REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6487/2022-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robartu Brdaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 3. rujna 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice punomoćnice tuženika Đine Lukac Novaković, odvjetnice u Zagrebu, dana 4. listopada 2024., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23), dalje ZPP-a
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.380,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na:
- 22,94 EUR od 30. rujna 2015.
- 22,57 EUR od 30. rujna 2015.
- 22,30 EUR od 30. rujna 2015.
- 22,83 EUR od 30. rujna 2015.
- 22,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 23,13 EUR od 30. rujna 2015.
- 40,45 EUR od 30. rujna 2015.
- 41,57 EUR od 30. rujna 2015.
- 40,34 EUR od 30. rujna 2015.
- 39,84 EUR od 30. rujna 2015.
- 40,08 EUR od 30. rujna 2015.
- 39,94 EUR od 30. rujna 2015.
- 39,93 EUR od 30. rujna 2015.
- 39,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 41,98 EUR od 30. rujna 2015.
- 41,88 EUR od 30. rujna 2015.
- 41,98 EUR od 30. rujna 2015.
- 47,12 EUR od 30. rujna 2015.
- 47,31 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,31 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,11 EUR od 30. rujna 2015.
- 45,95 EUR od 30. rujna 2015.
- 45,55 EUR od 30. rujna 2015.
- 45,69 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,34 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,02 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,56 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,82 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,11 EUR od 30. rujna 2015.
- 45,85 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,83 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,70 EUR od 30. rujna 2015.
- 47,15 EUR od 30. rujna 2015.
- 48,85 EUR od 30. rujna 2015.
- 49,17 EUR od 30. rujna 2015.
- 51,14 EUR od 30. rujna 2015.
- 51,14 EUR od 30. rujna 2015.
- 51,05 EUR od 30. rujna 2015.
- 51,23 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,85 EUR od 30. rujna 2015.
- 43,60 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,16 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,03 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,01 EUR od 30. rujna 2015.
- 46,01 EUR od 30. rujna 2015.
- 40,56 EUR od 30. rujna 2015.
- 40,56 EUR od 30. rujna 2015.
- 44,63 EUR od 30. rujna 2015.
- 36,82 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,64 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,27 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,27 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,27 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,26 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,98 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,33 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,15 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,03 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,80 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,17 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,02 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,83 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,05 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,77 EUR od 30. rujna 2015.
- 34,12 EUR od 30. rujna 2015.
- 34,40 EUR od 30. rujna 2015.
- 33,52 EUR od 30. rujna 2015.
- 33,43 EUR od 30. rujna 2015.
- 33,43 EUR od 30. rujna 2015.
- 33,97 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,49 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,49 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,47 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,91 EUR od 30. rujna 2015.
- 38,04 EUR od 30. rujna 2015.
- 37,77 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,15 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,15 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,28 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,39 EUR od 30. rujna 2015.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d.iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.046,73 EUR sa zateznim kamatama na
- 0,97 EUR od 30. rujna 2015.
- 0,87 EUR od 30. rujna 2015.
- 0,24 EUR od 30. rujna 2015.
- 1,90 EUR od 30. rujna 2015.
- 1,17 EUR od 30. rujna 2015.
- 1,88 EUR od 30. rujna 2015.
- 19,95 EUR od 30. rujna 2015.
- 21,18 EUR od 30. rujna 2015.
- 14,68 EUR od 30. rujna 2015.
- 13,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 12,30 EUR od 30. rujna 2015.
- 9,71 EUR od 30. rujna 2015.
- 10,61 EUR od 30. rujna 2015.
- 9,83 EUR od 30. rujna 2015.
- 9,54 EUR od 30. rujna 2015.
- 7,38 EUR od 30. rujna 2015.
- 10,98 EUR od 30.09.2015..
- 12,73 EUR od 30. rujna 2015.
- 21,36 EUR od 30. rujna 2015.
- 19,65 EUR od 30. rujna 2015.
- 26,22 EUR od 30. rujna 2015.
- 25,35 EUR od 30. rujna 2015.
- 28,33 EUR od 30. rujna 2015.
- 39,69 EUR od 30. rujna 2015.
- 41,81 EUR od 30. rujna 2015.
- 55,04 EUR od 30. rujna 2015.
- 55,04 EUR od 30. rujna 2015.
- 54,41 EUR od 30. rujna 2015.
- 55,64 EUR od 30. rujna 2015.
- 75,85 EUR od 30. rujna 2015.
- 65,75 EUR od 30. rujna 2015.
- 70,28 EUR od 30. rujna 2015.
- 69,19 EUR od 30. rujna 2015.
- 85,26 EUR od 30. rujna 2015.
- 85,26 EUR od 30. rujna 2015.
- 96,47 EUR od 30. rujna 2015.
- 96,47 EUR od 30. rujna 2015.
- 96,47 EUR od 30. rujna 2015.
- 85,48 EUR od 30. rujna 2015.
- 93,84 EUR od 30. rujna 2015.
- 100,22 EUR od 30. rujna 2015.
- 100,22 EUR od 30. rujna 2015.
- 100,22 EUR od 30. rujna 2015.
- 100,12 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,40 EUR od 30. rujna 2015.
- 100,80 EUR od 30. rujna 2015.
- 98,97 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,72 EUR od 30. rujna 2015.
- 95,42 EUR od 30. rujna 2015.
- 89,06 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,61 EUR od 30. rujna 2015.
- 95,72 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,95 EUR od 30. rujna 2015.
- 95,12 EUR od 30. rujna 2015.
- 95,20 EUR od 30. rujna 2015.
- 98,25 EUR od 30. rujna 2015.
- 88,45 EUR od 30. rujna 2015.
- 87,38 EUR od 30. rujna 2015.
- 87,38 EUR od 30. rujna 2015.
- 93,46 EUR od 30. rujna 2015.
- 93,46 EUR od 30. rujna 2015.
- 93,46 EUR od 30. rujna 2015.
- 93,27 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,68 EUR od 30. rujna 2015.
- 98,99 EUR od 30. rujna 2015.
- 96,32 EUR od 30. rujna 2015.
- 92,03 EUR od 30. rujna 2015.
- 92,03 EUR od 30. rujna 2015.
- 96,07 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,07 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 97,92 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
- 99,21 EUR od 30. rujna 2015.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d.iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 261,55 EUR, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.266,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 24. listopada 2025. do isplate, sve u roku 15 dana
IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 6.753,79 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 27. ožujka 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 9011109080, kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.100,32 CHF obračunatom prema srednjem tečaju CHF tuženika na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 4. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da je tužitelj tuženiku dužan platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 4,55%. U članku 1. i 7. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Ističe da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope i obveza povrata prosinca 2015. je s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011109080 kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu EUR sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Poziva se na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ističe da je plaćao veći iznos mjesečno od onoga kojeg bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, kao i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Navodi da je tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti sve što je plaćeno povrh onoga što je bio dužan platiti, odnosno preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta kamatne stope i tečaja CHF. Iako je konvertirao kredit, nije obeštećen i njegovo potraživanje nije u cijelosti isplaćeno slijedom čega ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom konačno uređenom u podnesku u podnesku od 23. prosinca 2024. (stranica 300-305 spisa) traži isplatu iznosa od 3.380,50 EUR s osnove plaćene razlike zbog promjenjive kamatne stope, sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., 9.357,91 EUR s osnove plaćene razlike zbog promjene tečaja 6.046,73 EUR) i razlike glavnice (3.311,18 EUR), sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., te obračunate zatezne kamate za u iznosu 3.704.16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik, u odgovoru na tužbu od 20. rujna 2019., osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe kako je postupio sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, dostavio tužitelju izračun konverzije kojeg je tužitelj prihvatio, te je sklapanjem novog ugovora prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati jer je iz valute CHF konvertiran u valutu EUR, te da su sva plaćanja, uključujući i pretplatu obuhvaćeni novim ugovorom o kreditu. Navodi da nije zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, kao i da je konverzija izvršena na način kako to izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuju, tj. kao da se otpočetka radilo o kreditu u valuti EUR, slijedom čega smatra da tužitelj više ne može spram njega imati nikakvih potraživanja. S obzirom da je tužitelju prilikom konverzije ugovora priznao sve uplate, pa tako i po osnovi kamate, smatra da bi se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj dvostruko naplatio. Ističe da je putem svog djelatnika dao tužitelju sve potrebne informacije vezano uz promjenjivu kamatni stopu, te ga je upoznao s rizikom eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te smatra i da je bilo općepoznato da je HNB štitila tečaj kune u odnosu na euro, a u odnosu na CHF to nije činila, te je ista upozoravala na oscilacije tečaja CHF. Glede odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naveo je da je volja ugovornih strana bila da se ugovori promjenjiva kamatna stopa, te u to vrijeme nije postojala obveza na strani tuženika da istu promjenu definira u smislu parametara, a