stjecanja tog drugog stana sa svojim sestrama dogovorio o tome da se stan upiše na njega. Navodi da je nelogično da živi u manjem stanu od 18 m2 dok u vlasništvu ima veći stan od 56 m2.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iako tužitelj navodi da je u proceduri još od 2002. godine, konkretna upravna stvar je započela 16. veljače 2022. godine, kada je tužitelj kao HRVI podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za poboljšanje uvjeta stanovanja u stanu u Z., od 18,10 m2.

Na temelju čl. 84. st. 1.c) Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje predstavlja otuđenje odgovarajućeg stana ili kuće nakon početka Domovinskog rata, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi. Na temelju čl. 90. st. 1.b) ZHB-a odgovarajući stan u konkretnom slučaju predstavlja stan od 45 m2, s obzirom na nespornu činjenicu da kućanstvo tužitelja čine on i njegova izvanbračna supruga.

Nesporno je da je tužitelj 2018. godine otuđio (prodao) drugi stan, na kojem je bio uknjižen kao vlasnik u cijelosti (1/1), a radi se o stanu u Z., od 56,03 m2. U tom smislu se doista radi o otuđenju drugog odgovarajućeg stana, što predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje u smislu čl. 84. st. 1.c) ZHB-a.

Neosnovano tužitelj ukazuje na to da bi se radilo o stanu koji bi bio u faktičnom suvlasništvu njega i njegovih sestara.

Iz povijesnog vlasničkog lista za sporni stan proizlazi da je tužitelj uknjižen kao njegov vlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 1996. godine i na temelju ugovora o darovanju nekretnine iz 2010. godine. Iz navedenog slijedi da je tužitelj bio uknjižen u cijelosti kao vlasnik spornog stana na temelju dobrovoljnih raspoložbi njegovih sestara, što proizlazi i iz navoda samog tužitelja na raspravnom ročištu i u njegovoj ovjerenoj izjavi od 13. listopada 2020. godine, o tome da je stan uknjižen na njegovo ime u dogovoru s njegovim sestrama.

Dogovoran upis uknjižbe prava vlasništva spornog stana na tužitelja u cijelosti predstavlja slobodno, dobrovoljno raspolaganje nekretninom tužiteljevih sestara u korist tužitelja, iz čega proizlazi da je tužiteljev upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi bio i u skladu s prethodno postignutim sporazumom o ustupu prava vlasništva tužiteljevih sestara na tužitelja. Stoga je formalni upis uknjižbe tužiteljevog vlasništva bio u skladu i sa stvarnim tužiteljevim vlasništvom stana u Z., od 56,03 m2.

Zbog svega navedenog sud ne može prihvatiti tužiteljeve navode o suvlasništvu njegovih sestara na spornom stanu, a naknadna raspodjela prodajne cijene tog stana između tužitelja i njegovih sestara stoga opet predstavlja dobrovoljno i slobodno tužiteljevo raspolaganje kupoprodajnom cijenom (koja mu je pravno pripadala u cijelosti), baš kao što je slobodna bila i njegova odluka da živi u manjem umjesto u većem stanu koji ima u vlasništvu.

Zbog svega navedenog tužitelj nije doveden u neravnopravan položaj s drugim braniteljima, jer je osporavana odluka donesena u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i s relevantnim odredbama ZHB-a.

Tužiteljev navod da se zbog potresa još uvijek nalazi u hostelu A. nije od značaja za rješavanje ove pravne stvari, jer se njegova prava na obnovu stana u Z., mogu ostvarivati u drugom postupku i na temelju Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (NN 21/23); osim toga, tužitelj u tužbi kao svoju adresu navodi Z., J. Ž. 5, a ne adresu hostela A.

Zbog svega navedenog sud utvrđuje da je osporavano rješenje u cijelosti pravilno i zakonito pa je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen.

U Zagrebu, 27. rujna 2023. godine.

       Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.