REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-378/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, Praška ulica 6/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreznog nadzora, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-214-02/23-01/5, URBROJ: 513-04-23-2 od 4. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-214-02/23- 01/5, URBROJ: 513-04-23-2 od 4. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-215-02/16-01/6, URBROJ: 513-07-01-23-47 od 11. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez i prirez porezu na drugi dohodak za 2005. i 2006. godinu u iznosima navedenima u točki I. izreke. Istim rješenjem utvrđuje se tužitelju obveza uplate utvrđenog iznosa poreza i prireza u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja i uz upozorenje da će se u slučaju ne postupanja po rješenju i u navedenom roku naplata izvršiti ovrhom, uz određenje da žalba odgađa izvršenje, sve kako je navedeno pod točkama II. do V. izreke.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga navodeći kako su upravna tijela nepotpuno i nepravilno utvrdila činjenično stanje te na tako utvrđenom činjeničnom stanju nepravilno, pogrešno primijenili materijalno pravo, a počinjene su i povrede koje se odnose na valjanost obrazloženja, budući da ista ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

3.1. Tužitelj ističe kako je prvostupanjsko tijelo kao nesporno utvrdilo da je on (kao i njegova supruga PF) radni vijek proveo u SR Njemačkoj (od 1970. do 2005. godine) gdje je bio zaposlen, primao plaću odnosno dohodak koji je bio oporezovan po njemačkim zakonima. Navodi kako upravno tijelo ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja primitaka i primitke koje je supruga ostvarila, pa je već u tom pogledu prvostupanjsko tijelo pogrešno obračunalo osnovicu porezna na dohodak. Poziva se na sadržaj dopisa porezne uprave Wedding, pod brojem 23/033/01651 od 16. siječnja 2007. godine, ističući da njemačko porezno tijelo nije utvrdilo nikakve nepravilnosti i nezakonitosti. Iz činjenice da njemačko porezno tijelo nije vodilo daljnji porezni postupak nad tužiteljem, a s obzirom na njegova primanja koja je ostvario tijekom svog radnog vijeka, a koja su poznata njemačkim poreznim vlastima, njemačko porezno tijelo utvrdilo je da je tužitelj raspolagao dovoljnom ušteđevinom kojom je kupio predmetnu nekretninu u Hrvatskoj.

3.2. Neosnovanim cijeni zaključke i pretpostavke upravih tijela da je ostvario dohodak u Republici Hrvatskoj za koji nije predočio valjane vjerodostojne dokaze, navodeći da predmet poreznog nadzora može biti samo dohodak koji je porezni obveznik ostvario u Republici Hrvatskoj.

3.3. Ističe da je porezno tijelo neosnovano oporezovalo novčana sredstva kojima je platio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu i namještaj (kao razliku vrijednosti imovine i dokazane visine vrijednosti sredstava kojima je stekao imovinu) i to sredstva koja je uplatio iz inozemstva, usprkos činjenici što se radi o ušteđevini koja potječe od dohotka na koji su porezni obveznik i njegova supruga, platili sve svoje porezne obveze u Njemačkoj i o tome dostavili dokaz, te usprkos činjenici da je Hrvatska s Njemačkom sklopila Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu, a koji Ugovor ima prednost u primjeni pred nacionalnim zakonodavstvom. Pogrešnim tumačenjem odredbi Ugovora između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na porez na dohodak i imovinu (Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori broj 12/88 – dalje u tekstu: Ugovor), prvostupanjsko tijelo povrijedilo je temeljne slobode tužitelja, te ga izvrgnulo postupku koji je već vođen od strane njemačkog poreznog tijela, suprotno stajalištu izraženom u presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:

18.UsI-348/20-16 od 17. veljače 2022.

3.4. Tužitelj smatra da prvostupanjsko tijelo nije postupalo u dobroj vjeri (članak 9. Općeg poreznog zakona), a niti u skladu s odredbom članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona (porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika), pa radi pravilnog utvrđenja svih činjenica predlaže provesti vještačenje po sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

3.5. Poziva se na mišljenje i tumačenje Ministarstva financija – Porezne uprave „Određivanje mjesta ostvarivanja dohotka kao mjesta prebivališta“ Broj klase: 410- 01/12-01/2898 Urudžbeni broj: 513-07-21-01/13-2 te ističe da se način na koji su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo protumačili i primijenili relevantne norme može smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjene vezano za tumačenje pojma „središte životnih interesa“ nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu, stoga smatra povrijeđenima i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

3.6. Tužitelj dodatno ističe da postupak poreznog nadzora nije bio popraćen prikladnim postupovnim jamstvima za razmatranje njegovog prigovora o nezakonitosti miješanja u njegovo pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Ističe prigovor zastare.

