Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-837/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Umag-Umago, OIB 84097228497, Umag, G. Garibaldi 6, protiv tuženika Duška d.o.o., OIB 08368728115, Umag, ulica Pozioi 15, kojega zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, poslovni broj: P-216/2025-32 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, poslovni broj: P-216/2025-32 od 3. srpnja 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-993/2019-2 od 26. listopada 2020.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.474,27 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Ovr-993/2019-2 od 26. listopada 2020 (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 767,00 eur (točka II. izreke), a zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova je odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – odluka USRH, 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka, i to troška sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovrv-993/2019-2 od 26. listopada 2023.

6. U ovom stupnju postupka sporna je nedopuštenost ovrhe zbog osnovanosti žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – dalje: OZ).

7. Nakon što je, na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-82/2015-38 od 2. lipnja 2015. kojom je nadomješten ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u predmetu Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovrv- 993/2019 određena ovrha nalaganjem ovršeniku (ovdje tužitelju) da ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) omogući stupanje u posjed i obavljanje djelatnosti u spornom poslovnom prostoru, tužitelj je tvrdio da je nakon okončanja postupka iz kojeg potječe ovršna isprava nastupila nemogućnost ispunjenja tražbine, jer je ugovor o zakupu (kojeg je nadomjestila presuda) prestao po sili zakona na temelju odredbe članka 373. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 29/18. – dalje: ZOO).

8. Polazeći od toga da ga je tužitelj, nakon što je tuženik ishodio pravomoćnu presudu kojom je nadomješten ugovor o zakupu, obavijestio da je zbog nemogućnosti ispunjenja ugovor o zakupu prestao po sili zakona, koju obavijest je tuženik zaprimio prije pokretanja ovršnog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je uslijed prestanka ugovora o zakupu ispunjenje tražbine onemogućeno, pa da je time ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi da je parnični postupka iz kojeg potječe ovršna isprava vođen protiv tužitelja i VH, vl. obrta [obrt], a predmet spora u toj parnici bio je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zakupu koji je između tužitelja i VH sklopljen 7. svibnja 2010. te zahtjev ovdje tuženika da se tužitelju, kao zakupodavcu, naloži sklopiti s njim ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora kojeg će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

10. Među strankama nije ni sporno da je sudska presuda nadomjestila ugovor o zakupu poslovnog prostora, čime je među strankama uspostavljen ugovorni odnos.

11. Sporno je je li taj ugovor prestao po sili zakona, u smislu odredbe članka 373. ZOO.

12. Da bi ugovor prestao zbog nemogućnosti ispunjenja potrebno je da se ispune pretpostavke koje propisuje citirana odredba članka 373. ZOO. Prije svega, nemogućnost ispunjenja mora nastupiti naknadno, nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze. Nadalje, potrebno je da je do nemogućnosti ispunjenja došlo uslijed okolnosti za koje ne odgovara niti jedna stranka, s time da se mora raditi o takvim okolnostima koje dužnik u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao predvidjeti spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Zaključno, nemogućnost ispunjenja mora biti trajna i apsolutna, odnosno takva da dužnik svoju obvezu nije u stanju ispuniti i pored ulaganja svih svojih napora i sredstava.

13. U konkretnom slučaju tužitelj je u vrijeme donošenja ovršne isprave - presude kojom je nadomješten ugovor o zakupu – znao da je treća osoba u posjedu spornog prostora (treća osoba je bila i stranka postupka iz kojeg potječe ovršna isprava), pa je tužitelj mogao predvidjeti okolnosti koje sada ističe kao uzrok nemogućnosti ispunjenja ugovora (odbijanje treće osobe da mu preda posjed spornog prostora). Uostalom, nemogućnost ispunjenja u konkretnom slučaju nije trajna i apsolutna, jer tužitelj ima/imao je mogućnost poduzeti određena pravna sredstva protiv treće osobe u svrhu predaje posjeda spornog poslovnog prostora. Iako tužitelj u dopisu od 24. rujna 2018., kada tuženika obavještava o prestanku ugovora o zakupu, navodi da je poduzeo sve moguće pravne radnje da bi sporni poslovni prostor vratio u posjed i time omogućio postupanje po obvezi koja mu je nametnuta sudskom presudom kojom je između njega i tuženika nadomješten ugovor o zakupu, tužitelj nije dokazao da je i koje radnje u tom pravcu poduzeo protiv treće osobe koja se nalazi u posjedu prostora, osim što iz sadržaja spisa proizlazi da je dobrovoljno, mimo sudskog postupka, 2. srpnja 2019. s trećom osobom (VH) sklopio ugovor o zakupu spornog prostora.

14. Iz svega navedenoga proizlazi da ispunjenje obveze tužitelja prema ovršnoj ispravi nije postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora koje tužitelj u vrijeme donošenja ovršne isprave nije mogao predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti, pa ugovor o zakupu koji je nadomjestila sudska presuda – ovršna isprava nije prestao u smislu odredbe članka 373. ZOO, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Kako ispunjenje tražbine iz ovršne isprave nije onemogućeno zbog činjenica nastalih u vrijeme kada je tužitelj (ovršenik) više nije mogao isticati u postupku iz kojeg odluka potječe, nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50 stavka 1. točka 10. OZ.

16. Kako je tuženik ovlašten voditi ovrhu protiv tužitelja, jer je u parnici Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-82/15 upravo u odnosu na njega ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu kojom je nadomješten ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 126,81 m2, neosnovan je i žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ.

17. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjsku je presudu valjao preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

18. Kako je ovom odlukom izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka.

19. Na izložen način, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP, obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn/13.405,00 eur te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o troškovima postupka.

19.1. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na žalbu (250 bodova prema Tbr. 81/ Tarife), zastupanja na ročištima 6. travnja 2022. 26. svibnja 2022. i 20. svibnja 2025. (za svako po 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife) te zastupanja na ročištu 29. travnja 2025. (50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur te PDV za radnje obavljene do 26. svibnja 2022. (kako ti tuženik troškovnikom potražuje) iznosi 2.475,00 eur.

19.2. Uz navedeni trošak zastupanja, tuženiku je priznat i plaćeni trošak pristupa svjedoka na ročište 6. travnja 2022. u ukupnom iznosu od 13,27 eur.

19.3. Zaključno, tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 312,5 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur iznosi 625,00 eur, kojem iznosu valja pribrojiti i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 361,00 eur prema Tbr. 3/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23.).

19.4. Na izložen način, obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.474,27 eur.

U Sisku 24. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić