Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-28/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik u Krku, protiv 1. tuženika ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika PČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: Psp-19/2024-16 od 29. studenoga 2024., 24. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice, ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: Psp-19/2024-16 od 29. studenoga 2024. pod točkama III. i VI. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe tužiteljice odlučiti u konačnoj odluci.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. tuženika ĐČ protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: Psp- 19/2024-16 od 29. studenoga 2024. pod točkama III., IV. i VI. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika ĐČ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: Psp- 19/2024-16 od 29. studenoga 2024. pod točkama I., II. i V. izreke.

V. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 2. tuženika PČ protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj: Psp- 19/2024-16 od 29. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, označenim u izreci, odlučeno je:

"I.) Prvotuženik ĐČ smetao je tužiteljicu ŠČ u njenom zadnjem mirnom suposjedu dijela okućnice na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], kuća, nadstrešnica i dvorište, ukupne površine 582 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cca 2 m od apartmana broj III, na način da je 5.travnja 2024, postavio veliki teški kamen koji tužiteljica ne može fizički pomaknuti na ulazu na parkiralište te je na taj način smetana u suposjedu i korištenju parkirališnog mjesta.

II.) Tuženiku se zabranjuje svako ovakvo ili slično smetanje tužiteljice u njenom mirnom suposjedu dijela okućnice na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], kuća, nadstrešnica i dvorište, ukupne površine 582 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene pod točkom I. ovog rješenja.

III.) Odbija se u odnosu na drugotuženika PČ tužbeni zahtjev, koji glasi:

“Tuženik ĐČ smetao je tužiteljicu ŠČ u njenom zadnjem mirnom posjedu dijela okućnice na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], kuća, nadstrešnica i dvorište, ukupne površine 582 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cca 2 m od apartmana broj III, na način da je 5. travnja 2024, postavio veliki teški kamen koji tužiteljica ne može fizički pomaknuti na ulazu na parkiralište te je na taj način smetana u posjedu i korištenju parkirališnog mjesta.

Tuženiku se zabranjuje svako ovakvo ili slično smetanje tužiteljice u njenom mirnom posjedu dijela okućnice na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], kuća, nadstrešnica i dvorište, ukupne površine 582 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene pod točkom I. ovog rješenja.”

IV.) Odbija se tužbeni zahtjev, u odnosu na oboje tuženika, u dijelu koji glasi:

II Nalaže se tuženima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem kamena sa dijela z.č. 2608/1 k. o. [katastarska općina] u posjedu tužiteljice, označenog pod I. rješenja, sve to u roku od 8 dana po pravomoćnosti ovoga rješenja.”

V.) Nalaže se tuženiku ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak tužiteljici ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od: 312,50 EUR, u roku od 8 dana.

VI.) Nalaže se tužiteljici ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak, tuženiku PČ OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od: 343,75 EUR, u roku od 8 dana."

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkama III. i VI. izreke tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troškova parničnog postupka u povodu žalbe podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Protiv navedenog rješenja pravovremeno su žalbu podnijeli 1. tuženik ĐČ 2. tuženik PČ zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje „poništi“ i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu 1. tuženika ĐČ i 2. tuženika PČ osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da drugostupanjski sud potvrdi pobijano rješenje.

6. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu tužiteljice.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu pod točkama III. i VI. izreke u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 381. i članka 438. ZPP utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na što osnovano ukazuje žaliteljica.

6.2. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP postoji jer rješenje u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.3. Prvo valja navesti da u izreci pobijane odluke pod točkom III. prvostupanjski sud prvo navodi da odbija zahtjev tužiteljice u odnosu na 2. tuženika PČ, a potom odbija zahtjev da bi tuženik ĐČ smetao tužiteljicu u posjedu predmetne nekretnine, čime izreka proturječi sama sebi.

6.4. Nadalje, prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke kao pod točkom III. izreke obrazlaže proturječnim razlozima kada prvo navodi da se iz odgovora na tužbu tuženika (pri čemu se to očito odnosi i na 2. tuženika PČ) može zaključiti da oni nisu osporili da bi postavili sporni kamen, a potom navodi da iskazi saslušanih svjedoka nisu potvrdili da bi 2. tuženika PČ vidjeli kako postavlja kamen na mjestu spora radi čega ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužiteljice prema tom tuženiku.

6.5. Tužiteljica je radi utvrđenja odlučnih činjenica (a koje su i sporne) predložila i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te svjedoka RČ, međutim prvostupanjski sud te dokaze nije izveo, a njihovo neizvođenje u pobijanoj odluci obrazlaže navodeći da je nakon izvođenja dokaza koje i nabraja odlučeno daljnje dokazne prijedloge stranaka odbiti, bez daljnjeg obrazlaganja razloga za takvo postupanje prvostupanjskog suda.

6.6. Prema odredbi članka 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, ovlaštenje je suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenjem dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, međutim kada odluči da neki dokaz neće izvesti tada za to mora dati određene, jasne i dostatne razloge, što je u konkretnom slučaju izostalo.

6.7. Radi navedenog u donošenju pobijane odluke ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. stavak 1. i 221.a ZPP, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, na što osnovano prema sadržaju žalbe ukazuje tužiteljica.

6.8. Sve navedeno ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri donošenju pobijanog rješenja.

6.9. Radi navedenog žalba tužiteljice je uvažena te je rješenje u pobijanom dijelu ukinuto, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je ukinuta i pobijana odluka o troškovima postupka koja ovisi o uspjehu stranaka u parnici, te je predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a na temelju članka 383. točke 3.

ZPP (točka I. izreke ovog rješenja).

6.10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, raspraviti će sva sporna pitanja i utvrditi sve odlučne činjenice, izvesti će potrebne dokaze predložene po strankama radi utvrđenja svih odlučnih činjenica, koje će, kao i već izvedene dokaze, ocijeniti sukladno članku 8. ZPP te donijeti novu zakonitu odluku u ovom postupku uz navođenje jasnih razloga za njezino donošenje, a ujedno će ponovno odlučiti i o troškovima parničnog postupka o kojima je bilo odlučeno ukinutom prvostupanjskom odlukom.

6.11. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

7. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu 1. tuženika ĐČ (dalje: 1. tuženik).

7.1. Žalba 1. tuženika djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

7.2. U izreci pod točkama III. i VI. prvostupanjskog rješenja nije odlučeno o nikakvom subjektivnom pravu 1. tuženika, a u odnosu na točku IV. izreke 1. tuženik je uspio u sporu, radi čega 1. tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkama III., IV. i VI. pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP riješeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

7.3. Ispitujući pobijanu odluku pod točkama I., II. i V. izreke (na što će se i odnositi daljnje obrazloženje) u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP u svezi članaka 381. i 438. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari.

7.4. U donošenju rješenja u pobijanom dijelu nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na počinjenje koje ukazuje žalitelj, jer rješenje u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7.5. Time što je tužiteljica nakon provedenog uviđaja dopunila i ispravila zahtjev tako što je točno odredila predmet posjedovne zaštite na način kao u pobijanoj odluci, a u skladu s rezultatima uviđaja o tome i u svezi čega (identifikacije i označavanja predmeta spora) između stranaka nije bilo spora, nije preinačila tužbu prema odredbi članka 191. stavka 1. ZPP kako to pogrešno smatra žalitelj, tako da u donošenju pobijane odluke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 190. ZPP, a na što ne ukazuje niti to što je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da prihvaća preinaku tužbe do koje nije došlo.

7.6. Na žalbene navode valja navesti da 1. tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao identitet predmeta spora kako je označen u izreci pobijane presude pod točkom I.

7.7. Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom odlukom je zahtjev tužiteljice da se utvrdi čin smetanja njenog posjeda nekretnine po 1. tuženiku te da se 1. tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7.8. Prvostupanjski sud je, temeljem utvrđenja utemeljih na izvedenim dokazima, zaključio da su tužiteljica i 1. tuženik bili suposjednici nekretnine u predmetnom dijelu na način da su ga koristili za parkiranje vozila, a na koji dio je na ulaz na parkiralište 1. tuženik 5. travnja 2024. postavio teški kamen pa je uz zaključak da radnja 1. tuženika predstavlja čin smetanja tužiteljičinog suposjeda predmetnog dijela nekretnine zauzeo stajalište o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužiteljice i prihvatio ga kao pod točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja, a iz pobijane odluke je razvidno da je pri tome primijenio odredbe članaka 21. stavka 1., članka 22. stavka 1. i 2. i članka 24. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. - dalje: ZV).

7.9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, a prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP pa suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

7.10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvostupanjski sud je temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice kao pod točkama I. i II. izreke pobijane odluke pravilno primijenio i materijalno pravo, a što 1. tuženik žalbenim navodima koji predstavljaju vlastito ocjenjivanje izvedenih dokaza suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud nije doveo u sumnju.

7.11. Sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV).

7.12. Odredbom članka 24. stavka 1. ZV propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

7.13. Iz sadržaja žalbe 1. tuženika, iako prvo općenito osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda o suposjedu predmeta spora, nedvojbeno proizlazi da 1. tuženik ne osporava činjenicu da je predmet posjedovne zaštite u suposjedu tužiteljice i 1. tuženika (kao i nekih drugih osoba, što nije bitno u ovoj parnici).

7.14. Nije sporno da je predmetni kamen maknut tijekom parnice s mjesta spora.

7.15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je 1. tuženik radnjom koja se opisuje kao čin smetanja, smetao tužiteljicu u suposjedu predmetnog dijela nekretnine jer ga tužiteljica ne može suposjedovati na jednak način kao i prije po 1. tuženiku postavljanja na ulaz na parkiralište teškog kamena kojeg tužiteljica ne može maknuti slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pružena zaštita suposjeda predmetnog dijela nekretnine.

7.16. Ovdje valja navesti da prvostupanjski sud nije u izreci prvostupanjskog rješenja odlučio o odbijanju zahtjeva tužiteljice za traženom zaštitom (isključivog) posjeda predmeta spora (jer nije zahtijevala zaštitu suposjeda, nego posjeda), no tužiteljica u tom pravcu nije podnosila prijedlog za donošenje dopunskog rješenja niti je u tom pravcu podnijela žalbu protiv prvostupanjske odluke.

7.17. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kao pod točkom V. izreke pobijanog rješenja, a koju odluku 1. tuženik ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

7.18. Radi navedenog na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP riješeno je kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

8. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu 2. tuženika PČ (dalje: 2. tuženik).

8.1. Žalba 2. tuženika nije dopuštena.

8.2. U izreci pod točkama I., II. i V. prvostupanjskog rješenja nije odlučeno o nikakvom subjektivnom pravu 2. tuženika, a u odnosu na točke III., IV. i VI. izreke 2. tuženik je uspio u sporu, radi čega 2. tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsko rješenje ni u kojem dijelu pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP riješeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

U Sisku 24. listopada 2025.

Sudac

Ivan Stipčić