Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2229/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., Split, Mike Tripala 6, OIB:17418170125 zastupano po punomoćniku Ivi Zenku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mikulić&Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-664/2024-6 od 14. travnja 2025., 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-664/2024-6 od 14. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom prvostupanjski sud održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Matijane Paradžik broj Ovrv- 371/2023 od 25. travnja 2024., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 91,98 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2021. pa do isplate u roku od 8 dana (točka I. izreke), te da mu nadoknadi trošak postupka u iznosu od 169,90 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana, dok je zahtjev za više zatražen iznos troškova odbijen kao neosnovan (točka II. izreke)
2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/2., dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da odbaci tužbu i obveže tuženika na plaćanje troškova.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 91,98 eura koji potražuje od tužitelja na ime doprinosa zajedničkoj pričuvi za zgradu u [adresa], i to za razdoblje 01.siječnja 2021.do 31.prosinca 2021.
5. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je predmetna zgrada na adresi [adresa] upisana kao čest. zem. [katastarska čestica]/ZGR, kuća, povr.127m2, dvor 161m2, te je u listu B upisano 10 etaža, svaka upisana kao '' suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- broj), sa opisom svake pojedine etaže, pri čemu su neke etaže upisane sa površinom, ali ne sve, dok je tuženik upisan kao suvlasnik s neodređenim dijelom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) opisan kao dvoetažni stambeni prostor sveukupne netto površine 108,44 m2
- da je iz zemljišnoknjižnog uloška br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] razvidno da na zgradi u [adresa], iako su upisane i popisane etaže, nije uspostavljeno etažno vlasništvo
- da za utuženo razdoblje ne postoji međuvlasnički ugovor obzirom da je tužitelj priložio ispravu ''Međuvlasnički ugovor'' od 10.veljače 2014. a isti nije potpisan od strane potrebne natpolovične većine, slijedom čega isti nije ni sklopljen
- da je Grad Split osnovao trgovačko društvo Stano-uprava d.o.o., Split, između ostalog, i za upravljanje i održavanje stambenih zgrada za koje nije sklopljen međuvlasnički ugovor
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je održao na snazi navedeni platni nalog u cijelosti, temeljem utvrđenja da nepostojanje valjanog međuvlasničkog ugovora ne isključuje obvezu plaćanja pričuve jer ta obveza proizlazi izravno iz zakona i to članka 380. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15., dalje ZV). Visinu minimalne pričuve sud je izračunao primjenom zakonskog kriterija (0,54 % vrijednosti posebnog dijela godišnje, prema etalonskoj cijeni građenja) te utvrdio da iznos koji je tužitelj potraživao ne prelazi taj zakonski minimum. Sa navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
10. Kako se u konkretnom slučaju radi o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine nije utvrđena, odnosno u kojoj međusobni odnosi suvlasnika jošnisu uređeni sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, prema odredbi članka 274. stavak 1. ZV-a, primjenjuju se odredbe članaka 374. do 387. ZV-a
11. Odredbom članka 380.ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, i to najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti posebnog dijela godišnje. Za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve mjerodavan je podatak o etalonskoj cijeni građenja, isti objavljuje u Narodnim novinama Ministarstvo državne imovine, prostornog uređenja i graditeljstva, a za 2021. (NN 59/20 za period od 20.svibnja.2020.do 28. prosinca 2022.) iznosi 6.800,00 kn po m² korisne površine stana, dakle 902,51 EUR/m2.
12. Stoga kada suvlasnici na valjan način, međuvlasničkim ugovorom, ne utvrde visinu doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu, obvezni su plaćati zakonom propisani minimum u smislu citirane odredbe članka 380. ZV-a
13. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom parametra za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu citirane odredbe članka 380. stavka 2. ZV-a izračunao iznos koji predstavlja tuženikovu zakonsku obvezu (u konkretnom slučaju 44,46 eura mjesečno) Međutim, kako je tužitelj zatražio iznos od po 57,75 kn mjesečno, koji iznos je manji od propisanog zakonskog minimuma, to je pravilno prvostupanjski sud odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, te je prihvatio zatraženi iznos kao iznos kojeg je tuženik dužan platiti za utuženo razdoblje.
14. Paušalnim žalbenim navodima tuženika kojima u bitnom po prvi put ističe postojanje dvostruke litispendencije, ne prilažući pritom valjane dokaze na navedenu okolnost, nije dovedena u pitanje valjanost i zakonitost pobijanog rješenja.
15. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.
16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 24. listopada 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević
