REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-9333/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kuprešak, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Siemens d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70a, OIB: 12673471493, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjak, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i radi sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu donesena dana 19. listopada 2020. od strane tuženika Siemens d.d., kojom se radniku ĐG otkazuje Ugovor o radu broj HR 1313/240-17 sklopljen dana 14. studenog 2014. zbog skrivljenog ponašanja radnika, nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto Voditelj poslova Centralne službe nabave i logistike, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Određuje se prestanak radnog odnosa tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika SIEMENS d.d., Zagreb, Heinzelova 70a, OIB: 12673471493, s danom 22. prosinca 2020.g.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 13.935,89 eura bruto s pripadajućom kamatom koja dospijeva danom pravomoćnosti prvostupanjske presude."

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (protutuženik) u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Voditelja poslova Centralne službe nabave i logistike temeljem Ugovora o radu broj HR 1313/240-17 kojeg je sklopio s tuženikom kao poslodavcem, time da je u radnom odnosu kod tuženika proveo preko 25 godina. Dalje navodi da mu je dana 30.10.2020. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu od 19.10.2020. (u daljnjem tekstu: Odluka od 19.10.2020.). Nadalje, navodi da je dana 11.11.2020. preporučeno putem pošte s povratnicom tužitelju (pravilno bi trebalo pisati tuženiku) uputio Zahtjev za zaštitu prava, u kojem u bitnom osporava osnovanost razloga za otkaz te predlaže da ga se vrati na posao. Dalje navodi da se tuženik kao poslodavac u roku od 15 dana nije očitovao o tužiteljevom Zahtjevu za zaštitu prava, pa stoga tužitelj temeljem čl. 133. st. 2. Zakona o radu podnosi ovu tužbu u svrhu ostvarivanja zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Navodi da kada se izvrši uvid u obrazloženje Odluke od 19.10.2020., da je vidljivo da je ista donesena zbog skrivljenog ponašanja, odnosno iz razloga što je tužitelj unatoč izrečenom upozorenju navodno nastavio s potpuno neprimjerenom komunikacijom u odnosu na pojedine radnike kod poslodavca te radnike zaposlene kod povezanih Društava, a isto tako, iz obrazloženja osporavane Odluke o otkazu, kao bitan razlog donošenja iste navodi se i to što je tužitelj navodno grubo prekršio Odluku o njegovom privremenom udaljenju s radnog mjesta, tako što je i nakon što mu je takva odluka navodno uručena, došao u prostorije tuženika te nastavio komunikaciju s ostalim zaposlenicima. Tužitelj u cijelosti osporava da bi njegovo ponašanje i komunikacija sa svim podređenim i nadređenim zaposlenicima tuženika, pa tako i s pojedinim radnicima tuženika i povezanih društava koji se navode u obrazloženju osporavane odluke o otkazu bila neprimjerena, nedolična, uznemiravajuća i ponižavajuća kako se to neosnovano navodi u obrazloženju osporavane odluke o otkazu ugovora o radu.

Tužitelj, nadalje, u cijelosti osporava da mu je od strane tuženika kao poslodavca uručena Odluka o privremenom udaljenju niti mu je poznat postupak, način i vrijeme donošenja takve odluke. Međutim, kako iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da grubo kršenje Odluke o privremenom udaljenju predstavlja tužiteljevu tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja je rezultirala donošenjem predmetne Odluke o otkazu, iako tužitelj ne posjeduje primjerak takve odluke niti ima bilo kakvih saznanja o njezinom sadržaju, to tužitelj u toč. 4.) tužbe predlaže da tuženik u sudski spis dostavi u toj toč. pobrojanu dokumentaciju, radi detaljnog očitovanja o svim odlučnim činjenicama i predlaganja dokaznih prijedloga. Isto tako, tužitelj smatra bitnim za istaknuti da je kod tuženika proveo u radnom odnosu svoj cijeli dosadašnji radni vijek, odnosno preko 25 godina, a od toga većim dijelom na visoko pozicioniranim odgovornim radnim mjestima na poslovima koji uzrokuju svakodnevnu brigu i stres, uz naznaku da kroz cijelo to vrijeme nikada nije bilo primjedbi niti bilo kakvih prigovora na ponašanje i ophođenje tužitelja kako prema ostalim zaposlenicima tuženika, tako i prema zaposlenicima tuženikovih povezanih društava i eksternih partnera tuženika. Tužitelj još navodi da je prije donošenja Odluke od 09.10.2020. tuženiku dostavio pisanu obranu koja je obrazložena i u kojoj se tužitelj detaljno očituje o neosnovanim optužbama koje su naposljetku rezultirale donošenjem pobijane Odluke o otkazu, a na koju se pisanu obranu i navode tužitelja tuženik kao poslodavac u cijelosti oglušio te nije pozvao tužitelja niti na usmeni razgovor po tom pitanju. Imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti i činjenice, tužitelj smatra da je tuženik kao poslodavac, bez obzira na opće stajalište zauzeto u sudskoj praksi, imao razloga i bio dužan prije donošenja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu, pozvati tužitelja kao radnika te mu omogućiti iznošenje usmene obrane i pojašnjavanje svih navoda iz njegove pisane obrane, a što tuženik kao poslodavac nije učinio niti je za to naveo opravdane razloge, pa je samim time, prema stajalištu tužitelja, takvim postupanjem tuženik bitno i na štetu tužitelja povrijedio odredbe o postupku otkazivanja ugovora o radu.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 12.03.2021. tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu donesena dana 19.10.2020. od strane tuženika Siemens d.d., kojom se radniku ĐG otkazuje Ugovor o radu broj HR 1313/240-17 zbog skrivljenog ponašanja radnika te da sud naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao, i to na radno mjesto koje je tužitelj obavljao kod tuženika temeljem Ugovora o radu br. HR 1313/40-17 (iako je točan broj: HR 1313/240-17) od 14.11.2014. u roku od 15 dana. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška, time da je na ročištu održanom dana 01.02.2022. nadopunio toč. II petita predložene presude iz podneska od 12.03.2021., na način da predlaže vratiti tužitelja na radno mjesto Voditelja poslova Centralne službe nabave i logistike.

3. Tuženik (protutužitelj) u odgovoru na tužbu ističe kako navodi tužbe nisu osnovani te da bi otkaz ugovora o radu bio nedopušten, da je potrebno da postoji propust poslodavca u dijelu koji se odnosi na proceduru otkazivanja ili da ne postoji opravdani razlog za otkaz. U odnosu na proceduru otkazivanja, navodi da je tužitelju zbog nedoličnog ponašanja prema podređenim zaposlenicima i suradnicima, njegov nadređeni i član Uprave, g. IG, dana 07.07.2020. dao usmeno upozorenje te da je unatoč tome, tužitelj nastavio uznemiravati podređene zaposlenike, a što je naročito došlo do izražaja u razdoblju od 18.08. do 08.09.2020., pa je stoga tužitelju dana 17.09.2020. uručeno pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza. Navodi da je već kod preuzimanja upozorenja tužitelj nastavio s nedoličnim ponašanjem te je 05.10.2020. pozvan da iznese svoju obranu, koju je tužitelj i iznio. Navodi da je prije otkaza ugovora o radu tužitelju, tuženik proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci sa sindikalnim povjerenikom u ulozi radničkog vijeća, koji je dana 16.10.2020. dostavio svoje očitovanje iz kojeg proizlazi da nema primjedbi na namjeravanu odluku o otkazu. Tuženik smatra da iz dokaza jasno proizlazi da je tuženik postupio striktno po zakonu temeljem odredbe čl. 119. st. 2. i odredbe čl. 150. st. 1. i st. 3. podst. 2. Zakona o radu, pa u tom dijelu ne postoji bilo kakav razlog za pobijanje otkaza.

U odnosu na opravdani razlog za otkazivanje, tuženik navodi da je tužitelj unatoč nekoliko upozorenja nastavio kršiti radne obveze te je nakon svakog upozorenja njegovo ponašanje bilo još nepriličnije, odnosno grublje te je tužitelj upućivao neskrivene prijetnje podređenima i svojim suradnicima. Tuženik ističe da je iz tužiteljevog postupanja nakon što mu je uručena Odluka o privremenom udaljenju vidljivo do koje se mjere tužitelj ponašao protivno obvezi međusobnog uvažavanja suradnika na poslu i poštivanja profesionalne hijerarhije. Naime, unatoč toj Odluci tužitelj je vršio pritisak na IT službu da mu se omogući pristup službenom e-mailu, tražio je da ga se informira o aktivnostima vezanim za njegovo područje rada i dr. Nadalje, tuženik navodi da je protivno navodima tužbe, Odluka o privremenom udaljenju uručena tužitelju dana 06.10.2020., kad i poziv na obranu te da je tužitelj upoznat sa sadržajem navedene Odluke, ali da je odbio potpisati primitak te Odluke. Navodi da su uručenju Odluke o privremenom udaljenju tužitelja dana 06.10.2020. od strane tuženika prisustvovali SG kao predsjednica Uprave tuženika i KG. Navodi da se tužitelj upoznao sa sadržajem Odluke o privremenom udaljenju te je istu komentirao na način da će . .."nastaviti dolaziti u prostorije poslodavca, te će idući tjedan ići i na službeni put u Ljubljanu, te kako mu nitko ne može zabraniti da radi...". Tuženik smatra da iz navedenog slijedi da je ponašanje tužitelja i upornost u kršenju radnih obveza te upornost u nepriličnom odnosu prema podređenima i drugim suradnicima na poslu, takvo odstupanje od usvojenih principa i temeljnih vrijednosti koje onemogućuju suradnju sa suradnicima i onemogućuju njegov rad kod tuženika uopće. Stoga tuženik smatra da je poslodavac tužitelju opravdano otkazao ugovor o radu zbog višekratnog i upornog kršenja obveza iz radnog odnosa (čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR) i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Tuženik je u podnesku od 01.07.2022. postavio protutužbeni zahtjev, odnosno podnio je protutužbu. U istoj navodi da je dana 19.10.2020. tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja te da je tužitelj unatoč upozorenjima zbog nedoličnog ponašanja prema podređenim zaposlenicima i suradnicima nastavio kršiti radne obveze te da je njegovo ponašanje bilo još nepriličnije i grublje te da je upućivao neskrivene prijetnje podređenima i svojim suradnicima. Tuženik smatra da navedeno postupanje tužitelja i način ophođenja prema podređenim zaposlenicima i suradnicima predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć te da je tužitelj iznevjerio povjerenje tuženika, jer je počinio čitav niz povreda obveza iz radnog odnosa na način kako je to detaljno opisano u Odluci od 19.10.2020. Tuženik pojašnjava da je apsolutno izgubio povjerenje u tužitelja zbog njegovog nedopuštenog postupanja kako je to opisano u obrazloženju otkaza, kao i odnosom tužitelja prema tuženiku nakon što je tuženik utvrdio povredu radne obveze tužitelja te mu zbog toga ne bi više mogao povjeriti obavljanje važnih i povjerljivih poslova, jer je izgubio povjerenje da bi tužitelj mogao taj posao obavljati savjesno i u skladu s uputama poslodavca.

Unatoč tome što tuženik smatra da je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana i da sud treba odbiti tužbeni zahtjev, tuženik, u slučaju da sud iz bilo kojeg razloga utvrdi da predmetni otkaz nije osnovan, temeljem odredbe čl. 125. ZR-a podnosi protutužbu, kojom predlaže da sud, u slučaju da utvrdi da otkaz tuženika nije dopušten, a s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć, odredi prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 22.12.2020. Navodi da je tužitelj-protutuženik temeljem čl. III st. 1. Ugovora o radu od 14.11.2014. imao ugovorenu plaću kod tuženika u visini od 35.000,00 kn bruto, pa bi tužitelju- protutuženiku temeljem odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a pripadala naknada štete u slučaju sudskog raskida u visini od 3 ugovorene mjesečne plaće, što bi iznosilo 105.000,00 kn.

Stoga tuženik-protutužitelj predlaže da u slučaju da sud utvrdi da pobijani otkaz tuženika tužitelju nije dopušten, da sud usvoji protutužbu i donese presudu da se određuje prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 22.12.2020. te da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 105.000,00 kn bruto s pripadajućom kamatom koja dospijeva danom pravomoćnosti prvostupanjske presude. Tuženik- protutužitelj predlaže i da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Na ročištu održanom dana 07.05.2025. tuženik-protutužitelj, obzirom na promjenu valute iz kn u euro, navodi da u protutužbenom zahtjevu umjesto iznosa od 105.000,00 kn ima stajati iznos od 13.935,89 eura.

5. Tužitelj-protutuženik očitovao se na protutužbu u podnesku od 25.07.2022. te navodi da je tužitelj u sudski spis dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da su sve tvrdnje tuženika kojima nastoji opravdati otkaz ugovora o radu paušalne i neistinite. Ističe da je tužitelj radio kod tuženika preko 25 godina, a od čega 20 na rukovodećim radnim mjestima te da kroz svo to razdoblje nije bilo niti jedne pritužbe protiv tužitelja na profesionalno i savjesno obavljanje poslova vezanih za njegovo radno mjesto. Stoga nikako ne stoji tuženikova tvrdnja da tužitelj ne bi mogao nastaviti obavljati poslove koje je obavljao na radnom mjestu prije donošenja nezakonite Odluke o otkazu. Tužitelj ističe i da je on ostvarivao poslovne rezultate preko definiranih ciljeva za svaku godinu provedenu na radu kod tuženika te da tužitelj niti s jednim zaposlenikom tuženika nema narušene odnose niti povjerenje, pa su i zbog toga također neosnovane tvrdnje tuženika da nastavak radnog odnosa nije moguć. U odnosu na protutužbeni zahtjev, tužitelj smatra da ne postoje uvjeti za određivanje sudskog raskida. Pri tome u prvom redu ističe da sudski raskid ugovora o radu nikako ne može biti određen retroaktivno, već samo i eventualno na dan donošenja sudske presude o nedopuštenosti otkaza, obzirom da se zahtjevu za sudski raskid može udovoljiti tek kada sud utvrdi da otkaz tuženika nije dopušten, a to je moguće tek na dan donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj ističe i da je tuženik pogrešno naveo iznos bruto plaće tužitelja, tj. da je istu umanjio, jer je tuženik naveo samo bruto plaću u iznosu od 35.000,00 kn iz osnovnog ugovora o radu, a nije naveo iznose definirane u aneksima osnovnog ugovora o radu, i to iznos od 6.000,00 kn bruto mjesečno s osnova povećanja radnog opsega te iznos od 105.000,00 kn bruto godišnje, a što mjesečno iznosi 8.750,00 kn bruto s osnova pripadajućih bonusa i u konačnici daje iznos od ukupno 49.750,00 kn bruto mjesečne ugovorene plaće tužitelja. Tužitelj prigovara i tome što je tuženik u protutužbenom zahtjevu predložio isplatu s osnova naknade štete u slučaju sudskog raskida u visini od 3 mjesečne plaće, tj. u minimalnom iznosu, i to unatoč tome što je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika proveo preko 25 godina. Stoga tužitelj smatra da bi u slučaju sudskog raskida i uzimajući u obzir sve okolnosti i činjenice, jedino bilo osnovano odrediti maksimalan iznos naknade štete u visini od 8 prosječnih plaća.

6. Obzirom da su u ovoj pravnoj stvari podnijeti tužba i protutužba, to se u daljnjem tekstu obrazloženja ove presude pod naznakom tužitelj smatra tužitelj- protutuženik, a pod naznakom tuženik smatra tuženik-protutužitelj.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu Broj HR 1313/240-17 sklopljen između tužitelja i tuženika dana 14.11.2014. (str. 6-7 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 19.10.2020. (str. 8-10 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 11.11.2020. s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke kod HP-a d.d. i preslikom povratnice (str. 11-14 spisa), Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 17.09.2020. (str. 22 spisa), poziv na obranu od 05.10.2020. (str. 23-24 spisa), dopis tuženika od 14.10.2020. upućen sindikalnom povjereniku (str. 25-26 spisa), očitovanje Glavnog sindikalnog povjerenika OG od 16.10.2020. (str. 27 spisa), Odluku o privremenom udaljenju radnika od 02.10.2020. (str. 28-29 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 12.03.2021. (str. 34-51 spisa), dokumentaciju predanu u sudski spis od strane tužitelja na ročištu održanom dana 09.04.2021. (str. 57-216 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 07.05.2021. (str. 221-310 spisa), presliku potvrde o primitku preporučene pošiljke kod HP-a d.d. i presliku povratnice (str. 315 spisa), potvrde o prijavi prebivališta za tužitelja (str. 320 i 324 spisa), cjeloviti Pravilnik o radu tuženika od 28.11.2019. s prilogom 1 (str. 329-356 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 15.03.2022. (str. 361-374 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 01.04.2022. (str. 377-380 spisa), medicinsku dokumentaciju za svjedokinju ĐGR (str. 456 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 15.05.2025. (str. 487-515 spisa) te u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 10.07.2025. (str. 531- 572 spisa). U postupku je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka, tj. zakonske zastupnice tuženika SG i tužitelja te su saslušani svjedoci KG, CG, GG, AG, ŠG, FG i ĐGR.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te da je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan u cijelosti.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik kod tuženika zaposlen na poslovima Voditelja Centralne službe nabave i logistike te da mu je Odlukom tuženika od 19.10.2020. redovito otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 14.11.2014., a zbog skrivljenog ponašanja. Nadalje, nije sporno da je tužitelj protiv Odluke o otkazu izjavio zahtjev za zaštitu prava dana 11.11.2020., a nije niti sporno da tuženik nije donosio II° odluku, jer se ne poziva na istu, odnosno takva odluka nije dostavljena u sudski spis. Nadalje, u postupku nije bilo sporno da je poslodavac tužitelju prije otkazivanja Ugovora o radu uputio jedno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 17.09.2020. sukladno odredbi čl. 119 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu ZR). Nadalje, u postupku nije bilo sporno da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a, po pozivu tuženika od 05.10.2020. i da je ista obrana sadržana u očitovanju tužitelja od 09.10.2020. (koje prileži sudskom spisu na str. 40- 46), a u kojoj obrani je tužitelj osporio počinjenje svih povreda radnih dužnosti za koje ga tereti poslodavac. Osim toga, u postupku nije bilo sporno da je Glavni sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća kod tuženika, dao suglasnost od 16.10.2020. na namjeravanu Odluku o otkazu. Isto tako, nije bilo sporno da je tuženik u odnosu na tužitelja donio Odluku o privremenom udaljenju radnika od 02.10.2020.

10. Među strankama je sporan pravni osnov, odnosno je li zakonit i dopušten tuženikov otkaz tužiteljevog Ugovora o radu, a sporno je i da li je tuženik na zakonit način proveo savjetovanje s Glavnim sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj Odluci o otkazu. Sporno je i da li je i kada tužitelju uručena, odnosno dostavljena Odluka o privremenom udaljenju radnika od 02.10.2020. Osim toga, sporna je i pravovremenost podnijete tužbe.

U odnosu na protutužbeni zahtjev, sporna je osnovanost istog, kao i visina naknade štete koja bi eventualno pripadala tužitelju kod sudskog raskida ugovora o radu.

11. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika od 19.10.2020., odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za sudskim raskidom Ugovora o radu kako to predlaže tuženik.

12. Obzirom na prigovor nepravovremenosti predmetne tužbe, sud je u prvom redu utvrđivao da li su bili pravovremeni i zahtjev za zaštitu prava i predmetna tužba te je utvrdio da je tužitelj ispoštovao rokove propisane odredbom čl. 133 st. 1 i st. 2 ZR-a.

Vezano za zakonske rokove iz čl. 133 ZR-a, tuženik je u podnesku od 15.03.2022. potvrdio činjenični navod iz tužbe da je tužitelj pobijanu Odluku tuženika od 19.10.2020. zaprimio dana 30.10.2020., a o čemu je dostavljen i materijalni dokaz, tj. javnobilježnička potvrda od 04.11.2020. Stoga je uzevši u obzir rok od 15 dana iz čl. 133 st. 1 ZR-a, tužitelju taj rok od 15 dana za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava započeo teći dana 31.10.2020., time da je posljednji dan toga roka bio ponedjeljak, 16.11.2020.

Sud je uvidom u preslik potvrde o primitku preporučene pošiljke kod HP-a (str. 13 sudskog spisa) i u preslik povratnice koja prileži sudskom spisu na str. 14, utvrdio da je tužitelj unutar zakonskog roka iz čl. 133 st. 1 ZR-a izjavio pravovremeni zahtjev za zaštitu prava kao preporučenu pošiljku dana 11.11.2020., ali da je nečitak datum zaprimanja istog od strane tuženika. Stoga u situaciji da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio toga istog dana, 11.11.2020. (što je najraniji mogući datum zaprimanja istog), to je dana 12.11.2020. započeo teći rok od 15 dana za očitovanje poslodavca, odnosno za donošenje II° odluke, koju poslodavac, tj. tuženik nesporno nije donio, pa je dana 26.11.2020. istekao rok za donošenje II° odluke. Zbog navedenog je dana 27.11.2020. započeo teći rok od 15 dana iz čl. 133 st. 2 ZR-a unutar kojeg je tužitelj bio dužan zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, time da je 15.-ti dan toga roka bio ponedjeljak, 14.12.2020. Budući je tužba poslana sudu e-komunikacijom dana 07.12.2020., to iz svega prije navedenog proizlazi da je osim pravovremenog zahtjeva za zaštitu prava, tužitelj podnio i pravovremenu tužbu te da je neosnovan tuženikov prigovor nepravovremenosti predmetne tužbe.

13. U odnosu na primjenu odredbe čl. 150 ZR-a koja uređuje pitanje obveze savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem, tj. sindikalnim povjerenikom prije donošenja odluke važne za položaj radnika (konkretno otkaza), sud smatra da tuženik u predmetnoj pravnoj situaciji nije povrijedio zakonsku obvezu savjetovanja. Sud u prvom redu navodi da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je kod tuženika u spornom razdoblju djelovalo radničko vijeće, pa je sukladno odredbi čl. 153 st. 3 ZR- a tuženik pravilno proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, tj. Glavnim sindikalnim povjerenikom OG, koji je u toj konkretnoj situaciji preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća. Pri tome je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio dopis od 14.10.2020., kojim od sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća traži očitovanje o namjeravanoj Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, a dostavio je i očitovanje Glavnog sindikalnog povjerenika Siemensa d.d. OG od 16.10.2020., u kojem je navedeno da se temeljem čl. 150 st. 5 Zakona o radu dostavlja očitovanje o namjeravanoj Odluci o otkazu. Sindikat se očitovao da nema primjedbi na namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, s obrazloženjem da je takva Odluka donijeta po osnovu uvida u dostavljenu dokumentaciju i uzevši u obzir da tužitelj nije bio član sindikata.

U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik nije ispoštovao zakonsku obvezu savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu sa sindikalnim povjerenikom iz razloga što tužitelj uopće ne poznaje sindikalnog povjerenika niti ga je sindikalni povjerenik kontaktirao po pitanju predmeta spora, pa da nije jasno na osnovu čega je isti dao svoju suglasnost na odluku o otkazu, a niti je poznato na koji je način sindikalni povjerenik u ovom sporu zastupao prava radnika, ovaj sud smatra da isti navodi tužitelja nisu relevantni u odnosu na predmet spora. Isto iz razloga što sud u ovome postupku nema nikakovih ovlasti ulaziti u sam postupak koji je provodio Glavni sindikalni povjerenik, kraj nesporne činjenice da je u konačnici i nesporno dana suglasnost na namjeravani otkaz. Stoga eventualne nepravilnosti u radu samog Glavnog sindikalnog povjerenika u postupku provedenog savjetovanja ne mogu biti predmet ovog postupka i nisu od nikakvog utjecaja na krajnji rezultat toga savjetovanja, a to je u konačnici dana suglasnost. Slijedom prednje navedenog, ovaj sud zaključuje da je poslodavac, tj. tuženik ispoštovao zakonsku obvezu savjetovanja prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

14. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 19.10.2020., sud je utvrdio da su istu temeljem čl. 131 st. 2 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu ZR) donijeli SG kao predsjednica Uprave i IG kao član Uprave. U izreci ove Odluke u toč. 1. navedeno je da se radniku ĐG, zaposlenom na radnom mjestu Voditelja poslova Centralne službe nabave i logistike, otkazuje ugovor o radu broj HR 1313/240-17, zbog skrivljenog ponašanja radnika. U toč. 2. izreke navedeno je da ugovor o radu radnika prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana i tri tjedna, koji počinje teći danom dostave toga otkaza radniku, dok se prema toč. 3. izreke radnik oslobađa obveze rada, time da mu je poslodavac dužan isplatiti naknadu plaće i priznati ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

U obrazloženju ove Odluke navodi se da je radnik s poslodavcem sklopio Ugovor o radu HR 1313/240-17, temeljem kojeg obavlja poslove Voditelja poslova Centralne službe nabave i logistike. Navodi se da je radniku dana 17.09.2020. uručeno upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje se sastojalo u nedoličnom ponašanju, uznemiravanju te ponižavanju podređenih radnika kao i ostalih radnika kod poslodavca. Dalje je navedeno da se prilikom preuzimanja tog upozorenja dana 17.09.2020. radnik nastavio nedolično i neprilično ponašati prema radnim kolegama te se gđi CG obratio grubim riječima: …" CG ne glumataj!...", pa zatim "Diraš u budućnost moje djece…" te potom …"Dobio sam ja ovakvih upozorenja, ovaj je treći, a znaš što? Svi koju (ispravno je koji) su mi dali upozorenja su otišli ili dobili otkaz, a ja sam još uvijek tu …". Navedeno je da je time osim neprimjerenog tona i načina obraćanja gđi CG uputio i neizravne prijetnje. Nadalje, na sastanku putem MS Meetinga, istog dana, radnik je verbalno napao gđu CG, omalovažavajući je navodima kako je neprofesionalna kao HR partner te joj prijetio da će poslati službenu pritužbu na njezino ponašanje svim njezinim budućim poslodavcima.

Nadalje, u subotu 19.09.2020. i u ponedjeljak 21.09.2020., osobama koje su se pritužile na radnikov neprimjeren odnos prema njima, i to gđi PG i g. AG uputio je e-mailove kojima im prijeti podizanjem tužbi zbog njihovih pritužbi te je dana 21.09.2020. uputio e-mail gđi GG, zaposlenoj u Društvu Simens Energy d.o.o. te joj zaprijetio da će i njeno ime navesti u svom zahtjevu prema Siemens Centrali, za provjeru ispravnosti provođenja postupka.

U Odluci se dalje navodi da je radnik unatoč izrečenom upozorenju nastavio s potpuno neprimjerenom komunikacijom u odnosu na pojedine radnike kod poslodavca te radnike zaposlene kod povezanih društava te je navedeno da takav način ne samo da je protivan usvojenim principima komunikacije između radnika i poslodavca, već odudara i od uljudnog odnosa prema bilo kojoj osobi uopće, odnosno da takvo postupanje radnika u odnosu na suradnike vrlo negativno utječe na radnu atmosferu.

U Odluci se dalje navodi da je radnik pozvan na obranu u smislu čl. 119 st. 2 ZR te da u pisanoj obrani poriče postojanje teške povrede.

Dalje se navodi da je i nakon što je dostavio svoju obranu, radnik nastavio neprimjereno ponašanje, odnosno da je nakon što mu je 06.10.2020. uručena Odluka o privremenom udaljenju, radnik unatoč tome došao u prostorije poslodavca i nastavio komunikaciju sa zaposlenima Siemensa d.d. te povezanih društava sa svog privatnog e-maila i da je uznemiravao zaposlenike te tražio da ga se informira o aktivnostima vezanim za njegovo područje rada. Navodi se da je također vršio pritisak na IT službe da mu se omogući pristup službenom e-mailu, pa je dakle, radnik grubo prekršio Odluku o njegovom privremenom udaljenju i nastavio je s uznemiravanjem suradnika na poslu, čime je iskazao izrazitu upornost u kršenju radnih obveza.

Dalje je navedeno da zbog posljednje navedenog radnik nije pozvan na obranu, budući da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, odnosno što je radnik svjestan da je u tijeku postupak otkazivanja, no unatoč tome i nadalje namjerno krši obveze iz radnog odnosa. U Odluci je još navedeno da je prije otkazivanja provedeno savjetovanje sa Sindikalnim povjerenikom koji preuzima ulogu Radničkog vijeća i da se isti u svom dopisu od 16.10.2020. suglasio s namjeravanom odlukom o otkazu radniku. Zaključno je navedeno da je uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, poslodavac utvrdio kako gore navedeno postupanje radnika predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, s obzirom da je radnik i pored usmenih upozorenja te pisanog upozorenja i dalje nastavio s uznemiravanjem podređenih, ostalih zaposlenika te ostalih suradnika zaposlenih kod povezanih društava, pa mu je po čl. 115 st. 1 toč. 3 ZR-a otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. U Odluci su citirane i odredbe ZR-a koje uređuju pitanje otkaznog roka, odnosno oslobođenja obveze rada tijekom otkaznog roka.

15. Protiv Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava dana 11.11.2020., tj. prije pokretanja sudskog postupka, što među strankama nije niti sporno, a u istom se Odluka o otkazu zbog skrivljenog ponašanja osporava na isti način kao i u predmetnoj tužbi. Kao što je već rečeno, u postupku nije bilo niti sporno da tuženik o zahtjevu za zaštitu prava nije odlučivao.

16. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju relevantnu za predmet ovoga spora te je utvrdio sljedeće.

17. Uvidom u Upozorenje tuženika od 17.09.2020. o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, sud je utvrdio da su isto donijeli predsjednica Uprave SG i član Uprave IG temeljem čl. 131 st. 2 i čl. 119 st. 1 ZR-a. U istome je navedeno da je poslodavac za tužitelja utvrdio da se u razdoblju od 26. do 29.06.2020. nedolično ponašao prema podređenom radniku AG, a koje nedolično ponašanje se sastojalo od ponižavanja podređene osobe te slanju neprimjerenih poruka s prijetnjom otkaza te u zahtjevima da radnik bude dostupan 24 sata dnevno i 7 dana u tjednu, a bez da za to postoji stvarna poslovna potreba. U ovom Upozorenju stoji i da je tužitelj zbog takvog postupanja dobio usmeno upozorenje od člana Uprave LG dana 07.07.2020. Dalje je navedeno da je unatoč tome, tužitelj u razdoblju od 18.08. do 08.09.2020. ponovno nastavio s nedoličnim ponašanjem i uznemiravanjem radnih kolega, a što se očitovalo u ekstenzivnoj komunikaciji putem elektronske pošte, socijalnih mreža i aplikacija, a bez postojanja bilo kakvog poslovnog razloga. Navedeno je i da je u tom komuniciranju tužitelj tražio odgovore na potpuno nebitna pitanja i da je kontinuirano napadao i prozivao radne kolege te ih stavljao u nelagodan položaj te da je takvo postupanje u odnosu na kolegicu PG kod iste izazvalo stres, zbog čega je počela zaključavati vrata ureda. U ovom Upozorenju navedeno je da takvo ponašanje i postupanje tužitelja bitno odudara od Siemensovih temeljnih vrijednosti i principa utvrđenih Smjernicama Poslovnog Ponašanja (BCG) o obvezi međusobnog poštovanja i stvaranja povjerenja između suradnika. Navedeno je i da se od tužitelja, obzirom na njegovo radno mjesto Voditelja poslova, očekuje da njegovo ponašanje predstavlja uzor i obrazac ponašanja i za druge radnike. Zaključno je navedeno da opisano nedolično ponašanje tužitelja te uznemiravanje podređenih i radnih kolega koje dovodi do stresa, predstavlja tešku povredu radne obveze, pa se tužitelju upućuje upozorenje da će se u slučaju nastavka ovakvog ili sličnog kršenja radnih obveza ili nekih drugih povreda radnih obveza, otkazati njegov Ugovor o radu HR- 1313/240-17. Navedeno upozorenje potpisao je tužitelj dana 17.09.2020.

18. Sud je uvidom u Odluku o privremenom udaljenju radnika od 02.10.2020. utvrdio da se istom tužitelj privremeno udaljuje s posla (toč. 1. izreke). U toč. 2. izreke uređeno je pitanje isplate naknade plaće, dok prema toč. 3. izreke privremeno udaljenje započinje dostavom te Odluke i traje do donošenja odluke o otkazu ili drugačije odluke poslodavca. U obrazloženju ove Odluke navodi se da je tužitelju kao Voditelju poslova Centralne službe nabave i logistike uručeno Upozorenje dana 17.09.2020., zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje se sastojalo u nedoličnom ponašanju te uznemiravanju podređenih radnika te ostalih radnika kod poslodavca. Dalje je navedeno da je radnik nakon uručenja istog Upozorenja nastavio nedolično ponašanje i da je poslodavac pokrenuo postupak otkazivanja Ugovora o radu radnika (tužitelja) zbog teške povrede radne obveze. Osim toga, navedeno je da je donijeta Odluka kojom se radnik privremeno udaljuje s posla, a kako bi se spriječilo eventualno nastupanje štetnih posljedica za vrijeme dok traje postupak otkazivanja ugovora o radu. Potpisnici ove Odluke ispred poslodavca su SG (predsjednica Uprave) i IG (financijski direktor) te je na drugoj stranici iste rukom napisan tekst "ODBIO PREUZETI" i datum 06.10.2020., a ispod toga se nalaze dva potpisa (za koje je iskazima zakonske zastupnice tuženika SG i svjedoka HG utvrđeno da se radi o potpisima njih dvoje).

19. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid i u Ugovor o radu broj HR- 1313/240-17 sklopljen između tužitelja i tuženika dana 14.11.2014. te je utvrdio da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Voditelj poslova Centralne službe nabave i logistike (I Opće odredbe, toč. 1. i toč. 2.) te da će prema toč. 5. ovoga članka radnik, tj. tužitelj svoje dužnosti obavljati sukladno važećem opisu posla i slijedeći naputke koje dobiva od ili u ime poslodavca za radno mjesto iz toč. 2. ovog članka.

20. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid i u tuženikov Pravilnik o radu donijet dana 28.11.2019. Prema čl. 3 istoga svaki radnik obvezan je ugovorom preuzete poslove obavljati savjesno i stručno, prema uputama poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba poslodavca, a u skladu s naravi i vrstom posla (st. 1). U st. 2 istog čl. navedeno je da poslodavac, uz puno poštivanje prava i dostojanstva svakog radnika, jamči mogućnost izvršavanja svojih ugovornih obveza sve dok ponašanje radnika ne šteti poslovanju i ugledu poslodavca i dok njegov uspjeh na radu i gospodarske prilike to dopuštaju.

Prema čl. 29 citiranog Pravilnika, a u odnosu na obveze radnika iz radnog odnosa, propisano je kojih se obveza radnik dužan pridržavati pri obavljanju poslova utvrđenih ugovorom o radu te je navedeno sljedeće: osobno i odgovorno obavljati poslove opisane u njegovom ugovoru o radu, pridržavajući se u potpunosti odredbi Pravilnika o radu i Zakona o radu te drugih akata kojima se uređuje radni odnos; uredno i pravodobno obavljati povjerene mu radne zadatke pridržavajući se pritom uputa svojih neposrednih rukovoditelja; pri obavljanju poslova i radnih zadataka pridržavati se zakonskih i drugih propisa i poslovnih običaja, koji se odnose na te poslove i radne zadatke; biti prisutan na radu u radno vrijeme, poštivati Odluku o rasporedu i obračunu radnog vremena poslodavca te u slučaju spriječenosti za rad odmah, najkasnije u roku od tri radna dana o tome obavijestiti svojeg rukovoditelja; pridržavati se pravila o zaštiti na radu te koristiti odgovarajuća sredstva za zaštitu na radu; pridržavati se zakona, drugih propisa te internih pravila poslodavca koja se odnose na zaštitu okoline; suzdržavati se od bilo kakvih aktivnosti koje bi mogle dovesti do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili do nastanka štete za poslodavca, drugog radnika ili treću osobu; sredstva za rad, kao i ostali inventar poslodavca upotrebljavati isključivo za potrebe obavljanja povjerenih mu poslova i radnih zadataka na način koji odgovara namjeni stvari te ih čuvati od oštećenja ili gubitka; čuvati kao poslovnu tajnu sve informacije koje sazna pri obavljanju poslova i radnih zadataka; suzdržavati se od bilo kakvih aktivnosti prigodom obavljanja radnih zadataka koje bi mogle dovesti do narušavanja ugleda poslodavca prema poslovnim partnerima i drugim pravnim i fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu; u kontaktu s poslovnim partnerima poslodavca i trećim osobama poštivati osobno dostojanstvo svakog pojedinca te posebno suzdržavati se od bilo kakvih aktivnosti koje bi mogle utjecati na ravnopravnost ostalih radnika zbog: rase, boje kože, spola, bračnog stanja, obiteljskih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u nekoj političkoj stranci, sindikatu ili nekoj društvenoj organizaciji te tjelesnih ili duševnih poteškoća; tj. suzdržavati se od bilo kakvih aktivnosti diskriminacije po bilo kojoj osnovi te se pridržavati uputa o ponašanju radnika sadržanih u "Načelima poslovnog ponašanja poslodavca", donijetih od strane poslodavca (Siemens Okružnica br. 226 „Globalni Compliance“).

Nadalje, odredbom čl. 30 Pravilnika o radu uređeno je pitanje posebnih obveza radnika koji obavlja poslove rukovoditelja, koji je dužan ispunjavati i organizacijske i nadzorne obveze (st. 1), pri čemu je u st. 2 dano pojašnjenje što se podrazumijeva pod organizacijskim obvezama, a u st. 3 što se podrazumijeva pod nadzornim obvezama rukovoditelja.

U čl. 32 st. 1 Pravilnika o radu određeno je da je rukovoditelj dužan odmah, najkasnije u roku 48 sati od saznanja za počinjenu povredu, sastaviti i osobama iz st. 2 toga čl. (neposredno nadređenom rukovoditelju i direktoru Centralne službe HR) uputiti pisanu bilješku o počinjenoj povredi obveza iz radnog odnosa od strane radnika u njegovoj organizacijskoj jedinici. Pri tome je u st. 3 ovoga čl. navedeno da se obrazac bilješke o počinjenoj povredi nalazi u Prilogu 1 tog Pravilnika i da čini njegov sastavni dio (str. 355 sudskog spisa).

U čl. 33 Pravilnika o radu tuženika određeno je da neposredni rukovoditelj i direktor Centralne službe ljudskih potencijala, mogu, ukoliko procijene da je počinjena povreda obveza iz radnog odnosa, radnika upozoriti na počinjenu povredu obveza iz radnog odnosa, bilješkom o počinjenoj povredi iz prethodnog članka Pravilnika (st. 1). Prema st. 2, osobe navedene u st. 1 ovoga čl., mogu, ukoliko procijene potrebnim, radnika upozoriti na mogućnost otkaza ugovora o radu za slučaj nastavka kršenja obveza pisanim upozorenjem pred otkaz. Prema st. 3 ovoga čl. radnika se neće upozoriti na počinjene povrede iz radnog odnosa ukoliko je radnik u više navrata već bio pisano ili usmeno upozoren, ukoliko je radnik u više navrata počinio neku od povreda obveza iz radnog odnosa te ukoliko nije opravdano zahtijevati od poslodavca da to učini. U odnosu na ovaj čl., u st. 4 istog navedeno je da poslodavac može, ukoliko to okolnosti slučaja zahtijevaju, izreći i mjeru udaljavanja radnika s radnog mjesta, ukoliko je povreda obveza iz radnog odnosa takva da prijeti nastanak neposredne štete poslodavcu, ukoliko je radnik počinio neku od težih povreda obveza iz radnog odnosa te ukoliko postoje okolnosti zbog kojih poslodavac tek treba utvrditi kakva je povreda radnog odnosa nastala i u drugim opravdanim slučajevima.

Nadalje, sud je uvidom u tuženikov Pravilnik o radu utvrdio da su u čl. 79 određene lakše povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu te je takvim povredama "pod osobito" pobrojano 9 situacija, dok su u čl. 80 Pravilnika o radu određene teže povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu te su takvim povredama "pod osobito" pobrojane 24 situacije. Nadalje je odredbom čl. 81 st. 1 Pravilnika uređeno pitanje osobito teških povreda obveza iz ugovora o radu zbog kojih poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, dok je u čl. 81 st. 2 Pravilnika određeno da se postupak utvrđivanja postojanja, vrste povrede obveza iz radnog odnosa i izricanja mogućih sankcija, obavlja sukladno Zakonu o radu, tom Pravilniku o radu i važećem Priopćenju Centralne službe ljudskih potencijala o povredama obveza iz radnog odnosa te sukladno važećoj Okružnici o mjerama kao odgovor na ponašanje koje nije u skladu s pravilima te pravila za disciplinske postupke, i to od strane ovlaštenih osoba poslodavca.

Nadalje, u čl. 85 ovog Pravilnika uređena su pitanja pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa (st. 1), kao i omogućavanje iznošenja obrane radniku (st. 2), i to na identičan način kao u odredbama Zakona o radu.

Uvidom u čl. 99 tuženikovog Pravilnika o radu, sud je utvrdio da je istim uređeno pitanje dostave pismena u svezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa, time da je u st. 1 određeno da se to u pravilu obavlja neposrednom predajom radniku, a da je u st. 3 određeno da se odluka može dostaviti i putem pošte, na adresu koju je radnik prijavio poslodavcu te da se u slučaju odbijanja prijema ili nepoznate adrese, dostavljanje obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca. Prema st. 4 ovog čl. smatra se da je dostavljanje izvršeno istekom roka od 3 dana od isticanja na oglasnoj ploči.

Uvidom u čl. 103 tuženikovog Pravilnika o radu, sud je utvrdio da je istim uređeno pitanje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, i to na isti način kao što je to uređeno odredbama Zakona o radu.

Uvidom u odredbe čl. 104 do 112 tuženikovog Pravilnika o radu, sud je utvrdio da iste uređuju pitanja zaštite dostojanstva radnika i zaštite od diskriminacije, pri čemu je u čl. 104 st. 6 određeno da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa. Pri tome je odredbama od čl. 106 do čl. 110 Pravilnika o radu tuženika propisana procedura od zaprimanja pritužbe radnika, pa do poduzimanja mjera od strane nadležnog tijela poslodavca, odnosno u bitnome: provođenje dokaznog postupka od strane osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi, radi potpunog i istinitog utvrđivanja činjeničnog stanja (čl. 106 st. 1); saslušanje podnositelja pritužbe, svjedoka i osobe za koju se tvrdi da je podnositelja pritužbe uznemiravala ili spolno uznemiravala, obavljanje suočenja, obavljanje očevida i dr. dokaza (čl. 106 st. 2); sačinjavanje zapisnika ili službene bilješke vezano za provođenje radnji iz čl. 106 st. 2 (čl. 107), koje je poslodavac dužan interno provesti po pritužbi vezanoj za zaštitu dostojanstva radnika te da je u konačnici, nakon provedenog postupka, ovlaštena osoba u pisanom obliku dužna izraditi odluku, u kojoj će, sukladno čl. 108 ovoga Pravilnika, utvrditi da postoji uznemiravanje ili spolno uznemiravanje podnositelja pritužbe ili utvrditi da isto ne postoji. Prema čl. 109 st. 1 tuženikovog Pravilnika o radu, u slučaju utvrđenja da postoji uznemiravanje ili spolno uznemiravanje podnositelja pritužbe, ovlaštena osoba će u svojoj odluci navesti sve činjenice koje dokazuju da je podnositelj pritužbe uznemiravan ili spolno uznemiravan. Prema st. 2 ovoga čl., u odluci iz st. 1 ovlaštena osoba predložit će nadležnom tijelu poslodavca da osobi koja je podnositelja pritužbe uznemiravala ili spolno uznemiravala izrekne mjeru zbog povrede radne obveze (pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, redoviti ili izvanredni otkaz ugovora o radu) te predložiti poduzimanje drugih mjera primjerenih pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja. Prema čl. 110 Pravilnika o radu nadležno tijelo poslodavca će na temelju provedenog postupka i prijedloga ovlaštene osobe poduzeti mjere koje su primjerene odnosnom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja te osobi koja je radnika uznemiravala ili spolno uznemiravala izreći odgovarajuću mjeru zbog povrede obveza iz radnog odnosa.

21. U odnosu na sporne okolnosti, u postupku su saslušane parnične stranke i po strankama predloženi svjedoci.

22. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika SG proizlazi da je predsjednica Uprave tuženika 4 godine i da osobno poznaje tužitelja te je na poseban upit odgovorila da ona osobno nije bila prisutna niti jednoj ranijoj situaciji, prije donošenja Odluke o privremenom udaljenju tužitelja od 02.10.2020., u kojoj bi se radilo o bilo kakvoj neprimjerenoj komunikaciji tužitelja, odnosno bilo kakvom nedoličnom ponašanju tužitelja prema kolegama, odnosno podređenima. Dalje je navela da je tužitelju prvi nadređeni bio IG, od kojeg je ona dobila sva saznanja vezano za postupanja, odnosno ponašanje tužitelja i da isti ima neposredna saznanja o situacijama koje su prethodile. Navela je da je prije donošenja te Odluke od 02.10.2020. razgovarala i sa svojim suradnicima, odnosno onima koji su bili podređeni tužitelju i ostalim kolegama koji su radili s tužiteljem, a radi utvrđenja je li bilo kakvih sličnih situacija. Na daljnji upit potvrdila je da je Odluka od 02.10.2020. bila uručena tužitelju, odnosno navela je da je gosp. IG zbog Covid mjera bio u Austriji te da je tužitelj bio pozvan u njezin ured u koji je došao i pravnik KG, a koji je tužitelju u njezinom prisustvu pročitao i poziv na obranu i Odluku o privremenom udaljenju. Navela je da je tužitelj tada rekao da on na to ne pristaje i da ga nitko ne može spriječiti da radi te da će sljedeći tjedan ići u Ljubljanu. Na upit kada je to točno tužitelj nakon uručenja Odluke o privremenom udaljenju od 02.10.2020. došao u prostorije tuženika i nastavio komunikaciju s ostalim zaposlenicima, odgovara da joj to nije poznato i da bi saznanja o tome trebao imati gosp. IG. Dalje je navela da je KG na Odluci od 02.10.2020. rukom napisao "ODBIO PREUZETI" i datum 06.10.2020. i da su se ispod toga potpisali gosp. KG i ona. Na upit je li joj poznato da je poslodavac nakon opisane situacije vezano za uručenje Odluke od 02.10.2020. istu Odluku istaknuo na svojoj oglasnoj ploči, odgovorila je da pretpostavlja da je, odnosno da pretpostavlja da je sve dalje bilo odrađeno po proceduri, ali nije imala konkretnih saznanja o tome je li ta Odluka od 02.10.2020. doista visila na oglasnoj ploči te gdje se ta oglasna ploča nalazi, odnosno nakon koliko dana je skinuta s oglasne ploče. Na upit je li tužitelj što naznačio na pozivu za obranu, odgovorila je da se sjeća da je nešto crtao po tome, ali nije mogla precizirati što je to bilo, odnosno što je napisao. Na daljnji upit gdje se nalazi oglasna ploča u tvrtki tuženika, odgovorila je da konkretno ne zna, ali da postoji više oglasnih ploča u firmi. Na upit je li joj poznato da je tužitelj nakon predmetnog događaja od 06.10.2020. kada mu je navodno uručena Odluka o suspenziji istu zatražio pisanim putem u više navrata, kako od pravne službe, tako i od svojih nadređenih, odgovorila je da je tužitelj pisao puno mailova, ali da nema saznanja da je tražio upravo ovo o čemu je bila pitana. Na upit koje su se to radne kolege žalile na tužitelja i što su joj rekle, odgovorila je da su se žalile sve one osobe koje je tuženik predložio kao svjedoke te predlaže da se od njih zatraži preciziranje o čemu su se žalile. Zaključno je navela da ona osobno vezano za rad, odnosno komunikaciju s tužiteljem, nije nikada imala nekih neugodnosti.

23. Iz iskaza tužitelja kao stranke sud je utvrdio da je on nezaposlena osoba cijelo vrijeme nakon predmetnog otkaza ugovora o radu te da mu je IG bio prva nadređena osoba negdje otprilike od 2015. godine. Iskazao je da nikada ranije nije imao povreda radnih dužnosti, odnosno da ga poslodavac nikada ranije nije upozoravao na obveze iz radnog odnosa, a posebice ne pisanim putem. Naveo je da je jedino 2015. bio upozoren na nešto potpuno minorno i da se nakon njegove žalbe ta odluka ukinula. Na poseban upit je li tijekom rada kod tuženika ikada imao problema u komunikaciji s kolegama, odnosno s podređenima, a eventualno i nadređenima, odgovara da nikada nije imao nikakovih problema bilo koje vrste, time da je kod tuženika radio 25 godina. Tužitelj je naveo da su njemu u razdoblju prije otkazivanja ugovora o radu bile podređene 4 osobe, a to su ČG, NG, AG i TG. U odnosu na svoje psihijatrijsko liječenje, naveo je da se redovito kontrolirao i redovito uzimao terapiju, i to cijelo vrijeme još od 2007. godine pa do otkaza ugovora o radu te smatra da njegovi zdravstveni problemi nisu u nikakovoj vezi s njegovim radnim odnosom kod tuženika. Tužitelj je dalje naveo da mu je upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza uručila CG dana 17.09.2020., koja je prvi sljedeći dan otišla u Englesku. Tužitelj je potvrdio da se radi o njegovom rukopisu na upozorenju od 17.09.2020., gdje je na engleskom jeziku napisao da je potpisao to upozorenje, ali da se ne slaže s istim. Tužitelj je na daljnji upit odgovorio da je poziv na iznošenje obrane dobio dva puta, tj. da mu je jedan uručen 06.10.2020. u uredu gđe SG te da je taj isti dokument dobio i preporučenom poštom u obliku javnobilježničke forme dana 08.10.2020. Tužitelj je potvrdio da je mailove koje je dostavio u sudski spis doista i uputio tim osobama, a za kolege GG, CG i PG navodi da su to bile njegove radne kolege kojima nije bio nadređen. Vezano za uručenje Odluke o privremenom udaljenju s radnog mjesta dana 06.10.2020., navodi da su tome bili prisutni gosp. KG i gđa SG, ali da mu toga dana nije ništa pročitano, odnosno da mu je dan dokument poziv na obranu koji je on pročitao na brzinu i samo je htio reći da se ne slaže niti s ovim dodatnim navodima poslodavca. Na upit jesu li mu gosp. KG i gđa SG dali njegov primjerak Odluke od 06.10.2020. (ispravno je od 02.10.2020.) i rekli da potpiše da je istu preuzeo, odgovorio je da tako nečega nije bilo te da je on za taj dokument saznao nekoliko dana iza tog sastanka. Kada je vidio da se barata s nekakvim privremenim udaljenjem radnika, navodi da je u tri navrata tražio od poslodavca da mu se uruči taj dokument, time da je tu Odluku od 06.10.2020. (ispravno je od 02.10.2020.) prvi puta vidio u predmetnom postupku, kada ju je tuženik dostavio u sudski spis. Tužitelj je dalje izjavio da je nakon tog 06.10.2020. dolazio na posao, i to 13.10.2020., kada je bio samo pola sata, a da mu je u međuvremenu bila ukinuta e-mail adresa. Tužitelj smatra da ta Odluka o njegovom privremenom udaljenju očito nije bila provedena, jer su ga tog 13.10.2020. pustili u tvrtku. Tužitelj osporava dio obrazloženja iz Odluke o otkazu da je on nakon uručenja Odluke o privremenom udaljenju dana 06.10.2020., došao u prostorije tuženika i da je nastavio komunikaciju s ostalim zaposlenicima, jer je u tvrtki bio samo u jednom spomenutom navratu na vrlo kratko vrijeme, gdje je kratko komunicirao samo s kolegom ČG. Tužitelj je naveo da je on nastavio dalje komunicirati, ali sa svoje privatne mail adrese. Na upit od koga je konkretno tražio da mu se dostavi Odluka o privremenom udaljenju od 06.10.2020. (ispravno je od 02.10.2020.), odgovorio je da je to mailom tražio od gosp. KG, gosp. IG te od gđe SG i gosp. IG zajedno, odnosno da je putem SMS-a komunicirao i s gosp. Đ koji mu je napisao da tu odluku nema. Tužitelj je potvrdio da je u srpnju 2020. bio na razgovoru s gosp. IG i da je to bio redovni, tj. normalni sastanak i da su razgovarali o gosp. AG, kada je on gosp. IG objasnio cijelu situaciju, a na što mu je gosp. IG doslovno rekao: "Pozdravite mi gosp. AG i recite mu da se ubuduće javlja na službeni telefon kada ga korisnik automobila koji je imao nezgodu kontaktira.". Pri tome je tužitelj pojasnio da je taj dan imao nezgodu, a da mu se gosp. AG koji je radio kao koordinator voznog parka nije htio javiti na telefon. Tužitelj je izjavio da tada od gosp. IG nije dobio nikakovo upozorenje vezano za postupanje prema gosp. AG. Na upit je li prema gosp. AG i gđi PG postupao na bilo kakav neprimjereni način, odnosno da li im je slao mailove navečer i upućivao pozive navečer, odgovorio je da s njegove strane nije bilo nikakve komunikacije prema navedenim osobama u večernjim satima. Na upit je li točno da se gđa PG zbog stresa vezanog za njega zaključavala u sobu s unutarnje strane, odgovorio je da je za to saznao tek kada je primio pisano upozorenje od 17.09.2020. Tužitelj je potvrdio da su odnosi između njega i gđe PG bili potpuno korektni i da nije bilo nikakvih problema i da su njih dvoje imali komunikaciju, ali s privatne strane te da je sva komunikacija započela od strane gđe PG, a ne s njegove. Na upit je li bilo kakvog neprimjerenog odnosa prema gđi CG vezano za preuzimanje, tj. potpisivanje pisanog upozorenja od 17.09.2020., odgovorio je da takvog nečeg nije bilo, a da bi to i dokazao, navodi da je on u predmetnom postupku tvrdio da je taj sastanak i snimljen te je predložio da se dostavi snimka s tog sastanka. Na upit je li gđi CG rekao: " CG, ne glumataj.", odgovorio je da se toga ne sjeća i da je zato i predložio dostavu navedene snimke, što nije dostavljeno, a na upit je li joj rekao: " CG, lažeš, diraš u budućnost moje djece.", odgovorio je da joj to nije rekao, a također je negirao i da joj je rekao da je već dobivao ovakva upozorenja i da se ništa nije dogodilo i da će ona otići. Tužitelj je potvrdio da je dana 06.10.2020. potpisao da je preuzeo poziv na obranu, a na upit je li mu na tom sastanku gosp. KG pročitao Odluku o privremenom udaljenju, odgovara da nije. Tužitelj je dalje pojasnio da je on od gosp. KG tražio tu Odluku iz razloga što je isti pravnik, a na upit zbog čega nije dolazio na posao nakon tog 06.10.2020. ako nije primio tu Odluku od 06.10.2020. (ispravno je od 02.10.2020.), odgovorio je da je to bilo zato jer nije imao mail adresu i nije imao pristup mreži. Također je izjavio da je s gosp. IG dogovorio da nakon što je dobio pisano upozorenje od 17.09.2020., da ostane raditi od kuće. Pri tome prvih 5 dana iza 17.09.2020. nije dolazio na posao, a onda je dolazio sve do 06.10.2020., ali da je znao da postoji ta Odluka od 06.10.2020. (ispravno je od 02.10.2020.), onda ne bi došao na posao niti 13.10.2020. Tužitelj je zaključno naveo da se zapravo radilo o vremenu pandemije i da su tada mogli birati hoće li fizički dolaziti na posao ili neće.

24. Iz iskaza svjedoka KG proizlazi da radi kod tuženika od početka 2016. godine i da cijelo vrijeme obavlja poslove pravnika u pravnoj službi. Svjedok je potvrdio da je on u jednom navratu sudjelovao kod uručivanja neke odluke tuženika tužitelju i da je to bilo dana 06.10.2020. u uredu predsjednice Uprave SG. Naveo je da je dobio isprintano u tri primjerka po dvije odluke, time da je jedna bila poziv na obranu, a druga Odluka o privremenom udaljenju radnika. Naveo je da je on u prisutnosti gđe SG i tužitelja na glas pročitao obje te odluke i da je tužitelj čitao odluku o pozivanju na obranu i da je po istoj sačinjavao neke bilješke, odnosno da je rekao da nije istina to što piše u nekom paragrafu. Za Odluku o privremenom udaljenju rekao je da se s istom ne slaže i da njemu nitko ne može zabraniti da on radi te je naveo da će sljedeći tjedan ići na put u Ljubljanu i nastaviti svoje poslove. Svjedok je naveo da su obje te odluke bile i fizički dane tužitelju na ruke da ih pročita, a da tužitelj zapravo nije htio preuzeti niti jednu od te dvije odluke. Svjedok navodi da je na jednom primjerku od ovih dviju odluka sačinio bilješku da je tužitelj odbio preuzeti i jednu i drugu odluku, time da za poziv za obranu misli da je taj dokument čak i potpisao, ali da ga nije fizički preuzeo. Svjedok navodi da tužitelj nakon ovog sastanka nije fizički preuzeo niti poziv za obranu, a niti Odluku o privremenom udaljenju radnika. Svjedok navodi da je Odluka o privremenom udaljenju radnika istaknuta na oglasnoj ploči poslodavca, koja se nalazi u istoj zgradi i na istom katu na kojem je radio tužitelj. Na upit je li tužitelj dolazio u prostorije poslodavca ili na svoje radno mjesto nakon tog 06.10.2020., odgovorio je da je dolazio u jednom navratu na neko kraće vrijeme. Na upit zbog čega je tužitelj bio pozvan na obranu i zbog čega mu je otkazan ugovor o radu, svjedok navodi da je to bilo zbog različitih situacija, tj. neprimjerenog ponašanja tužitelja prema kolegama na poslu. Svjedok navodi da je neposredno nakon sastanka između tužitelja i CG ona došla u njegovu, tj. svjedokovu sobu i da je bila vidno uzrujana i da je spominjala jako tešku situaciju koja se prethodno odvijala s tužiteljem, odnosno da mu je rekla da je bila sva uplakana i da joj je tužitelj još s vrata dobacivao neke neugodne rečenice. Vezano za ponašanje tužitelja prema PG, naveo je da mu je ista prenijela komunikaciju između nje i tužitelja i da mu je rekla da je bila uznemirena zbog njegovih poruka i da se počela zaključavati u sobu koja je preko puta bivše radne sobe tužitelja. Vezano za postupanje tužitelja prema AG, naveo je da ima posredna saznanja i da mu je gosp. AG rekao da se dogodila ekscesna situacija kada je isti bio na moru i nije se javio tužitelju na telefon te da su se ipak našli sljedeći dan i da je tada bilo neprimjerenog razgovora. Svjedok je čuo za jednu raniju situaciju o postupku pokrenutom protiv tužitelja u 2015. godini, ali mu nisu poznati detalji te prijave zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja. Na upit zašto kao pravnik na pozivu za iznošenje obrane također nije napisao da je tužitelj odbio preuzeti taj poziv, već je to odbijanje preuzimanja napisano samo na Odluci od 02.10.2020., svjedok je odgovorio da je tu napomenu stavio na oba dokumenta i da te bilješke možda nema na dostavljenoj kopiji. Na upit da li su na naknadno traženje tužitelja njemu dostavili Odluku od 02.10.2020., svjedok je odgovorio da nisu, a na upit iz kojeg razloga tu istu Odluku nije dostavio tužitelju kada je on to putem maila tražio od njega, odgovorio je da tu Odluku više nije imao fizički kod sebe u trenutku traženja tužitelja, a niti je bio ovlašten da mu je naknadno dostavlja. Na upit kako je tužitelj mogao biti upoznat sa sadržajem Odluke od 02.10.2020., obzirom da je svjedok prethodno izjavio da se tužitelju zabranjuje ulazak u zgradu, odgovara da je Odluka od 02.10.2020. bila pročitana tužitelju i da je on zapravo bio upoznat sa sadržajem iste, a da je isticanje te Odluke na oglasnoj ploči bila zapravo formalnost zbog poštivanja zakonskih odredbi o dostavi. Svjedok je još izjavio da je u 2020. godini primijetio da je tužitelj bio pod pojačanim stresom, odnosno nervozniji nego ranije. Dalje je izjavio da mu nije poznato da je tužitelju kao javnobilježnička dostava izvršena samo dostava poziva na obranu, ali ne i Odluke od 02.10.2020., ali da je to moguće. Svjedok se ne sjeća da li je ikoga kontaktirao nakon zaprimanja tužiteljevog maila kojim je tražio dostavu Odluke od 02.10.2020., ali je siguran da su sve mailove koje je tužitelj upućivao prosljeđivali odvjetniku koji zastupa poslodavca u ovoj pravnoj stvari.

25. Iz iskaza svjedokinje CG proizlazi da je bivša radnica tuženika, kod kojeg je radila od prosinca 2019. do rujna 2020. na istim poslovima menadžera za ljudske potencijale. Svjedokinja potvrđuje da je tužitelju uručivala upozorenje na obveze iz radnog odnosa i da je to bilo u njezinom uredu te da je osim njih dvoje preko kompjutora bio prisutan i tužiteljev prvi nadređeni gosp. V iz [adresa]. Navodi da je ona tužitelja prethodno, prije dolaska na dogovoreni sastanak, pitala da li je u redu da na Teams uključe i spomenutog V te da ona pročita sadržaj tog upozorenja i da ga simultano prevodi na engleski gosp. V te da je tužitelj rekao da je to u redu. Navodi da je tužitelj trebao potpisati preuzimanje tog upozorenja, koje je u konačnici i potpisao. Navodi da čim je počela čitati sadržaj tog upozorenja na hrvatskom jeziku, da ju je tužitelj stalno prekidao te da se tužitelj u toj situaciji naravno uzrujao i da je njoj bilo dosta teško provesti to čitanje do kraja. Kako su sjedili na maloj udaljenosti, tužitelj joj se tijekom tog čitanja malo i približio i rekao joj je: " CG, lažeš. Ne glumataj. Diraš se u budućnost moje djece." te da je njoj sve to bilo teško, a osjetila je i da se tužitelj uzrujao i da je i njemu bilo teško. Sjeća se da joj je tužitelj tada rekao da mu je to već treće upozorenje koje dobiva i da svi ti koji su mu uručivali upozorenja ili više nisu tu ili su dobili otkaz, a da je on, tj. tužitelj još uvijek tu. Nakon predočavanja str. 22 sudskog spisa, svjedokinja je potvrdila da se radi o tom upozorenju. Dalje navodi da je tužitelju u jednom trenutku rekla da ne mogu dalje tako nastaviti jer se ona jako uzrujala, a čak i rasplakala zbog frustracije što je stalno bila prekidana od strane tužitelja. Navela je da je imala osjećaj da se sve to odnosilo na nju, a ona je tada zapravo samo čitala upozorenje ispred poslodavca. Dalje je navela da je u jednom trenutku nazvala tužitelju treće nadređenog gosp. LG, kojem je na engleskom jeziku rekla da je s ĐG i da je situacija eskalirala i da ga je pitala da li joj može pomoći, a da joj je gosp. IG rekao da mu da tužitelja na telefon i da je ona čula da gosp. IG govori tužitelju da prestane i da potpiše dokument. Stoga je tužitelj u konačnici i potpisao primitak tog upozorenja. Navela je da se gosp. V nije uključivao na ono prethodno prevođenje, odnosno u razgovor. Na upit ima li saznanja da bi taj sastanak koji je opisala bio tonski sniman, odgovorila je da nema saznanja, ali u slučaju da se vršilo tonsko snimanje, tada je ona to trebala tražiti od nadređenih te bi trebala tražiti odobrenje od tužitelja. Navodi da je tužitelj tada preuzeo primjerak tog upozorenja i da je sve obavljeno po proceduri te da je njezina komunikacija s tužiteljem na ovu temu završila toga dana. Na poseban upit svjedokinja je odgovorila da se tužitelj nikada ranije nije neprimjereno ponašao prema njoj, a na upit je li tužitelj prije izricanja opomene pred otkaz bio pozvan na razgovor od strane ljudskih resursa, odgovara da misli da nije. Na upit je li prije pisanog upozorenja bilo kontaktirano vodstvo tvrtke, odnosno tužitelju nadređeni u Austriji, odgovorila je potvrdno. Svjedokinja je potvrdila da postoji propisana interna procedura kod izricanja opomene o obvezama iz radnog odnosa i da su se po njezinim saznanjima ljudski resursi pridržavali iste. Na daljnji upit odgovorila je da misli da postoji zapisnik o provedenom dokaznom postupku, koji mora postojati u slučaju izricanja opomene pred otkaz prema Pravilniku o radu tuženika te da vjeruje da je ona potpisala taj zapisnik. Na upit je li taj zapisnik predočen tužitelju na uvid, odgovorila je da se toga ne sjeća te da se točno ne sjeća niti da li je tužitelj nakon zaprimanja opomene pred otkaz od nje i od poslodavca tražio dostavu kakve dokumentacije. Dalje je navela da se ne sjeća da bi ona organizirala sastanak s tužiteljem i tužiteljevim nadređenima, tj. i s osobama za koje se tvrdi da ih je tužitelj uznemiravao, pri čemu je navela da su joj neke osobe koje su doživjele neugodnosti od tužitelja rekle da se s njime ne žele suočavati. Na upit je li od osoba koje su se žalile na navodno uznemiravanje tužitelja prema njima dobila kakve materijalne dokaze o tome, odgovorila je da nije sigurna, ali da je zapisivala što su joj rekle te osobe, a to je primjerice PG koja joj je rekla da se zaključavala u sobu jer joj je tužitelj prilazio, a radilo se o mladoj osobi koja nije htjela prihvatiti tužiteljeve ponude. Za PG se sjeća da je ona, tj. svjedokinja pokušala ući u njezinu sobu i da su vrata bila zaključana, pri čemu je kolegica bila u strahu jer je bila mlada i nije znala da li smije tako nešto reći, odnosno da li će eventualno izgubiti posao. Na upit da li je kontaktirala tužitelja po pitanju ovoga što je iskazala vezano za PG, odgovara da misli da nije, jer je kolegica PG rekla da se ona boji, pa je o tome informirala SG. Na upit je li ona organizirala taj sastanak od 17.09.2020., odgovorila je da nije sigurna tko ga je točno organizirao, odnosno da je moguće da je to bila ona, ali možda i gosp. IG ili gosp. V. Navela je da se to odvijalo u vrijeme pandemije Corona virusom i da su i prije Corone stalno komunicirali putem Teamsa. Nakon predočavanja Dokaza 1 koji prileži sudskom spisu (predan na ročištu 09.04.2021.) te uz podnesak od 01.04.2022., svjedokinja je iz sadržaja istog zaključila da je iz navedenog "Starting recording" tužitelj, odnosno VG proveo snimanje, time da joj nije poznato da li ta snimka postoji pohranjena negdje u Siemensu. Vezano za djelovanje sindikalnog povjerenika, navodi da su istog prema proceduri obavijestili o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužitelju te misli da je on dao svoju suglasnost. Svjedokinja je izjavila da je ona otišla, tj. fizički preselila u Englesku dva dana nakon uručenja opomene pred otkaz tužitelju. Na poseban upit potvrdila je da je bila u strahu zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja na dan uručenja upozorenja, a na upit da li joj se tužitelj unosio u lice i prijetio, odgovorila je da su sjedili vrlo blizu i da je tužitelj bio vrlo uzrujan, a potvrdila je da je tužitelj bio agresivan i da je koristio grube riječi. Na upit da li je zbog osjećaja da joj tužitelj prijeti isto prijavila policiji, odgovara da nije.

