REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-92/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić u građanskopravnoj stvari tužiteljice JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crvković i partneri d.o.o. Vukovar protiv tuženika ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne VI, koju zastupa posebni skrbnik GI, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 16. rujna 2025. u nazočnosti posebne skrbnice djeteta, te u nenazočnosti uredno pozvane tužiteljice i uredno pozvanog tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dijete maloljetna VI, rođena **.**.2020. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajedničko dijete tužiteljice JI i tuženika ZI, stanovat će s majkom tužiteljicom JI, OIB [osobni identifikacijski broj] koja će bez pisane suglasnosti tuženika zastupati dijete vezano za sadržaje roditeljske skrbi koji obuhvaćaju zaštitu zdravlja i obrazovanja djeteta, te će zastupati djeteta kod javno pravnih tijela i u postupku izdavanja osobnih isprava.

II. Osobni odnos djeteta maloljetne VI, OIB [osobni identifikacijski broj] s njezinim ocem, tuženikom ZI, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se jedan dan u tjednu putem video poziva u trajanju od trideset minuta u vrijeme u kojemu će se sukladno pravilima ustanove u kojoj se sada tuženik nalazi ovako određeni osobni odnosi moći ostvarivati.

III. Nalaže se tuženiku ZI, OIB [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje djeteta maloljetne VI, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu od 16. travnja 2024., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to u mjesečnom iznosu od 190,00 eura (slovima:jednastotinadevedeseteura) koji iznos uzdržavanja treba platiti do dvadesetog dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun otvoren u banci na ime tužiteljice JI, majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta, s tim da je dospjele iznose neplaćanog uzdržavanja za razdoblje od 16. travnja 2024. do 16. rujna 2025. s dospijećem obveza dvadesetog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, tuženik dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku ZI, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici JI, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvijestotinepedeseteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 16. travnja 2024. podnijela tužbu tražeći da sud, nakon što provede postupak donese presudu kojom će odrediti da njezina i tuženikova zajednička maloljetna kćer stanuje s njom kao majkom, da ona u odnosu na dijete samostalno odlučuje o ishođenju dokumenta za dijete, upisa djeteta u vrtić i njezinom daljem školovanju, donošenju odluka o mogućim medicinskim zahvatima te o promjeni djetetovog boravišta i prebivališta, da se odredi ostvarivanje osobnih odnos djeteta s ocem primjereno s obzirom na okolnosti, te da se ocu naloži plaćati za dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu u visini minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta koji je bio određen u trenutku podnošenja tužbe sudu, kao i da tužiteljici naknadi parnične troškove.

1.1. U tužbi tužiteljica navodi da je s tuženikom živjela u izvanbračnoj zajednici od 2016. do sredine 2019, da je njihova izvanbračna zajednica prekinuta u vrijeme kada je tužiteljica bila trudna te da je 17. siječnja 2020. rodila njihov zajedničko dijete VI koja od rođenja živi s tužiteljicom kao majkom koja o njoj vodi brigu i skrb, da tuženik kao otac nije pokazivao interes za dijete i nije doprinosio djetetovom uzdržavanju, da je tuženik trenutno na izdržavanju kazne zatvora, inače sklon činjenju kaznenih djela, stoga gotovo uvijek nedostupan i nije na raspolaganju njihovoj kćeri i tužiteljici i da je proveden postupak obveznog savjetovanja tijekom kojega nije sklopljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

2. Tuženik je uredno zapirimo tužbu i priloge dostavljen uz tužbu, no nije se na tužbu očitovao nego je, nakon što je zaprimio obavijest suda o tome da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom 7. svibnja 2025., dostavio sudu podnesak predlažući da bude neposredno ispitan pred sudom vezano za navode iz tužbe iako je uredno pozvan zaprimio i poziv za to ročište za glavnu raspravu uz upozorenje da će sud na tom ročištu izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka i na koje ročište tuženik nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

3. Sud je rješenjem poslovni broj P Ob-92/2024-24 od 4. lipnja 2025. ponovno otvorio zaključenu glavnu raspravu i za dan 16. rujna 2025. zakazao ročište za glavnu raspravu te na isto pozvao tuženika osobno radi saslušanja u svojstvu parnične stranke, koji je poziv tuženik uredno zaprimio 17. lipnja 2025., no nije se odazvao pozivu suda i nije pristupio na to ročište za glavnu raspravu, tako da tijekom ovoga postupka nije saslušan u svojstvu parnične stranke.

4. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar (u nastavku teksta: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom djetetom tužiteljice i tuženika, VI, Rješenjem od 26. travnja 2024. imenovao posebnog skrbnika u osobi GI dipl. pravnice, stručne radnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 12-13) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedenog maloljetnog djeteta.

4.1. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta nije se protivila provedbi ovoga postupka te je predložila da roditelji postignu sporazum o roditeljskoj skrbi, te da, ukoliko sporazum ne postignu, sud zatraži nalaz i mišljenje, te podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka od nadležnog područnog ureda Zavoda, uz obavezno uključivanje djeteta u obradu po stručnoj osobi psihologu radi utvrđivanja interakcije djeteta s roditeljima zbog niske kronološke dobi djeteta.

5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u i pregledao rodni list na ime VI (stranica spisa 4), izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 29. ožujka 2024. (stranica spisa 6-8), nalaz i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar od 20. rujna 2024. za tužiteljicu (stranica spisa 24-27), socijalna anamneza sastavljena po stručnom radniku istoga zavoda 15. srpnja 2024. (stranica spisa 28-31), izvješće o obiteljskim imovinskim i socijalnim prilikama nalaza i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Požega od 23. siječnja 2025. sve za tuženika (stranica spisa 41-42), te je saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku (stranica spisa 47).

5.1. Iz rodnog lista na ime VI i iz izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 29. ožujka 2024. utvrđeno je da je VI rođena **.**.2020. u [adresa] te da su tužiteljica i tuženik njezini roditelji, kao i da je prije pokretanja ovog sudskog postupka proveden postupak obveznog savjetovanja tijekom kojega nije sklopljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi s obzirom da je majka željela ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete s čim se otac nije suglasio te je predložio da majka ostvaruje djelomično samostalno roditeljsku skrb u pogledu pitanja vezano za školovanje djeteta, zdravlja djeteta, zastupanje djeteta kod javnopravnih tijela i kod ishođenja osobne dokumentacije.

5.2. Iz nalaza i mišljenja psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar od 20. rujna 2024. za tužiteljicu utvrđeno je da je tijekom razgovora sa psihologom tužiteljica bila očekivane ispitne anksioznosti, da nije bila u otporu, da je spontano odgovarala na postavljena pitanja, da je suradnja bila bez oscilacija, da je ostavila dojam plahe, tople i pristojne osobe, da je test opće intelektualne sposobnost pokazao da je na razini višeg prosjeka, da je iskreno pristupila ispitivanju ličnosti i psihopatologije tako da skale validnosti pokazuju dosljedno odgovaranja bez povišenja na kliničkim ljestvicama što ukazuje na to da nema aktualnih psihičkih poteškoća, da je ona osoba koja ima pozitivnu uravnoteženu sliku o sebi, toplog je i odgovarajućeg afektiviteta, da je u suočavanju i prevladavanju problema proaktivna i optimistična, da se u socijalnim odnosima osjeća prihvaćeno i ima dovoljne podrške, te da su moguće poteškoće neambicioznost, pretjerana senzibilnosti, smanjena prilagodljivost u bliskim odnosima tako da je mišljenje psihologa da je tužiteljica kao majka do sada samostalno na odgovarajući način brinula o djetetu koje u dobi od četiri i pol godine, da je kao majka topla, blaga, anksiozna, te popustljiva, upoznata s individualnim i razvojnim potrebama djeteta, puna razumijevanja za dječje osjećaje i potrebe, usmjerena na dijete da pokazuje dostatne odgojne vještine koje se ogledaju u socijaliziranosti njenog djeteta te da za ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi ima više nego dovoljne opće intelektualne sposobnosti, potrebnu emocionalnu stabilnost i socijalnu podršku tako da je u interesu djeteta da i nadalje živi s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose.

5.3. Iz socijalne anamneze sastavljene po stručnom radniku istoga Zavoda 15. srpnja 2024. za tužiteljicu i maloljetno dijete utvrđeno je da je tužiteljica odrasla u primarnoj obitelji s bakom i djedom po majci s kojima je tada željela živjeti i majka joj je to dopustila, da je od petog do sedmog razreda osnovne škole sa polusestrama po majci, majkom i očuhom živjela u [adresa], da je završila srednju tehničku školu, da petnaest godina radi kao konobar kod istog poslodavca za mjesečnu plaću od oko 750,00 eura, da za dijete prima dječji doplatak u iznosu od 30,00 eura mjesečno, da je vlasnica osobnog automobila, da stanuje s djetetom u stanu za koji plaća nisku najamninu i planira ga otkupiti, da je zdrava, da je navedeno dijete njezino jedino dijete, da je u vezi s tuženikom doživjela njegovu ljubomoru, psihičko zlostavljanje, da ju je i pratio za što ga je prijavila policiji jednom, da je izvanbračnu zajednicu s tuženikom prekinula kad se rodilo dijete, da je otac viđao dijete u vrijeme kada ne bi bio u zatvoru na izdržavanju kazne, da ne zna o kakvim se kaznenim djelima radi zbog kojih je sada tuženik na izdržavanju zatvorske kazne, da tuženik poneka nazove iz zatvora kako bi čuo dijete, u prosjeku jednom mjesečno, da je samostalnu roditeljsku skrb tražila zbog toga što ona vodi isključivu brigu o djetetu, a tuženik je sklon ponavljanju kaznenih djela zbog čega odlazi u zatvor, te da bi tužiteljica željela da se osobni odnosi djeteta s tuženikom ostvaruju, kao i da s djetetom stanuje u stanu površine 33 m2 koji je opremljen potrebnim namještajem uređajima, priključcima, te primjeren za život djeteta.

5.4. Iz izvješća o obiteljskim imovinskim i socijalnim prilikama nalaza i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Požega od 23. siječnja 2025. sve za tuženika sud je utvrdio da je tuženik završio osnovnu školu, kao maloljetnik se dragovoljno uključio u ratna zbivanja i sudjelovao u brojnim ratnim akcijama koje su ostavile trag ne njegovom funkcioniranju, da je nakon ratnih zbivanja zasnovao brak s II s kojom ima četvero zajedničke djece od kojih je sin J rođen **.**.2018. još maloljetan, da od polovine 2024. s tom djecom ne ostvaruje kontakte iz osobnih razloga, da s tužiteljicom nikada nije živio u izvanbračnoj zajednici nego su bili u vezi iz koje se rodilo dijete VI, da je fizički kontakt s djetetom prošli put ostvario 2022., da se mogao dogovoriti s tužiteljicom o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, da bi tijekom izdržavanja kazne zatvora s djetetom želio ostvarivati osobne odnose putem video linka, da je suglasan s tim da dijete živi s majkom, a da on nakon što izađe iz zatvora ostvaruje osobne odnose s njim sukladno okolnostima i u dogovoru s majkom djeteta, da je u razgovoru sa psihologom uspostavio uredan kontakt, na odgovarajući način usmjeravao se na sadržaj i pratio tijek razgovora, da je verbalno s lakoćom iznosio detalje događaja koji su mu važni, da zbog problema s vidom nije pristupio psihološkoj obradi, da nije donio liječničku dokumentaciju na uvid, da mu je stresni poremećaj kao reakcija na traumatska iskustvo prvi puta dijagnosticirana 1994., da za sebe kaže da voli mir, rutinu i organizaciju što mu pomaže u poštivanju discipline i pravila u kaznionici, da ima slab apetit, da se budi noću i ima noćne more, da ne pije nikakvu terapiju, da se povlači u situacijama kada osjeća nemir i okreće se vjeri, da bi po završetku izdržavanja kazne zatvora živio u roditeljskoj kući u [adresa] sam, da prima mirovinu u visini od 700,00 eura, plaća uzdržavanje i zaostatke tako da mu ostane 100,00 eura.

5.5. Saslušana kod ovoga suda kao parnična stranka, tužiteljica je u svome iskazu iznijela da je majka djeteta VI, da je njezin otac tuženik i da dijete to zna, da je dijete skoro pet godina i da je kroz to vrijeme njezin otac uglavnom u zatvoru no da ga je upoznala i vidjela se s njim desetka puta kada nije bio u zatvoru, da od ove jesene i dijete treba u vrtić, da je ona većinom radila drugu smjenu te dopodne provodila s djetetom, a popodne da su dijete čuvali njezini, da ne zna reći koliko je novaca potrebno za uzdržavanije djeteta no da tuženik koji je njezin otac uzdržavanje ne plaća nego jedino za Uskrs i djetetov rođendan pošalje novčani dar po 100,00 eura, da se ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s tuženika putem video poziva, da su se već tako i čuli i da dijete nekada želi a nekada ne želi razgovarati s ocem, da nema ništa protiv da se i dalje tako viđaju, da želi da dijete zna da ima oca, da do sada nije imala problema vezano za ostvarivanje djetetovih prava te da dijete ima osobnu iskaznicu.

6. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

U smislu čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 105. ObZ-a određeno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st.1.), ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. st. 2. i 3. ObZ-a (st.3.), te da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (st. 4.) te da će sud kada donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a (st. 5. ).

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničke maloljetne djece tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u odredbi čl. 104. ObZ- a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a ovom odlukom koju je imao donijeti s obzirom na razdvojeni život tužiteljice i tuženika kao roditelja jednog zajedničkog maloljetnog djeteta odredio da će njihova zajednička maloljetna kći, stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno njezinoj dobrobiti i u zaštiti najboljeg interesa toga djeteta, kao i da će tužiteljica kao majka samostalno, bez posebne pisane suglasnosti tuženika kao oca toga djeteta, ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu sadržaja roditeljske skrbi koji se odnose na zaštitu zdravlja i obrazovanje djeteta, te da će bez pisane suglasnosti tuženika zastupati dijete pred javnopravnim tijelima i u postupku izdavanja osobnih isprava, sve u smislu čl. 105. ObZ-a naročito što se tuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora te je time onemogućen u pravovremenom postupanju u pogledu zaštite osobnih prava i interesa djeteta kod kojih bi bilo nužno žurno dostaviti pisanu suglasnost.

7.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovoran roditelj koji o djetetu na odgovarajući način sama skrbi od njezina rođenja jer je izvanbračna zajednica u kojoj je živjela s tuženikom prestala prije rođenja djeteta, nije se više obnavljala i tuženik je veliko vremensko razdoblje od rođenja djeteta na izdržavanju kazne zatvora, te je s djetetom ostvarivao rijetke kontakte u vrijeme kad nije bio na izdržavanju kazne zatvora, da je osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da dijete pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djeteta s ocem kroz neposredne susrete i putem telefona kroz razgovor i video-poziv, što je rezultiralo time da dijete oca poznaje i razgovara s njim telefonom kroz video-poziv, tako da joj je potrebno omogućiti ostvarivanje naprijed opisanih sadržaja roditeljske skrbi samostalno radi zaštite najboljeg interesa djeteta i pravovremenog ostvarivanja dječjih prava koje bi ostvarenje moglo biti ugroženo odsutnošću oca iz mjesta svakodnevnog života djeteta te očeve prostorne udaljenosti i s tim u vezi povezanu mogućnost zakašnjelog pribavljanja potrebnih suglasnosti za prijeko potrebna postupanja u cilju zaštite dobrobiti navedenog djeteta.

7.2. Istovremeno je potrebno tuženiku kao ocu omogućiti ostvarivanje osobnih odnos s djetetom sukladno trenutnim okolnostima i postojanju velike prostorne udaljenosti između djeteta i oca, kao i nemogućnosti da otac u svako doba ostvaruje osobne odnose s djetetom putem telefona koristeći mogućnost video poziva, tako da je sud odredio da će se ovi osobni odnosi ostvarivati jednom tjedno u trajanju do 30,00 minuta kroz video poziv i u vrijeme kada je sukladno pravilima ustanove u kojoj je smješten tuženik, tuženiku moguće uspostaviti ovakav poziv, kao i da će majka djeteta za vrijeme trajanja toga poziva biti u istoj prostoriji s djetetom te tako osigurati ostvarivanje ovih osobnih odnosa.

7.3. Budući da je sud utvrdio da je sukladno dobrobiti navedenog djeteta kroz osobne odnose koji se imaju ostvarivati na način određen u izreci ove presude dalje razvijati emocionalni odnos s ocem, te da je radi pravilnog i emocionalnog razvoja djeteta nužno potrebno da dijete ostvaruje osobne odnose s tuženikom kao ocem, naročito što je majka svjesna potrebe djeteta za ostvarivanje ovih osobnih odnosa i njezinu voljnost da ove osobne odnose djetetu omogući i potiče dijete u njihovom ostvarivanju.

8. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan maloljetnom djetetu plaćati njezin otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, koji može biti određen u iznosu ne manjem od polovine minimalnog iznosa ako je obveznik plaćanja uzdržavanja dužen uzdržavati dvoje ili više djece, kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajednička maloljetna kći tužiteljice i tuženika dijete u dobi od punih pet godina, da je zdravo dijete i da nema povećanih potreba vezanih za zdravlje, da je od ove jeseni trebala krenuti u vrtić, da sve mjesečne potrebe djeteta zadovoljava njezina majka s obzirom da otac djetetu pošalje novčani dar za Uskrs i rođendan djeteta u iznosu od po 100,00 eura, da se materijalne potrebe djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog mjesečnog minimalnog novčanog iznosa, da je majka stalno zaposlena i ostvaruje plaću i pomoć za uzdržavanje djeteta kroz 30 eura mjesečno isplaćenog dječjeg doplatka.

Sud je cijenio na strani tuženika utvrđene činjenice da je tuženik trenutno na izdržavanju kazne zatvora koje će još trajati, da je umirovljenik s mirovinom koja mu se isplaćuje mjesečno u iznosu od 700,00 eura te da mu nakon trošenja za uzdržavanje i plaćanje zaostataka ostane 100,00 eura mirovine, kao i da je tuženik otac troje punoljetne djece i još jednog maloljetnog djeteta s kojima nema kontakt.

9.1. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom u dobi zajedničke kćeri tužiteljice i tuženika, u vrijeme podnošenja tužbe sudu 16. travnja 2024. do 26. travnja 2024. iznosio je 172,67 eura, te od dana 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. iznosio je 195,16 eura, a od 3. svibnja 2025. za dijete u dobi do šest godina iznosi 224,00 eura.

9.2. Sukladno tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u naprijed opisanim razdobljima, te kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bi bio u obvezi plaćati kao korisnik mirovine u mjesečnom iznosu od 700,00 eura, minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.016,00 eura, do 1.148,00 eura odnosno do 1.318,00 eura.

10. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene bitne činjenice, naročito da tuženik roditelj koji je obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece i koji može ostvariti minimalnu dodatnu zaradu, u mogućnosti za uzdržavanje djeteta maloljetne VI platiti mjesečno uzdržavanje u iznosu od 190,00 eura za razdoblje od podnošenja tužbe sudu s obzirom da uzdržavanje za navedeno dijete nije plaćao, tako da je sud st. III. izreke ove presude naloži tuženiku, počevši od dana podnošenja tužbe sudu 16. travnja 2024., pa dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, plaćati navedenom djetetu uzdržavanje u novcu i to u određenom iznosu od 190,00 eura mjesečno s dospijećem ove obveze do 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec s tim što je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana računajući od pravomoćnosti ove presude, sve uplatom na tekući račun koji tužiteljica ima otvoren u banci i broj kojega će, radi ispunjenja ove obveze, tužiteljica dostaviti tuženiku.

10.1. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o tome djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i naprijed opisanim tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

11. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a te je sud odluku donio slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka koji je pokrenula tužiteljica zastupana po punomoćniku – odvjetniku, dok se tuženik sam zastupao, te se nije protivio zahtjevu tužiteljice da njihova zajednička maloljetna kćer stanuje s tužiteljicom koja će bez njegove pisane suglasnosti ostvarivati sadržaje rodiljske skrbi vezano za zdravlje djeteta, upis djeteta u vrtić i dalje školovanje, te zastupati dijete pred javnopravnim tijelima, dok će dijete s njim ostvarivati osobne odnose sukladno postojećim okolnostima, te je sud tužiteljici opravdanim troškovima potrebnim za vođenjem ovog parničnog postupak priznao trošak u visini jednokratne nagrade iz čl. 7. st. 2. važeće Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je iskazana iznosom od 200 bodova, te uz primjenu Tbr. 42. i Tbr. 50. iste Tarife iznosi ukupno 500,00 eura, te je polovinu opisanih utvrđenih troškova ovog postupka koji su nastali tužiteljici, što je iznos od 250,00 eura, sud naložio tuženiku platiti tužiteljici u roku od petnaest dana.

U Vukovaru 24. listopada 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.