tuženik je o svakoj promjeni obavijestio tužitelja. Ističe da je kamatnu stopu mijenjao sukladno tržišnim kriterijima. Smatra neosnovanim temeljiti zahtjev na isplatu na premisi kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa. Ističe prigovor zastare. U podnesku od 23. listopada 2020. protivi se preinaci tužbe kako je to učinio tužitelj u podnesku od 20. listopada 2020. U podnesku od 20. veljače 2024. protivi se preinaci tužbe kako je to učinio tužitelj u podnesku od 6. veljače 2024., a za slučaj da sud istu dopusti ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je proveo dokaze: pročitao Ugovor o kreditu od 27. ožujka 2006. (stranica 8-12 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015. (stranica 15-19 spisa), plan otplate (stranica 21-23, 30-34, 106-110, 142 poleđina-147 spisa), potvrdu o zaprimljenom prigovoru (stranica 24 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (stranica 25-29, 138-142 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (stranica 56-59 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (stranica 60-64 spisa), dopis tuženika Konverzija kredita po ugovoru o kreditu (stranica 112-114 spisa), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (stranica 116-127 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. (stranica 128 spisa), prijedlog Dodatka Ugovoru o kreditu (stranica 130-136 spisa), knjigovodstvenu karticu (stranica 148-192 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić (stranica 220-222 spisa), pisanim očitovanjem vještaka (stranica 261- 263 spisa), dopunom nalaza i mišljenja (stranica 292-294 spisa) i saslušanjem tužitelja (stranica 279-280 spisa).
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Među strankama nije prijeporno:
- da su sklopile Ugovor o kreditu broj 9011109080 27. ožujka 2006. po kojem je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 73.100,32 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke, na dan isplate kredita,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,55% godišnje, promjenjiva,
- da je rok otplate kredita je određen na 240 mjeseci, s korištenjem kredita najkasnije do 27. rujna 2006. radi adaptacije stambenog objekta i adaptacije i refinanciranja stambenog kredita prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora,
- da su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015. po kojem su stranke provele postupak konverzije iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,
- da je da je tužitelj prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. (čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu), te da iznos preostale glavnice na taj dan iznosi 64.584,17 EUR.
6. Prijeporno je:
- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF ništetne, kao i je li ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa posljedično tomu,
- je li tužitelj preplatio svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015. u kojem je navedeno (čl. 2.) da je tužitelj prihvatilo izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te da iznos preostale glavnice na taj dan iznosi 31.137,83 EUR, kao i da iznos preplate iznosi 3.442,61 EUR, te da će se isti koristiti za namirenje budućih anuiteta u visini do 50%, sve dok se ne iskoristi,
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,
- zastara tražbine tužitelja.
7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.
8. Nije prijeporno da je tuženik sastavio Ugovor o kreditu.
9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika, koji je bio njegova banka, podigao kredit za adaptaciju i dogradnju kuće koju su supruga i on kupili, 2006. Službenik tuženika mu je ponudio kredit u valuti CHF rekavši da je to najsigurnija i najpouzdanija valuta, čemu je vjerovao. Ugovor je pročitao i vidio je da je uz navedenu valutu ugovorena i promjenjiva kamatna stopa, ali nije očekivao da bi radi toga mjesečni anuitet mogao neuobičajeno rasti. Nakon realizacije kredita mjesečni anuiteti su započeli rasti i bili su dovedeni u situaciju da su ih jedva podmirivali i čim se pojavila mogućnost konverzije konvertirali su kredit u valutu EUR. Kredit još uvijek otplaćuje. Po zanimanju je električar, a njegova supruga je kućanica, tako da im je jako teško bilo otplaćivati kredit. Kuća koju su adaptirali i dogradili je njihova obiteljska kuća u kojoj u kontinuitetu žive. Nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta kao ni njegova supruga.
10. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapao je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora, a tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe, te na temelju kojih parametara i zašto se mijenja kamatna stopa.
11. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 502. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012, kojom je utvrđeno da je,među ostalim i tuženik. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.
12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
13. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.
14. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revt-575/2016-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/2017, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.
16. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da pritom tuženik potrošače nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je odlučeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.
17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
18. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je tužitelj bio na valjan način informiran o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF i mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja, s tim da je neosnovano osporio da se radi o potrošačkom kreditu, jer navedena okolnost proizlazi iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao logičan i uvjerljiv, odnosno da je kredit podigao radi adaptacije i dogradnje kuće koju su on i supruga kupili 2006. i u kojoj još uvijek žive i nikada ju nisu koristili za poslovne svrhe.
19. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP), slijedom čega su ovi prigovori neosnovani. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužitelj bio upozoren na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su mu objašnjeni parametri i metoda promjene kamatne stope, što međutim, nije s uspjehom učinio, jer iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu u banci ponudili jedino kredit s valutnom klauzulom u CHF, te da mu je službenik banke rekao da je to najsigurnija i najpouzdanija valuta čemu je tužitelj vjerovao i pristao je na takav ugovor, koji je potpisao i pročitao, ali nije očekivao da bi kamata i tečaj mogli drastično rasti, a da mu bankovni službenik nije objasnio na koji način i vezano uz koje parametre će se mijenjati kamatne stopa, kao i rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem valutne klauzule u CHF.
20. Iz navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i u dijelu kojim je obveza vezana za valutu CHF, su nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO, propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
21. Prema odredbama čl. 1021. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužitelju stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je on morao vratiti prema otplatnom planu i bez te odredbe, a isto se odnosi i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa ništetnost navedenih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.
22. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.
23. Sklapanjem Dodatka Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužitelj, iako mu je priznata preplata tom prilikom, uistinu i obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Naime, o pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev- 2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
24. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.
25. Po utvrđenju ovoga suda, tužitelj, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje njihove ništetnosti, kako bi na temelju toga ostvarila zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C- 118/17 (Ć protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
26. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje ZID ZPK) ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužitelj niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom, niti da je sporazumno s tuženikom, kako to tvrdi tuženik, pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30. rujna 2015., niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, niti je predložio provođenje dokaza na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama VTSRH i VSRH da je ništetna, niti je to utvrđeno njezinim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećanog iznosa mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF. Ujedno se ističe kako čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19. c. točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.), dočim u točki 2. čl. 19. c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.
27. Zaključno, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO, bio bi dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 1111. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 502. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer on tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.
28. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kao i stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. u kojoj se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“
29. Također je sud imao u vidu i odluku VSRH poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., kao i Rev 1096/2022-2 i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.
30. Kako je prethodno navedeno, imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda pravde i VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i Rev- 1096/2022, po utvrđenju ovoga suda, tužitelj osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Kao što je prethodno navedeno i obrazloženo, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao u tijeku ovog postupka, niti je dostavio dokaz, da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužiteljici predočio i informirao ja o ekonomskim posljedicama koje za nju nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose, pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.
31. Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda pravde u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu navedena stajališta, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30. rujna 2015., niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem.
32. Na okolnost visine tražbine tužitelja i tijeka kamata, odnosno izračuna razlike između iznosa koji je tužitelj plaćao po osnovi promjenjive redovne kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je anuitete plaćao po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i iznose koje je tužitelj stvarno plaćao po osnovi valutne klauzule i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te izračuna razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpiću stalnom sudskom vještaku financijske struke.
33. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos: Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 4.675,66 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 25.470,39 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja. Razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos: Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 45.559,09 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos: Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -1.800,60 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije - prema izračunu konverzije (list spisa 116). Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 24.948,11 HRK. a) Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema izračunu konverzije (list spisa 116) iznosi 31.494,77 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 240.541,31 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 46.308,36 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan isplate kredita iznosi 215.593,20 HRK. Razlika između iznosa 240.541,31 HRK i iznosa 215.593,20 HRK je 24.948,11 HRK. b) Dodatkom Ugovora o kreditu (list spisa 15-19), članak 3. utvrđena je preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. iznosi 25.708,21 HRK.
34. U svom pisanom očitovanju po prigovorima tuženika iz podneska od 2. rujna 2022. vještak iste argumentirano otklanja i navodi da u svom nalazu i mišljenju primjenjuje zakonsku kamatnu stopu u visini 3,23% na otplatni plan u CHF prema ugovoru o kreditu što je vidljivo iz točke 2.3. nalaza od 21. siječnja 2014. sukladno obračunu Banke. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 51.812,72 CHF od čega je otplata glavnice 26.791,96 CHF i kamata 25.020,76 CHF.
35. U dopuni nalaza vještak navodi vještak navodi da zatezne kamata na više plaćene iznose s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30. rujna 2015. iznose 3.704,16 EUR.
