Posl.br. P-534/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji toga suda Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Juliji Vladušić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 24. rujna 2025.god. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, a objavljene dana 24. listopada 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 418- 50-3215256 sklopljen dana 2.1.2006. godine između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu."

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 1.321,16 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 2,65 EUR od 31. 10. 2008.

-na iznos od 4,64 EUR od 31. 12. 2008

-na iznos od 6,08 EUR od 31. 01. 2009

-na iznos od 6,74 EUR od 28. 02,. 2009

-na iznos od 5,04 EUR od 31. 03. 2009

-na iznos od 5,39 EUR od 30. 04. 2009.

-na iznos od 2,59 EUR od 31. 05. 2009.

-na iznos od 0,53 EUR od 30. 06. 2009.

-na iznos od 1,08 EUR od 31. 07. 2009.

-na iznos od 2,16 EUR od 31. 08. 2009.

-na iznos od 2,07 EUR od 30. 09. 2009.

-na iznos od 0,97 EUR od 31. 10. 2009.

-na iznos od 3,03 EUR od 30. 11. 2009.

-na iznos od 4,68 EUR od 31. 12. 2009.

-na iznos od 7,03 EUR od 31. 01. 2010.

na iznos od 6,49 EUR od 28. 02. 2010.

-na iznos od 9,68 EUR od 31. 03. 2010.

-na iznos od 9,07 EUR od 30. 04. 2010.

-na iznos od 10,25 EUR od 31. 05. 2010.

-na iznos od 20,44 EUR od 30. 06. 2010.

-na iznos od 18,34 EUR od 31. 07. 2010.

-na iznos od 24,76 EUR od 31. 08. 2010.

-na iznos od 22,54 EUR od 30. 09. 2010.

-na iznos od 18,98 EUR od 31. 10. 2010.

-na iznos od 26,50 EUR od 30. 11. 2010.

-na iznos od 36,06 EUR od 31. 12. 2010.

-na iznos od 29,29 EUR od 31. 01. 2011.

-na iznos od 31,66 EUR od 28.02. 2011.

-na iznos od 28,64 EUR od 31. 03. 2011.

-na iznos od 29,19 EUR od 30. 04. 2011.

-na iznos od 42,01 EUR od 31. 05. 2011.

-na iznos od 43,26 EUR od 30. 06. 2011.

-na iznos od 53,86 EUR od 31. 07. 2011.

-na iznos od 48,37 EUR od 31. 08. 2011.

-na iznos od 42,36 EUR od 30. 09. 2011.

-na iznos od 41,50 EUR od 31. 10. 2011.

-na iznos od 41,04 EUR od 30. 11. 2011.

-na iznos od 43,89 EUR od 31. 12. 2011.

-na iznos od 46,37 EUR od 31. 01. 2012.

-na iznos od 46,71 EUR od 29. 02. 2012.

-na iznos od 44,99 EUR od 31. 03. 2012.

-na iznos od 46,15 EUR od 30. 04. 2012.

-na iznos od 46,94 EUR od 31. 05. 2012.

-na iznos od 45,61 EUR od 30. 06. 2012.

-na iznos od 45,96 EUR od 31. 07. 2012.

-na iznos od 44,96 EUR od 31. 08. 2012.

-na iznos od 42,79 EUR od 30. 09. 2012.

-na iznos od 45,10 EUR od 31. 10. 2012.

-na iznos od 46,21 EUR od 30. 11. 2012.

-na iznos od 45,43 EUR od 31. 12. 2012.

-na iznos od 41,08 EUR od 31. 01. 2013.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak 1.600,00 eura s pripadajućim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1.Tužitelj navodi u tužbi da su kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili dana 02.01.2006. godine Ugovor o kreditu broj 418-50-3215256, koji je 04.01.2006. potvrđen od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita pod brojem OU- 7/06.

Iznos kredita utvrđen je kao kunska protuvrijednost 15.340,05 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

Člankom 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), predmetni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor, te je ovdje tužitelj prema odredbama čl. 3. Zakona definiran kao potrošač, a ovdje tuženik je definiran kao trgovac.