3.7. Tužitelj predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Sud je na ročištu 29. kolovoza 2025. i 17. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ , broj: 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka provođenjem sudskog knjigovodstveno financijskog vještačenja radi provjere pravilnosti izračuna utvrđene porezne obveze koji tužitelj predlaže iz razloga jer je učinjen propust prvostupanjskog tijela da utvrdi odlučne činjenice za utvrđivanje porezne obveze.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje koje je predmet nadzora, po članku 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13. i 125/13., dalje: Zakon) i članka 115. do 126. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 – 114/22, dalje: OPZ).

9. Prvostupanjsko porezno rješenje doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-348/2020-16 od 17. veljače 2022. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-215-01/16-01/23, URBROJ: 513-04-19-08 od 20. studenog 2019. u dijelu u kojem se žalba odbija i pobijano rješenje ostaje na snazi te je predmet vraćen na ponovni postupak.

9.1. U ponovljenom postupku sastavljen je zapisnik Službe za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA: UP/I-215-02/16-01/6, URBROJ: 513-07-01-23-42 od 10. kolovoza 2023. kojim se utvrđuju određene nepravilnosti i nezakonitosti radi kojih je tužitelju utvrđena porezna obveza na način kako je to u izreci poreznog rješenja navedeno, a razlozi ne prihvaćanja prigovora tužitelja iznesenih na zapisnik o nadzoru navedeni su u obrazloženju poreznog rješenja.

9.2. Prvostupanjsko tijelo navodi u zapisniku o nadzoru sadržaj spisu priležeće dokumentacije /Izjavu fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine od 30. siječnja 2015.“, Zapisnik Porezne uprave, PU Dalmacija KLASA: 215-02/14-01/60, URBROJ: 513-7- 29-01/15-84 od 24. ožujka 2015. o poreznom nadzoru kod ZF (supruga tužitelja), te podatke sadržane u dokumentu Njemačkog mirovinskog osiguranja (ovjeren prijevod sudskog tumača Ane Jurić od 19. lipnja 2015.), Potvrdu savezne agencije za zapošljavanje SR Njemačke od 3. svibnja 2005. i Agencije za zapošljavanje Berlin Mitte od 19. svibnja 2005. s podacima o naknadama za bolovanje i zapošljavanje tužitelja, te analizom navedene dokumentacije zaključuje kako tužitelj i njegova supruga dohotkom i ušteđevinom ostvarenom u Njemačkoj nisu mogli financirati kupnju stana u [adresa] u iznosu od cca 423.363,19 eura (stan, namještaj i PDV pri uvozu), a budući da su izjavili kako nisu radili u trećim zemljama, uzimali kredite niti ostvarili lutrijske prihode, porezno tijelo navodi kako je jedini način za financiranje luksuznog stana u [adresa] mogao biti primitak ostvaren u Republici Hrvatskoj za koji nisu nadzoru predočeni valjani vjerodostojni dokazi.

9.3. U zapisniku je sadržan nalaz u kojemu je analiziran i naveden prikaz primitaka i izdataka poreznog obveznika u godinama koje su predmet nadzora, s time da je za 2005. i 2006. godinu utvrđen nesrazmjer između ostvarenih primitka i izdataka poreznog obveznika, dok takav nesrazmjer nije utvrđen za godine 2007. do 2013.

10. U poreznom rješenju obrazlažu se razlozi ne prihvaćanja istaknutih, bitnih prigovora tužitelja izjavljenih na zapisnik o poreznom nadzoru, kako oni koji se odnose na pitanje rezidentnosti tužitelja u smislu određenja središta životnih interesa, tako i oni kojima je tužitelj osporavao pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno uzimanja u obzir dokumentacije Njemačke porezne uprave.

10.1. Prvostupanjsko se tijelo poziva i na odredbe članka Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17. do 80/19., dalje: Pravilnik), te se iznose razlozi zbog kojih se ne prihvaćaju izjave tužitelja, bez dodatne materijalne dokumentacije. Pozivom na odredbe OPZ-a o teretu dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez, koji je na poreznom obvezniku porezno tijelo zaključuje da je u postupku utvrđena razlika između izdataka poreznog obveznika i dokazanih izvora sredstava za njihovo podmirivanje u iznosu navedenom u izreci, a koji predstavlja osnovicu za obračun poreza na dohodak za razdoblja koja su predmet nadzora.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, pri tom iznoseći kronologiju poduzetih radnji i donesenih odluka u postupku koji je prethodio osporenom rješenju.

11.1. Žalbene prigovore tuženik je cijenio neosnovanima navodeći da prvostupanjsko tijelo, u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu, detaljno obrazložilo svoje zaključke analizom cjelokupne dokumentacije poreznog obveznika, te je iznijelo rezultate nadzora poštujući stajalište u citiranoj presudi o dvostrukoj rezidentnosti poreznog obveznika, prihvaćajući obrazloženja prvostupanjskog tijela pozivom na odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a ističući kako su utvrđene sve bitne činjenice za oporezivanje, te utvrđeno da je već od 2004. godine sjedište životnih interesa za supružnike ZF [adresa] stoga hrvatska porezna tijela imaju pravo voditi postupak nadzor poreza na dohodak. Analizirana je sva spisu priležeća dokumentacija kao i izjave tužitelja navodeći da je i kontradiktoran tužitelj kada opetovano ističe kako je sve primitke ostvario samo radeći i štedeći u SR Njemačkoj, a prema evidencijama koje države se radilo o minimalnim primicima, iz kojeg razloga stvarno niti ne spori kako nije imao dostatna sredstva za kupnju nekretnine, namještaja i plaćanje PDV-a, odnosno ne dokazuje suprotno, ustrajno tvrdi da je u cijelosti poštivao propise SR Njemačke ali ne daje pojašnjenje svojih izvora sredstava za kupnju, niti dostavlja bilo kakve podatke, dokumentaciju, izvode s tekućeg računa ili štedne knjižice slijedom kojih bi se mogao pratiti tijek uplata plaće i podizanja gotovine.

11.2. Na stranicama 5. do 11. obrazloženja osporenog rješenja izneseni su razlozi utvrđivanja rezidentnosti tužitelja i ovlaštenja poreznog tijela da obavlja porezni nadzor, te se tijelo pozvalo na odredbe Ugovora i oslonilo na kriterij „središta životnih interesa“ odnosno na objektivne, nedvojbeno provjerljive činjenice utvrđene u postupku poreznog nadzora, pa je i prigovor tužitelja u žalbi o arbitrarnosti tuženik cijenio neosnovanima, pozivom na stajališta iznesena i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-555/2015 od 9. srpnja 2015. o argumentu „zdravog razuma“.

11.3. Neosnovan je cijenjen i prigovor tužitelja u žalbi o tome da je kupnja predmetne nekretnine bila predmet nadzora od strane nadležne porezne uprave u Njemačkoj, analizom sadržaja priležeće dokumentacije iz Njemačke te je otklonjen i prigovor tužitelja da bi u konkretnom slučaju nastupila zastara (str. 10. do 12. obrazloženja).

12. Člankom 63. Zakona propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.).

12.1. Prema stavku 2. članka 63. Zakona Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora.

12.2. Prema stavku 3. članka 63. Zakona ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona.

12.3. Prema stavku 4. članka 63. Zakona za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

12.4. Prema stavku 5. članka 63. Zakona u postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.

12.5. Člankom 33.a stavkom 1. i 2. Zakona propisano je da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, a taj se dohodak utvrđuje na način propisan člankom 63. toga Zakona.

13. Člancima 115. do 126. OPZ-a propisan je porezni nadzor.

13.1. Člankom 69. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

13.2. Člankom 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (točke 1. i 2.).

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje.

14.1. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati, a pozivanje tuženika na obrazloženje poreznog rješenja u skladu je sa odredbom članka 120. stavka 3. ZUP-a i time nije povrijeđeno pravo tužiteljice na obrazloženu odluku. Ovo posebno stoga jer su navodi tužitelja izneseni u žalbi identični navodima prigovora izjavljenog na Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, na koje se valjano očitovalo upravno tijelo – porezna uprava u poreznom rješenju, a koja je potvrđujući porezno rješenje, kako proizlazi iz obrazloženja rješenja, prihvatio i tuženik.

15. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

16. Navode tužitelja da je u postupku pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporilo zaključke upravnih tijela, koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenoj tijekom postupka nadzora, te detaljno i valjano obrazloženi u Zapisniku o obavljenom nadzoru, na koji se pozivaju i prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženju rješenja, a dokumentaciju u vidu priloženih izjava dostavljene tijekom postupka nadzora, upravna su tijela u postupku cijenila, te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi ne prihvaćanja navedenih izjava dostatnim dokazima u prilog navodima tužitelja.

16.1. U tom smislu napominje se da se temeljem članka 4. OPZ-a, na postupanje poreznih tijela primjenjuju i odredbe ZUP-a to sukladno članku 9. ZUP-a, kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Povrede ovih odredaba sud nije našao.

17. Vezano za pitanje rezidentnosti tužitelja ističe se da je ovaj sud u cijelosti suglasan sa zaključcima tuženika iznesenima u osporenom rješenju vezano za sjedište životnih interesa tužitelja u Republici Hrvatskoj. Za iznesene zaključke dani su valjani, detaljno obrazloženi razlozi, koje ovaj sud prihvaća, jer suprotno tvrdnjama tužitelja za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, dok tužitelj za svoje tvrdnje ne dostavlja dokaze, a pored navedenog, iste se od početka poreznog nadzora iscrpljuju u tvrdnji tužitelja da je kupnju stana u [adresa] financirao od ušteđevine, za koju je porezno tijelo analizom prikupljenih podataka o prihodima i izdacima tužitelja utvrdilo postojanje nesrazmjera, a dalo je i očitovanje o tome zašto izjave tužitelja bez dodatne materijalne dokumentacije ne može prihvatiti osnovanima, odnosno izvore prihoda dokazanima.

17.1. Imajući u vidu primjedbe ovog suda u prethodno citiranoj presudi vezano za pitanje rezidentnosti tužitelja ističe se da porezno tijelo ne osporava činjenicu da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište u [adresa], te da je u Njemačkoj radio i prijavljivao te plaćao porez, već obrazlaže svoja stajališta s obzirom na postojanje tzv „dvostruke rezidentnosti“, a koji problem je naznačio sud u presudi, te u tom smislu daje detaljni pregled mjerodavnih odredaba Ugovora i zaključuje primjenjujući iste na konkretan predmet da se sjedište životnih interesa tužitelja i njegove supruge već od 2004., a svakako 2005. može smatrati Republika Hrvatska, obrazlažući da je tužitelj cca 73% cjeloživotne zarade bez uračunatih troškova u SR Njemačkoj uložio u kupnju stana u [adresa], pa je životno uvjerljivo da je tim činom središte životnih interesa za tužitelja Grad Zagreb, odnosno Republika Hrvatska u skladu s člankom 4. stavkom 2. Ugovora, a da je nerealno i životno neuvjerljivo da netko 40 godišnju ušteđevinu potroši za stan u drugoj državi (Hrvatskoj) da bi taj isti stan koristio dva dana u godini u prolazu do treće države (Bosna i Hercegovina) u kojoj se porezni obveznik rodio. Porezno tijelo iz navedenog zaključuje i da nakon kupnje stana poreznom obvezniku ne bi preostalo novca za život u Njemačkoj i životno je uvjerljivo da bi tim činom središte životnih interesa postala Republika Hrvatska. Ovakav zaključak prihvaća i ovaj Sud.

18. Slijedom navedenog, sud cijeni da su porezna tijela postupala u skladu s odredbom članka 6. OPZ-a kojim je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo (stavak 1. i 2.). Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u smjeru povrede ovih odredaba nisu osnovani.

19. Zaključak poreznih tijela da tužitelj nije dokazao izvore sredstava u visini utvrđenoj poreznim rješenjem proizlazi iz dostavljenog spisa upravnog tijela i iznesena detaljna obrazloženja priležeće dokumentacije te zaključke, pozivom na mjerodavne odredbe propisa koji se citiraju pa prihvaća i ovaj Sud.

20. Povrede pravila postupka sud nije utvrdio. Naime, porezno je tijelo provelo postupak nadzora u cijelosti u skladu sa odredbama OPZ-a, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, na način da daje izjave, očitovanje i dostavlja dokumentaciju u prilog navodima koje je tijekom postupka iznosio, sve imajući u vidu odredbe OPZ-a kojima je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

20.1. Nadalje, člankom 92. stavkom 4. OPZ-a propisano je da ako Porezna uprava na temelju prikupljenih podataka utvrdi da fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, porezna uprava pozvat će fizičku osobu da dostavi dokaze o izvorima stjecanja imovine.

20.2. Kako se zaključci izneseni u Zapisniku o poreznom nadzoru temelje na dokumentaciji i podacima pribavljenima tijekom postupka (izjave tužitelja i dokumentacija koju je tužitelj priložio, podaci službenih evidencija, te dokumentacija poreznog tijela Njemačke), te cjelokupno provedenom dokaznom postupku, to sud nema osnova za zaključak da u postupku činjenično stanje ne bi bilo pravilno i u potpunosti utvrđeno, jer tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da raspolaže drugom dokumentacijom.

20.3. Suprotno navodima tužitelja upravna su tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu detaljno i s pažnjom analizirala svu spisu priležeću dokumentaciju te su iznijela razloge, prihvaćanja odnosno ne prihvaćanja pojedinačno naznačenih dokaza, kako pisanih tako i izjava.

21. Utvrđenjem porezne obveze na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu, uzimajući u obzir primitak utvrđen kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pravilno su upravna tijela, bez postojanja druge relevantne pisane dokumentacije utvrdila da izjave tužitelja i druga pregledana dokumentacija, koja je u postupku cijenjena nije dostatna, odnosno nije dokaz o stjecanju izvora imovine.

21.1. Dokumentacija poreznih tijela SR Njemačke u postupku je uzeta u obzir te su izneseni obrazloženi razlozi zbog kojih ista ne dokazuje da bi postupak utvrđivanja poreza za kupnju predmetne nekretnine u Zagrebu bio proveden i u SR Njemačkoj, pa sud nije prihvatio osnovanim prigovor tužitelja da se radi o dvostrukom oporezivanju.

Navedeno ne proizlazi iz provedenog postupka.

22. Kako je sud cijenio pravilnim i potpunim u postupku utvrđeno činjenično stanje, to nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka vještačenjem. Ovo zato, jer se izvođenjem tog dokaza, prema ocjeni suda ne bi na drugačiji način utvrdile činjenice koje su relevantne za odluku. Naime, tužitelj ne osporava izračun visine utvrđene porezne obveze, a koji je rezultat matematičke operacije zbrajanja i oduzimanja, imajući u vidu dokazane izvore prihoda i izdatke koji su utvrđeni iz dostavljene dokumentacije tužitelja o kupnji i opremanju predmetne nekretnine u Zagrebu, niti ukazuje u kojem dijelu navedenog iznosa utvrđena porezna obveza ne bi bila točna, već tijekom postupka nastoji dokazati da porezno tijelo nije bilo ovlašteno provesti postupak nadzora s obzirom na pitanje rezidentnosti tužitelja, te tvrdi da je kupnju i opremanje stana financirao ušteđevinom za koju ne dostavlja nikakve dokaze, dok suprotno tvrdnji tužitelja porezno tijelo detaljnom analizom prihoda i izdataka daje izračun utvrđenog nesrazmjera.

22.1. Stoga, budući da tužitelj nije doveo u pitanje, prema ocjeni suda utvrđenje porezne obveze na način kako je to učinilo porezno tijelo, niti je dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je osim od strane poreznih tijela utvrđenih primitaka, dokazao izvore stjecanja predmetne nekretnine, sud je izvođenje dokaza vještačenjem odbio, kao nepotrebno i neekonomično, imajući pri tom na umu i načelo učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a.

22.2. Dokumentacija koju tužitelj dostavlja tijekom spora, a koja sadržajno predstavlja dokaz o posjedovanju sredstava za plaćanje predmetnog poreza prodajom stana supruge ZF u [adresa], nije od utjecaja i ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, jer je za utvrđenje porezne obveze relevantan izvor sredstava za kupnju i opremanje stana u [adresa].

23. Prigovori koje tužitelj navodi u tužbi ponovljeni su navodi žalbe ili prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno prvostupanjsko porezno tijelo, a koje je, kako proizlazi iz obrazloženja tuženika iste prihvatilo drugostupanjsko tijelo, pozivom na odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a.

23.1. Detaljna obrazloženja tuženika u osporenom rješenju prihvaća i ovaj Sud.

24. U postupku koji je prethodio ovom sporu, prema ocjeni suda upravna su tijela u cijelosti postupila u skladu s primjedbama i uputom sadržanom u presudi ovog suda poslovni broj: UsI-348/2020, pa sud nije prihvatio prigovor tužitelja izjavljen u tom smjeru.

25. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao. Tužitelj je u cjelokupnom postupku nadzora sudjelovao, imao je mogućnost davati izjave, dostaviti dokumentaciju i dokaze u prilog svojim tvrdnjama te ga je pored navedenog, u postupku pred upravnim tijelima zastupao kvalificirani opunomoćenik odvjetnik, stoga, sud nema osnova za zaključak, niti proizlazi iz cjelokupno provedenog postupka, da bi tužitelju bila povrijeđena prava na koja ukazuje u tužbi.

26. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, a koje sadrži dostatne i relevantne razloge koji proizlaze iz dokumentacije spisa i mjerodavnih propisa na koje se pozivaju upravna tijela, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

26.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja odbiti.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova valjalo odbiti.

27.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1 Odvjetnica Ksenija Vržina, [adresa] Zagreb, Praška 6/I

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis