Poslovni broj: P- 727/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak,u pravnoj stvari tužiteljice KB, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 266-377/2006 od 4. prosinca 2006. godine, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenog kod Javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod brojem OU-1296/2006 od 08. prosinca 2006. godine, koji se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu broj 266-377/2006 od 4. prosinca 2006. godine, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenog kod Javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod brojem OU-1296/2006 od 08. prosinca 2006. godine, koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici KB, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 15.753,64 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 29. siječnja 2016.g., pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužiteljici KB, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 3.650,00 €, sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 24.listopada 2025.g. do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ĆB rođ. K je sa pravnim prednikom tuženika dana 4. prosinca 2006. godine sklopila ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine a kojim ugovor se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 79.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, a tužitelj se navedeni iznosom obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

1.2.Sukladno čl. 3.,4. i 6. predmetnog ugovora tužitelj se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunati po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan plaćanja uz redovnu kamatnu stopu koja je čl. 4. točka 1. Ugovora određena kao promjenjiva i koja je u trenutku ugovoranja iznosila 3,88% godišnje.

1.3.Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio za razliku od onih sadržanih u početnom planu otplate zbog čega je navedeni dio odredbe u čl. 6. predmetnog ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan.

1.4.Predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamatne stope činiti ovisnom isključio o odluci jednog ugovaratelja čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate i nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope i kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču jer ne daje točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze.

1.5. Osim toga, tužitelju prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom, a značajne neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći jer prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF već je mislio da svaka stranka sklapanjem ugovora prihvaća samo opći valutni rizik, a koji je veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF i k tome je još promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke.

1.6. Pravomoćnom presudom VTS RH posl.br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u točci II. Potvrđena je presuda TS u Zagrebu pos.br. P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI. I VII. Izreke kojim se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31.12.2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke i drugi internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. 8. 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 – 133/09) i to čl. 96 i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.7. Dio presude VTS RH koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope potvrđeni su i od strane VSRH odlukom od 9. travnja 2015. pod brojem Revt-249/2014.

1.8. Nadalje je presudom VTS RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u točci I. potvrđena presuda TS u Zagrebu broj P-1401/2012 od dan 4. srpnja 2013. u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI. I VII. Izreke kojom se utvrđuje daje između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiraju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.062004. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 -133/09) i to čl. 96. i 97. i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.9. Prema odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača NN br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, pa se tako navedene presude u ovome slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika. Pored toga, čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora i u tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.10. Aneksom Ugovora o kreditu broj 266-377/2006 od 29.siječnja 2016.g., sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenim kod javnog bilježnika Nikše Mozare parnične stranke su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja, kao korisnika kredita.

1.11 Zaključenjem navedenog Aneksa Ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla,pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane,osim u izuzetnim uvjetima propisanim čl.326.st.2. ZOO-a, koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

1.12. Neovisno o provedenoj konverziji tužiteljica i nadalje ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. U vezi sa time tako to proizlazi iz odluke VSRH posl.br. Rev-2868/2018 od 12. 02.20219. iz koje proizlazi da sklapanjem aneksa nije u cijelosti podmiren dug jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestaje osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

1.13. Sud EU je u presudu C-118/17od 14.03.2019. dajući na odgovor o pitanjima o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrdio da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji.

1.14. Tužitelj je stava da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer aneksom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana pa tužbom potražuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos koji je nastao zbog nezakonite promjene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli računajući od dana uplate do 30. runa 2015. kao i razliku iznosa preplate po prednje navedenim osnovama umanjen za iznos priznat po konverziji.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe kako tužba nije razumljiva tj. nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te predmet raspravljanja u ovome postupku.

2.2. Naime, iz tužbe proizlazi kako tužitelj kao predmet raspravljanja u ovome postupku navodi ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom, iako su stranke ugovora o kreditu navedene odredbe zamijenile drugima i to sa retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovome postupku.

2.3. Navodi se kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju a koji zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravni odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s osnima čiji krediti su bili denominirani u Eur, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i koji je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača.

2.4. Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) to tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka jer pravo koje tužitelj traži ovom tužbom je isti ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana kao posljedicu prisilnog propisa sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu nepostojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovome predmetu.

2.5. Nadalje i kondemnatorni zahtjev u potpunosti je konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa uz Ugovor o kreditu jer je upravo iznos kojeg tužitelj potražuje u ovome postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos umanjio obveze po konvertiranom kreditu u eur.

2.6. Sukladno navedenom svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZPK od strane tuženika. Navedeni zakon je bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom RH koji je rješenjem od 4. travnja 2017. potvrdio sukladnost istoga sa Ustavnom RH. S tim u vezi usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZPK, za koji je Ustavni sud RH utvrdio suglasnost sa Ustavom odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna prema navodima tužitelja. To bi značilo da je zakonodavac donošenjem ZIDZPK naložio konverziju nečega što ne postoji a na kraju tuženik trpi štetu jer pored toga što je tužitelja restituirao kroz konverziju, to mora napraviti još jednom.

2.7. Tuženik smatra da predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije odnosno postupanje tuženika u skladu sa ZIDZPK, a jedini egzistentni odnos između parničnih strana jest onaj koji proizlazi iz Aneksa uz ugovor o kreditu. Predlaže provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamata po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, a isplatu kojih iznosa tužitelja traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u Eur, sve sukladno Aneksu uz ugovor o kreditu i metodi određenoj ZIDZPK. Pored toga, tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

2.8. U naknadnom podnesku tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu istučući da je postupanje tuženika bilo u skladu sa kogentnim zakonskim odredbama.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 10 do 17 spisa), u Aneks broj uz ugovor o kreditu od 29. siječnja 2016. (list 18 do 23 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mačus d.o.o., z.z ČB (list 576 do 609 spisa),saslušao svjedokinju EB (list spisa 456), saslušao tužiteljicu (list spisa 456-457).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice preciziran podneskom od 5. ožujka 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora je ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno pravo tuženice da jednostrano mijenja kamatnu stopu i primjena valutne klauzule u CHF za otplatu kredita, te vraćanje stečenog temeljem navedenih odredbi ugovora o kreditu.

6. Sporno je među strankama:

- je li se u konkretnoj parnici mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odrede ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i primjeni valutne klauzule u CHF nepoštene odredbe, konkretno je li se o istima pregovaralo, jesu li nejasne, nerazumljive i neuočljive te je li tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- učinci sklopljenog dodatka ugovora o kreditu na prava tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu,

- zastara potraživanja tužiteljice,

- visina potraživanja tužiteljice te

- postojanje tražbine tuženice prema tužiteljici uslijed konverzije kredita.

7. Nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu tužiteljica izgubila pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ma kredit denominiran u valutu Euro.

8. Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

9. Takav stav je jasno zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom te osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla te stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju.

9.1. Dapače, iz sadržaja Dodatka proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. U ovom postupku nije niti sporna valjanost Dodatka (konverzije ugovora o kreditu) te isti nedvojbeno ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita jer od sklapanja istog on predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta kredita, time ispunjenje obveza po kreditu.

9.2.Ono što je sporno u ovom postupku je ima li tužiteljica pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristao tzv. konverzijom.

9.3. Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9.4.Iz navedenog, a u vezi s tumačenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. da u tom postupku osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

9.5. Činjenica je da iz ovdje predmetnog Ugovora o kreditu te dodatka istog, kao i odredbi glave IV.a ZPD-a, proizlazi da je provođenjem konverzije glavnica kredita određena kompromisno u iznosu koji je veći od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, odnosno iznosa koji bi vratio da je otplaćivao kredit po ugovorenom početnom otplatnom planu, a manji od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju kredita, te je tužiteljica zaista konverzijom formalno doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je 4. prosinca 2006. sklopila ugovor vezan za valutu EUR, a ne CHF.

9.6. Ocjena je ovog suda, a u vezi s ranije istaknutim shvaćanjem VSRH da potrošač ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i kada je sklopio valjani Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), da činjenica da je tužiteljica devet godina nakon sklapanja i otplate ugovora o kreditu za buduću otplatu dovedena u položaj osobe koja je prije devet godina pristala i preuzela obvezu vraćanja kredita vezanog za valutu EUR, nije time pristala da tuženica zadrži sve stečeno temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu niti se odrekla potraživanja po ovoj osnovi.

9.7. Naime, tužiteljica je konverzijom pristala da se dio njene imovine koju je tuženica stekla bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorila sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, no ista nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imala prema tuženici po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača.

9.8.Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 IB protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. i Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., ocjena je ovog suda da izvanugovorna potraživanja tužitelja (stečeno bez osnove) evidentno nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su istim uopće regulirana, a činjenica da je dio plaćenog bez osnove uračunat prilikom konverzije u glavnicu budućeg potraživanja, znači samo da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, time dajući tuženici osnovu za navedeno, dok je preostali iznos neosnovano stečene imovine, i po znanju tuženice, osobito vezano sa kolektivni spor u tijeku, ostao nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

10. Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovnog ugovora, za navesti je da je tuženik je jednostranim donošenjem odluka o promjeni kamatne stope a koje nisu bile definirane nikakvim parametrima za vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te su takve odredbe presudom VTS utvrđene ništetnima a tuženiku je zabranjeno takvo i slično postupanje ubuduće, pa stoga tužitelj ima pravo na povrat svega što je platio, u odnosu na jedinu kamatnu stopu koja je u konkretnom ugovoru o kreditu određena na dan sklapanja kredita, a obzirom na pravno obvezujući stav VTS RH.

11. Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovarana valutna klauzula ugovorena uz CHF, tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta CHF, niti je bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF već je takav kredit vezan uz valutu CHF bio najpovoljniji i najsigurniji kredit.

12. Naime, tužitelj nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta", koji ne postoji kod valutne klauzule u Eurima, pa tako nije niti znao da je o tome trebao biti obaviješten. Radi toga je prosječnom potrošaču odredba kojoj se glavnica veže uz valutu CHF u osnovi gramatički jasan, ali ista mu nije razumljiva.

13. Uz nedostatak razumljivosti kao i izostanak pregovaranja, jasno je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za svoju posljedicu imaju ništetnost istih.

14. Nisu osnovane tvrdnje tuženika da u konkretnom predmetu nema prostora za izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Odluka VTS RH i to Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, jer je VTS RH na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

14.1. Kako predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice sadrži upravo takve odredbe a koja odlukom navedenog suda je ocijenjena ništetnom, to dolazi do direktne primjene pravnih utvrđenja iz tih presuda.

15. Vezano uz prigovor zastare potraživanja sud smatra da isti nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Potrošač nastupio prekid zastare koji je prekid trajao sve do donošenje pravomoćne presude VTS RH, pa je ponovno počela teći u lipnju 2014. godine donošenjem odluke VTS RH Pž-7129/2013.

15.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je presuda donesena u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 postala pravomoćna 14. lipnja 2018., jasno je da u trenutku podnošenja podneska kojim je preinačen zahtjev tužitelja 5.svibnja 2020.g. u ovom sporu nije protekao zakonski zastarni rok od 5 godina, a koji se primjenjuje na restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.Tužba u ovome predmetu podnijeta je dan 5. lipnja 2019. godine, iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od pet godina obzirom da je presuda Pž-7129/2013 donijeta 13. lipnja 2014. što znači da zastarni rok počinje teći od prvog narednog dana tj. 14. lipnja 2014. godine.(ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).

15.2. Naime u ovome slučaj tužiteljica je mogla tražiti povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora nakon što su presudom VTS RH takve odredbe u potrošačkim ugovorima utvrđene kao ništetne, a takav stav izrazio je i VS RH u svoj odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine.

16. Saslušana svjedokinja EB iskazuje da se konkretne obrade predmetnog kredita ne sjeća. Ono što općenito može reći je da je procedura oko dobivanja kredita bila na način da bi stranka od banke dobila uvjete kreditiranja koji smo mi imali ponuđeno prema šprancama. Krediti su bili tada nuđeni u CHF i EUR. Znatna razlika je bila u visini kamatne stope jer su krediti u CHF imali nižu kamatnu stopu te su se klijenti stoga pretežno odlučivali za kredite u CHF. Ona kao djelatnica banke je bila educirana vezano za kolaterale odnosno dokumentacije koju je bilo potrebno dostaviti da bi se realizirao ugovor o kreditu, međutim, nisu razgovarali s klijentima o makro ekonomskim učincima koji bi utjecali na visinu kamatne stope odnosno valutnu klauzulu. Ono što je bilo bitno je da je kamatna stopa bila određena kao promjenjiva, a u razgovoru smo isticali da bi ista mogla rasti i padati s tim da odluku promjeni kamatne stope banka slala pismeno klijentima na kućnu adresu. Što se tiče valute klijentima je bilo prezentirano da će se isplata kredita kao i naplata kredita vršiti u kunama, a što je vezano za konkretnu valutu. Banka nije tada imala u ponudi kredite u kunama. Klijenti nisu mogli utjecati na sadržaj ugovora. Bilo je pojedinih kojih bi podnosili prigovore, međutim, to se dalje rješavalo na višoj instanci tako da nema saznanja da li je iti jedan klijent utjecao na sadržaj ugovora o kreditu. Ugovor o kreditu je pripremala pravna služba banke, a ona se ne sjeća da je bilo koji klijent prigovarao odredbi o kamati ili valuti. Od 2014 do 2016. je koristila porodiljni dopust tako da nije sudjelovala u proceduri koja je bila vezana za sklapanje dodatka ugovora o kreditu odnosno konverziji. Na pitanje da li su klijenta prije zaključenja ugovora pisano na bilo koji način obavještavali o uvjetima i rizicima svjedokinja navodi kako nisu.

Na pitanje punomoćnika tuženika odgovara da su klijenti pretežno bili zadovoljni uvjetima a u koliko je neki klijent zatražio drugačije uvjete odnosno nižu kamatnu stopu tada bi ga upućivali na razgovor s voditeljem poslovnice ili svakako na nekoga tko je bio u višem položaju, budući na šalteru nisu bili ovlašteni za davanje povoljnijih uvjeta. Ona kao djelatnik banke nije imala saznanja o budućem kretanju CHF u odnosu na kune.

17.Saslušana tužiteljica iskazuje da je 2006.g. trebala kredit za adaptaciju stana u kojem i danas živi. Budući je tada bila zaposlena u JLH preko te firma su dobivali plaću upravo kod tuženika te je tamo imala otvoren tekući račun. Otišla je u banku kako bi se raspitali što je za nas najpovoljnija opcija. Službenica u banci i to upravo svjedokinja koja je maločas iskazivala ju je savjetovala da uzme kredit u CHF jer to je najpovoljniji i najsigurniji kredit te da ne postoji nikakav rizik. Upravo zato je odlučila u dobroj vjeri upravo za taj kredit, a ratu je ocijenila kao onu koju je od svojih primanja tada mogla podmirivati. Početna rata je bila oko 2700,00 kn da bi naknadno došla i do 3500,00kn. Ugovor je pročitala, međutim, vjerovala je da ne postoji mogućnost rizika, a o njemu me nitko nije niti pismeno niti usmen upozorio. Kredit je uzela na 20 godina i još uvijek ga otplaćuje. Što se tiče konverzije, sjeća se da je to bilo u vrijeme kada se njen suprug razbolio te su u to vrijeme bili okupirani njegovom bolešću, te su bili u Zagrebu radi transplantaciju matičnih stanica. Od svega toga se sjeća da je nekih 5-7 mjeseci plaćala smanjenu ratu kredita, a što joj je u to vrijeme dobro došlo s obzirom na situaciju koja nas je zadesila. Što se tiče samog razgovora u banci o promjenjivosti kamatne stope rečeno je da iako bude promjene da će ona biti tolika da se na rate neće niti osjetiti. Vezano za učinke promjene tečaja u banci nisu ništa govorili, već isključivo da je CHF najstabilniji kao valuta. Ja sam ugovor o konverziji potpisala svojom voljom, jer drugog izlaza nije bilo. Ugovor sam solemnizirala i potpisala kod javnog bilježnika gdje nitko nije ništa objašnjavao vezano za sadržaj ugovora, pojedine klauzule te učinke ugovora koje mogu za mene nastupiti. Nekretnina koja se adaptirala iz ovog kredita je stan koji koristi za stanovanje sa svojom obitelji.

18. Da se o konkretnim odredbama ugovora o kreditu nije individualno pregovarale te da tužiteljica nije bila informirana o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice te činjenice da se radi o tipskom ugovoru koji je banka unaprijed u cijelosti formulirala, a koji je prethodno tužiteljici od strane djelatnice banke predočen kao najpovoljniji u smislu manjeg iznosa mjesečnog anuiteta koji je tužiteljica dužna plaćati, što je tužiteljici kao potrošaču životno bilo odlučno, dok je banka kao stručna financijska ustanova, istoj predočila kredit kao najjeftiniji, uz mogućnost promjena zbog kamate i tečaja, no pri tome ne navodeći o čemu točno ta promjena ovisi, a još važnije u kojem rasponu bi se ista kretala, bilo u rasponu iznosa anuiteta ili postotku promjene anuiteta. Tužiteljici nije predočena niti jedna informacija temeljem koje bi ista mogla znati, pa time i pristati, da se anuitet znatno mijenja tijekom otplate, dapače istoj je kredit predočen kao najpovoljniji, vezan za valutu koja nije u primijeni u RH niti s kojom tužiteljica posluje, a pogotovo ne valuti stvarnih plaćanja obveza po kreditu, pa kada se tvrdnja banka o najpovoljnijem anuitetu i najpovoljnijoj kamatnoj stopi dovedu u vezu s činjenicom da je upravo manji anuitet i manja kamatna stopa temeljni motiv sklapanja ugovora o kreditu vezanom za navedenu valutu, a da banka pri tome nije upozorila tužiteljicu da tako ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa koju banka može mijenjati temeljem vlastitih budućih, a nepoznatih odluka, temeljem kriterija koji nisu poznati tužiteljici, znači da ne postoji granica rasta anuiteta, time niti cijene kredita, jasno je da tužiteljica nije bio valjano informirana o bitnih parametrima otplate kredita. Pri tome se ukazuje da je tužiteljica ugovor sklopila s tuženicom s punim povjerenjem u njenu profesionalnost jer je preko tuženice primala plaću.

18.1. S tim u vezi potrebno je raspraviti i tužiteljevo svojstvo potrošača jer je iz samog ugovora vidljivo da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor u svojstvu fizičke osobe, a ne trgovca, sklopljeni ugovor sadrži identične odredbe o načinu promjene kamatne stope i vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF kao i svi ostali potrošački ugovor o kreditu ovdje tuženika, te se i na taj ovaj postupak izravno primjenjuju učinci utvrđenja iz ranije citiranih pravomoćnih presuda u predmetu " Ć".

19. Naime, bio bi nonsens kada bi tuženik osporavao svojstvo potrošača tužiteljici kada mu je upravo u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio sklapanje ugovora o konverziji, gdje je u primjeni odredbe čl. 19. b. položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača svrha izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti eur. U odnosu na prednje rečeno postavlja se pitanje da li bi tuženik tužitelja ukoliko ga nije smatrao potrošačem, pozvao odnosno stavio ponudu za sklapanje Dodatka ugovora o konverziji, a odgovor se slijedom životne logike nameće sam po sebi.

20. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje te dao zadatak vještaku da 1. izradi izračun preplaćenih kamata na način da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, s tim da se u stambenim kreditima za razdoblje od 1.1.2014. uzima kao redovna kamatna stopa 3,23 %.

2. izradi izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita,

3. napravi prikaz zbrojenih iznosa izračuna pod točkama 1. i 2.

4. izradi izračun ukupnih zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod točkama 1. i 2. sve do dana provedene konverzije.

5. izradi izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata navedenih pod točkom 4 odbije eventualna pretplata priznata u konverziji, u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, a ukoliko ukupno utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata nije dovoljan da bi se izvršio prijeboj eventualno utvrđene preplate iz konverzije, preostali iznos je potrebno kompenzirati s glavnicom preplaćenih iznosa,

6. na preostali iznos glavnice, nakon odbitka pretplate utvrđene konverzijom, teku zakonske zatezne kamate, počev od 01. listopada 2015.g. pa sve do isplate.

7. te se posebno očitovati jeli konverzija provedena sukladno ZID ZPK.

21. Financijski vještak je u svom nalazu na listu 576 do 609 spisa, utvrdio da razlika između kamata u anuitetima s osnova promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve kamate 5.525,24 eura.

22. Razlike s osnova valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju do 30. 09. 2015. iznosi 7.382,80 eura.

23. Zatezna kamata na pretplatu kamate do 30.09.2015 iznosi 3.432,64€,a zatezna kamata na pretplatu tečaja do 30.09.2015 iznosi 2.473,36€.

24. Prijeboj zatezne kamate s pretplatom u konverziji pokazuje da je ukupna zatezna kamata za 2.689,69€ veća od pretplate u konverziji. Od 01.10.2015 zatezna kamata teče na cijeli iznos pretplate kamate i tečaja.

25. Vještakinja se očitovala da je konverziju tuženik proveo u skladu sa ZIDZKP/15.

26. Na navedeni nalaz i mišljenje tuženik se očitovao podneskom 4.ožujka 2025 na listu 612 do 616 spisa, u kojem u bitnom prigovora načinu izrade nalaza i mišljenja dok računskom dijelu ne prigovara. Smatra da je sve uplate tužitelja izvršene s osnova ugovora o kreditu u CHF obračunao prilikom zatvaranja konvertiranog kredita s valutnom klauzulom u EUR, te smatra kako nije osnovna uzeti u obzir samo više plaćene iznose već treba cijeniti i manjak koji je tijekom otplate spornog ugovora nastao tuženiku jer je tečaj kao i kamatna stopa tijekom otplate bio i niži od onog važećeg na dan isplate, a iz čega je razvidno da je tuženikova korist umanjena zbog negativnih razlika nastalih kada je kamatna stopa bila ispod početno ugovorene. U odnosu na prebijanje pretplata navodi da je tuženik u skladu s metodom određenom ZIDZPK izračunao pretplatu prema konvertiranom ugovoru s valutnom klauzulom u EUR, a ne prema ugovoru s valutnom klauzulom u CHF.

27. Tužitelj se svojim podneskom od 05. 03. 2025. godine očitovao na dostavljeni nalaz na način da je u smislu odredbe čl.190 st.2. ZPP-a specificirao toč.III tužbenog zahtjeva, kako glasi u izreci ove odluke.

28. Tuženik se podneskom 07.03.2025. protivio preinaci tužbe smatrajući kako je tužiteljica u nedopuštenoj fazi postupka, prvi put odredila visinu tužbenog zahtjeva.

29. Vještakinja, usmeno saslušana pred sudom, je u cijelosti ostala kao kod svog pismeno izraženog nalaza i mišljenja te vezano za pretplatu kamate navodi kako je kamatnu stopu računala 3,88% od dana korištenja kredita do 31.12.2013., a nakon toga 3,23% godišnje. Prema tome, utvrđena je pretplata kamate odnosno više plaćenih kamata u iznosu od 9.083,56 CHF, odnosno 41.629,99 kuna po početnom tečaju, odnosno 5.525,24 eura. Manje plaćene kamate nije bilo. Vezano za pretplatu tečaja računala je na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i početnog tečaja, na način da je od uplate u valuti po tekućem tečaju oduzela istu uplatu u valuti po početnom tečaju. Pretplata tečaja odnosno pozitivna tečajna razlika tj. kad je tečaj bio veći od početnog iznosi 56.800,21 kn odnosno 7.538,71 eura. Ukupna pretplata kamate i tečaja (pozitivne razlike) su 13.063,95 eura. Zatezne kamate na više plaćenu kamatu od dana uplate do 30.09.2015. iznose 3.432,64 eura, a zatezne kamate na pozitivne pretplate tečaja također od dana uplate do dana konverzije tj. 30.09.2015. iznose 2.473,36 eura. U konverziji utvrđena je pretplata od 3.207,31eur. Konverzija je provedena sukladno izmjenama zakona o potrošačkom kreditiranju i to na način da je banka uzela u obzir sve uplate po CHF kreditu te je kredit tužitelja pretvorila u eurski, te je tim uplatama po CHF kreditu zatvarala obveze po ovom eurskom kreditu. Vezano za prijeboj zatezne kamate s pretplatom u konverziji, može utvrditi da je zatezna kamata veća za 2.689,69 eura od pretplate u konverziji. Što se tiče podneska tuženika, vještakinja smatra da je u svemu odgovorila na primjedbe, a dok su drugi navodi iz podneska pravne prirode te nisu u njenoj domeni.

30. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka obzirom da je nalaz jasan i pregledan, utemeljen na podacima o stvarnim uplatama te izrađen sukladno zadatku koji je odredio ovaj sud, a stranke nisu prigovorile pravilnosti obračuna, isti je u cijelosti prihvaćen.

31. Učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istog s time da je jedna od pretpostavki i njezina dospjelost. Tražbina tuženika s osnova nižeg tečaja dospjela je tek pravomoćnošću presude VTS od 14. lipnja 2018. jer je istom presudom tečaj anuliran na početo ugovoreni kao jedini relevantni među strankama.

32. Kada bi se radilo procesno pravnom prigovoru radi prebijanja potrebno je da tuženik ima neku postojeću tražbinu prema tužitelju, a u naravi takva tuženikova tražbina ne postoji. Naime, ako su prilikom otplate kredita i nastale kakve potplate u korist tužitelja u odnosu na početnu kamatnu stopu, za to ne postoji odgovornost potrošača odnosno tužitelja, a osim toga tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača jer isti nje potrošač nego financijska institucija.

33. Financijski vještak je u svom nalazu indirektno i odgovorio na primjedbu tuženika odnosno nalazom je utvrđeno koliko je tužitelj više platio s osnova promjene kamatne stope i valutne klauzule tuženiku, a da je pri tome uzet u obzir i iznos koji je tuženik tužitelju priznao u konverziji, iz čega slijedi zaključak da protivno navodima tuženika sve uplate tužitelja nisu iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, već da postoji razlika u korist tužitelja u iznosu kako je to navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja od 5. ožujka 2025. godine .

34. Slijedom navedenog, a obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli, budući da svoje pravo crpi iz pravomoćnih presuda VTS RH kojima su iste proglašene nepoštene odnosno ništetne, to je presuđeno kao u izreci presude.

34.1.Zaključno, kako je tužiteljica zahtjev odredila sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pri tome umanjujući iznos zateznih kamata na dospjele pretplate do konverzije za iznos pretplate koji joj je tuženice priznala pri konverziji kredita, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 15.753,64 eura, a koji predstavlja iznos više plaćenih anuiteta do konverzije, uvećan za iznos dospjelih zakonskih zateznih kamata na pretplatu do konverzije, umanjen za iznos od 3.207,31 eura koji je tuženica priznala tužiteljici kao pretplatu u konverziji i za istu umanjila buduću obvezu tužiteljice po kreditu.

34.2.Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323., 324. i 1115. ZOO-a pripada i zatezna kamata na pretplaćene iznose od dana pretplate do konverzije ugovora o kreditu, a obzirom je tuženica utvrđena odgovornom za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora o kreditu te je od trenutka stjecanja temeljem istih, sukladno prethodno navedenom, ocijenjena nepoštenim stjecateljem.

35. Vezano uz prigovor tuženika o preinaci tužbenog zahtjeva, potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već se radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja te nije promijenjena niti činjenična niti pravna osnova koja je navedena u tužbi pa je takav prigovor preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je stavio tuženik, u cijelosti neosnovan. Nije osnovan ni prigovor zastare istaknut u vezi navedenoga jer je tužiteljica unutar zastarnih rokova podnijela tužbu za isplatu, a iznose je konačno definirala po provedenom vještačenju, obzirom da joj tuženik nije do podnošenja tužbe dostavio traženu dokumentaciju.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

36.1. Tužitelju su dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to za sastav tužbe po tar.br. 7/I – (100 bod) odnosno 200 eura, te za zastupanje na ročištu 05.05.2020 (100 bod)., 09. 06. 2020. (100 bod), 25.04.2023. (100bod), 21.01.2025. (100 bod),dakle po 200,00€ i 19.09.2025. (250 bod-500,00€) sve po tar.br. 9/I, te za sastav podneska od 05.05.2020, 31.03.2023, 10.01.2025 tar.br. 8/I, a svako po 100 bod odnosno 200 eura i 05.03.2025 sve po tar.br.

8/I, 250 bod odnosno 500 eura, što ukupno iznosi 2.600,00€, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 650,00 eura, iznosi ukupno 3.250,00 eura, a kojem iznosu su kao nužni i neophodni dodani troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.650,00 eura.

36.2. Na tako dosuđeni iznos parničnog trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja I.st.presude, 24. listopada 2025., do isplate, temeljem čl.151.st.3.ZPP-a i čl.29.st.1 i 2. ZOO-a.

37. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Antun Missoni, punomoćnik tužiteljice

2. Odvjetnik Marijan Vujasin, iz OD Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, punomoćnik tuženika