36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja jer detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imali prigovora u pogledu njegova računskog dijela.
37. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđeno 3.380,50 EUR s osnove plaćene razlike zbog promjenjive kamatne stope, 6.046,73 EUR, s osnove plaćene razlike u iznosu anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF, temeljem čl. 1111. ZOO-a.
38. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od dospijeća na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).
39. Glede navoda tuženika da je tuženik priznao preplatu tužitelju prilikom provođenja konverzije koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.442,61 EUR ističe se da nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. U odnosu na tuženikovo ukazivanje na utvrđeni iznos preplate koji će se nakon konverzije koristiti za namirenje budućih anuiteta (čl. 6. Dodatka Ugovoru o kreditu) potrebno je navesti da navedeni iznos preplate nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenju odredbi ugovora za koje se utvrdilo da su nepoštene. Naime, po logici stvari kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK) propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
40. Dakle, postojanje preplate i manjka nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje istih, pojednostavljeno rečeno, posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja (konverzije) kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka). Međutim, iako je postojanje preplate posljedica konverzije, a ne restitucije, to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti. Naime, prema stavu ovog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl. 323. st. 1. ZOO u svezi s čl. 87. st. 1. ZZP), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka VSRH posl. br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., toč. 23.).
41. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to po shvaćanju ovog suda, tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice. Uostalom, sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF, te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID ZPK, to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Pri tome se ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID ZPK toč. 7. i 8. koja glasi:
"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."
42. Kako je tuženik proveo izračun prema odredbi čl. 19. c. ZID ZPK, te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj, sud je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu za iznos 3.311,18 EUR zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos.
43. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).
44. Samim time, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo, odnosno u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF.
45. Tuženik se protivi se preinaci tužbe kako je to učinio tužitelj u podnesku od 20. listopada 2020., no međutim, tužitelj tužbu u tom podnesku nije preinačio budući da u tužbi nije naveden iznos kojeg traži i tek je u tom podnesku, a nakon što je zaprimio dokumentaciju tuženika tužitelj iskazao visinu tužbenog zahtjeva.
46. Sud je dopustio preinaku tužbe kako je to učinio tužitelj u podnesku od 6. veljače 2024., kojoj se tuženik protivio, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a, a tužitelj je tek nakon provedenog financijskog vještačenja mogao precizno iskazati visinu tužbenog zahtjeva koju je, uz ostalo, tuženik osporavao.
47. Istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni zahtjev ističe se da sve i kad bi povećanje tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. veljače 2024. bilo izvan roka, treba primijeniti odredbu čl. 241. ZOO-a prema kojoj podnošenjem tužbe (12. lipnja 2019.) za sve utužene iznose je prekinuta zastara, te taj prekid traje do pravomoćne odluke u ovom postupku, slijedom čega tužitelj može raspolagati tužbenim zahtjevom na ovaj način tijekom parnice, zbog čega je isti neosnovan.
48. Tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao i 3.704,16 EUR na ime obračunatih zateznih kamata na više plaćene iznose s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30. rujna 2015., sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate. Po stavu ovoga suda od traženog iznosa obračunatih zateznih kamata (3.704,16 EUR) treba odbiti iznos priznate pretplate (3.442,61 EUR) slijedom čega je tužitelju po ovom osnovu dosuđen iznos od 261,55 EUR.
49. Na dosuđeni iznos tužitelju ne pripadaju zatezne kamate budući glavnica nije podmirena, radi čega je u tom dijelu odbijen sa svojim zahtjevom.
50. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (16.442,57 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).
51. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 9.6.2020., 16.9.2020., 19.2.2024., 19.9.2024. i 18.9.2025. (Tbr 7. toč. 1. OT 750 bodova), sastava podneska od 8.6.2020., 20.10.2020., 16.2.2024. i 23.12.2024. (Tbr 8. toč. 1. OT 400 bodova), odnosno ukupno 1.250 bodova ili 2.500,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 625,00 EUR, što ukupno iznosi 3.125,00 EUR, koji trošak je umanjen za 43% odnosno za 1.343,75 EUR, za koliko tužitelj nije uspio u parnici, tako da priznati trošak zastupanja tužitelja iznosi 1.781,25 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 431,80 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.266,14 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
52. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 24. listopada 2025. do isplate.
53. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu 24. listopada 2025.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
