REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-94/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Miroslavu Lovrekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Mariji Petri Sokač odvjetnici iz [adresa], protiv 1.tužene ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2.tuženog GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3.tuženog AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4.tužene PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić i dr. iz Bjelovara, 5.tuženog Općine Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 3, OIB 85606488440, kao pravni slijednik iza pok. 5.tuženika KP i 6.tuženog [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne i glavne rasprave zaključene 14. lipnja 2024. godine, u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 24. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha dozvoljena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, broj Ovr-190/2012 od 24. 10. 2012. godine radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zz-. ČP kao i PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao ovrhovoditelji, a protiv KP i CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, a na suvlasničkom dijelu CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji se sastoji od:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2, upisana u posjedovni list 3103,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 771 m2 i

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 6460 m2, obje upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina],

- čkbr. [katastarska čestica] klijet [adresa] u [adresa] od 11 čhv. i vinograd [adresa] u [adresa] od 236 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma od 1174 čhv. i

- čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevina u Vražjem oku od 721 čhv. upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], sve u odnosu na ½ dijela navedenih nekretnina.

II Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev preko dosuđenog dijela.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je po treći put, sada Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru-Stalna služba u Križevcima, posl. Ovr-222/2019-3 od 14. siječnja 2020. kao ovršenica upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da je sud rješenjem posl. br. Ovr- 222/2019-3 od 14. siječnja 2020. godine tužiteljicu uputio u parnicu u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, a uvidom u predmet punomoćnica tužiteljice je utvrdila da ni 14. veljače 2020. godine, nije označena pravomoćnost označenog rješenja niti je tužiteljici kao ovršenici dostavljena žalba, zbog čega zaključuje da je rješenje pravomoćno. Navodi da je tužiteljica podnijela i tužbu protiv 1.-4.tuženika radi nedopustivosti osiguranja novčanog potraživanja s naslova materijalne štete u korist tuženih u privremenoj mjeri koja je donijeta prilikom podnošenja tužbe ovdje tuženih protiv sada bivšeg supruga tužiteljice KP, posl. br. P-371/08., a postupak temeljem navedene tužbe se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P- 59/2012, a I-stupanjski sud je u usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i KP, no međutim Županijski sud u Varaždinu je odbio žalbu tužiteljice, prihvatio žalbu tuženika, te potvrdio i preinačio I-stupanjsku presudu na način da je odbijena tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz navodom u obrazloženju da "učinak zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina uz zabilježbu u zemljišnoj knjizi prema čl. 297. st. 5. OZ-a je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kada ona postane ovršna na nekretnini, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila neko svoje pravo u zemljišne knjige." Tužitelj ističe da je čl. 305. OZ-a ukidanje privremene mjere regulirano na način da ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo sud će, na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Navodi da privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine ovdje tuženih u predmetu ovoga suda P-371/08 je donesena 10. srpnja 2008. godine na nekretninama upisanim u zkul. [broj ZK uloška] i zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], te zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], a u izreci rješenja je navedeno da privremena mjera traje do isteka roka od 30 dana od pravomoćnog okončanja tog postupka ili drugačije odluke suda. Navodi da je djelomična presuda u predmetu P-371/08 postala pravomoćna 6. lipnja 2012. godine, a prijedlog za ovrhu su ovrhovoditelji podnijeli dana 24.9.2012. godine, dakle privremena mjera koja je donijeta u tom istom predmetu prestala je protekom 30 dana od pravomoćnosti presude, dok je presuda posl. br. P-371/2008-50 donijeta 7. ožujak 2014. godine, postala pravomoćna 14. listopada 2014. godine, a po toj pravomoćnoj presudi prijedlog za ovrhu podnijet je 1. veljače 2019. godine, dakle i za taj dio je privremena mjera prestala važiti. Navodi da je brak između KP i tužiteljice razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima posl. br. P Ob-60/2018, a faktična bračna zajednica je prekinuta 9 godina ranije, a do podnijele bračne stečevine nije došlo iz razloga što je zaključen bračni ugovor odmah po okončanju faktične bračne zajednice. Međutim tužiteljica je zbog nagovora branitelja supruga pristala da neće podnijeti tužbu za razvod braka dok se isti ne vrati sa odsluženja kazne zatvora. Navodi da je bračnim ugovorom na temelju Obiteljskog zakona tužiteljica sa svojim suprugom podnijela bračnu stečevinu sukladno doprinosu svake strane jer su za vrijeme kupovanja nekretnine i gradnje obiteljske kuće sudjelovali i roditelji tužiteljice, tako da je Ugovorom tužiteljici pripalo 2/3, a KP 1/3 predmetnih nekretnina. Navodi da je tužiteljica bivša supruga KP sa kojim je stanovala u [adresa], do 22. lipnja 2008. godine kada je isti usmrtio HP, a ovrha koju su ovdje tuženi radi naknade štete koju su pretrpjeli pokrenuta rješenjem o ovrsi Ovr- 190/2012, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, a o kojoj nije raspravljeno. Tužiteljica smatra da je ovrha na njenom vlasništvu nedopustiva jer ona nije dužnik, te se ovrha ne može provesti na njenoj imovini, upis na njegovog supruga predmetnih nekretnina je samo formalan i rezultat je tradicionalnih patrijahalnih odnosa u obitelji gdje je muškarac bio glava i na njega su se vodili upisi u katastarskom zemljištu gdje je u vrijeme stjecanja nekretnine postojao samo jedan posjedovni list za svako domaćinstvo. Obzirom je Zakon o braku i porodičnim odnosima te kasnije Obiteljski zakon regulirao način stjecanja i podjele bračne stečevine, odnosno zajedničke imovine bračnih drugova, tužiteljica sve dok nije došlo do postupka osiguranja imovine od strane tuženika zbog ubojstva HP nije imala potrebu izvršiti upis svoje bračne stečevine. Međutim budući su 1.do 4- tuženi zatražili upis mjere osiguranja na predmetnim nekretninama tužiteljica je odmah reagirala i uložila tužbu radi zaštite svoga vlasništva, te u zemljišnim knjigama ishodila upis prava suvlasništva prema bračnom ugovoru. Priznaje da je upis njenog suvlasništva došao nakon zabilježbe privremene mjere izrečene ovršeniku u postupku P-371/2008, no tužiteljima je kao susjedima bilo poznato da KP u kući živi sa suprugom, da su u braku gradili kuću i da ista predstavlja bračnu stečevinu kao i preostala imovina stoga isti nisu postupili u dobroj vjeri kada su pokrenuli postupak osiguranja jer su znali da se radi o zajedničkoj imovini bračnih drugova. Navodi da je pravna osoba tužiteljice zakonsko stjecanje tijekom bračne i gospodarske zajednice, a bračni ugovor sačinjen 30.8.2008. je tek deklaracija takvog oblika stjecanja i uređenja suvlasničkog odnosa utvrđenjem udjela, a suvlasništvo se sječe na temelju zakona i bez upisa u zemljišne knjige koje pravo se može ostvariti i po smrti jednoga od bračnih drugova u ostavinskom postupku u kojem se traži izuzimanje iz ostavinske imovine udio drugog nadživjelog bračnog druga. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim ovršni postupak ovog suda određen rješenjem od posl. br. Ovr-1090/2012 od 24. listopada 2012. godine radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist 1.do 4-to tuženika na predmetnim nekretninama. Potražuje trošak.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1090/12 od 24.10.2012. godine radi namirenja novčanih potraživanja s naslova naknade štete u korist tužnih ČP, mldb. IP, mldb. ZP, oboje zastupani po majci i zz ČP, kao i PP, svi kao ovrhovoditelji, a protiv OP i CP, na suvlasničkom dijelu CP koj se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/3 dijela, čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu i čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, čkbr. [katastarska čestica] kljet [adresa] u [adresa] i vinograd [adresa] u [adresa], čkbr. [katastarska čestica] šuma , čkbr. [katastarska čestica] šuma, sve iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, uz zahtjev za solidarnu naknadu troškova parničnog postupka. Navodi pod točkama 1., 2., 3., 4., i 5. tužbe osporavaju se u dijelu u kojem isti nisu sukladni sadržaju i tijeku pojedinih ovršnih predmeta, obzirom da u tužbi nisu pravilno citirani i reproducirani. Tuženici se stoga protive uvidu u preslike pojedinih rješenja, tužbi ili žalbi, već predlažu da se izvrši uvid u spis broj Ovr-1090/2012, sada broj Ovr-222/2019. Na dan podnošenja odgovora na tužbu rješenje o ovrsi broj Ovr-1090/12 od 24.10.2012. je pravomoćno obzirom da je Županijski sud u Bjelovaru svojim rješenjem broj Gž Ovr-142/20 od 09.04.2020. godine odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Tumačenja tužitelja o dopustivosti vođenja ovrhe na nekretninama, a na kojim je postojala upisana privremena mjera te o učincima privremene mjere su pogrešni, te se isti osporavaju. U vrijeme predlaganja i donošenja rješenja o privremenoj mjeri sve nekretnine na kojima je predložena i određena ovrha bile su upisane kao isključivo vlasništvo KP u odnosu na kojega ovrhovoditelji, a ovdje I-vo do IV-to tuženici imaju ovršnu ispravu, koja do današnjeg dana nije naplaćena niti u najmanjem dijelu. Tužiteljica i V-to tuženik kao supružnici su dobrovoljno, bračnim ugovorom, nakon izdavanja privremene mjere podijelili imovinu, a koja podjela je tek nakon nekoliko godina od potpisa bračnog ugovora upisana u zemljišne knjige. Dakle, upravo su tužiteljica i tuženik dobrovoljnom raspoložbom nakon izdavanja privremene mjere raspolagali nekretninama koje su već bile predmet zabilježbe. Učinak privremene mjere zabranom raspolaganja nekretninama je taj da se ovrha može voditi i protiv svake treće osobe koja nakon određivanja mjere stekne pravo vlasništva na tim nekretninama, a koja zabrana je bila zabilježena u zemljišnu knjigu. Tuženici nisu imali nikakvih saznanja ni o osobama, ni o braku ni o imovini tužiteljice i V. tuženika. Tužena ČP je sa suprugom UP i dvoje tada maloljetne djece stanovala vrlo kratko vrijeme u kući gdje se dogodilo ubojstvo, te o bračnom paru KP nije imala nikakvih saznanja ni spoznaja, kao ni tužena PP – majka pok. UP koja živi na drugom kraju grada i nije poznavala tužiteljicu. Poriče se da bi se u ovršnom postupku radilo o „kažnjavanju tužiteljice zbog postupaka supruga“, već se ovdje radi o okolnosti da su I-vo do IV-to tuženici kao predlagatelji osiguranja, a potom kao ovrhovoditelji nastupali sa povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, te im tužiteljica na osnovi pravnog posla koji je dobrovoljno sklopila sa suprugom, ne može ograničiti provedba ovrhe radi naplate tražbine zbog naknade štete koju trpe uslijed ubojstva supruga, oca i sina. Tužiteljica neosnovano tvrdi da tuženici nisu postupali u dobroj vjeri jer su znali da se radi o bračnoj stečevine nje i KP. Višekratno je već u prethodnim postupcima isticano da tuženici tužiteljicu i njezinog supruga nisu poznavali, niti su znali njihove vlasničke odnose, pa im se ne može ni na koji način predbacivati da nisu znali da se radi o bračnoj stečevine nje i KP. Ta činjenica – bračne stečevine nije ni na koji način bila zabilježena u zemljišnim knjigama u vrijeme određivanja privremene mjere na nekretninama. Tuženici ukazuju da tužiteljica na svaki način pokušava opstruirati vođenje ovršnog postupka, da onemogućava provedbu zakonskih prava ovrhovoditelja ovdje I-vo do IV-to tuženih. Pri tome njezini navodi da je upis u zemljišne knjige bio „rezultat tradicionalnih patrijarhalnih odnosa u obitelji gdje je muškarac bio glava obitelji … „ samo potvrđuje tvrdnje i stav I-vo do IV-to tuženih da su postupali s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga te da nisu znali niti mogli znati da tužiteljica ima neko vlasničko pravo. Takvi navodi tužbe potvrđuju da je tužiteljica sama skrivila okolnost da nije ostvarila upis svog eventualnog prava vlasništva u zemljišne knjige a sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. I-vo do IV. tuženici tvrde da je postupanje tužiteljice i V-to tuženika bilo nesavjesno obzirom da su zaključenjem bračnog ugovora pristupili u trenutku kada je V-to tuženik bio u pritvoru zbog izvršenja kaznenog djela i po saznanju za donošenje privremene mjere zabrane raspolaganja nekretninama u spisu u kojem je donijet ovršni naslov. Tek nakon što su tužiteljica i V-to tuženik saznali za privremenu mjeru krenuli su u „akciju“ smanjivanje prava vlasništva na nekretninama V. tuženika, što upravo upućuje na nesavjesnost tužiteljice, tako da na njezinoj strani nije bilo postupanja u dobroj vjeri, kao što se i njezina nebriga o sređivanju prava vlasništva ne može staviti na teret tuženicima, već je odraz njezine nesavjesnosti. Tuženici predlažu da se izvrši uvid u spis broj P- 371/08 i Z-2177/08 ovog suda i u dokumentaciju tih spisa kako se ista ne bi ponavljala, te u zemljišno-knjižni spis i dokumentaciju koja se u njemu nalazi a u vezi provedbe bračnog ugovora tužiteljice i V-to tuženog. Savjesnost postupanja treba razmatrati u odnosu na tužiteljicu koja sama potvrđuje da je prihvatila patrijarhalno načelo da se sva imovina vodi kao vlasništvo njezinog supruga, a da po tom pitanju ništa nije učinila, dok je u „sređivanje“ zemljišnoknjižnog vlasništva krenula tek po saznanju da postoji sudska odluka o zabrani raspolaganja nekretninama V. tuženika

- njenog tadašnjeg supruga , radi osiguranja potraživanja I-vo do IV-to tuženih. Tužiteljica je povrijedila načelo savjesnosti koje je bitno za primjenu mjerodavnog prava o primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige, kojim su se savjesno rukovodili I. do IV. tuženici. Tuženi predlažu provođenje dokaza svojim saslušanjem, te upućuju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14.06.2011. godine (NN 77/11) u koju predlažu izvršiti uvid, a koja potvrđuje iznijete stavove I-vo do IV-to tuženih, a koja odluka i u njoj iznijeti stavovi se nužno moraju poštovati pred redovnim sudom. Nema razloga koji bi opravdali primjenu članka 46 stavak 1 točka 7 Ovršnog zakona tj. navodi tužbe ne potvrđuju da ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nisu ovlašteni na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Tuženici predlažu da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužiteljicu obveže da tuženicima naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenja, žalbu, tužbu, izvadci iz zemljišnih knjiga /9-54/, tužba, uvjerenje o prebivalištu, uvjerenje o zaposlenju, izvadci iz zemljišnih knjiga, polica osiguranja, zahtjev /77-80/, izvodi iz geo portala /94/, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka [adresa]/, DP /84-85/, NP /90/, JP /90-91/, RP /91/, EP /101/, tužiteljice CP /101 i 120-121/, 5. tuženog Tome Novkovića/102/ i 1. tužene ČP. Proveden je dokaz identifikacije spornih čestica po mjerničkom vještaku Štefica Tukša iz Kostanjevca /91-92 i /94/ te je izvršen uvidi u spise Općinskog suda u Križevcima Z-2177/08, P-59/21, Ovr-222/19, P-371/08, P-395/15 i P-59/12.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj Ovr- 222/2019-3 od 14. siječnja 2020., tužiteljica kao ovršenik upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona.

6. Nije sporno da je temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-371/2008 od 10. srpnja 2008. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina KP navedenih u izreci ove presude.

7. Nije sporno ni da je temeljem bračnog Ugovora od 13. 08. 2008. OV- 5652/2008 i rješenja Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1781-3 od 14. rujna 2009., tužiteljica 23. rujna 2009. uknjižena kao vlasnik u 2/3 dijela predmetnih nekretnina.

8. Nije sporno niti da je brak između KP i tužiteljice razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima posl. br. P Ob- 60/2018 od 1 travnja 2018.

9. Sporna je dopustivost provedbe ovrhe na nekretninama u vlasništvu tužiteljice radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist 1. - 4. tuženih.

10. Tužiteljica CP saslušana kao stranka iskazivala je: "Ja sam se 1967. godine udala za KP, a 1969. godine smo odlučili da ćemo graditi kuću u [adresa]. Suprug je u to vrijeme radio kao vozač u kombinatu dok sam ja bila nezaposlena, živjeli smo u Vojakovcu kod Tominih roditelja. Gradilište su kupili moji roditelji i prenijeli ga na KP. Dogovor je bio da će oni meni izgraditi kuću, a da ću se ja jednog dana kada oni umru odreći nasljedstva u korist svoje sestre, ja sam taj dogovor ispoštovala i tako je i bilo. Gradilište je preneseno na KP jer je on bio u radnom odnosu i mogao je dobiti kredit dok sam ja bila nezaposlena. U vrijeme početka gradnje kuće kćer je imala oko 6 mjeseci. Suprug je dobio kredit ali kako je imao prometnu nesreću i vanjski prijelom kosti noge bio je dugo u bolnici na liječenju i od kredita je odustao. Dakle, on nije imao nikakve mogućnosti učestvovati u gradnji kuće, a niti ja već su kuću u potpunosti financirali moji roditelji. U kuću smo se uselili 1973. godine ili 1974. godine, kuća je bila u potpunosti dovršena kćer EP je do 1979. godine bila kod Tominih roditelja u Vojakovcu gdje je polazila školu, a u 5-tom razredu se i ona preselila u [adresa]. Meni nije smetalo da kuća glasi na mojeg supruga u cijelosti jer mi nismo imali nikakvih problema u braku imali smo samo jednu kćer i to je tako ostalo sve dok se nije dogodilo to što se dogodilo. KP je nakon par dana nakon ubojstva bila blokirana sva imovina i meni su odvjetnici savjetovali da moram zaštiti svoju imovinu i ne znam točno da li smo sastavili neki ugovor ili nešto drugo uglavnom 2/3 kuće su prenesene na mene, a 1/3 je ostala KP iako je ustvari sve to moja posebna imovina koju sam stekla darovanjem od roditelja. Što se tiče ostalih nekretnina te nekretnine smo stekli u braku svaki u ½ dijela. Ja sam se zaposlila negdje 1974 godine odnosno čim smo se doselili. Ostale nekretnine smo kupovali kada sam već bila zaposlena. Problemi u našem braku su počeli već ranije 2006. godine nešto imovine smo već podijelili odnosno prodali. Na posebno pitanje punomoćnice odgovaram da je KP bio u radnom odnosu kao vozač međutim kasnije je prešao u privatnike imao je svoj kamion ne znam točno koje je to godine bilo ali nije dugo bio privatnik. Nakon prometne nesreće KP je bio u bolnici i na rehabilitaciji u toplicama preko godinu dana, a poslije je dugo bio na bolovanju. KP i ja od 2006. godine ne živimo zajedno on živi na adresi [adresa] u klijeti. Ja se nisam razvela od KP neposredno nakon ubojstva jer nisam imala snage smatrala sam da nije on isključivo kriv za to što se dogodilo, nitko mi nije savjetovao da se ne razvedem to je bila moja odluka. Na posebno pitanje punomoćnika 1-4 tuženika odgovaram da je gradilište kupljeno od jednih ljudi iz Vojakovca koji su puno gradilišta prodavali i to se znalo otac i ja smo izabrali gradilište. Kupoprodajni ugovor je glasio na KP on je bio prisutan sklapanju tog ugovora valjda ga je potpisao. Moji roditelji su bili dosta imućni ljudi, imali su 20 rali zemlje, 10 krava, junad, bavili su se kooperacijom i mogli su isfinancirati i gradilište i gradnju kuće. Mislim da novčana sredstva nisu držali na računu u banci. KP je dobio kredit od Kombinata pri tom mislim dobio je papire za kredit ali nikada nije dobio novčana sredstva jer je od toga odustao zbog prometne nesreće. Dakle, novčana sredstva po kreditu mu nisu isplaćena. Kasnije niti ja, niti on, niti zajedno nismo podizali nikakav kredit. U kući danas živimo ja i kćer, kćer je na katu, a ja u prizemlju. Drugu imovinu osim kuće smo financirali iz naših plaća. Garažu smo gradili zajednički kasnije u tome nisu roditelji učestvovali. Ja sam razgovarala s odvjetnicima kada je KP bio u zatvoru i objasnila sam im tu situaciju vezanu uz kupnju gradilišta i gradnju kuće ali odvjetnici su mi savjetovali da se imovina podjeli na način da kuća u 1/3 dijela glasi na KP makar to nije istina. Navodim da smo samo garaži gradili zajednički, a da su sve ostale gospodarske zgrade bile u sklopu kuće. Kuća je građena uz građevinsku dozvolu, a nismo tražili uporabnu dozvolu, jer kuća nije još skroz dovršena. Na posebno pitanje pun. 1-4 tuženika odgovaram da je građevinska dozvola glasila na KP, u vrijeme dok se KP oporavljao od prometne nezgode je bio zaposlen, i imao je prihode od svog zaposlenja u Kombinatu, ali je u to vrijeme bio na bolovanju pa mu je plaća bila umanjena. Negdje 2006 kada smo imali problema u braku, KP i ja smo se dogovorili da on proda dio zemlje i da zadrži novac, a da će zbog toga meni pripasti njegov dio garaže i vrta, čak smo o tome sačinili i pisani dokument, ali isti ne posjedujem, nalazi se kod gosp. C kojem je on prodao zemljište. Na posebno pitanje pun. tužiteljice odgovaram da sam za vrijeme gradnje kuće negdje do 1973. ili 1974. godine živjela kod Tominih roditelja, a nisam bila u radnom odnosu, a pok. KP je prometnu nesreću imao 1969. godine u 4-tom mjesecu, kada smo već kupili gradilište odnosno kada su moji roditelji meni kupili gradilište. Mi smo planirali graditi kuću KP je zatražio u Kombinatu kredit i dobio ga je, a par dana nakon toga imao je strašnu saobračajku koju je jedva i preživio, a ja se nisam usudila preuzeti taj kredit nisam znala kako ću ga vratiti obzirom da sam bila mlada i nezaposlena, a ja sam te papire vezane za kredit čija sredstva nikada nisu isplaćena vratila u Kombinat. Kada smo počeli graditi kuću tamo iza kuće JP je bilo polje, naša kuća je bila odmah iza njegove, a nikada se niti ja niti moj suprug družili sa obitelji ČP ja nisam nikoga od njih niti poznavala, a moj pok. suprug KP jer se poznavao sa ocem od HP pok. HP, oni su se znali još od škole, tako da su se oni poznavali i taj otac od pok. HP je znao tko našu kuću gradi. Pok. HP je bio dobar sa mojim suprugom, znali su zajedno ići i na kavu i družili su se, odnosno poznavali su se, bila je velika razlika u godinama nisu baš bili prijatelji, a kada je HP gradio kuću moj pok. suprug KP mu je dao da šahtu za septičku jamu iskopa na našem zemljištu, a ja ne znam što se sa njima točno događalo. Ja mislim da obzirom je otac od HP znao na koji način se je naša kuća gradila i tko je to financirao, vjerojatno su o tome doma nekada pričali. Ja sam saznala za zabranu otuđenja naših nekretnina, nekih 7 dana nakon ubojstva još mije odvjetnik rekao daje to nevjerojatno da je to išlo tako brzo. Na posebno pitanje pun. tuženika odgovaram da je otac od HP koliko ja znam bio jedno dva ili tri puta kod mojeg pok. supruga, a moj suprug je u zatvoru bio od 22. lipnja 2008. godine, a dokument radi upisa mojeg vlasništva smo krenuli raditi negdje krajem 2008. godine. Ja nisam ranije pokretala rješavanje vlasništva predmetnih nekretnina jer smo HP i ja imali samo jedno dijete i imali smo dogovor oko svih nekretnina, tako da za to nije postojala potreba, a ističem da sam ja zapravo prepisala to gradilište na KP jer je došao inspektor Č na gradilište i pitao da li imamo kakve papire, a ja sam imala samo ugovor, a u ugovoru je bio kao vlasnik upisan KP pa sam onda ja da ne bi dobila kaznu prepisala gradilište na KP. Od kada su se G doselili u tu novu kuću, ja nikada nisam bila u društvu sa ČP bili smo na dobar dan, a nikada se posebno nismo razgovarali, viđala sam nju i njenu djecu jer sam imala vrt preko puta njih, a nikada se nismo družili."

11. ČP, 1. tužena iskazivala je:

"Ja prije ubojstava mog supruga, nisam poznavala tužiteljicu niti njenog supruga KP. Nakon što se ubojstvo dogodilo, ja sam po savjetu mojih odvjetnika, tražila imovinu koja pripada KP, gruntovnici odnosno katastru, te sam na svoj imovini OP ishodila zabilježbu osiguranja, ja nemam saznanja o eventualnim dogovorima i odnosima između tužiteljice i KP, znam da su to bili ljudi koji su u susjedstvu zajedno živjeli. .Ja u vrijeme predmetnog štetnog događaja nisam znala da bi CP i KP bili u braku, te ljude nisam niti poznavala, udaljenost između njihove i naše kuće je bila oko 4 kuće, a niti se moj pok. muž nije družio sa tužiteljicom ili sa KP. Nisam znala niti da li je KP oženjen. Na posebno pitanje pun. tužiteljice odgovaram da sam ja na predmetnoj adresi živjela godinu i 8 mjeseci prije štetnog događaja, a prije štetnog događaja nije dolazilo do sukoba između mog pok. supruga i pok. KP, a policija nije nikada uredovala između njih, a uopće nisam poznavala FP. Mi smo prije živjeli u [adresa] u [adresa] što nije blizu [adresa], a prije pokretanja postupka osiguranja ja sam zajedno sa svojim odvjetnicima izvršila uvid u zemljišne knjige i na temelju toga je pokrenut postupak osiguranja. Na posebno pitanje pun. tužiteljice iskazujem da mislim da je u vrijeme štetnog događaja KP valjda živio gore u [adresa], a ja ga nisam viđala. Niti tada niti kasnije nisam od bilo koga čula da bi vlasnička situacija predmetnih nekretnina bila drugačija od stanja koja je upisana u zemljišnim knjigama, niti ja niti moja djeca, a niti moja svekrva nismo nikada ništa naplatili po ovršnim ispravama temeljem koje imam predmetna potraživanja, a od nesretnog događaja 16.

06. bude 16 godina. Na posebno pitanje pun. tužitelja odgovaram da se ni ja niti moj suprug nismo družili niti sa tužiteljicom niti sa KP, šta bi se s njima družili kada je njihova kćer mojih godina."

12. PP. 4. tužena iskazivala je:

"Ja nisam poznavala niti pokojnog KP niti CP, nisam ih sretala nigdje, ja nisam živjela u [adresa], a kada bi išla u posjetu svojem sinu, snahi i unucima nisam ih sretala. Nisam imala saznanja u vrijeme štetnog događaja da bi CP i KP bili u braku niti sam imala bilo kakvog saznanja o njihovim imovinskim prilikama."

13. Svjedok JP iskazivao je :

Ja sam susjed od tužiteljice i sjećam se gradnje njihove kuće to je bilo negdje 68, 69 ili 70-tih godina, k meni je došao tužiteljičin otac i tražio me da mu iznajmim garažu u kojoj bi se kuhalo za radnike isto tako me je tražio struju i vodu za potrebe gradnje kuće, ja sam mu to odobrio ion mi je svaki mjesec plaćao. Gradnju kuće su financirali tužiteljičini roditelji, dakle i majstore i materijal, ja puno nisam pitao kako je do toga došlo, ali kasnije sam čuo u razgovoru da je Tinina sestra ostala doma na imanju, i da će to imanje pripasti njoj, a roditelji su na ime toga CP izgradili kuću u [adresa]. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice odgovaram da se radi o katnici, a kuća je kompletno izgrađena 1970.g. a kasnije su izgrađene neke sporedne prostorije. U vrijeme dok se kuća gradila KP je bio u bolnici jer je imao saobraćajku, CP je u to vrijeme bila jako mlada 17 ili 18 godina koliko se sjećam. Na posebno pitanje pun. tužiteljice odgovaram da u to vrijeme iza naše kuće nije postojalo naselje, već su bila gradilišta koja su bila već prodana, jer su raniji vlasnici polja Svetići prodali zemlju za gradilišta, tamo u to vrijeme nije bilo ulice bio je samo mekani zemljani put koji je išao preko mojeg dvorišta, a nakon toga sam općini ja dao zemljište 6-7 metara širine, a meni su dodijelili zemljište na kojem se nalazio stari put, pa sam ja dobio dvorište sa zapadne strane, a istočno dvorište sam dao općini. U to vrijeme gradilišta na polju u vl. RP nisu bila nacionalizirana. U vrijeme kada su A gradili kuću pok. KP je bio u radnom odnosu, a bio je i u bolnici i na rehabilitaciji 7-8 mjeseci zbog prometne nezgode. Ja poznajem cijelu obitelj PP. Ja sam bio u dobrimi odnosima sa svekrom od 1.tužiteljicome ČP, zvali smo ga P, ne znam točno kako mu je bilo ime i on je dolazio u vrijeme kada se gradila kuća od KP i stalno smo se razgovarali i pitao me tko su A koji tu grade kuću. Pokojni HP je prema njegovom pričanju bio u dobrom odnosu sa pokojnim HP čijeg imena se točno ne sjećam, a A su bili u dobrim odnosima sa obitelji HP. MP nije dolazila gore, a ne znam što je njen pok. suprug njoj pričao i bio sam dobrim odnosima sa VP. Ja ne znam točno gdje je radio pok. suprug od 1.tužiteljice, čuo sam da je radio u Croatia osiguranju. Na posebno pitanje pun. tuženika odgovaram da je pokojni HP dopustio pok. VP da na njegovom polju napravi septičku jamu u vrijeme dok je taj VP gradio kuću. Ja znam da je otac od CP financirao izgradnju njene kuće jer mi je njen otac rekao da gradi predmetnu kuću da bi se ona odrekla imovine gdje oni žive, tako da bi druga kći moga ostati tamo, a u detalje nisam išao. Kuću su gradili majstor NP, DP i SP koji je pilio građu.

14. Svjedok NP iskazivao je:

"Ja poznajem tužiteljicu kao i tuženika KP, jer sam pred nekih 50 godina gradio njihovu kuću koja se nalazi u [adresa], na Kosovom Brijegu desno. Sjećam se da je k meni došao tužiteljičin otac LP s njim sam se sve dogovorio pogodio i on mi je platio. Ja ne znam tko je kupovao građevinski materijal. Na gradilištu sam već zatekao materijal, a šta je kasnije trebalo to je sve pribavljao LP. Na gradilištu nisam viđao KP, rečeno je da je on bolestan, a da li je bio u bolnici ili negdje drugdje ja to ne znam. Ta gradnja je dosta dugo trajalo točno koliko to ne mogu reći. LP je rekao da će jedna kćer ostati, a da CP mora napraviti kuću. Meni je LP sve uredno isplatio i dalje smo si ostali dobri. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice odgovaram da ja od prije nisam poznavao tužiteljičinog oca, ali ja sam puno radio po [adresa] izgradio sigurno 40 kuća on je došao k meni na jedno gradilište i tako smo se dogovorili. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice odgovaram da sam ja s svojim radnicima radio sve od temelja pa do krova, krov nisam radio kao niti unutrašnje uređenje, niti fasadu. Napravio sam samo zabatne zidove. Na gradilište je dolazila od mama od tužiteljice i nosila nam hranu i to je bilo svaki dan. Znam da su kuhali kod susjeda JP. Imali smo pogođeno s hranom. Na gradilištu nije bilo vode, vodu smo koristili od susjeda beton je miješan ručno. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika odgovaram da ne znam tko je meni LP preporučio i kako je došao do mene."

15. Svjedok RP iskazivala je:

"U vrijeme kada su tužiteljica i njezin suprug gradili kuću ja sam također sa suprugom gradila svoju kuću i mi smo susjedi, pa znam da je tužiteljičin otac kupio gradilište od mojeg supruga i njegovih roditelja, tko je točno financirao gradnju kuće ja to ne znam, ali sam na gradilištu često viđala tužiteljičinog oca sa kolima i konjima. Viđala samo tamo i tužiteljičinu majku i ona je kod susjeda JP kuhala za majstore. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice odgovaram da se kuća gradila negdje 70-tih godila a gradilište je kupljeno 1968.g. ili 1969.g. godine tu negdje. Dok se kuća gradila KP je vjerojatno bio u bolnici ili toplicama, jer je imao saobraćajku pa se liječio. Čak se pričalo da li bude on doživio da se kuća dovrši. Radi se o kući katnici. Kuća je izgrađena odjednom. Kuću je gradio gospodin NP. Znam da je susjed JP dao za izgradnju struju i vodu. Kod JP u garaži za majstore je kuhala Tinina mama. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika odgovaram da sam ja u Njemačku otišla krajem 1969.g. ali smo često dolazili u Hrvatsku, jer se gradila i naša kuća znali smo ostati i po 3 tjedna, a ja i duže. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika odgovaram roditelje od KP poznajem, ali ih nikada nisam viđala na gradilištu."

16. Odredbom čl. 297 Ovršnog zakona /NN 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, dalje OZ/ koji je mjerodavan za odlučivanje u ovom postupku je propisano:

1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,

(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda.

(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini.

17. Odredbom čl. 305. st 1. OZ-a je propisano da ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje, i nakon zabilježbe zabrane.

18. Obzirom da je uvidom u predmet Općinskog suda u Križevcima posl. br. P- 371/2008, utvrđeno da je pobijana ovršna isprava, djelomična presuda poslovni broj P-371/2008-12 od 6. lipnja 2011. koja je postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske odluke 20. srpnja 2014., uručena punomoćniku predlagatelja, ovdje tuženih 5. rujna 2014., to prema mišljenju ovog suda do dana podnošenja ovršnog prijedloga, 24. rujna 2014. nije protekao rok za podnošenje prijedloga radi opravdanja privremene mjere u smislu odredbe čl. 305. st. 1. OZ-a.

19. Također, obzirom da je presuda posl. br. P-371/2008-50. od 7. ožujka 2014. koja je postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske odluke 28. listopada 2014., uručena pun. predlagatelja, ovdje tuženih 6. studenog 2014. uz naznaku /na drugi način/, bez priložene dostavnice, to prema mišljenju ovog suda do dana podnošenja ovršnog prijedloga, od 1. veljače 2019. nije protekao rok za podnošenje prijedloga za radi opravdanja privremene mjere u smislu odredbe čl. 305. st. 1. OZ-a.

20. Zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, je takovog učinka da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Obzirom da ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini, u smislu odredbe čl. 297. st. 1. t. 3. i čl. 5 OZ-a, a da je tužiteljica pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekla upravo na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja njenog pok. supruga KP, temeljem bračnog ugovora od 13. 08. 2008. OV-5652/2008 stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu pravo vlasništva na spornim nekretninama, sud zaključuje da ne postoji razlog propisan odredbom čl. 46. st. 1. t. 7. OZ-a, odnosno da tuženi kao ovrhovoditelji ne bi bili ovlašteni tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršenih isprave, protiv tužiteljice kao ovršenice.

21. Sud ne smatra da bi se u navedenom ugovoru radilo o reguliranju bračne stečevine tužiteljice u smislu Obiteljskog zakona, jer je sačinjen na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon što je podnesen prijedlog, određena i upisana sporna privremena mjera, zbog čega sud zaključuje da je isti bio usmjeren na onemogućavanje naplate tražbine ovdje tuženih iz imovine, nekretnina supruga tužiteljice KP.

22. Da se radi o nedopuštenom raspolaganju sud zaključuje i iz činjenice da je KP na tužiteljicu prenio 2/3 dijela spornih nekretnina, suprotno osnovnom načelima obiteljskog prava, načelu o jednakosti bračnih partnera i načelu da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.

23. Također, sud smatra da su 1. – 4. tuženi kao predlagatelji osiguranja, a potom kao ovrhovoditelji nastupali sa povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, te im tužiteljica na osnovi pravnog posla koji je dobrovoljno sklopila sa suprugom, ne može ograničiti provedbu ovrhe radi naplate tražbine zbog naknade štete s osnova sklopljenog bračnog ugovora.

24. Međutim, obzirom među strankama nije sporno da su tužiteljica i pok. KP bili u braku od 1967. godine, a da je njihova obiteljska kuća građena od 1969. do 1974. godine, da se sve preostale nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i KP, da iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjetru zbog jasnog i logičnog načina iskazivanja i osobne nezainteresiranosti za ishod spora proizlazi da su u gradnji predmetne obiteljske kuće sudjelovali roditelji tužiteljice, posebno otac, koji je prema iskazu svjedoka JP i NP plaćao materijal i radnike to sud smatra da su predmetne nekretnine upisane u Zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] te Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajednička imovina tužiteljice i pok. KP u smislu odredbe čl. 36. st 1. Obiteljskog zakona /NN103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje OZ/, kojom je propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, njihova zajednička imovina.

25. Iako tužiteljica tvrdi da bi obiteljska kuća u [adresa] čiju gradnju su financirali i u njoj sudjelovali njeni roditelji u smislu odredbe čl. 39. st. 2. OZ-a, kojom je propisano da je vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona, bila njezino vlasništvo u omjeru od 2/3 dijela, a vlasništvo pok. KP u 1/3 dijela, sud smatra da navedeno nije ni životno ni logično, jer iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ona u vrijeme gradnje kuće bila nezaposlena, dok je njen suprug sve to vrijeme bio zaposlen i radio, osim u vrijeme kada je bio na bolovanju, ali je i za to vrijeme primao naknadu, a sve to u skladu s osnovnom načelima obiteljskog prava, načelu o jednakosti bračnih partnera i načelu da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.

26. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da nekretnine koje su predmet ovrhe predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela i pok. KP u ½ dijela.

27. Iako 1. tužena ČP, u svom iskazu tvrdi da u vrijeme podnošenja prijedloga za određivanje mjere osiguranja na predmetnim nekretninama nije znala da je pok. KP oženjen za tužiteljicu, sud smatra da 1. tužena znala, odnosno morala znati da na predmetnima nekretnini postoje prava tužiteljice s osnove bračne stečevine. Sud navedeno zaključuje temeljem činjenice da su prema iskazu 1. tužene G bili susjedi KP oko dvije godine, pa je životno i logično da poznaje susjede koji su živjeli četiri kuće dalje.

28. Nadalje, činjenica navedena u iskazu svjedoka JP da je pokojni KP dopustio pok. HP da na njegovom polju napravi septičku jamu u vrijeme dok je HP gradio kuću, prema mišljenju ovog suda nije tužiteljici mogla biti nepoznata, jer je životno i logično da bračni drugovi pok. HP i ČP međusobno razgovaraju o uobičajenim životnim događajima, pa tako i o septičkoj jami koja im je u to vrijeme bila potrebna. Nadalje i sam štetni događaj, ubojstvo HP od strane KP, dokazuje postojanje nekakvog ranijeg odnosa između žrtve i ubojice, koristoljublja, koji supruzi ubijenog nije mogao biti nepoznat, posebno jer se radi o susjedima, a ne radi se o nasumičnom ubojstvu iz koristoljublja.

29. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je tužiteljica stekla pravo suvlasništva predmetnih nekretnina u ½ dijela prije pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1090/2012 i određivanja mjere osiguranja koji je pokrenut ovršnim prijedlogom dana 24. lipnja 2012. godine, dakle nakon što je tužiteljica stekla sporne nekretnine s osnova bračne stečevine, neovisno o bračnom Ugovoru od 13. 08. 2008. OV-5652/2008.

30. Sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, broj Ovr-190/2012 od 24. 10. 2012. godine na temelju dobrovoljne raspoložbe pok. supruga tužiteljice KP, bračnog ugovora od 13. 08. 2008. OV-5652/2008, kojom je ista uknjižena kao vlasnik u 2/3 dijela predmetnih nekretnina i da su tuženi kao ovrhovoditelji temeljem ovršnih isprava, djelomična presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-371/2008-12 od 6. lipnja 2011. i presude istog suda P-371/2008-50. od 7. ožujka 2014., prije proteka rok za podnošenje prijedloga za radi opravdanja privremene mjere u smislu odredbe čl. 305. st. 1. OZ-a, podnesli prijedlog za ovrhu na spornim neokretnima, ali obzirom je utvrđeno da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i utvrditi nedopuštenost ovrhe u odnosu na nekretnine:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 771 m2 i

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 6460 m2, obje upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina],

- čkbr. [katastarska čestica] klijet [adresa] u [adresa] od 11 čhv. i vonograd [adresa] u [adresa] od 236 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma od 1174 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevina u Vražjem oku od 721 čhv. upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] sve u odnosu na ½ dijela navedenih nekretnina, dok je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog dijela.

31. Naime, iako su tuženi prilikom pokretanja postupaka osiguranja i ovrhe postupali u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, sud smatra "jačim" pravo tužiteljice, postojanja bračne stečevine tužiteljice stečeno odredbom čl. 36. st 1 OZ-a, posebno zbog zaključka da 1. tuženoj nije moglo biti nepoznato postojanja prava tužiteljice s osnove bračne stečevine.

32. Obzirom je tijekom postupka tužiteljica uspjela djelomično i to s osnova zakonske bračne stečevine, dok nije uspjela s osnova bračnog Ugovora od 13. 08. 2008. OV-5652/2008 te da nije uspjela u cijelosti ni temeljem utuženog omjera od 2/3 dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2, već u omjeru od ½ dijela navedene nekretnine, a ne radi se o mjerljivoj novčanoj svoti, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Križevcima, 24. listopada 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.