Poslovni broj P-1085/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FH, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d., čiji OIB glasi 23057039320, sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 17. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. listopada 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Za iznos glavnice od 2.286,22 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto osamdeset šest eura i dvadeset dva centa) proglašava se nedopuštenom ovrha, određena rješenjem o ovrsi koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine, pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022.

II. Izvan odluke iz t. I. odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se proglasi nedopuštenom ovrha, određena rješenjem o ovrsi koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2012. godine, pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove .

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 11. srpnja 2024. godine, navodi se da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci, donesenim 25. lipnja 2024. godine pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022, tužitelj FH (u daljnjem tekstu: tužitelj) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022, i to iz razloga sadržanih u odredbama čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ). Pojašnjava se da je sud ovrhu odredio tako da je postojanje tražbine utvrdio u kunskoj protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju ovrhovoditelja Erste & Steirmärkische Bank d.d. (u daljnjem tekstu: tuženik i/ili tuženica), što je suprotno oznaci u ovršnoj ispravi, s tim da je ovrha dopuštena za iznos nepostojećeg duga budući da je tražbina ovršenika (tužitelja) prema ovrhovoditelju (tuženiku) prestala za iznos od najmanje 3.450,79 eura, koji je tužitelj tuženiku dobrovoljno podmirio uplatama od 02. svibnja 2022. godine, od 06. rujna 2022. godine i od 16. prosinca 2022. godine. Tužbenim zahtjevom traži se da se proglasi nedopuštenom ovrha, na način podrobnije opisan u t. I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu u cijelosti je osporen tužbeni zahtjev, uz upiranje na to da je u ovršnom prijedlogu koji je tuženik podnio protiv tužitelja omaškom navedeno da je obračun obavljen po srednjem tečaju tuženika kao ovrhovoditelja jer je, zapravo, kod obračuna primijenjen srednji tečaj HNB za eure. Naglašeno je da će iznosi koje je tužitelj tuženiku eventualno platio nakon pokretanja ovršnog postupka biti uzeti u obzir prilikom diobe kupovnine, u slučaju prodaje nekretnine.

3. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu, kao i uvid u spis Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-1391/2022.

4. Uz izvedene dokaze, niti jedna od stranaka nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s pravilima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2., u svezi s čl. 292.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Važno je, pritom, naglasiti da je postupak u ovom sporu proveden uz primjenu odredaba ZPP koje su bile na snazi nakon Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZP/22), i to zato jer je ZID ZPP/22 na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dok je predmetna parnica pokrenuta nakon toga, konkretno 11. srpnja 2024. godine, u momentu podnošenja tužbe sudu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Među strankama su sporne sve okolnosti bitne za presuđivanje, odnosno dvojbeno je postojanje razloga iz odredaba čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a, zbog kojih bi bila nedopuštena ovrha, određena rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine, pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022.

8. Po mišljenju suda prvog stupnja, opisana sporna pitanja isključivo su pravne naravi, ali se prilikom njihova razrješenja sud rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da dokazi materijalno-pravne prirode (isprave) predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje.

9. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo.

10. Razmatrajući rješenje na temelju kojega je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice (s lista 5. sudskog spisa), utvrđeno je da su se razlozi za to očitovali u onima koji su sadržani u odredbama čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. OZ-a.

11. Odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, kao razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom predviđen je onaj vezan uz to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da ovrhovoditelj to nije ovlašten tražiti protiv ovršenika, dok je odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a utanačeno da se ovrha ne može tražiti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12. Iz podataka u spisu koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022, u koji je ovaj sud obavio uvid na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 17. ožujka 2025. godine (list 54. sudskog spisa), razvidno je da je u tom ovršnom postupku tuženik kao ovrhovoditelj zatražio ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, i to na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. listopada 2013. godine koji je postao ovršan 15. prosinca 2021. godine, kada je javni bilježnik Velibor Panjković na taj Sporazum stavio potvrdu ovršnosti. Isto tako, utvrđeno je da je ovršenik u ovršnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022 FH promijenio ime u upravnom postupku, s tim da je ranije ime te osobe glasilo " NH". O potonjem svjedoči izvadak iz knjige položenih ugovora koji se nalazi u citiranom ovršnom predmetu iz kojega je vidljivo da je do promjene osobnih podataka tužitelja došlo na temelju odluke Ureda državne uprave u PGŽ, klase UP//-222-02/16-01/113 od 25. srpnja 2016. godine.

Uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (koji se nalazi u spisu Ovr-1391/2022) utvrđeno je da je sklopljen 11. listopada 2013. godine između tuženika (kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja), FHO (kao dužnika), NH (kao protivnika osiguranja) i EH (kao potpisnika Sporazuma), s tim da je njime konstatirano da su tuženik i FHO **.**.2013. sklopili Ugovor o kreditu na temelju kojega je tuženik FHO odobrio kredit od 59.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan puštanja kredita u tečaj, a FHO se tuženiku obvezala kredit vratiti otplatom u 144 mjesečna obroka.

Iz opisanih okolnosti proizlazi da je ranije ime tužitelja FH bilo NH, s tim da je upravo NH imala svojstvo protivnika osiguranja po Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 11. listopada 2013. godine.

Stoga, kada je 15. prosinca 2021. godine na taj Sporazum javni bilježnik Velibor Panjković stavio potvrdu ovršnosti, tada treba zaključiti da je to učinio i u odnosu na tužitelja, kao ovršenika.

Utoliko upiranje tužitelja na postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. 7. OZ-a nije osnovano.

Upravo suprotno, tuženik je ovrhovoditelj po ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo ovršnosti (po Sporazumu o osiguranju od 11. listopada 2013. godine u odnosu na koji je javni bilježnik Velibor Panjković 15. prosinca 2021. godine stavio potvrdu ovršnosti), ovršna isprava je citirani Sporazum s potvrdom ovršnosti, a ovršenik je upravo tužitelj za kojega je kroz uvid u ovršni predmet Ovr-1391/2022 nepobitno utvrđeno da je promijenio ime iz NH u FH.

Zato se iz razloga sadržanih u odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a ovrha određena rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022 ne ukazuje nedopuštenom pa je, posljedično, valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude i iz tog razloga tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Uz taj razlog (onaj iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a), tužitelj se pozivao i na postojanje okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, točnije tvrdio je da je tražbina za koju je tuženik protiv njega zatražio ovrhu prestala za iznos od barem 3.450,79 eura koji je plaćen tuženiku uplatama od 02. svibnja 2022. godine, od 06. rujna 2022. godine i od 16. prosinca 2022. godine, dakle nakon podnošenja ovršnog prijedloga od 25. listopada 2022. godine.

U ovršnom spisu Ovr-1391/2022 postoje potvrde od 02. svibnja 2022. godine, od 06. rujna 2022. godine i od 16. prosinca 2022. godine (na listovima 47., 48. i 49. tog spisa). Iz njih slijedi da je JH tuženiku platila: 06. rujna 2022. godine iznos od 10.000,00 HRK, 02. svibnja 2022. godine iznos od 6.000,00 HRK te 16. prosinca 2022. godine iznos od 1.225,50 HRK, navodeći u svim prilikama takvih uplata da plaća dio glavnice.

Imajući u vidu da je do potvrđivanja javnobilježničke isprave došlo 15. prosinca 2021. godine, a da su navedene uplate uslijedile nakon toga, osnovano je spoznati da je tražbina tuženika prema tužitelju djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave, što znači da je pozivanje tužitelja na postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a djelomično osnovano, i to za iznos od ukupno 17.225,50 HRK (radi se o zbroju uplata od 02. svibnja 2022. godine, od 06. rujna 2022. godine i od 16. prosinca 2022. godine).

Iznos od 17.225,50 HRK uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o uvođenju eura) te uz primjenu čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22; u daljnjem tekstu: Odluka), iznosi 2.286,22 eura.

Za taj je iznos tražbina tuženika prema tužitelju prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj, kao ovršenik, više nije mogao istaknuti nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave (do čega je došlo 15. prosinca 2021. godine) pa je upravo za taj iznos nedopuštena i ovrha, određena rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine. Pritom posebno treba apostrofirati da se radi o iznosu za koji u ovršnom postupku treba umanjiti glavnicu jer je prilikom ispunjenja od 02. svibnja 2022. godine, od 06. rujna 2022. godine i od 16. prosinca 2022. godine naznačeno da se plaća upravo dio glavnice duga, a osoba koja je obavila plaćanje, i to, konkretno, JH, predstavlja dužnika pa je za nju bilo predviđeno pravo da odabere što će točno platiti. Ona je to navela prilikom ispunjenja, a to je u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

Zato je tužitelj u pravu kada tvrdi da je za iznose plaćene 02. svibnja 2022. godine, 06. rujna 2022. godine i 16. prosinca 2022. godine ovrha određena rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. prosinca 2022. godine pod poslovnim brojem Ovr-1391/2022 nedopuštena.

Ponavlja se da se za te uplate radi o okolnostima iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev djelomično osnovan pa je trebalo presuditi kao u t. I. izreke presude.

Odluka o naknadi troškova postupka iz točke III. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, ali i na načelima poštenog suđenja i mirnog uživanja vlasništva iz čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u daljnjem tekstu: Konvencija), odnosno iz čl. 1. st. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (u daljnjem tekstu: Protokol br. 1).

Iako je, na prvi pogled, uspjeh tuženice u ovom sporu veći od uspjeha tužitelja, svakako treba imati u vidu da je tužitelj morao dokazivati i osnovanost i visinu svoje tražbine te da je, k tome, tuženica pravna, a tužitelj fizička osoba.

Zato ovaj sud nalazi da bi dosudom troškova postupka tuženici (čiji je uspjeh u sporu, uvjetno napisano, veći) sud u odnosu na tužitelja povrijedio načela poštenog suđenja i mirnog uživanja vlasništva.

Ocjena je suda prvog stupnja da je, posljedično, odluka o tome da svaka stranka snosi svoje troškove pravična, s tim da pravičnost predstavlja jedan od osnovnih elemenata prava na pošteno suđenje iz odredbe čl. 6.1. st. 1. Konvencije.

U Rijeci 24. listopada 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP- a).