REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4031/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze, te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DŠU iz [adresa], A – 8292 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u odvjetničkom uredu Iveković, u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje I - zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska 41/IV, OIB: 16488001145 i II - zainteresirane osobe Grada Zagreba, u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi obnove postupka, 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/173, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02, od 19. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/04-006/99, URBROJ: 251-04- 01/035-22-28, od 7. ožujka 2022., (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbačen je prijedlog tužitelja za obnovom postupka okončanog pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-006/99, URBROJ: 251-14-02/301-06-13, od 12. siječnja 2006.
2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je tužitelj imao mogućnost u propisanom zakonskom roku podnijeti zahtjev i zatražiti povrat imovine u predmetu koji se vodi po zahtjevu TŠU, a što su propustili učiniti.
3. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužitelj navodi kako je 12. siječnja 2006. i temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske na nekretninama na adresi u [adresa]. Ukazuje kako je predmetna nekretnina oduzeta njegovim prednicima te da su oni zatražili povrat te nekretnine, ali da ista nije izričito naznačena u samom zahtjevu. Pogrešnim smatra tvrdnju tuženika kako je njegova pravna prednica svoj zahtjev trebala podnijeti do 30. lipnja 1997., budući da je njegova pravna prednica bila strana državljanka, iz kojeg razloga je svoj zahtjev mogla podnijeti od 1. srpnja 2002., a što njen zahtjev od 19. prosinca 2002. čini pravovremenim. Ističe kako je njegovoj pravnoj prednici imovina oduzeta temeljem konfiskacije te da je ona u svom zahtjevu izričito navela kako se zahtjev odnosi na svu imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Stoga smatra da okolnost što u zahtjevu nije izričito naznačena predmetna nekretnina nije odlučna za priznanje njegovog prava, a koji stav je sukladan praksi Upravnog suda Republike Hrvatske, iskazanoj u presudi tog suda, poslovni broj: Us - 8750/2004. Konačno ističe i da mu rješenje kojim je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na nekretninama koje su bile vlasništvo njegovih pravnih prednika, nikad nije dostavljeno, iz kojeg razloga smatra da je rok za pokretanje postupka obnove započeo teći 18. studenoga 2019., a što njegov zahtjev čini pravodobnim. Predlaže suda da poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u svom odgovoru ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. I - zainteresirana osoba, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u svom odgovoru navodi da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika, odnosno sadržaju obrazloženja osporenog rješenja kojeg smatra u cijelosti zakonitim. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostaviti osporeno rješenje.
6. II - zainteresirana osoba Grad Zagreb, u svom odgovoru navodi kako je osporeno rješenje u cijelosti zakonito, iz kojeg razloga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i na snazi ostaviti osporeno rješenje.
7. Sud je 22. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. U ovom predmetu odlučne činjenice nisu sporne. Tako nije sporno kako je Republika Hrvatska 1. ožujka 2004. podnijela zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na svim dijelovima nekretnine na kojima treće osobe nisu na zakonit način stekle pravo vlasništva, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa] i koja je označena kao zemljišno knjižna čestica 1730/1 katastarske općine [katastarska općina] i upisana u zemljišno knjižni uložak koji se pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi pod brojem 6848. Nije sporno ni kako je temeljem ovog zahtjeva doneseno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-006/99, URBROJ: 251- 14-02/301-06-13, od 12. siječnja 2006., a kojim rješenjem se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske na naprijed navedenim zahtjevom traženim nekretninama. Konačno nije sporno ni da to rješenje nije dostavljeno prednicima tužitelja, ni tužitelju te da je ono po isteku zakonskih rokova nakon uredne dostave strankama koje su sudjelovale u tom postupanju, postalo pravomoćno 23. ožujka 2006.
11. Tužitelj je svoj zahtjev za obnovom naprijed opisanog postupanja podnio 19. prosinca 2019., ukazujući kako o rješenju kojim je Republika Hrvatska stekla vlasništvo nekretnina njegovih pravnih prednika, nije imao saznanja. Bez obzira na takav iskaz Prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja.
12. Člankom 123. stavkom 1. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
13. Tužitelj smatra da je trebao sudjelovati u naprijed opisanom postupanju u kojem je doneseno Prvostupanjsko rješenje i to u svojstvu stranke predmetnog postupanja.
14. Cijeneći taj stav Sud i podvodeći istog pod naprijed citiranu odredbu Zakona, Sud navodi da je temeljem te odredbe određeno da osoba koja smatra da je trebala sudjelovati u nekom postupku, svoj rok za obnovom mora podnijeti u rokovima od tri godine od dana dostave strankama koje su u postupku sudjelovale, a što u konkretnom nije slučaj, budući da je rješenje o utvrđenju prava vlasništva postalo pravomoćno još 2006. godine. Sud napominje i kako u smislu tumačenja naprijed citirane odredbe Zakona, nije odlučan dan saznanja osobe koja smatra da je u postupku trebala sudjelovati, jer to saznanje ima utjecaj na Zakonom uspostavljeni subjektivni, a ne na objektivni rok.
15. Člankom 126. stavkom 1. Zakona određeno je da kada nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
16. Budući da se zahtjevi osobnosti koje smatraju da su trebale sudjelovati u nekom postupku ne mogu razmatrati istekom tri godine od dana od kada su stranke koje su sudjelovale u postupku zaprimile rješenja, pravilno je Prvostupanjskim rješenjem odbačen zahtjev tužitelja kao nepravovremen, odnosno zakonito je nastavno odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv tog rješenja. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Sud napominje i da bez obzira na naprijed naznačenu procesnu nemogućnost, tužitelj, u postupku koji se vodio temeljem zahtjeva Republike Hrvatske za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnim nekretninama i nije mogao imati status stranke, niti je bilo koje tijelo takvo sudjelovanje moglo predvidjeti, budući da među strankama i nije sporno kako u trenutku donošenja Prvostupanjskog rješenja tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, nije ni podnio zahtjev za naknadom predmetne nekretnine, odnosno ni dopunu zahtjeva u tom smislu.
18. Budući da prigovori sadržani u tužbi ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja ove upravne stvari Sud je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
Zagreb, 24. listopada 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Odvjetnički ured Iveković, Zagreb, Strossmayerov trg 8,
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 49
3. Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Savska cesta 41/IV,
4. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
5. U spis