1.2.Tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu zaključio na unaprijed formuliranom obrascu standardnog ugovora o kreditu iz ponude tužene, s unaprijed formuliranim standardnim odredbama o svim elementima ugovornog odnosa, uključujući i sporne odredbe o zaštitnoj (valutnoj) klauzuli kojom se glavnica ugovorenog iznosa kredita veže uz tečaj švicarskog franka. Tužitelj nije dobio informacije o učestalosti promjene tečajeva svjetskih valuta, da valutu CHF ne štiti HNB, koje informacije su djelatnici tuženika trabali imati i podijeliti korisnicima. Dapače, djelatnici su skriveno ili izričito davali suprotne informacije klijentima i upućivali ih upravo na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu.

1.3. Stoga potražuje povrat iznosa nastalog na ime preplate mjesečnog iznosa s osnova ništetne valutne klauzule i po provedenom vještačenju, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.321,16 eura, sukladno čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinačno mjesečno uplaćenog iznosa.

2.1. U odgovoru na tužbu, tuženik ne osporava da su ovdje parnične stranke sklopile ugovor o kreditu kako navodi tužitelj. Međutim, tužitelj je slobodno izabrao tuženika kao banku u kojoj će sklopiti ugovor o kreditu. Promjena tečaja strane valute tuženiku nije bila predvidiva, nije mogao znati kako će se kretati tečaj. Svaki korisnik kredita preuzima rizik promjene tečaja. Otplatna tablica bila je samo informativni izračun otplate kredita. Protivi se pozivanju suda u ovoj parnici na utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora, već se nepoštenost i ništetnost valutne klauzule mora i ovdje dokazati. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tuženiku bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Prilikom sklapanja ugovora tužitelju su uručeni opći akti tuženika, a svojim potpisom tuženik se suglasio sa svim odredbama ugovora.

2.2.Tuženik je istakao prigovor zastare jer zastarni rok iznosi 5 godina, a po njegovom mišljenju počinje teći od 13.6.2014.g. kad je nastupila presude P-1401/12 na koju se tužitelj pozvao.

2.3.Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Smatra da tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza tužiteljeve imovine u imovinu tuženika i tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u Ugovor o kreditu (list 69-72 spisa), karticu prometa (list 74-79), otplatni plan (65-68) ispitan je tužitelj kao stranka na okolnosti statusa potrošača i sklapanja ugovora i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 2. siječnja 2006.g. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 15.340,05 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u roku 84 mjeseca, a prema otplatnom planu.

6.Ispitan kao stranka pred zamoljenim Općinskim sudom u Splitu, tužitelj je izjavio da je ugovor o kreditu sklopio za vlastite potrebe kao fizička osoba. Djelatnica tuženika mu je savjetovala da podigne kredit u CHF valuti kao najpovoljniji. Pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nije mu posebno objašnjavala. Nije pregovarao jer nije ni znao da to može, samo je slušao što mu je govorila djelatnica banke, u ovoj banci ima tekući račun. Otplatni obroci narasli su od početnih 840,00 kuna na dvostruko više i ne bi dignuo kredit da je znao da će nastati takva situacija.

7.Ugovor o kreditu sklopio je tužitelj kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8.Prigovor zastare sud je odbio. Dana 31. siječnja 2022. Vrhovni sud donio je objedinjeno pravno shvaćanje pod brojem:Su-Iv-33/2022-2 kojim je odgovoreno na pitanje od kada počinje teći zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF, i utvrđeno je pod toč. 4.:" Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Iako zastarni rok za restitucijske zahtjeve u slučaju ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje, od kada počinje teći zastara u slučaju kada je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga je u ovome predmetu tužbeni zahtjev za povrat stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijet u zastarnom roku. Naime, tužba je podnijeta dana 12.lipnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, a to je od 14.06.2018.g, dakle, unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.

10.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga je nesporno da predmetni ugovor u CHF valuti sadrži nepoštene i ništetne odredbe vezane uz ugovorenu valutnu klauzulu, a tužitelj nije bio informiran o svim rizicima prilikom sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu u CHF valuti.

11. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO-a) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita.

12.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 28. veljače 2006. do konačne otplate 31. siječnja 2013., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedinog obroka) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 1.321,16 eura. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.

13. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom II. izreke.

Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenog postupanja i nepoštenih ugovornih odredaba, koje su utvrđene ništetnim.

Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

14. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, tuženiku naložiti da naknadi parnični trošak tužitelju.

Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), obrazloženi podnesak od dana 01.9.2025. i 169.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura ( 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima dana 04.06.2024., 20.03.2025. i 24.9.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, te trošak predujma u iznosu od 400,00 eura za vještačenje, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.600,00 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 24. listopada 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika