REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2270/2022-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Plavecu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kristini Starčević Pavelka, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dražena Plaveca, odvjetnika iz Zagreba i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Dozet, odvjetnice iz Zagreba, dana 24. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.800,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, te za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.800,00 EUR za razdoblje od 30.08.2022. godine do 29.02.2024. godine.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 981,68 eur.
II. Nalaže se tuženiku JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,31 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja OP za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika JP za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 30. kolovoza 2022. godine navodi da je Općinski kazneni sud u Zagrebu donio dana 25. studenog 2021. presudu pod brojem K-1934/2021, potvrđenu presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Kž-26/2022 od 15. veljače 2022., a koja je postala pravomoćna 15. veljače 2022. godine. Presudama se tuženik oglašava krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, te mu se izriče kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, s time da mu se izriče uvjetna osuda, tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 godine ne izvrši novo kazneno djelo. U činjeničnom se opisu pravomoćne presude navodi da je dana 24. svibnja 2020. oko 8,55 sati, u [adresa], na tržnici Dubrava, zbog narušenih imovinskopravnih odnosa, u nakani da zastraši svog brata OP, obratio mu se riječima "Mali, stani, što ti imaš raditi u [adresa] i što ti imaš s Miškovima ? Da te više nisam vidio, ubit ću te k’o pasa", na što mu je imenovani uzvratio kako nemaju o čemu raspravljati te se udaljio, da bi nedugo zatim imenovanog dočekao s druge strane tržnice te mu se ponovno obratio riječima da će ga ubiti kao psa, a koje riječi su kod OP izazvale osjećaj uznemirenosti i bojazni za svoj život. Time je tuženik drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. U obrazloženju pravomoćne prvostupanjske presude, kako navodi tužitelj, navodi se da je tuženik imao itekako razloga i motiva prijetiti tužitelju, budući da su njihovi međusobni odnosi već duže vremena narušeni zbog nasljedstva. Nadalje, tužitelj ističe da sud navodi da je tuženiku kazneno djelo stavljeno mu na teret počinio s izravnom namjerom, mogao je i morao biti svjestan ozbiljnosti svojih prijetnji, te je istima htio kod tužitelja izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, u čemu je i uspio, kao i da sud dalje u obrazloženju navodi da se ozbiljnost prijetnje prosuđuje prema objektivnim kriterijima, a sud vjeruje iskazu tužitelja da je ozbiljno shvatio predmetne prijetnje, te da su iste kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti, to tim više što je tužitelju bilo poznato da tuženik posjeduje vatreno oružje, koje je povodom predmetnog događaja i oduzeto od tuženika. Tijekom predmetnog kaznenog postupka, u odnosu na tuženika su bile naložene mjere opreza zabrane približavanja OP, te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s istim, a u odnosu na narušene imovinske pravne odnose koji su rezultirali ovakvim počinjenjem kaznenog djela od strane tuženika, tužitelj u prilogu dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, br. P-1009/2021 od 15. lipnja 2022., kojom se odbija tužbeni zahtjev tuženika u odnosu na ovdje tužitelja, a radi onoga za što je presuđen navedenom kaznenom presudom - groblje u [adresa], i što se u činjeničnom opisu kaznene presude izričito i navodi. Tužitelj ističe da je ovakvim počinjenjem kaznenog djela tuženika prema tužitelju koji je njegov brat, utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom kao kazneno djelo prijetnje, i to težeg, kvalificiranog oblika jer je počinjeno prema bliskoj osobi, tužitelju povrijeđeno pravo na život, duševno zdravlje, pravo na dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života. Pravo na život i duševno zdravlje povrijeđeno je postupanjem tuženika koji je tužitelju ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kako je opisano u pravomoćnoj presudi, činjeničnom opisu i obrazloženju. Zbog pretrpljenih duševnih bolova, kao i straha i uznemirenosti, tužitelj navodi da je nakon navedenog događaja zatražio liječničku pomoć i da mu je propisana terapija. Uslijed opisanog događaja, tužitelj OP je pretrpio jaki primarni strah kao neposredni strah za svoj život, kao i kasniji sekundarni strah koji se manifestirao nemirom i razdražljivošću. Pravo na dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života tuženika povrijeđeno je, jer je do počinjenja kaznenog djela došlo zbog obiteljske grobnice kojoj je tuženik htio onemogućiti tužitelju da pristupi, a kazneno djelo je počinjeno na tržnici, na javnom mjestu prepunom ljudi koji su mogli slušati tuženikove navode o privatnim stvarima koje su citirane u činjeničnom opisu kaznene presude. Kazneno djelo kojim su povrijeđena prava osobnosti tuženika počinjeno je od strane brata, zbog čega je, kako navodi tužitelj, sud oglasio tuženika krivim radi počinjenja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje, jer je počinjeno prema bliskoj osobi. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da prijetnje tuženika prema tužitelju predstavljaju takvu povredu osobnosti za tužitelja da mu pripada pravo na naknadu štete i to po osnovi povrede prava na život, duševno zdravlje, te, zbog intenziteta i okolnosti počinjenja kaznenog djela, po osnovi dostojanstva i povrede prava osobnog i obiteljskog života, tužbom traži iznos od 30.000,00 kn / 3.981,68 eur. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 5. ožujka 2024. (list 83- 84 spisa) potražuje s osnova straha 2.100,00 eura i za duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti 900,00 eura, odnosno 3.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe (30.08.2022. godine) do isplate, te trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 5.03.2024. godine za iznos od 981,68 eur nije protivio, pa se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe te je stoga riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 15. studenog 2022. godine osporava navode tužbe u cijelosti. Smatra da tužitelj nije dokazao osnove za ostvarivanje prava na naknadu štete od strane tuženika, te da nije dokazao da je tuženik svojim radnjama uzrokovao štetu tužitelju kao jednu od pretpostavki za odgovornost za štetu u ovom postupku. Tuženik se poziva na odredbu članka 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Navodi da su pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Navodi da sve navedene pretpostavke za naknadu štete moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavaka, nema niti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete. Suprotno navodima tužbe, kako navodi tuženik, između tuženika i tužitelja nema neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Imovinsko-pravni odnosi koje tužitelj navodi u tužbi i jedini koje je tuženik imao s tužiteljem su vezani za preraspodjelu imovine i nasljedstva iza predaka stranaka i riješeni su između stranaka 1990. godine kada je potpisan od strane tužitelja i tuženika te drugih stranaka - braće, sestara i majke tužitelja i tuženika, Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina i pokretnina (25.09.1990. godine). Tuženik navodi da stranke ovog postupka od tada nisu u kontaktu. Točnije od vremena potpisivanja Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina i pokretnina (25.09.1990.g.) stranke su se srele 4 puta. Tužitelj tuženiku kao i ostaloj obitelji zamjera preraspodjelu nasljedstva te sada nakon trideset godina fabricira postupke, a kako bi uznemirio obitelj i prvenstveno tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj živi blizu tuženika već trideset godina, obje stranke žive na istim adresama prebivališta već trideset godina i nije bilo nikakvih problema dok tužitelj nije u zadnjih dvije godine počeo pokretati različite postupke protiv tuženika te neistinito prijavljivati tuženika. Tužitelj živi u istom kvartu kao i tuženik te trideset godina s tuženikom ne kontaktira. Tuženik ističe da je životno nelogično da bi tuženik nakon trideset godina, bez kontakta s tužiteljem, prijetio tužitelju odjednom bez ikakvog povoda. Pogotovo što je tuženik visoko obrazovana osoba, stara 84 godine, sređenog obiteljskog života i neupitne reputacije. Protiv kojeg, do prijave tužitelja i postupaka, a koji su kao dokaz dostavljeni u spis nije bio nikad pokrenut kazneni ili prekršajni postupak. Isto tako, kako navodi tuženik, nelogično je i nadasve neživotno da bi tužitelj nakon trideset godina neke vrste suživota s bratom/tuženikom (žive u istom kvartu, susjedstvu) naglo osjetio strah za svoj život pri susretu s tuženikom. Pogotovo takav strah koji je takvog intenziteta i jačine da mu uzrokuje duševne boli odnosno da mu je povrijedio pravo na život, duševno zdravlje, pravo na dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života. Tuženik navodi da nije nikad zabranio pristup tužitelju na grobnicu, koja nije obiteljska grobnica već ju je u cijelosti uredio tuženik koji ju i održava. Sami dokazi dostavljeni uz tužbu upućuju da i sam tužitelj pokreće postupke i provocira loše odnose među strankama. Nadalje, kazneno djelo, a koje je počinjeno na tržnici, kako navodi tuženik, nije učinjeno pred više ljudi, već, a kako je i sam tužitelj naveo, pred samo dva svjedoka, koji su „slučajno“ poznanici tužitelja i koji rade za tužitelja. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbom tražene naknade štete jer navedena ne proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu i ne može se utvrditi koja šteta je tužitelju nastala s obzirom da su nalazi od strane nadležnog liječnika sastavljeni prilikom jednokratnog dolaska tužitelja liječniku kojem iznosi svoj subjektivni stav o svom duševnom stanju te nisu objektivni nalazi specijalista. Isto tako iz dostavljenih nalaza liječnika očito je da je tužitelj imao i prije psihičkih problema te se ne može tvrditi da su njegove trenutne zdravstvene tegobe uzrokovane bilo kakvom radnjom tuženika. Tako vezano za sve prije navedeno te iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, kako navodi tuženik, nije vidljivo koja je šteta nastala tužitelju kao posljedica tuženikovih radnji, niti posljedično uzročnu vezu između psihičkih boli tužitelja i radnji tuženika, odnosno da tužitelj nije uspješno dokazao neke od kumulativnih uvjeta koji trebaju sukladno ZOO-u biti ispunjeni da bi u ovom postupku tužitelj uspio u sporu. Nadalje, tuženik navodi da je čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud uzeti u obzir jačinu fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako po mišljenju tuženika, naslovni sud prilikom donošenja odluke u ovom predmetu treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih boli te s obzirom na činjenice ove tužbe utvrditi da tužiteljeve ozljede ne opravdavaju pravo na naknadu štete jer se radi o beznačajnim ozljedama štoviše u svijetlu činjenice da je tužitelj sreo tužitelja samo 2 puta, a vezano za kazneno djelo prijetnje na koju štetnu radnju se tužitelj poziva u tužbi. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom na činjenicu da tuženik niti jednim svojim postupkom pogotovo ne navedenim u tužbi nije uzrokovao štetu tužitelju. Tuženik ističe, a opreza radi, prigovor zastare s obzirom na datum nastanka štete. Tuženik ističe da nikad nije namjeravao niti je tužitelju pravio probleme niti prijetio bez obzira na dostavljene kaznene presude. Tuženik navodi da je osoba od 84 godine koju navedena situacija strašno uznemirava kao i naglo probuđeno zanimanje tužitelja za njega. Slijedom svega prije navedenog tuženik predlaže da naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1934/2021 od 25. studenog 2021. (list 4-9 spisa), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-26/2022 od 15. veljače 2022. (list 10- 14 spisa), u rješenje ODO u Zagrebu broj KP-DO-3376/2020 od 24. svibnja 2020. (list 15-18 spisa), u Presudu i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom posl. br. P-1009/2021 (list 19-22 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 23-26, 44-49 spisa), u ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina i pokretnina (list 35-38, 61-63 spisa), u preslika oporuke (list 39 spisa), u prijedlog (list 50 spisa), u dopis od 21.10.2021., u potvrdu (list 54 spisa), u utanačenje (list 55, 66 spisa), u presliku podnesaka iz spisa K-1745/22 (list 56-60 spisa), saslušane su stranke (list 68-70 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. EP (list 76-78 spisa), na ročištu dana 9.10.2024. saslušan je vještak dr. EP (list 91-92 spisa), izvršen je uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja (list 95- 154 spisa), te je pročitano dopunsko očitovanje vještaka dr. EP (list 161 spisa).
4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 25/13. dalje: ZPP). Naime, stranke na ročištu dana 10. rujna 2025. godine nisu imale dokaznih prijedloga i predložile su da sud zaključi glavnu raspravui sudi na temelju stanja u spisu. Dakle, i tuženik je na taj način odustao od svih predloženih, a neizvedenih dokaza i to da se saslušaju svjedoci GP, ŽP, LP i IP, a sve na okolnost da tuženik nije branio pristup tužitelju na grobnicu u [adresa], da tužitelj i sam provocira loše odnose među strankama i da predmetno kazneno djelo nije učinjeno pred više ljudi već pred samo dva svjedoka. Međutim, bez obzira što je tuženik predložio da sud sudi na temelju stanja u spisu, sud ionako smatra da je predložene svjedoke bilo nepotrebno i neekonomično saslušavati, jer saslušanje istih nije odlučno za rješenje ovog spora.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1934/2021 od 25. studenog 2021. godine (list 4-9 spisa), proizlazi da je ovdje tuženik JP oglašen krivim što je dana 24. svibnja 2020. godine oko 8,55 sati u [adresa], na tržnici Dubrava, zbog narušenih imovinskopravnih odnosa, u nakani da zastraši svog brata OP, obratio mu se riječima: "Mali stani, što ti imaš raditi u [adresa] i što ti imaš sa Miškovima? Da te više nisam vidio, ubiti ću te ko pasa", na što mu je imenovani uzvratio kako nemaju o čemu raspravljati te se udaljio, da bi nedugo zatim imenovanog dočekao s druge strane tržnice te mu se ponovno obratio riječima da će ga ubiti kao psa, a koje riječi su kod OP izazvale osjećaj uznemirenosti i bojazni za vlastiti život, dakle, tuženik je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona.
7. Naime, iz presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-26/2022 od 15. veljače 2022. proizlazi da se presuda K-1934/2021 od 15.2.2022. preinačuje u odluci o uvjetnoj osudi tako da se optuženi JP za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2 i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 139. st. 3 KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, s time da mu se na temelju čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.
8. Tužitelj OP u svom iskazu navodi da je sahranio svog oca, kojem je bio staratelj 40 godina u [adresa], Općina Lovreć, kraj Imotskog. Tu grobnicu je zajedno sa svojom pokojnom sestrom TP, kupio i sagradio spomenik, a u taj grob je sahranjena ta njegova sestra TP, te su od njegovog pokojnog brata prebacili kosti u tu grobnicu. Svoju majku sahranio je u Zagrebu na Miroševcu i to je sve on platio. Navodi da u Studence ode povremeno na grob kod oca i sestre i pokojnog brata i da tamo poznaje dosta ljudi s kojima je u dobrim odnosima. Taj O mu je daljnji rođak, a jedne zgode kada je bio dolje, tražila ga je njegova snaha da razgovaraju, točnije tražila je da joj prizna, odnosno potpiše prodaju zemljišta do njihove kuće, koju je navodno već prodao ovdje tuženik, bez tužiteljeva znanja, a to je zemljište bilo u suvlasništvu ovdje tuženika, tužitelja i pokojnog brata J, a tužitelj navodi da se odmah tome protivio i nije htio prodati djedovinu. Onda je ta Miškova snaha tražila da joj tužitelj dopusti da se ona sahrani u toj grobnici gdje su mu sahranjeni otac, sestra i brat, što je tužitelj odbio. Pretpostavlja da je to bio razlog zašto je kasnije ovdje tuženik njemu prišao na tržnici u Dubravi jer mu je ta Miškova snaha rekla da tužitelj neće potpisati da im prodaje njegov dio za koji je tuženik navodno već primio novac. I tada, 24. svibnja 2020. ujutro, nešto prije 9 sati, tužitelj navodi da se dogovorio sa nekom trojicom izvođača radova da se nađu na kavi oko nekih poslova, i kada je došao na tržnicu u Dubravi, odjednom je došao ovdje tuženik i obratio mu se riječima "stani mali, s kojim pravom ti gade dolaziš u Studence i što imaš tamo raditi i što dolaziš kod E". Tužitelj navodi da mu je odgovorio da nema pojma o čemu se radi, a tuženik mu je rekao da će ga ko pasa ubiti ako samo zakorači tamo i da će ga mrtvoga transportirati u Zagreb. Tužitelj navodi da je rekao tuženiku da ništa ne radi u [adresa], osim što ode na grob i to mu je jedini cilj. Tužitelj ističe da je da izbjegne sukob otišao na drugi kraj tržnice, a tuženik ga je opet dočekao na tom drugom kraju tržnice i nastavio ono isto što mu je govorio da će ga ubiti ko pasa. Tužitelj navodi da je odmah otišao u blizini u Policijsku postaju i to sve prijavio. Navodi da je bio kazneni postupak protiv tuženika i da je donesena presuda, da mu je i poslije toga tuženik prijetio, a sve je to prijavio policiji i Državnom odvjetništvu. Nakon tog događaja tužitelj ističe da je bio uplašen od tih prijetnji, a znao je i da tuženik ima pištolj, a tada mu je policija uzela dva pištolja i jednu pušku. Bio je uznemiren, išao je na preglede i liječenje kod psihijatra i psihologa, a sada se osjeća zdravstveno loše, jer ga je to sve jako uznemirilo, nema mira i ne može spavati i slično, uzima stalno terapiju i to 6 vrsta lijekova svaki dan i to lijekove za smirenje, za tlak i slično. Na upit punomoćnika tuženika tužitelj je odgovorio da je protiv tuženika pokrenuo 3-4 kaznena postupka, nakon ove kaznene presude i još nekoliko parničnih, ne zna točno koliko, a pokrenuo je i ostavinsku raspravu protiv oca i to nakon 40 godina. Prije ove kaznene presude za prijetnju nikada nije imao nikakvih zdravstvenih problema niti se prije ovog događaja liječio kod psihologa i psihijatra. Prije ovoga događaja nije imao nikakvih zdravstvenih tegoba i problema, niti je znao što su liječnici prije toga.
9. Tuženik JP u svom iskazu navodi da iskaz tužitelja nije točan u dijelu oko groba u [adresa], jer tu grobnicu su tamo izradili nekakvim samodoprinosima, te je tuženik dao dvije plaće za to, a spomenik na toj grobnici gdje je sahranjen otac je izgradila njegova sestra G, a njenom imenu se vjerojatno samo dodao ovdje tužitelj. Što se tiče ove zemlje sa Ž, tuženik navodi da se tu radilo o zamjeni. Tuženik je htio tu zemlju koja se nalazi uz kuću E mijenjati i promijenio ju je za zemljište kraj njegove kuće, a smatra da je to sve jedino njegova zemlja, jer je to sve riješeno ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice, a što postoji u spisu. Kada je čuo od tih Miškovih da brat svašta i ružno govori o njemu, tuženik navodi da ga je to jako naljutilo, a sreo je tužitelja na tržnici u Dubravi i rekao mu zašto to radi, da na sve strane hoda po gostionicama gdje je boravio kod ČP iz [adresa] i da je s njim bio kod E i govorio da je tuženik nepismen, da je s osnovnom školom došao, da je lopov i kriminalac, a tada je na tržnici u Dubravi tužitelja pitao zašto to radi i da to više ne radi, jer su tako prije nego je bilo veterinara hodali psi lutalice, pa su ih lovci ubili. Tuženik nadalje tvrdi da nije govorio da će ubiti ovdje tužitelja. Kada su se našli s druge strane placa tuženik navodi da je tužitelju samo rekao je li ti to kultura iz Srbije, a on ga je onda prijavio, jer zna da ima oružje, pa su mu oduzeli neku staru pušku i pištolj marke Makarov i pištolj Zbrojevka. Na poseban upit tuženik je odgovorio da je imao dozvolu za oružje i da je član lovačkog društva od svoje 18. godine, da mu je tužitelj poklonio pištolj češku Zbrojevku 1967. godine jer mu je policija bila za petama i to Šidska policija iz Srbije, da se on i tužitelj nisu vidjeli od 1990. do 2020. – 30 godina i to na kratko u prolazu možda 4 puta, da je grob i grobnicu u [adresa] kopao u kamenu sam, a da je spomenik podigao ovdje tužitelj i njegova pokojna sestra G. Na upit punomoćnika tužitelja je li presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-1009/21 od 15.6.2022. odbijen njegov zahtjev da ga ovdje tužitelj prestane uznemiravati svojatanjem grobnog mjesta u [adresa], kao i je li tom presudom utvrđeno da je tužitelj izgradio spomenik, te da je koristio to grobno mjesto, tuženik je odgovorio da je on 1963. iskopao tu grobnicu i još dvije grobnice i da to svi znaju, da je točno da su mu nakon tog događaja donijeli mjeru opreza zabrane približavanja ovdje tužitelju, ali da je ta mjera prestala važiti, a to sve iz razloga da mu mogu uzeti oružje.
10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan i uvjerljiv, budući da je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, posebice s pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-1934/2021 od 25. studenog 2021. godine (list 4-9 spisa), a kojom je sud vezan i u ovom predmetu. Naime, parnični sud je vezan za kaznenu presudu samo u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, te kaznenopravna odgovornost utvrđena u tom kaznenom postupku nije identična građanskopravnoj odgovornosti, pa sud u parničnom postupku može utvrđivati činjenice koje ne ulaze u obzir za kaznena djela niti su bitne za pitanje odgovornosti okrivljenika, ovdje tuženika.
11. Naprotiv, iskaz tuženika u protivnosti je s gore navedenom pravomoćnom kaznenom presudom te je sudu neprihvatljiv, a isti je ocijenjen kao pokušaj tuženika da umanji svoju odgovornost i istakne nekakav doprinos tužitelja nastanku i visini štete, koji po mišljenju suda ne postoji. Naime, nekakvi zategnuti odnosi između braće u vezi s nekim obiteljskim imovinsko-pravnim nerazriješenim odnosima, po mišljenju suda nisu valjan razlog i povod ovakvoj ozbiljnoj prijetnji od strane tuženika.
12. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
13. Međutim, po mišljenju ovog suda, neosnovano tuženik ukazuje na tužiteljev doprinos nastanku i visini štete, odnosno na tužiteljevu suodgovornost. Naime, neovisno o činjenici da su tužitelj i tuženik u dugogodišnjem lošem međusobnom odnosu zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, posebice grobnog mjesta u [adresa]) zbog čega se vodi i parnični postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom (Presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom posl. br. P-1009/2021 - list 19-22 spisa), sama ta činjenica ne umanjuje odgovornost tuženika da se osim toga, bez nekog drugog ozbiljnog povoda, tako ozbiljno prijeti tužitelju na tržnici u Dubravi, pa makar i pred samo dva svjedoka. Naprotiv, tužitelj ne samo što nije dao povoda toj prijetnji, nego je pokušao i izbjeći sukob odlazeći na drugi kraj tržnice gdje ga je tuženik ponovno pronašao.
14. Kao što je već i navedeno, jasno je da postoji isključiva krivnja tuženika za nastanak štetnog događaja i visinu štete, te da ne postoji nikakva suodgovornost ili doprinos tužitelja nastanku i visini štete. S tim u vezi valja reći da je i prigovor nedostatka pasivne legitimacije od strane tuženika u cijelosti neosnovan.
15. Glede osnova i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. EPpsihijatru, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg do 10 dana te blažeg do tri tjedna po štetnom događaju. Radi smetnji iz kruga Poremećaja prilagodbe liječen je ambulantno. U svakodnevnom životu zbog psihičkih smetnji označenih simptomatologijom poremećaja prilagodbe ulaže pojačane napore u omjeru od 5%. Vještak navodi da postoji uzročno posljedična povezanost između štetnog događaja i psihičkih smetnji koje su prisutne kod tužitelja. Zaključno, dr. EP navodi da fizičkih boli tužitelj nije trpio te da se psihičko stanje stabiliziralo u veljači 2023. godine.
16. U vezi s prigovorima tuženika iz podneska od 4.04.2024. godine (list 85-86 spisa, na ročištu dana 9.10.2024. godine saslušan je vještak dr. EP (list 91-92 spisa), koja u svom usmenom očitovanju navodi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju dostupne medicinske dokumentacije, poglavito psihijatrijske dokumentacije i na temelju kliničkog pregleda tužitelja. Na prigovor da je ocjena trajnih posljedica dana previsoko, odgovara kako smatra da je ocjena dana realno i objektivno u skladu s pravilima struke. Tužitelju je od strane psihijatra dijagnosticirana dijagnoza poremećaja prilagodbe, radi čega je bio u psihijatrijskom ambulantnom tretmanu od konca svibnja 2020. pa do lipnja 2023. Navodi kako dob tužitelja nema nikakve veze s njegovom dijagnozom i sa ocjenom vještaka. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li imala na uvid osobni zdravstveni karton tužitelja, dr. EP je odgovorila da nije. Na upit je li mogla bez uvida u osobni zdravstveni karton usporediti psihičko stanje tužitelja prije i poslije štetnog događaja, odgovara kako je to mogla učiniti isključivo na temelju citirane psihijatrijske medicinske dokumentacije, a ne na temelju osobnog zdravstvenog kartona. Na pitanje jesu li psihičke tegobe tužitelja nastale kao posljedica njegove neurotske strukture ličnosti, dr. EP je odgovorila kako je u njenom nalazu citiran i nalaz psihološkog testiranja iz listopada 2021. godine, a navedeno psihologijsko testiranje opisuje slijedeće: Na planu ličnosti naglašena je sklonost negiranju smetnji, postoje pokazatelji hipersenzitivnosti, narcisoidnosti, egocentričnosti te poteškoća na planu integracije racionalnog i emocionalnog funkcioniranja te poteškoće u socijalnim odnosima. Ovakav opis osobnosti, kako navodi dr. EP, ne ukazuje na neka bitna odstupanja od uobičajenog. Na pitanje da li su kod tužitelja postojale predispozicije za razvoj psihičkih tegoba radi kojih se javio psihijatru, dr. EP odgovara kako dinamika odnosa bliskih srodnika sa vrlo visokim afektivnim angažmanom i emocionalnom pražnjenjem može dovesti do ovakve psihičke smetnje. Na pitanje u čemu se očituje 5% ulaganja pojačanih napora tužitelja u svakodnevnom životu, dr. EP je odgovorila kako se u nalazima psihijatra često spominje slijedeće: narušeno spavanje, loše raspoloženje, tjeskoba, zabrinutost, ruminiranje traumatskih zbivanja.
17. U svom pisanom očitovanju od 23.03.2025. godine (list 161 spisa), vještak dr. EP navodi da je u pisanom nalazu i mišljenju citirana sva naknadno dostavljena medicinska dokumentacija iz spisa. Ističe da u cijelosti ostaje kod ocjene straha i trajnih posljedica koje je obrazložila i u nalazu, te na ročištu koje je održano 9. listopada 2024. godine. Smatra kako je odgovorila na sva pitanja koja su ponovno postavljena, no ističe da tužitelj nikada ranije nije bio u psihijatrijskom tretmanu. Navodi da je odnos između bliskih srodnika veliki izvor frustracija koji je kod tužitelja doveo do psihičkih tegoba radi kojih se javio psihijatru. Ponovno naglašava da je njegov psihički profil detaljno opisan u psihologijskom testiranju od 6.10.2021. Na planu ličnosti, u objektivnom testu ličnosti naglašena je sklonost negiranju smetnji (sebe prikazuje kao zdravu, energičnu i poduzetnu osobu), dok projektivne tehnike sadržavaju pokazatelje hipersenzitivnosti, narcisoidnosti, egocentričnosti, poteškoća na planu integracije racionalnog i emocionalnog funkcioniranja te poteškoća u socijalnim odnosima. Kod osoba koje imaju takvu strukturu osobnosti, postoji veća vjerojatnost za razvojem kakvih psihičkih tegoba, no one se nisu javile sve do sukoba s bratom, a radi se o muškarcu u dobi od 79 godina koji je tijekom života zasigurno bio u raznim frustrirajućim situacijama, ali one nisu dovele do psihičkih poremećaja. Upravo je sukob s bratom bio okidač njegovih psihičkih smetnji. Tegobe koje je tužitelj razvio nakon sukoba s bratom nisu postojale ranije tijekom njegovog života.
18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. EP, budući da je ista nakon pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton tužitelja, prvo dala pisani nalaz i mišljenje, a nakon toga u svom usmenom, pa kasnije u pisanom očitovanju vrlo detaljno i logično otklonila sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, a čime je otklonila kod suda svaku i najmanju sumnju u svoj nalaz i mišljenje.
19. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta. Isto tako i vještak dr. EP jasno ističe da postoji uzročno posljedična povezanost između štetnog događaja i psihičkih smetnji koje su prisutne kod tužitelja.
20. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno strah i zaostale trajne posljedice.
21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen karakter, jačinu i trajanje straha sud je odmjerio tužitelju zbog navedenih okolnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 900,00 eur.
22. Budući da je uslijed predmetnog ozljeđivanja tužitelju smanjena životna aktivnost za ukupno 5%, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, pa imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođena 1946. godine), težinu posljedica i trajnost posljedica, ovaj sud ocjenjuje da tužitelju zbog navedenih okolnosti po ovom kriteriju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 eur, koliko je konačno i tražio po tom kriteriju.
23. Obzirom na naprijed navedeno sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 1.800,00 eur.
24. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.
25. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
26. Slijedom citirane odredbe, a budući da vještak dr. EP u svom nalazu i mišljenju navodi da se psihičko stanje stabiliziralo se u veljači 2023. godine, tužitelju je na dosuđeni iznos od 1.800,00 eur dosuđena zatezna kamata koja teče od 1.03.2023. godine do isplate, dok je odbijen s dijelom zahtjeva u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, te za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.800,00 EUR za razdoblje od 30.08.2022. godine do 29.02.2024. godine.
27. Zakonske zatezne kamate tekuće na iznos glavnice su dosuđene sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a).
28. Nadalje, prigovor zastare istaknut od strane tuženika je neosnovan i protivan odredbi čl. 230 Zakona o obveznim odnosima, jer je kazneno djelo počinjeno 24. svibnja 2020, i u okviru je kako općeg zastarnog roka, tako i roka iz čl. 230. st. 2. ZOO-a, a pored toga i u roku je određenom člankom 231. ZOO-a, određenim za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom. Naime, štetni događaj zbio se 24.05.2020. godine, a tužba je podnesena 30.08.2022. godine, dakle u roku od 3 godine od dana štetnog događaja, pa je očigledno da je prigovor zastare neosnovan.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Troškovi su odmjereni prema troškovniku, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da je isti smanjen. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 30.08.2022. godine - 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), trošak sastava podneska 12.12.2022. godine 50 bodova (Tbr. (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 8.03.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.12.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 5.03.2024. godine 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.10.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.03.2025. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), te za zastupanje na ročištu dana 10.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 625 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.562,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 49,77 eur i trošak sudske pristojbe na presudu od 76,45 eur, dobije se iznos od 1.688,72 eur.
30. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio u sporu glede osnova 100%, a glede visine 60% (1.800,00 eur : 3.000,00 eur), a tuženik 40%, odnosno da je ukupno uspio (160:2) 80%, a tuženik 20%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 60%, istom je priznat trošak od 1.013,23 eur.
31. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eur, koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 1.212,31 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke rješenja.
32. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
33. Budući da je tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen gore navedeni parnični trošak, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
U Zagrebu 24. listopada 2025. godine
Sudac:
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 76,45 eur
2. Tuženiku po punomoćnici