26. Iz iskaza svjedokinje GG proizlazi da od kraja 2019. radi u društvu Siemens Energy d.o.o., a da je prethodno tri godine radila zajedno s tužiteljem u Siemens d.d. gdje je radila kao službenik za usklađenost. Na upit da li je s tužiteljem imala kakvu neprimjerenu komunikaciju, odnosno da li se on na takav način možda odnosio prema njoj, odgovorila je da se u jednom kraćem razdoblju od možda nekoliko mjeseci u 2020. godini radilo o pretjeranoj komunikaciji tužitelja prema njoj te da je ona tu komunikaciju smatrala isključivo privatnom i o tome nije s nikim razgovarala. Na upit je li možda kasnije bilo nečeg neprimjerenog od strane tužitelja prema njoj, navodi da je načula nešto o tužiteljevim problemima vezano za opomenu pred otkaz koju je dobio i da je on istu proslijedio njoj putem maila. Navodi da je u tom mailu pisalo: "Čujem da si imala nešto s ovim (pri čemu je tužitelju dostavljena sva prepiska), a ukoliko se ispostavi da nije istina, nemaš se čega bojati.". Navodi da je u Cc tog maila bilo navedeno više osoba iz Siemens Energy, tj. radilo se o članovima Upravnog odbora iz regije, što je njoj u toj situaciji stvorilo dodatnu nelagodu. Navodi da je Uprava društva u kojoj ona radi to ocijenila kao ozbiljnu prijetnju i da su je vrlo brzo iza toga kontaktirali i pitali da li se boji, odnosno da li se boji ići sama na parking te da li želi raditi od kuće. Navodi da je to bila jedna nevjerojatna situacija i da je bilo i straha i nevjerice te da se osjećala preplašeno kada je pročitala taj tužiteljev mail. Pretpostavlja da je od tužitelja iza toga dobila još jedan mail s Odlukom o otkazu koju joj je proslijedio. Navodi da je razmišljala da kontaktira tužitelja i da mu pojasni da baš s nikim nije razgovarala o njemu i o njihovoj komunikaciji i da je nitko nikada iz Siemensa nije kontaktirao za bilo što vezano za tužitelja. Navodi da je u toj situaciji iz straha donijela odluku da više ne sudjeluje u nikakvoj komunikaciji s tužiteljem. Na upit je li prvi tužiteljev mail shvatila kao prijetnju i da li se preplašila vezano zapravo za sve mailove koje je dobila od tužitelja, odgovorila je potvrdno te da se još više preplašila kada je vidjela s kojim stupnjem ozbiljnosti se na to gledalo od strane njezinog poslodavca. Na upit kako se to odrazilo na radnu atmosferu i je li se slobodno kretala hodnicima, odgovorila je da se nije bojala jer su tužitelj i ona bili fizički odvojeni u istoj zgradi. Na upit da li se skrivala po hodnicima zgrade, odgovara da tužitelj više nije imao pristup lokaciji Siemensa i da se stoga više i nije imala čega bojati, pa se niti u jednom trenutku nije skrivala od tužitelja po hodnicima. Dalje je navela da nema neposrednih saznanja o ponašanju tužitelja prema drugim radnicima, odnosno o nekoj neprimjerenoj komunikaciji u odnosu na druge, ali da je bilo kojekakvih glasina i komentara te da je osobno od kolegice PG čula, ali s vremenskim odmakom od možda čak godinu ili dvije, da se radilo o neprimjerenoj komunikaciji u svim oblicima, odnosno da je bilo nepotrebnog potenciranja nekih poslovnih situacija sve vezano za tužitelja i da je to eskaliralo i na nekim višim instancama, primjerice do nadređene gđi PG. Još je navela da je u jednoj od situacija tužitelj vrlo neugodno upao u ured gđe PG i da ju je napao za više situacija, a između ostalih i za njezin rođendanski poklon, kada se gđa PG osjećala vrlo preplašeno. Navodi da joj gđa PG nije rekla puno detalja, ali je dojam svjedokinje da je gđa PG bila izuzetno preplašena i da joj je bilo neugodno, posebice obzirom na činjenicu da je novi zaposlenik i kakav se to dojam ostavlja oko nje. Dalje potvrđuje da joj je PG u tom razgovoru sama rekla i da se zaključavala u sobu, odnosno da je bježala od tužitelja. Na upit čime je njoj tužitelj prijetio, odgovorila je samom tom rečenicom iz maila koji je ranije navela, ali da joj tužitelj fizički nije prijetio. Na upit je li shvatila kao prijetnju to što je tužitelj u mailu napisao da će navesti njezino ime u svom zahtjevu prema središnjici Siemensa za provjeru ispravnosti provođenja postupka, odgovorila je da to ne smatra prijetnjom. Na daljnji upit odgovorila je da tužitelj prema njoj nikada nije bio agresivan, a na upit je li tužitelj kada prema njoj komunicirao neprimjereno, odgovorila je da komunikacija nije bila bezobrazna, ali je bila pretjerana. Na daljnji upit potvrdila je da se s tužiteljem družila mimo posla, odnosno privatno, ali vrlo rijetko, odnosno navela je da je komunikacija između nje i tužitelja bila obostrana, ali neusporedivo intenzivnija s tužiteljeve strane prema njoj. Na upit je li ona osobno kada tužitelja prijavila nekom nadređenom, odgovorila je da nije, a na upit tko je tužitelju bio prvi nadređeni, odgovara da pretpostavlja da je to bio financijski direktor u zemlji, a na upit da li mu je nadređeni bio gosp. IG, odgovorila je potvrdno. Vezano za AG, na upit ima li saznanja da bi se tužitelj možda loše odnosio prema njemu, odgovorila je da nema neposrednih saznanja, a ono što je čula bilo je od drugih kolega. Navela je i da se jednom prilikom onako ljudski obratila kolegi AG, ali da on s njom nije želio razgovarati vezano za bilo kakvu situaciju s tužiteljem. Na upit je li tužitelja prijavila gosp. IG za neko neprimjereno ponašanje, odgovorila je da ga nije nikada prijavljivala, ali da se upravo zbog ovakvih situacija bojala tužitelja te da je postupak vezano za tužitelja vođen isključivo u Siemensu d.d., a iz koje tvrtke s njom nitko nije komunicirao vezano za bilo što u odnosu na tužitelja.

27. Iz iskaza svjedoka AG proizlazi da radi kod tuženika preko 20 godina, a da poslove radnog mjesta koordinatora za poslovanje voznog parka obavlja skoro 20 godina. Svjedok potvrđuje da mu je tužitelj bio prva nadređena osoba dok je bio u radnom odnosu kod tuženika. Na upit da li je bilo situacija ili situacije u kojoj je tužitelj prema njemu imao neprimjerenu komunikaciju, odgovorio je da je to bilo vrlo često i da se većinom radilo o usmenoj komunikaciji i da je to bilo i za vrijeme radnog vremena, ali i nakon toga. Na upit da li ga je tužitelj zvao telefonom, odnosno upućivao mailove koji bi bili neprimjereni, odgovorio je da se radilo o neprimjerenoj telefonskoj komunikaciji, a vezano za mailove nije se mogao ničega sjetiti. Vezano za komunikaciju s tužiteljem navodi da se radilo o tisuću stvari, odnosno da je uvijek bilo trzavica te je potvrdio da je on tu situaciju doživio na način da on to mora trpjeti, jer je tužitelj njegov šef. Na upit je li se kome prituživao na tužiteljevo neprimjereno ponašanje, odgovorio je potvrdno, odnosno da se više puta žalio kolegama koji su radili s njime. Na upit je li se žalio kome višeg ranga od toga, odgovara da nije, sve do jedne situacije koju je opisao. Navodi da je bio na obiteljskom godišnjem odmoru na Pagu i da mu se jednog dana, za koji misli da je bio 26.06.2020., ispraznio mobitel i da su on i njegova obitelj zaspali. Tužitelj je imao nezgodu sa službenim vozilom i zvao ga je, ali ga nije dobio zbog ispražnjenog mobitela. Svjedok navodi da je napunivši mobitel vidio tužiteljevu SMS poruku, u kojoj je napisao: "Ako mi se ne javiš za 5 minuta (a to je zapravo bilo puno ranije dok su oni spavali), možeš ići po svoje papire u HR (ljudske potencijale).". Navodi da je on tužitelju odgovorio na WhatsApp i da ga je pitao kako mu može pomoći i da mu je ta situacija izgledala najnormalnija te da su se čak dogovorili i da će se navečer naći na kavi. Opisao je da su se doista i našli na kavi i da je bila i gđa GG i njezino društvo te da je tužitelj njega krenuo napadati da zašto primiče stolicu, tj. da može sjesti na klupu, da mu je rekao: "Čut ćemo se u ponedjeljak kad dođemo na posao." i da je spominjao i da je mogao i poginuti i da je to sve skupa za njega, tj. za svjedoka bilo jako neugodno. Navodi da je tužitelj rekao da je vozio preko 200 km/h preko Paškog mosta i da mu se nešto dogodilo na autu, tj. da mu se odvojila oplata od vozila i da nije mogao naći rješenje kako da popravi auto, jer njega nije dobio, odnosno da je sve to rekao na toj kavi. Svjedok navodi da su tome svjedočili svi ti ljudi i da je ta situacija za njega bila totalno neugodna i da je htio propasti u zemlju od srama i stida. Dalje navodi da je po završetku te kave on tužitelju rekao da više nemaju o čemu razgovarati i da će postupiti po njegovom SMS-u i otići po svoje papire kako ga je tužitelj uputio. Svjedok još navodi da je preko CG putem SMS-a, odnosno putem e-maila prijavio mobing te da mu je ona rekla da se u ponedjeljak pojavi na poslu i da su se u ponedjeljak našli u tužiteljevom uredu i da mu se činilo da tužitelj ne zna ništa o njegovoj prijavi mobinga. Navodi da mu je od strane CG rečeno da nastavi obavljati svoj posao i da će poslodavac s njime razgovarati, što je doista i učinjeno od strane predsjednice Uprave SG, kadrovske službe, tj. CG i financijskog direktora IG. Navodi da su mu svi oni rekli da nemaju ništa protiv njegovog posla i da on i nadalje ostaje raditi, pa je svjedok i dalje u radnom odnosu kod tuženika i obavlja iste poslove, a nakon što mu tužitelj više nije nadređeni, da je to sada za njega jedna kompletno drugačija i bolja situacija. Na upit je li mu tužitelj prijetio podnošenjem tužbe zato što ga je prijavio poslodavcu, odnosno je li mu možda poslao takav mail, odgovara da ga je tužitelj nazvao nakon što se sve to dogodilo i da mu je rekao da lijepo povuče sve to što je rekao prema poslodavcu, jer sve to nije bilo tako te navodi da do tog razgovora nije ni znao da li je tužitelj bio upoznat sa svime što je svjedok prije opisao. Na upit je li se tužitelj neprimjereno ponašao prema drugim radnicima, odgovara da se o tome pričalo kod poslodavca te da je to spominjao i kolega ČG koji je radio zajedno s tužiteljem u istoj sobi, a za kojeg su zaključili da je bio u strahu, jer ga je zvao na Pag i rekao mu da povuče sve to što je opisao da je pokrenuo. Na upit kakva je uopće bila radna atmosfera vezano za tužitelja, svjedok je odgovorio da je bila zategnuta te je primjerice naveo situaciju da ako bi automobil koji je vozio tužitelj bio na nekom servisu na Jankomiru, da bi ga tamošnji zaposlenici naknadno obavještavali da je tužitelj bio vrlo neugodan tijekom servisa koji su obavljali i da su mu ne poznajući tužitelja rekli: "Tko je taj da se služi imenom Siemensa i da glumi veličinu?". Na upit da li je tužitelj tražio od njega da mu bude dostupan 24 sata na dan, svjedok odgovara da je to tužitelj tražio od njega i da mu je rekao da je to tako dogovoreno vezano za službeni automobil, ali da mu je međutim financijski direktor IG rekao da ne mora biti dostupan 24 sata i da se ispričava na tome ako mu je drugačije bilo rečeno. Svjedok dalje navodi da mu je tužitelj bio nadređen 10 ili 15 godina, a na upit je li tužitelja prije ove situacije na Pagu kada prijavljivao i je li bilo kakvih problema, odgovorio je da ga on nije prijavljivao, ali mu je poznato da je bila istraga protiv tužitelja. Navodi da je tada k njemu došla komisija i tražila njegovo svjedočenje vezano za opomenu tužitelju od bivšeg predsjednika Uprave BG. Međutim, on je u toj situaciji pred komisijom svjesno lagao, jer su njih četvorica kolega koji su radili iste, odnosno slične poslove i sjedili su u istoj prostoriji, htjeli zaštititi tužitelja vezano za njegovu bolest, odnosno htjeli su mu pomoći. Na upit na koji način se tužitelj nedolično ponašao prema njemu, primjerice je odgovorio da je tužitelj dosta viši od njega i ako bi službeni automobil vozili na pranje i tužitelju ne bi vratili sjedalo, da bi ga tužitelj tada nazvao i rekao da mu više nikada ne vraćaju auto s nenamještenim sjedalom. Na upit je li neki takav materijalni dokaz kada predao poslodavcu, odgovara da nije, jer su štitili tužitelja iz prije navedenog razloga, a spomenuo je i situaciju kada je protiv svoje volje išao s tužiteljem i kolegom ČG na nekoliko dana na skijanje, a kako bi situacija bila u redu, odnosno radi funkcioniranja međuljudskih odnosa. Na upit kada i gdje je tužitelj tražio od njega da mu bude dostupan 24 sata 7 dana u tjednu, odgovorio je da je od tužitelja dobio takvu WhatsApp poruku, a na upit je li taj dokument predao poslodavcu, odgovara da u to nije siguran, jer je bilo dosta dokumenata. Na upit je li poslodavcu predao poruku u kojoj mu tužitelj prijeti otkazom, odgovorio je potvrdno. Nakon predočavanja Dokaza 3 koji prileži sudskom spisu na str. 140, svjedok je nakon čitanja tih poruka potvrdio da se radilo o komunikaciji njega i tužitelja vezano za ispražnjeni mobitel. Na upit da li ga je tužitelj dana 26.06. pozvao na razgovor, odgovorio je da ostaje kod svega što je već ranije opisao vezano za spomenutu kavu. Na upit da li je nakon spomenute kave svjedok prihvatio tužiteljev poziv na razgovor za dan kasnije ujutro, odgovara da je bio jako uzrujan i ne sjeća se takvog poziva, ali je siguran da nikakvu kavu nisu pili sljedeći dan ujutro. Na upit da li je tu večer kada su bili na piću i kada je bila prisutna gđa GG svjedok već baratao s pojmom otkaza, odgovara da nije, odnosno da je smatrao da idu na kavu i da će se sve dalje razriješiti. Na upit je li u opisu poslova njegovog radnog mjesta bilo da preuzima službeno vozilo koje je na servisu, odgovorio je da je tužitelj obavljao servis na lokaciji Jankomir koja je bila bliža njegovom mjestu stanovanja.

28. Iz iskaza svjedokinje ŠG proizlazi da je bila u radnom odnosu u Siemensu d.d. od 01.06.2009. do 30.03.2020. i da je tužitelj bio njezin radni kolega, a ne nadređena osoba. Navodi da s tužiteljem nikad nije imala nikakovih problema u komunikaciji i da tužitelj prema njoj nikada nije bio neprimjeren ni na koji način. Još je navela da za prije navedeno vrijeme trajanja njezinog radnog odnosa, ni od koga ni na koji način nije čula ništa o tome da bi tužitelj imao bilo kakvu neprimjerenu komunikaciju prema radnicima Siemensa d.d. ili nekim drugim osobama vezano za radne procese. Svjedokinja je potvrdila da poznaje AG, kojemu je tužitelj bio nadređeni te još navodi da je za vrijeme trajanja njezinog radnog odnosa kod tuženika bila vrlo ugodna radna atmosfera i da može iskazivati samo o pozitivnoj komunikaciji i druženjima između nje, gđe GG i gosp. AG. Na daljnji upit odgovorila je da nije prisustvovala nekoj neprimjerenoj ili neugodnoj situaciji u kojoj bi bili tužitelj i AG te je navela da je i nakon prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika, ona i nadalje održavala dobru komunikaciju sa svima i da je bila i na tužiteljevom rođendanu negdje u lipnju 2020., na kojem su bili prisutni i AG i gđa GG.

29. Iz iskaza svjedokinje FG proizlazi da je bila u radnom odnosu u Siemensu d.d. sveukupno 32 godine i da je umirovljena od 2018., a da je tužitelj bio njezin prvi nadređeni, tj. šef. Na upit je li tijekom trajanja tog radnog odnosa ikada primijetila bilo kakvo neprimjereno ponašanje tužitelja prema njoj ili prema nekim drugim radnim kolegama ili prema trećim osobama, odgovara da nikada ništa takovo nije primijetila. Za tužitelja je navela da je bio vrlo profesionalan i jedan od njezinih najboljih šefova u radnom stažu. Na upit je li za vrijeme trajanja radnog odnosa ikada čula da je tužitelj bio neprofesionalan ili da se loše ponašao prema nekom od zaposlenih, odgovorila je da to nikada nije bilo tako, odnosno da je tužitelj uvijek bio fer i korektan. Za AG izjavila je da je njemu tužitelj bio prvi nadređeni i da joj nije poznato da bi tužitelj ikada ponižavao AG, odnosno nije joj poznato da se prema njemu ponašao neprofesionalno ili neprimjereno. Za njihov odnos izjavila je da je po njezinim saznanjima bio fer i korektan, a isto tako joj ništa nije poznato o tome da bi tužitelj bio neprofesionalan ili neprimjeren prema nekoj ženskoj osobi te da od nje nikada nije tražio da mu bude dostupna i izvan radnog vremena. Svjedokinja je na poseban upit potvrdila da je u sporu sa Siemensom d.d. i da je podnijela tužbu zbog duševnih boli uzrokovanih smrću supruga i da je taj postupak u tijeku te da je ona u Siemensu radila na urudžbenom zapisniku.

30. Iz iskaza svjedokinje ĐGR proizlazi da je i nadalje u radnom odnosu kod tuženika, gdje je zaposlena od travnja 2020. i da radi na poslovima korporativnih komunikacija te da joj tužitelj niti u jednom dijelu trajanja njezinog radnog odnosa nije bio nadređena osoba. Navodi da je njoj prva nadređena bila JG. Na upit da li se tužitelj za vrijeme trajanja njegovog radnog odnosa kod tuženika prema njoj ikada ponašao na neprimjeren način, odgovorila je potvrdno, a na upit o čemu se radilo, odgovorila je da se radilo o nizu manjih situacija koje su trajale otprilike oko dva mjeseca i na kraju su eskalirale u trenutku kada se ona zaključala u svoj ured. Na upit je li s tužiteljem trebala komunicirati vezano za poslove njihovih radnih mjesta, odgovorila je potvrdno, a na upit je li to što se dogodilo bilo vezano za poslovnu komunikaciju tužitelja i nje ili je to bilo iz privatne sfere, odgovara da je bilo pretežno privatno. Na upit što je tužitelj radio da se ona zaključala kao što je izjavila, odgovorila je da je nakon nekih manjih situacija u jednom trenutku zamolila tužitelja da više ne razgovaraju o ničemu osim o poslu, odnosno da ga je izbjegavala. Navodi da je tog konkretnog dana ručala s kolegicom GG i da je to vidio tužitelj koji je prošao pored njih te se vratio u svoj ured koji je bio preko puta njezinog te je po njezinom povratku s ručka u ured, on uletio u njezin ured. Navodi da je on vjerovao da su njih dvije možda razgovarale o njemu i da je on došao u njezin ured unatoč njezinoj zamolbi da to ne radi te da je započeo govoriti nešto o tome da i on ima svoju priču za ispričati, odnosno spominjao je nešto što tada nije najbolje razumjela. Dalje navodi da je čitav njegov ton bio nabijen tenzijama, zbog čega je ona shvatila da se nakon svih tih situacija mora povući neka crta i da ona tome mora stati na kraj, jer će u protivnom cijelo vrijeme raditi u strahu u sobi preko puta tužiteljeve. Navodi da se ona zaključala kada je tužitelj izašao iz njezine sobe, najviše iz straha da on ne bi pokušao ponovno ulaziti, iz razloga što mu nije dala nikakav odgovor na to što joj je on rekao kada je ušao. Još je navela da se i naredna dva do tri dana zaključavala u uredu, jer je nastojala izbjeći komunikaciju s tužiteljem. Na upit je li se vezano za ovo prije opisano obraćala kome kod poslodavca, odnosno je li se prituživala na tužitelja, odgovorila je potvrdno te da se najprije obratila CG, a iza toga i svojoj nadređenoj JG. Pri tome je s njima komunicirala najprije usmeno, pri čemu joj je nadređena JG rekla da u slučaju bilo kakvih čudnih stvari u komunikaciji tužitelja i nje, njoj prvoj proslijedi sve mailove, odnosno rekla joj je da joj proslijedi apsolutno svu komunikaciju koju je imala s tužiteljem. Dalje navodi da se paralelno s ovim što je ona opisala, dogodilo da su se CG žalili još neki radnici, odnosno kolega AG te da ona tada nije bila upućena da se više ljudi žalilo na tužitelja. Navela je da su je tek kada je svu svoju komunikaciju proslijedila nadređenoj, obavijestili da je u pitanju više žalbi na tužitelja i da im njezina komunikacija s tužiteljem treba kao temelj za pisano upozorenje tužitelju. Na upit je li joj tužitelj slao kakve mailove nakon što je saznao za sve te pritužbe, odgovara da njoj izravno više nije slao ništa, ali je slao kolektivne mailove u kojima je stavio nju u Cc, s njegovom vlastitom verzijom priče koja je bila te da je u tom mailu spominjao i da razmatra privatnu tužbu protiv nje zbog klevete. Na upit kako je doživjela taj mail, odgovorila je da kada je već mislila da je po pitanju odnosa s tužiteljem sve gotovo, tada doživjela još jedan osobni napad na svoj integritet. Za kolektivni mail navodi da je bio upućen prije vikenda i da je ona čitav vikend bila na liniji sa svojom nadređenom te da je tražila daljnje sastanke u firmi kako bi saznala da li doista može biti tužena od strane tužitelja. Na upit je li prije tog kolektivnog maila tražila od tužitelja da je prestane uznemiravati s porukama, odgovara potvrdno te da je to tražila još i prije upozorenja. Na upit je li kod tuženika bila zaposlena direktno ili kao vanjski suradnik, odgovara kao vanjski suradnik te da je i nadalje u tom statusu. Na upit je li gđi CG predala bilo kakvu dokumentaciju vezano za prije opisano u odnosu na tužitelja, odgovara da je gđa CG također bila uključena u komunikaciju kada se obraćala svojoj prvoj nadređenoj JG. Na upit kada se zapravo počela žaliti na postupanje tužitelja, odgovara da misli da je to bilo negdje u kolovozu, odnosno mjesec ili dva prije nego što je tužitelj dobio upozorenje. Na upit da li je uz tu prijavu kada se prituživala na tužitelja dostavljala kakvu dokumentaciju kao poruke, mailove i slično, odgovara da pri inicijalnom razgovoru s CG nije te da je samo tražila savjet radi izbjegavanja neugodnih situacija s tužiteljem. Kasnije je svojoj prvoj nadređenoj JG dostavljala sve što je navela i da je u isto bila uključena i CG. Svjedokinja je na poseban upit potvrdila da je njezina komunikacija s tužiteljem bila obostrana, a na upit je li tu komunikaciju uvijek inicirao tužitelj ili je to ponekad činila i ona, odgovara da je moguće da je to inicirala i ona. Na upit je li od strane tužitelja bilo neprimjerenih poruka prije nego što ga je prijavila, odgovorila je da moli da joj se pojasni što to znači neprimjereno. Na upit što je doživjela kao neprimjereno ponašanje prema njoj, odgovorila je da je sve počelo s rođendanom kolegice GG, kada je tužitelj smatrao da oni kolegici ne trebaju kupiti poklon te iako su kolega KG i ona inzistirali da se kupi poklon, tužitelj je glasno ustrajao u tome da se to ne napravi. Navodi da kada je poklon kupljen i kada su pitali tko će sudjelovati u troškovima, da tužitelj nije htio sudjelovati niti u troškovima, niti u čestitci i da je to bio određeni okidač za druge situacije koje su se odvijale u tužiteljevim i njezinim međusobnim odnosima, a tu misli ne samo na poslovnu komunikaciju, nego i na komunikaciju putem društvenih mreža i privatnih poruka. Na upit je li tu prepisku s društvenih mreža, odnosno privatne poruke predala nadređenima, odgovorila je da je predala sve što je mogla, odnosno sve ono što tužitelj nije obrisao ili blokirao. To je ilustrirala primjerom jedne poruke na Instagramu, gdje je ona jednoj svojoj kolegici javno čestitala rođendan, a na što je tužitelj odgovorio da zašto isto tako ne čestita i kolegici GG, kada joj je već tako dobra prijateljica. Na upit što je tužitelj imao protiv kolegice GG, odgovorila je da to nije nešto iz domene da bi ona morala znati, odnosno navela je da se tu zapravo radilo o trivijalnim situacijama vezano za proslave rođendana i da ona više nije željela komunicirati s tužiteljem vezano za to. Na upit je li tužitelj pokušao ponovno ući u njezin ured nakon što se zaključala, odgovorila je da misli da nije. Na upit je li tužitelj pokušao ući u njezin ured naredna dva do tri dana, za koje je navela da se nastavila zaključavati, odgovorila je da to ne zna, ali da je netko pokušao ući. Na upit da li je nakon opisane situacije u njezinom uredu i prvog zaključavanja imala još kakvih susreta, odnosno neugodnih situacija s tužiteljem, odgovorila je da koliko se sjeća da nije i da je zapravo vrlo brzo uslijedilo upozorenje tužitelju. Na upit je li joj tužitelj ikada prijetio u nekim porukama, odgovorila je da to nisu bile prijeteće poruke, već su to bile poruke koje su kod nje izazivale nelagodu, pri čemu je u odnosu na spomenuti kolektivni mail osjetila prijetnju. Na upit je li s njezine strane bilo ikakovih neprimjerenih poruka prema tužitelju, odgovorila je da misli da nije, a na upit je li ona tužitelju samoinicijativno slala svoje slike iz ureda ili iz privatnog života, odgovorila je da ne zna i da se ne sjeća. Nakon predočavanja dokumenta sadržanog u Dokazu 6, stranica 5, tj. dokumentacije koja započinje s str. 57 do 217 sudskog spisa, a koja sadrži fotografije, odnosno prepisku, svjedokinja je potvrdila da se radi o komunikaciji između nje i tužitelja te je isto tako potvrdila da se radi također o komunikaciji između nje i tužitelja nakon predočavanja poruka od 08.08.2020. (Dokaz 6, stranica 2 već predočene dokumentacije).

31. U svezi iskaza saslušanog tužitelja i zakonske zastupnice tuženika te saslušanih svjedoka, sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti, jer drži da je istinit, logičan i životno uvjerljiv i da nije u suprotnosti sa spisu priležećom dokumentacijom. Sud je u cijelosti poklonio vjeru i iskazima saslušanih svjedokinja ŠG i FG, pri čemu je sud uzeo u obzir da njih dvije nisu imale saznanja o konkretnim razlozima otkaza tužiteljevog ugovora o radu, pa stoga njihovi iskazi u konačnici nisu relevantni. U odnosu na iskaz zakonske zastupnice tuženika SG te iskaze svjedoka HG, CG, GG, AG i ĐGR, sud im je poklonio vjeru u svim dijelovima koji se odnose na činjenice koje između parničnih stranaka nisu bile sporne, odnosno u onim dijelovima u kojima nisu u suprotnosti s iskazom tužitelja te spisu priležećom dokumentacijom.

32. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115 st. 1 podst. 3 ZR-a, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog toga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, tj. radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, tj. tužitelja. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135 st. 3 ZR-a teret dokaza na poslodavcu, tj. tuženiku koji je tužitelju otkazao ugovor o radu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno dade radniku pisanu opomenu, tj. upozorenje na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119 st. 1 i st. 2 ZR-a. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik ispunio ova obadva zakonom propisana ograničenja.

33. Ocjenjujući sadržaj spisu priležeće dokumentacije te iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, odnosno nakon svih izvedenih dokaza i njihove savjesne i brižljive ocjene, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, ovaj sud je mišljenja da otkaz tužiteljevog Ugovora o radu nije zakonit i nije dopušten te da tuženik nije imao opravdani razlog kod otkazivanja tužiteljevog Ugovora o radu, a što sud obrazlaže na sljedeći način.

34. Sud ističe da je temeljna obveza radnika u radnom odnosu osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a sukladno s čl. 7 st. 1 ZR-a. Isto tako, odredbom čl. 8 st. 1 ZR-a propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, koji su objavljeni i koji su na snazi te drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Ovaj sud smatra da kada radnik ne postupa na navedeni način, tj. kada se ponaša suprotno zakonu i propisima, tj. internim aktima poslodavca, da se tada radi o povredama obveza iz radnog odnosa, tj. o skrivljenom ponašanju radnika, a što u predmetnom postupku u odnosu na konkretnog radnika, tj. tužitelja nije utvrđeno.

35. Sud je iskazom tužitelja utvrdio da je on bio dugogodišnji radnik tuženika, i to preko 25 godina, od kojih je 20 godina bio na rukovodećim radnim mjestima i da on u svome radu nikada ranije nije imao bilo kakve povrede radnih dužnosti, odnosno da ga poslodavac nikada ranije (prije Upozorenja od 17.09.2020.) nije upozoravao na obveze iz radnog odnosa, posebice ne pisanim putem i da nikada ranije nije imao nikakvih problema bilo koje vrste u radnom odnosu kod tuženika, pa niti problema u komunikaciji s bilo kime. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti, pri čemu tuženik u odnosu na prednje navedeno nije tvrdio niti dokazivao ništa suprotno tome.

36. U odnosu na otkazne razloge iz Odluke od 19.10.2020., sud smatra da se ne radi o povredi/povredama vezano uz samo obavljanje ugovorenih poslova od strane tužitelja, odnosno za sve ono za što tuženik tereti tužitelja predmetnim otkazom ugovora o radu, sud smatra da se ne radi o ničemu što je vezano uz samo obavljanje poslova ugovorenog radnog mjesta tužitelja kao Voditelja poslova Centralne službe nabave i logistike, odnosno nije vezano uz ugovorene radne obveze. Isto tako, sud navodi da u samom otkazu tužiteljevog ugovora o radu nije navedeno koju je to točno tešku povredu ili povrede obveza iz radnog odnosa tužitelj počinio, a koja ili koje bi bile opisane u tuženikovom Pravilniku o radu. Naime, tuženik u pobijanoj Odluci od 19.10.2020. ne citira niti odredbu čl. 79 svog Pravilnika o radu da bi tužitelj počinio neku lakšu povredu radne obveze, a ne citira niti odredbu čl. 80 svog Pravilnika o radu da bi tužitelj počinio neku težu povredu radne obveze. Obzirom na termine koje tuženik koristi u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu, gdje spominje i nedolično ponašanje tužitelja, ali i uznemiravanje koje je tužitelj vršio prema drugim osobama, sud navodi da je nedolično ponašanje na radu predviđeno kao jedna od lakših povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 79 tuženikovog Pravilnika o radu, dok uznemiravanje (ili spolno uznemiravanje) predstavlja jednu od težih povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 80 tuženikovog Pravilnika o radu, pa je u tome dijelu Odluka od 19.10.2020. nejasna.

37. U odnosu na Upozorenje od 17.09.2020. zbog povreda obveza iz radnog odnosa, a koje se sastojalo u nedoličnom ponašanju, uznemiravanju te ponižavanju podređenih radnika, kao i ostalih radnika poslodavca, ovaj sud navodi sljedeće. Obzirom na citirani sadržaj odredbi čl. 32 i čl. 33 tuženikovog Pravilnika o radu, sud smatra da je tuženik kao poslodavac u odnosu na pritužbu radnika AG na navodno nedolično postupanje tužitelja prema njemu, trebao sačiniti pisanu bilješku, odnosno bilješkom o počinjenoj povredi obveza iz radnog odnosa upozoriti tužitelja na počinjenje te povrede, sukladno čl. 33 st. 1 Pravilnika o radu. Pri tome je tuženik kao poslodavac u odnosu na pritužbu radnika AG trebao zapravo sačiniti, tj. ispuniti i propisani obrazac, odnosno bilješku o počinjenoj (navodnoj) povredi obveze iz radnog odnosa, koji obrazac je sam tuženik dostavio kao prilog svom Pravilniku o radu. Obrazac takove bilješke prileži sudskom spisu na str. 355, pa je između ostalih podataka koje je nužno unijeti, navedena i mogućnost da je radnik usmeno upozoren. Sud je iskazom tužitelja utvrdio da on u odnosu na postupanje prema AG nije dobio nikakvo usmeno upozorenje od LG, već da su njih dvojica samo razgovarali o toj situaciji. Sud smatra da je u konkretnom slučaju teret dokaza bio na tuženiku, da i konkretnim pisanim dokazom o usmenom upozorenju, dokaže da je takvo upozorenje tužitelju doista i dano dana 07.07.2020., a kao što to tvrdi odnosno navodi tuženik u Upozorenju od 17.09.2020. Osim toga, tuženik je i odustao od prijedloga da se sasluša IG kao svjedok u ovom postupku, pa stoga tuženikova tvrdnja o usmenom upozorenju tužitelju nije dokazana niti tim personalnim dokazom.

Sud, isto tako, smatra da i samo Upozorenje od 17.09.2020. nije bilo sačinjeno po odgovarajućoj proceduri koja je propisana od strane samog tuženika kao poslodavca. Isto iz razloga što o ovome Upozorenju također nije sačinjen zapisnik o povredi obveza iz radnog odnosa, koji bi bio potpisan po osobama ovlaštenima od strane tuženika, odnosno i po radniku koji potvrđuje da je pisano upozoren na povredu obveza iz radnog odnosa. Ocjenjujući iskaz CG, sud smatra da, suprotno njezinim navodima, tuženik u predmetnom postupku nije dokazao da je kod uručenja Upozorenja od 17.09.2020. sve obavljeno po proceduri, jer tuženik u sudski spis nije dostavio zapisnik s potpisima ovlaštenih osoba poslodavca, pa i CG, kao niti s potpisom tužitelja (sukladno obrascu sa str. 355 sudskog spisa). Iskazom CG utvrđeno je da je prije tog pisanog upozorenja bilo kontaktirano vodstvo tvrtke, odnosno tužitelju nadređeni u Austriji, pa se u konkretnom slučaju postavlja pitanje iz kojeg razloga je CG u toj situaciji vršila simultano prevođenje (kada su nadređene osobe bile upoznate sa sadržajem Upozorenja), jer takova obveza prevođenja nije propisana tuženikovim Pravilnikom o radu.

38. U odnosu na otkazni razlog da se tužitelj prilikom preuzimanja Upozorenja dana 17.09.2020. nastavio nedolično i neprilično ponašati prema radnim kolegama te da se CG obratio grubim riječima: "…" CG ne glumataj!...", "Diraš u budućnost moje djece…", …"Dobio sam ja ovakvih upozorenja, ovaj je treći, a znaš što? Svi koju (ispravno je koji) su mi dali upozorenja su otišli ili dobili otkaz, a ja sam još uvijek tu …", kao i da je time CG osim neprimjerenog tona i načina obraćanja uputio i neizravne prijetnje, sud navodi sljedeće.

U odnosu na tijek toga sastanka od 17.09.2020., sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja da nije bilo njegovog nedoličnog i nepriličnog ponašanja prema CG, dok je njezinim iskazom utvrđeno, a u kojem dijelu joj sud poklanja vjeru, da je u toj konkretnoj situaciji i njoj i tužitelju bilo jako teško, odnosno da su se i ona i on uzrujali, pri čemu sud dozvoljava mogućnost da se ona tada i rasplakala. Za prije navedene riječi koje je tužitelj navodno uputio CG, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja da se istih ne sjeća, odnosno da ih nije rekao, a da je tužiteljev iskaz istinit, sud smatra da to potvrđuje i okolnost što je tužitelj tijekom predmetnog postupka višekratno predlagao da tuženik dostavi snimku s tog sastanka od 17.09.2020., pri čemu je i sama CG potvrdila da je, obzirom na predočenu joj dokumentaciju, vidljivo da je tužitelj proveo snimanje tog sastanka.

Sud je suglasan s navodima tužitelja iz podneska od 01.04.2022. da je u konkretnom radnom sporu teret dokaza na tuženiku kao poslodavcu i da tuženik u sudski spis očito ne želi dostaviti video zapis sa sastanka održanog 17.09.2020., na kojem se tužitelj, prema tvrdnjama tuženika, nedolično ponašao, a pri čemu je tužitelj u sudski spis dostavio dokaz iz kojeg nesporno proizlazi da je navedeni sastanak snimljen putem aplikacije Teams, a koju su koristili zaposlenici tuženika za međusobnu, tj. internu korespondenciju. Sud je također suglasan i s navodima tužitelja iz ovog podneska da sama okolnost što tužitelj inzistira da tuženik u sudski predmet dostavi video zapis sa spomenutog sastanka, dok s druge strane tuženik, na kojem je teret dokaza, to odbija i ne želi ga dostaviti navodeći da isti ne postoji, i to unatoč tome što je tužitelj u spis dostavio screen shoot, koji potvrđuje da se sastanak odvijao i da je snimljen putem aplikacije Teams, dovoljno govori o istinitosti tvrdnji tuženika o navodnom nedoličnom ponašanju tužitelja na spomenutom sastanku. Vezano za navode same CG o tijeku razgovora, odnosno o komunikaciji dana 17.09.2020. kod čitanja Upozorenja, sud navodi da ona sama u svome iskazu ne spominje niti tužiteljev neprimjeren ton prema njoj, kao što niti ne spominje bilo kakove prijetnje. Sud pri tome ističe da njezine navode da je bila u strahu zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja na dan uručenja Upozorenja, odnosno da je tužitelj bio agresivan i da je koristio grube riječi, sud ne može prihvatiti, a u prvom redu iz razloga što svjedokinja takovu komunikaciju nije opisala sama. Naime, svjedokinja je tek odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika, za koja sud smatra da se radi o kapcioznim pitanjima, odnosno o pitanjima u kojima je već sadržana neka činjenica koju je svjedok davanjem odgovora potvrdio, potvrdila to posljednje navedeno o čemu je bila pitana. Da u toj konkretnoj situaciji nije bilo takvog nedoličnog i nepriličnog ponašanja tužitelja prema CG, potvrđuje i njezin iskaz da se ona zbog osjećaja da joj tužitelj prijeti nije obraćala policiji, a isto tako u svom iskazu nije izjavila da se žalila na postupanje tužitelja bilo kome kod poslodavca.

Zaključno, u odnosu na prednje navedeno, sud smatra da u toj konkretnoj situaciji CG očito nije bilo ugodno upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza ugovora o radu, ali da je tužitelju zasigurno bilo još manje ugodno suočiti se s takovom odlukom poslodavca, koja definitivno negativno utječe na njegov radni status. Međutim, čak i kada bi se prihvatilo kao istinito da je tužitelj CG uputio riječi koje se spominju u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu, mišljenje je ovoga suda, a kao što to smatra i tužitelj, da takve riječi ne predstavljaju težak verbalni napad niti prijetnje, a kako ih neosnovano prikazuje tuženik. Slijedom prednje navedenog, sud zaključuje da se ovdje radi o neosnovanom razlogu za otkaz tužiteljevog Ugovora o radu.

39. Nadalje, u odnosu na otkazni razlog da je istoga dana (17.09.2020.) na sastanku putem MS Meetinga tužitelj verbalno napao CG omalovažavajući je navodima kako je neprofesionalna kao HR partner i da joj je prijetio da će poslati službenu pritužbu na njezino ponašanje svim njezinim budućim poslodavcima, sud navodi sljedeće.

Sud smatra da se ovdje radi o nesnovanim navodima tuženika, jer CG u svom iskazu kao svjedok ne spominje ništa od navedenoga da bi se dogodilo, a osim toga tuženik nije dostavio snimku s tog sastanka koja bi potvrdila istinitost tih tuženikovih navoda. Slijedom prednje navedenog, sud zaključuje da se i ovdje radi o neosnovanom razlogu za otkaz tužiteljevog Ugovora o radu.

40. U odnosu na otkazni razlog da je tužitelj u subotu 19.09.2020. i u ponedjeljak 21.09.2020. osobama koje su se pritužile na njegov neprimjeren odnos prema njima, i to PG i AG uputio e-mailove kojima im prijeti podizanjem tužbi zbog njihovih pritužbi te da je dana 21.09.2020. uputio e-mail GG zaposlenoj u društvu Simens Energy d.o.o. te joj zaprijetio da će i njeno ime navesti u svom zahtjevu prema Siemens Centrali, za provjeru ispravnosti provođenja postupka, sud navodi sljedeće.

Obzirom na iskaz svjedoka AG, sud mu je poklonio vjeru u dijelu da je on nakon situacije na Pagu, koju je prethodno opisao, CG prijavio mobing tužitelja prema njemu, a isto tako, sud je prihvatio i dio iskaza svjedoka ĐGR da se ona također prituživala na ponašanje tužitelja prema njoj, i to najprije CG, a iza toga i svojoj nadređenoj, kojoj je dostavila, tj. proslijedila svu komunikaciju koju je imala s tužiteljem. Iz ovih dviju situacija proizlazi da su se tužitelju podređeni radnik AG i radna kolegica PG prituživali na neprimjereno, odnosno nedolično ponašanje tužitelja prema njima, odnosno na uznemiravanje od strane tužitelja, međutim ovaj sud smatra da se u predmetnom postupku ne može ispitivati sama osnovanost pritužbi, odnosno prijava mobinga prije navedenih osoba.

Kao što je već rečeno, odredbama čl. 106 do čl. 110 Pravilnika o radu tuženika propisana je procedura poslodavca koja se mora provesti u slučaju pritužbe vezano za zaštitu dostojanstva radnika. Pri tome tuženik u predmetnom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je njegova ovlaštena osoba rješavala pritužbe radnika AG i PG, odnosno da je provodila dokazni postupak u kojem bi bio saslušan podnositelj pritužbe, svjedoci te osoba za koju se tvrdi da je podnositelje pritužbi uznemiravala, što bi u konkretnoj situaciji bio tužitelj. Isto tako, tuženik u postupku ne tvrdi niti dokazuje da je o svim radnjama koje su poduzete u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, ovlaštena osoba sastavila zapisnik ili službenu bilješku, kao što ne tvrdi niti dokazuje da je ovlaštena osoba u pisanom obliku izradila odluku prema kojoj bi bilo utvrđeno da postoji uznemiravanje tužitelja prema radnicima PG i AG. Isto tako, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je ovlaštena osoba poduzela mjere primjerene odnosnim slučajevima radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, kao što ne tvrdi niti dokazuje da bi tužitelju, kao osobi za koju se tvrdi da je uznemiravao radnike, izrekao odgovarajuću mjeru zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Dakle, iz prednje navedenog proizlazi da je tuženik učinio proceduralni propust u odnosu na tužitelja, jer od strane samog poslodavca, u prethodnom postupku, nije utvrđeno da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa ponašanjem koje predstavlja uznemiravanje radnika AG i PG, sukladno odredbi čl. 104 st. 6 tuženikovog Pravilnika o radu.

Obzirom na prednje navedeno, za predmet ovog spora nije relevantno kako su AG i ĐGR ovome sudu opisivali navodno neprimjereno i nedolično ponašanje tužitelja prema njima i jesu li njihovi iskazi u tome dijelu istiniti, odnosno nisu relevantna niti saznanja svjedoka HG i GG o tome, jer bi to eventualno bio predmet postupaka u kojima bi radnici AG i ĐGR podnijeli tužbe protiv tuženika kao poslodavca, odnosno tuženika i tužitelja (kao osobe za koju tvrde da ih je uznemiravala), u sudskim parnicama radi zaštite dostojanstva radnika.

U odnosu na e-mailove za koje tuženik tvrdi da u istima tužitelj prijeti podizanjem tužbi PG i AG zbog njihovih pritužbi, sud navodi da svjedok AG u svom iskazu uopće ne spominje nikakav mail koji bi mu uputio tužitelj, a posebno ne takav mail, već je svjedok izjavio da ga je tužitelj samo nazvao nakon što se sve to dogodilo i da mu je rekao da lijepo povuče sve to što je rekao prema poslodavcu, jer da to nije bilo tako. Iz navedenog, u odnosu na AG, sud zaključuje da se nije radilo o nikakovim prijetnjama niti neprimjerenom odnosu tužitelja prema njemu nakon podnijete pritužbe.

Vezano za PG, sud je njezinim iskazom utvrdio da tužitelj njoj izravno, nakon što je saznao za sve pritužbe, nije slao nikakove mailove, odnosno da joj više nije slao ništa, već je spomenula samo kolektivni mail u kojem je kao Cc stavio i nju. Sud navodi da tuženik u sudski spis nije dostavio niti jedan mail koji se odnosi na predmet spora, pa je stoga sud izvršio uvid u taj tzv. kolektivni mail koji je dostavljen od strane tužitelja (str. 214-216 sudskog spisa). Iz sadržaja istog u bitnome je vidljivo da je tužitelj one osobe koje su navedene da im je poslano (To: … SCM), kao i one osobe koje je naveo pod Cc (a između kojih je navedeno i ime PG) obavijestio o tome što se događa u odnosu na njega, tj. spominje se uručenje opomene pred otkaz s razlozima iste koji su pobrojani, a također su navedeni i koraci koje tužitelj planira učiniti. Pri tome je kao jedan od koraka navedena i provjera da li on može podnijeti privatne tužbe zbog lažnih prijava protiv svih uključenih koje su za posljedicu imale izazivanje stresa za njega i njegovu obitelj. Za ovaj mail sud smatra da je isti samo informativnog karaktera, gdje tužitelj navedene osobe obavještava o statusu svoga slučaja u tom trenutku te da u istom mailu nije upućena nikakova prijetnja prema nikome, pa niti prema PG. Sud smatra da se termin "provjera nekih okolnosti" ne može smatrati prijetnjom radnoj kolegici i da se tu radi isključivo o njezinom subjektivnom doživljaju navedenoga teksta iz toga maila. Stoga i u odnosu na PG sud zaključuje da se nije radilo o nikakovim prijetnjama niti neprimjerenom odnosu tužitelja prema njoj nakon podnijete pritužbe.

U odnosu na e-mail od 21.09.2020. koji je tužitelj uputio GG, sud navodi da takav mail prileži sudskom spisu na str. 214, pri čemu sud ističe da taj mail nije dostavio tuženik, već tužitelj, odnosno da tuženik u sudski spis nije dostavio baš nikakovu dokumentaciju, odnosno ništa od pisane komunikacije tužitelja prema radnicima koji se spominju u Odluci o otkazu od 19.10.2020. U istom mailu, pošiljatelj kojega je tužitelj i koji je upućen GG, s predmetom Opomena pred otkaz, napisano je sljedeće: "Pozdrav GG, samo da te obavijestim da sam danas poslao službeni poslovni mail na kolege iz SCMa o situaciji u kojoj se trenutno nalazim (dolje u nastavku). Kako sam čuo (ponavljam još jednom – samo čuo) da si i ti (iz meni potpuno nejasnih razloga) bila aktivna u cijelom mom slučaju (a i bila si fizički prisutna kod "incidenta na Pagu", jedina iz Siemensa osim mene i "ponižavanog kolege") ovim putem te obavještavam da ću i tvoje ime navesti u svom zahtjevu prema Siemens HQ za provjeru ispravnosti provođenja postupka. Ukoliko to nisi bila, lako će se dokazati isto pa će se tračevi (koje sam čuo) pokazati kao neistiniti i po tebe neće biti posljedica.". Pri tome je sud prihvatio iskaz te svjedokinje u dijelu gdje je iskazala da ne smatra prijetnjom to što je tužitelj u mailu napisao da će navesti njezino ime u svom zahtjevu prema središnjici Siemensa za provjeru ispravnosti provođenja postupka, pa sud zaključuje da se i ovdje radi o neosnovanom razlogu za otkaz tužiteljevog Ugovora o radu.

41. U odnosu na otkazni razlog da se i nakon dostavljene obrane radnik nastavio neprimjereno ponašati, odnosno da je nakon što mu je 06.10.2020. uručena Odluka o privremenom udaljenju, radnik, tj. tužitelj unatoč tome došao u prostorije poslodavca i nastavio komunikaciju sa zaposlenima Siemensa d.d. te povezanih društava sa svog privatnog e-maila i da je uznemiravao zaposlenike i tražio da ga se informira o aktivnostima vezanim za njegovo područje rada te da je vršio pritisak na IT službe da mu se omogući pristup službenom e-mailu, sud navodi sljedeće. Cijeneći iskaze zakonske zastupnice tuženika SG te svjedoka HG, kao i iskaz tužitelja, a vezano za uručenje Odluke o privremenom udaljenju od 02.10.2020., sud je zaključio da tužitelju dana 06.10.2020. takova Odluka nije bila uručena. Naime, iz iskaza svjedoka HG proizlazi da je on i na jednom primjerku Odluke od 02.10.2020., kao i na jednom primjerku Odluke kojom se tužitelj poziva na iznošenje obrane, sačinio bilješku da je tužitelj odbio preuzeti i jednu i drugu Odluku, odnosno iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tužitelj nije fizički preuzeo niti poziv za obranu, a niti Odluku o privremenom udaljenju radnika. Međutim, sud je uvidom u materijalni dokaz, a to je Odluka od 02.10.2020., utvrdio da je samo na toj Odluci stavljena bilješka "ODBIO PREUZETI" i da takva bilješka ne prileži na tužiteljevom pozivu za iznošenje obrane. Sud smatra da je tuženik u toj konkretnoj situaciji trebao tužitelju kao javnobilježničku dostavu, izvršiti ne samo dostavu poziva na obranu (pri čemu tuženik ne tvrdi i ne dokazuje drugačije, tj. ne osporava javnobilježničku dostavu poziva na obranu tužitelju), već i Odluke od 02.10.2020., kada već tužitelj, prema tvrdnji tuženika, dana 06.10.2020. nije fizički preuzeo niti jednu od te dvije Odluke. Za tu Odluku od 02.10.2020., sud smatra da je dana 06.10.2020. vjerojatno bila pročitana tužitelju, ali da on u toj, za njega izuzetno stresnoj situaciji udaljavanja iz procesa rada zbog neosnovanih razloga, nije bio dovoljno skoncentriran u odnosu na sve što se tada odvijalo. Sud prihvaća tvrdnju tužitelja da njemu nije uručena Odluka o udaljenju i iz razloga, tj. činjenice da se na pozivu za obranu nalazi vlastoručni potpis tužitelja, uz njegovu primjedbu "odbijam prihvatiti još jednu laž o meni kao osobi", dok se na Odluci o privremenom udaljenju ne nalazi nikakav potpis tužitelja niti bilo kakova njegova primjedba. Ukoliko su obje te Odluke bile uručivane tužitelju istoga dana i u isto vrijeme, logično je da bi tužitelj imao neku primjedbu i na tu drugu Odluku, odnosno da bi potpisao njezin primitak, a tako nešto na toj Odluci nije vidljivo. Pri tome je u ovome postupku dokazana tužiteljeva tvrdnja da je on naknadno od poslodavca, pa i konkretno od HG, tražio dostavu te Odluke od 02.10.2020., za koju dostavu je svjedok HG izjavio da on nije bio ovlašten za tako nešto.

Međutim, i u situaciji da je tužitelju bila uručena Odluka od 02.10.2020., sud zaključuje da je točan navod iz iskaza tužitelja da ta Odluka o njegovom privremenom udaljenju očito nije bila provedena, jer su ga dana 13.10.2020. pustili da uđe u tvrtku. Pri tome je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja da je on nakon 06.10.2020. došao na posao samo u jednom navratu dana 13.10.2020., i to samo na pola sata, kada je kratko komunicirao jedino s kolegom ČG. Isto tako, iskazom tužitelja utvrđeno je i da je on nakon Upozorenja od **.**.2020. s gosp. IG dogovorio rad od kuće i da stoga u međuvremenu i nije dolazio na posao, tj. u poslovne prostorije poslodavca, a mogućnost rada od kuće doista je i uređena tuženikovim Pravilnikom o radu, i to u odredbama čl. 35 st. 3 te čl. 118. Pri tome je tužiteljev dolazak u tvrtku tuženika samo jednog dana potvrdio i svjedok KG, čijim iskazom je utvrđeno da je tužitelj nakon 06.10.2020. došao u tvrtku tuženika samo u jednom navratu na neko kraće vrijeme.

Činjenica je da tužitelj protiv Odluke od 02.10.2020. nije izjavio zahtjev za zaštitu prava, što nije niti mogao jer mu ta Odluka nije uručena, ali unatoč tome sud smatra da ta Odluka nije utemeljena niti na odredbama Zakona o radu, a niti na odredbama tuženikovog Pravilnika o radu. Isto stoga što je odluku o privremenom udaljenju radnika sukladno odredbama ZR-a moguće donijeti samo u postupku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu (čl. 150 st. 10 ZR-a), odnosno što je sukladno odredbi čl. 33 st. 4 Pravilnika o radu takovu odluku moguće donijeti u situacijama koje su tu propisane. Sud u konkretnoj situaciji smatra da zapravo nije bilo opravdanog razloga za donošenje Odluke od 02.10.2020., jer je tužitelj u trenutku donošenja iste, u razdoblju korone, već zapravo radio od kuće, odnosno tuženik nije ničim dokazao da je zbog postupanja tužitelja poslodavcu, tj. tuženiku prijetio nastanak neposredne štete, a niti je poslodavac prethodno, u postupku zaštite dostojanstva radnika, utvrdio, tj. donio odluku da je tužitelj uznemiravao radnike i da je time počinio težu povredu obveza iz radnog odnosa.

U odnosu na sve navedeno, što je tužitelj navodno činio došavši u prostorije poslodavca nakon 06.10.2020., sud u prvom redu smatra da isto nije dovoljno precizirano niti određeno, jer se ne spominje niti jedan konkretan datum/datumi počinjenja navodne povrede/povreda, a niti se spominje ime ijednog zaposlenika kojeg je tužitelj uznemiravao, odnosno prema kojem je vršio neki pritisak. Dakle, sud smatra da su to od strane tuženika paušalno opisane povrede koje nisu konkretizirane, odnosno nije navedeno ništa konkretno, a niti je to bilo čime dokazano. Pri tome sud navodi da iskazom svjedoka KG, koji je imao saznanja o jednom dolasku tužitelja u prostorije poslodavca nakon 06.10.2020., nije utvrđeno da je od strane tužitelja počinjeno bilo što od navedenog u odnosu na ovaj posljednji otkazni razlog tuženika. Slijedom prednje navedenog, ovaj sud zaključuje da se i ovdje radi o neosnovanom razlogu za otkaz tužiteljevog Ugovora o radu.

42. Slijedom svega prednje navedenog, sud je zaključio da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da nema opravdanog razloga za predmetni otkaz, jer tuženik u ovome postupku nije dokazao povrede radnih obveza tužitelja niti iz tužiteljevog Ugovora o radu, kao niti iz tuženikovog Pravilnika o radu. Obzirom na sve navedeno, sud smatra da tuženik u predmetnoj parnici nije dokazao nikakovo tužiteljevo skrivljeno ponašanje, tj. nije dokazao opstojnost razloga za prestanak radnog odnosa tužitelja zbog skrivljenog ponašanja. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja ima pravni osnov, odnosno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa je stoga sud presudio kao u izreci ove presude pod toč. I te je utvrdio da nije dopuštena Odluka o otkazu od 19.10.2020. , kojom je tuženik otkazao tužiteljev Ugovor o radu broj HR 1313/240-17 sklopljen dana 14.11.2014. Sud navodi da tužitelj kod konačnog uređenja tužbenog zahtjeva nije naveo točan broj samog Ugovora, ali to, prema mišljenju ovoga suda, nije relevantno, jer se radi o očitoj pogrešci u pisanju, a tuženik pri tome nije osporavao identitet tog Ugovora.

Sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a sud je vratio tužitelja na posao, obzirom da je utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, pa je naložio vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto Voditelj poslova Centralne službe nabave i logistike, odnosno presudio je kao pod toč. II izreke ove presude.

43. Obzirom na protutužbeni zahtjev tuženika, sud navodi da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za predloženim sudskim raskidom od strane tuženika, a obzirom da je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim, pa je posljedično tome protutužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim. Naime, tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o radu bez obzira da li ga postavlja radnik ili poslodavac, vezan je uz utvrđenje da je otkaz nedopušten, a takav je i stav sudske prakse. Naime, prethodno utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nedopušten te podnošenje tužbe (protutužbe) s određenim tužbenim (protutužbenim) zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, procesne su pretpostavke odlučivanja o sudskom raskidu ugovora o radu i pravima koja iz toga proizlaze za radnika ili poslodavca. Sud navodi da je odredbom čl. 125 st. 1 ZR-a propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete. Isto tako, odredbom čl. 125 st. 2 ZR-a propisano je da odluku iz st. 1 toga čl. sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. U konkretnoj situaciji tuženik kao poslodavac postupio je u skladu s odredbom čl. 125 st. 3 ZR-a, jer je zahtjev za prestanak ugovora o radu podnio do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Međutim, sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid predložen od strane tuženika, jer je sud u predmetnoj pravnoj stvari utvrdio da je otkaz poslodavca nedopušten, tj. nezakonit, a s druge strane tužitelj ima interes vraćanja na rad i tužitelj nije predložio sudski raskid. Obzirom na prednje navedeno, sud je tuženika odbio s protutužbenim zahtjevom u cijelosti i presudio je kao pod toč. IV izreke ove presude.

Sud prednjem još dodaje da bi sud mogao razmatrati zahtjev poslodavca za sudskim raskidom ugovora o radu ukoliko sudski raskid ne bi predložio tužitelj, ali koji se istovremeno ne bi protivio sudskom raskidu predloženom od strane tuženika, međutim to nije slučaj u konkretnoj pravnoj situaciji. Sud dalje navodi da je i u slučaju da sudski raskid zahtijeva poslodavac, pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten, tj. da otkaz nije imao osnovu u zakonu. No, za razliku od radnika, poslodavac mora dokazati da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć. Time poslodavac ne priznaje da je otkaz bio nedopušten, već ističe zahtjev za raskid ugovora ako sud ocijeni da otkaz nije dopušten. Pri tome poslodavac svoj zahtjev mora određeno istaknuti, što će praktično morati učiniti u obliku protutužbe te zahtijevati da sud odredi dan prestanka radnog odnosa i dosudi radniku naknadu štete u iznosu određenom čl. 125 st. 1 ZR-a. Pri tome se takvim izričitim zahtjevima stranaka spora o dopuštenosti otkaza postiže da sud može postupati u granicama tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva, a u svezi primjene odredbe čl. 2 st. 1 ZPP-a. Pri tome, ako se radnik ne protivi da sud odredi dan prestanka radnog odnosa, sud bi morao odlučiti zapravo samo o iznosu naknade štete. Međutim, ako bi se radnik protivio raskidu ugovora kako to predlaže poslodavac, sud bi morao ocijeniti je li takav zahtjev poslodavca u smislu čl. 125 st. 2 ZR-a osnovan, a ako nije, sud bi takav zahtjev morao odbiti. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev neosnovan te je isti odbio iz razloga što se konkretni tužitelj protivio sudskom raskidu i nije prihvatio niti ponuđeni iznos naknade štete kod sudskog raskida ugovora o radu, uz odlučnu činjenicu da je predmetni otkaz ugovora o radu utvrđen nezakonitim. Kako je predmetni otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, jer je sud utvrdio da tužitelj nije povrijedio niti jednu odredbu, tj. niti jednu obvezu iz radnog odnosa koju je preuzeo Ugovorom o radu, kao i da povrede za koje se tereti tužitelj nisu iz domene obavljanja ugovorenih poslova, to sud ne može prihvatiti navod tuženika da on tužitelju više ne bi mogao povjeriti obavljanje važnih i povjerljivih poslova (jer je izgubio povjerenje da bi tužitelj mogao taj posao obavljati savjesno i u skladu s uputama poslodavca). Iz navedenog sud zaključuje da ne postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.

44. Sud je tužitelju dosudio zatraženi parnični trošak u visini od 200 bodova, tj. 400,00 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09) i to tbr. 7 toč. 2. Istim je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, i to u visini od 200 bodova, i to između ostalih postupaka i za postupak iz radnih odnosa (konkretno – utvrđenje odluke o otkazu nezakonitom). Punomoćniku tužitelja je sukladno Tbr. 42 Tarife priznat i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 100,00 eura. Stoga sveukupno priznati i obređeni trošak tužitelja iznosi 500,00 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen Tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

45. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), kao radnik u radnom sporu.

46. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac:

Melanija Centner

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku