REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-31/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu protiv 1. tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Fijember Luketić, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Anamarije Udiljak, odvjetnice, 1. i 2. tuženika osobno i punomoćnice tuženika Ane Fijember Luketić, odvjetnice, 24. listopada 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da u tuženici IF i ĐF samovlasno smetali tužitelja NF u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina: 335576, Gornji Stenjevec, zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 988/36 – dijela kuće na adresi u [adresa] u koji se ulazi kroz glavna ulazna vrata na kbr. 2/1 [adresa] koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom te kupaone, halla, vanjskog stubišta i dvije spavaće sobe, kojem dijelu kuće se pristupa stepenicama koje vode od glavne ceste, na način da su u ograđeno dvorište postavili pse, a na vrhu stepenica ispred ulaznih vrata postavili još jedna drvena vrata na koji način su onemogućili tužitelja NF u posjedovanju opisanog dijela nekretnine.

II. Nalaže se tuženicima TF i ĆF uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to na način da uklone pse iz dvorišta opisanog dijela kuće iz točke I. ovog rješenja i uklone drvena vrata na vrhu stepenica ispred ulaznih vrata dijela kuće iz točke I. ovog rješenja te da opisani dio kuće predaju u posjed tužitelju NF, slobodan od osoba i stvari, u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženicima TF i ĆF svako isto ili slično smetanje posjeda opisano u točki I. ovog rješenja.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja NF u dijelu u kojem predlaže utvrditi da su ga tuženici smetali u posljednjem ''istinitom posjedu'', kao i u dijelu u kojem predlaže utvrditi da su ga tuženici smetali u posjedu dijela kuće na adresi [adresa] u koji se ulazi sa stražnje strane kuće iz dvorišta, kroz ulaz natkriven nadstrešnicom, a koji se sastoji od halla, kupaone, dnevnog boravka i kuhinje, kojim predlaže naložiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja u odnosu na taj dio kuće i isti dio vratiti u posjed tužitelju te kojim se predlaže zabraniti tuženicima svako isto ili slično smetanje posjeda tog dijela kuće.

V. Nalaže se tuženicima TF i ĆF solidarno naknaditi tužitelju NF parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ŽF i ĆF za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.237,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. ožujka 2024. navodi kako je izvanknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina: 335576, Gornji Stenjevec, zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 988/36, u naravi stambena građevina (kuća) s dvije stambene jedinice i dvije zgrade pomoćne namjene. U zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana je kao suvlasništvo KF r. MF u 21/110 dijela i HF u 89/110 dijela. HF bio je izvanknjižni vlasnik cijele nekretnine, a to svoje pravo vlasništva u cijelosti je prenio na tužitelja i njegovu sada pok. suprugu s kojima je 2. rujna 1997. sklopio ugovor nazvan Ugovor o doživotnom uzdržavanju (u naravi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju). Ističe kako uživa samostalan, zakonit, istinit, pošten i miran posjed predmetne nekretnine još od 1997., a u predmetnu nekretninu uselio je još 1996. Predmetna kuća sastoji od dvije stambene jedinice i to stambeni dio u koji se ulazi kroz glavna ulazna vrata na kbr 2/1 [adresa] i sastoji se od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom te kupaone, halla, vanjskog stubišta i spavaće sobe („stambeni prostor 1“) te drugog stambenog prostora u koji se ulazi sa stražnje strane kuće iz dvorišta, kroz ulaz natkriven nadstrešnicom, a koji se sastoji od halla kupaone, dnevnog boravaka i kuhinje („stambeni prostor 2“). Kad je uselio u predmetnu nekretninu sa suprugom s njima je živio i gospodin HF. HF je preminuo, a tužitelj je dozvolio njegovim potomcima (unuci i zetu), da žive u stambenom prostoru 2, dok je on sa svojom obitelji nastavio živjeti u stambenom prostoru 1. Ističe kako je zajedno sa sada pok. suprugom dugi niz godina upisan kao posjednik u evidencijama Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, on i sin godinama imaju prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi, a tužitelj, njegova sada pok. supruga i sin evidentirani su kao korisnici kod svih pružatelja komunalnih usluga. Nadalje navodi kako sa sinom i ŠF dio godine za vrijeme ljeta boravi u tužiteljevoj kući na Viru, a tijekom godine borave i kod RF u [adresa]. Sa sinom i ŠF otišao je u Bosnu i Hercegovinu, a 12. ožujka 2024. nazvao ga je susjed GF i rekao mu da su neke nepoznate osobe u njegovoj kući, da su zagradili ulaz i stavili pse u dvorište i da se u kuću ne može pristupiti. Zamolio je ČF da provjeri o čemu je riječ, a budući da on ima i ključeve od njegove kuće. ČF je nazvao policiju koja je istoga dana intervenirala i u tužiteljevoj kući zatekla ovdje tuženike. Za osobe koje su izvršile radnju smetanja posjeda saznao je tek 22. ožujka 2024. kada je od MUP-a, PU Zagrebačke, II. PP Zagreb, dobio potvrdu, KLASA: NK-210-01/24-01/4063. Predlaže utvrditi da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kuće tako što su postavljanjem drvenih vrata i pasa ispred ulaznih vrata, tužitelja onemogućili u posjedu kuće, naložiti tuženicima uspostavu ranijeg posjedovanog stanja uklanjanjem pasa i drvenih vrata te zabraniti tuženicima takvo ili slično smetanje tužitelja ubuduće, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju osnovanost navoda tužitelja te ističu kako isti sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a nisu bitni za ovaj postupak. Navode kako tužitelj nije izvanknjižni vlasnik nekretnine, jer je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 1997. ništetan, a s obzirom da isti nije zaključen u obliku koji je propisan za njegovu valjanost. Navode kako tužitelj nema samostalan, zakonit, istinit pošten niti miran posjed nekretnine koja je predmet tužbe. Tužitelj je posjed napustio i nije imao posljednji mirni posjed unazad 30 dana od podnošenja tužbe. Ističe prigovor prekluzije. Do smrti pok. HF dana 26. svibnja 1999., djeda 2. tuženice, u suposjedu navedene nekretnine nalazili su se MF, VF, otac 2. tuženice, koji je još uvijek u suposjedu navedene nekretnine, 2. tuženica ĐF, koja je još uvijek u suposjedu nekretnine, kao i njezina dva brata JF i UF. Drugotuženica i njezina braća su i nasljednici pok. HF, te su isti trenutkom smrti stekli i nasljednički posjed predmetne nekretnine. Drugotuženica je u suposjedu od 1990., a 1. tuženik od 2008., sa svojom djecom N, Ž, Ć i BF, od njihova rođenja. Tijekom navedenog razdoblja tuženici su bili na privremenom radu u inozemstvu, a čime istima nije prestao suposjed nekretnine. Nakon proteka navedenog razdoblja rada u inozemstvu tuženici su se sa svojom djecom vratili u nekretninu u svom suposjedu. VF, otac 2. tuženice, u suposjedu navedene nekretnine je od 1977. i od tog dana nikada nije živio nigdje drugdje niti napuštao svoj suposjed. Iako je tužitelj u kraćem razdoblju koristio predmetnu nekretninu isti je zajedno sa suprugom CF i sinom ZF napustio spornu nekretninu prije više godina. Naime, isti su živjeli, a tužitelj i danas živi u [adresa], gdje je pok. CF i preminula 2019. Neistiniti su navodi tužitelja da bi isti dozvolio potomcima pok. HF da žive u spornoj nekretnini, jer su 2. tuženica, njezin otac i braća, bili u suposjedu nekretnine, samostalnom i nesmetanom dugo prije zaključenja ništetnog ugovora. Nakon povratka sa rada u inozemstvu tuženici su se vratili u nekretninu koja je bila u njihovu suposjedu, kako temeljem vlastitog suposjeda, tako i temeljem pozivanja njihovog suposjednika OF, koji je tada sam živio u navedenoj nekretnini. Kako su tuženici u suposjedu predmetne nekretnine već godinama, a tužitelj je predmetnu nekretninu pa time i eventualni suposjed napustio prije više godina, isti nisu tužitelja smetali u posjedu, a tužitelj nije imao posljednji miran posjed predmetne nekretnine. Navode kako je je predmetna nekretnina njihov jedini dom, da isti nemaju drugu mogućnost rješavanja stambenog pitanja te da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva istima bilo povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34 Ustava Republike Hrvatske. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 7), prijedlog za izvršenje iz 1982. (list 8), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-10278/1981. od 14. siječnja 1982. (list 10-12), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 1997. (list 13-15), snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade iz lipnja 2013. (list 17-45), prijepis posjedovnog lista broj 3559 sa stanjem na dan 13. ožujka 2024. (list 46), preslik osobne iskaznice tužitelja (list 47), preslik osobne iskaznice sina tužitelja ZF (list 48), račun Hrvatskog telekoma d.d. za veljaču 2024. (list 49-52), račun Zagrebačkog holdinga d.o.o. za veljaču 2024. (list 53-56), potvrde o uplatama izvršenim Hrvatskom telekomu d.d., HEP Opskrbi d.o.o., Zagrebačkom holdingu d.o.o. (list 57-59), Geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 30. siječnja 2013. (list 60-66), rješenje o naknadi Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 17. listopada 2016. (list 67-70), rješenje o izvedenom stanju od 16. siječnja 2017. (list 71-73), dopis i rješenje Agencije za komercijalnu djelatnost od 26. siječnja 2024. te Europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom (list 74-75), potvrdu PU Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb od 22. ožujka 2024. (list 76), elektronički zapis o prebivalištu za 1. tuženika (list 87), potvrdu o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske (list 88), uvjerenje o prebivalištu za 2. tuženicu (list 89), uvjerenja o prebivalištu za djecu tuženika (list 70- 93), uvjerenje o prebivalištu za VF (list 94), rješenje o nasljeđivanju iza pok. HF (list 95-97), potvrde Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 12. travnja 2024. (list 99-104), uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11. travnja 2024. (list 105-110), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 27. ožujka 2024. (list 120), rješenje Odjela za katastar zemljišta i nekretnina Odsjek II (Susedgrad) od 31. svibnja 2002. (list 122-123), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AF (list 126-127), DF (list 127-129), ČF (list 129-130), OF (list 130-131), izvršen je uvid spis PU Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, Klasa NK-210-01/24-01/4063 (list 138-142), zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca od 14. svibnja 2018. (list 147-148), specifikaciju računa i uplata za razdoblje od 30. prosinca 2022. do 14. siječnja 2025. HEP Opskrbe d.o.o. (list 149), Potvrdu o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca (list 150), energetsku karticu (list 151), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 152-154), obavljen je očevid na licu mjesta (list 160- 176), izvršen je uvid izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 186), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CF (list 187-189), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje RF (list 191-192), 1. tuženika (list 193-194) i 2. tuženice (list 194-195).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite posjeda nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina: 335576, Gornji Stenjevec, zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 988/36 – kuće na adresi u [adresa].

6. Među strankama je sporno je li tužitelj prekludiran u traženju posjedovne zaštite, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine ili je posjed već ranije napustio.

7. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 3559, sa stanjem na dan 13. ožujka 2024. utvrđeno je da su kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], kuća br. 2/1, [adresa], dvorište, ukupne površine 418 m2, upisani tužitelj i CF (tužiteljeva pokojna supruga), svaki u ½ dijela. Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 27. ožujka 2024. proizlazi da su tužitelj i njegova pokojna supruga kao korisnici prava na predmetnoj čestici u katastru upisani provedbom rješenja toga ureda iz 2002., dok je prije njih kao nositelj prava bio upisan PF, a kako to proizlazi i iz rješenja Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsjek II od 31. svibnja 2002.

8. Uvidom u preslik osobne iskaznice tužitelja (izdane 18. prosinca 2018.), kao i njegovog sina ZF (izdane 16. listopada 2020.) utvrđeno je da isti imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Uvidom u Europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom, izdanu ZF **.**.2024., rješenje Agencije za komercijalnu djelatnost od 26. siječnja 2024. koja je iskaznicu izdala te dopis iste Agencije kojim se iskaznica dostavlja, uvrđeno je da je ista izdana za ZF na adresi [adresa], na koju adresu je i dostavljena.

9. Uvidom u dostavljene račune i potvrde o uplatama računa i to Hrvatskog telekoma d.d. i Zagrebačkog holdinga d.d. utvrđeno je da su isti ispostavljeni za usluge navedenih pružatelja usluga ispostavljene na adresi [adresa]. Račun Hrvatskog telekoma d.d. za veljaču 2024. za uslugu Evo TV ispostavljen je na ime tužitelja, račun za fiksne usluge za veljaču 2024. ispostavljen je na ime pok. supruge tužitelja CF, dok je račun Zagrebačkog holdinga d.o.o. za veljaču 2024. ispostavljen na ime tužitelja. Iz dostavljenih potvrda o uplati razvidno je da su računi HEP-Opskrbe d.d. ispostavljeni na ime tužitelja i njegove pok. supruge CF, a radi se o računima za razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. listopada 2023.

10. Iz dostavljenog zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca od 14. svibnja 2018. proizlazi da su isti podnijeli tužitelj i njegova pok. supruga CF za mjerno mjesto na adresi [adresa], a da su isti zavedeni kao kupci električne energije razvidno je i iz specifikacije računa i uplata, potvrde o prihvaćanju navedenog zahtjeva i energetske kartice.

11. Čitanjem spisa Klasa NK-210/01/24-01/4063 PU Zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb utvrđeno je da su policijski službenici te policijske postaje 12. ožujka 2024. pružili intervenciju koju je putem telefona zatražio ČF navodeći da ga je nazvao ovdje tužitelj te mu rekao kako se netko uselio u njegovu kuću na adresi u [adresa]. Službenici su na navedenoj adresi obavili razgovor sa zatečenim osobama i to ČF, tražiteljem intervencije te s LF i ĆF, ovdje tuženicima koji su zatečeni u kući. O tome je izdana potvrda dana 21. ožujka 2024., dok je izvješće o pruženoj intervenciji s podacima o osobama zatečenim na predmetnoj adresi prilikom intervencije dostavljeno punomoćnici tužitelja 22. ožujka 2024.

12. Iz snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade i nacrta izvedbenog objekta koje je izradio dipl. ing. arh. SF u lipnju 2013. i koji je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350-05/13-007/23356 od 16. siječnja 2017., proizlazi da se kuća sastoji od dva stambena dijela, međusobno odvojena s dva ulaza (prvi dio sastoji se od dnevnog boravka kuhinje i blagovaone, kupaone, halla i spavaćih soba, a drugi dio se sastoji od dnevnog boravka kuhinje, halla i kupaone).

13. U svom iskazu svjedokinja AF navodi kako je prva susjeda tužitelja. Prvotuženika nikad nije vidjela, dok 2. tuženicu poznaje od kad je bila mala, zadnji put ju je vidjela kad je imala desetak godina. Tužitelj je doselio 90-tih, zajedno s pokojnom suprugom i djetetom dohraniti pokojnog HF. S njima se družila, međusobno su se posjećivali. Dok je tužiteljeva supruga bila živa u njihovu kuću je dolazila najmanje jednom tjedno. Bila je u toj kući, sastoji se od kuhinje koja služi kao dnevni boravak, kupaonice i dvije manje sobe. Tužitelj je to sve uredio nakon smrti HF. Zadnji put je vidjela tužitelja prije godinu i pol. Zadnji put je bila u kući prije nego što je tužiteljeva supruga umrla. Postoji i poseban ulaz za jedan dio kuće, mali dio, koji se sastoji od male sobice, odnosno nekog malog prostora, nikad u tom dijelu nije bila. Osim posebnog ulaza ima i posebnu stazicu koja vodi do tog ulaza. Taj prostor koristi VF, kojeg rijetko viđa, možda jednom mjesečno. Tužitelj u kući stalno živi, ima vikendicu na moru i u Bosni. Nije joj ništa poznato o događajima od 12. ožujka 2024.

14. Svjedok GF u svom iskazu navodi kako poznaje tužitelja, susjedi su. U toj je ulici od rođenja, poznavao je i pok. HF, vlasnika kuće. Tužiteljeva pok. supruga CF uzdržavala je g. HF i tako su se tužitelj i njegova supruga i njihovo dijete uselili u tu kuću. To je bilo 90-tih godina. Postoji s druge strane kuće jedan sporedni ulaz u jedan prostor i taj prostor je koristio VF. Tužiteljeva pokojna supruga i tužitelj rekli su mu da su FF dozvolili da koristi taj prostor kao nekakav nužni smještaj. Pokojna supruga OF je bila Đurina kćer. Ona je umrla, djeca su odselila. Misli da su nekada kao obitelj stanovali tamo, u tom prostoru u tom nužnom smještaju, misli da nisu nikad stanovali u kući. VF i danas tamo stanuje o čemu zaključuje na temelju toga što ga i dalje viđa u ulici. Drugotuženica živi na toj adresi od ožujka prošle godine. S njom živi njezin suprug i četvero djece te dva psa koji su nemogući. Koliko vidi koriste cijelu kuću. Vidio je pse i vidio je da su stavili drvenu ogradu da psi ne mogu pobjeći. Bio je u kući, sudjelovao je u uređenju kuće kada je kuću uređivao tužitelj i njegova pok. supruga. Radili su kuhinju, ormare. Njegova se supruga družila s tužiteljevom suprugom i posjećivali su ih u tužiteljevoj kući barem dva puta tjedno. Njegova supruga je znala pričuvati tužiteljevog sina. VF je proglasio u ulici da je tužitelj umro i da se ĆF uselila u kuću. Tužitelj ima vikendicu na Viru i tamo provodi ljetne mjesece, jer se radi o kući prizemnici, a njegov sin ZF je nepokretan i treba pomoć 24 sata dnevno. Preko jeseni i zime bi se vraćali u Zagreb i živjeli u ovoj kući. Javio je tužitelju da je ĆF sa svojom obitelji uselila u kuću u ožujku 2024. Došla je i policija, a njih je pozvao jedan tužiteljev prijatelj. Tužitelj i njegova pokojna supruga bi im ostavili ključeve kad su odlazili na Vir, a kako bi mogli pokupiti poštu i sl. Ključeve bi im vratili kad bi se oni vratili s mora. Tužitelj mu je i nakon smrti svoje supruge još 1-2 puta ostavio ključeve za vrijeme dok bi bio na moru. Zadnji put je vidio tužitelja 2023. godine i tada je i zadnji put bio u njegovoj kući.

15. U svom iskazu svjedok ČF navodi kako poznaje tužitelja, iz istog su mjesta. Bio je puno puta u kući na adresi [adresa]. Tužitelju je pomagao u svemu u čemu je mogao, pogotovo zbog tužiteljevog djeteta, koje je teško bolesno i 100-postotni invalid. Toga dana 12. ožujka 2024. tužitelj ga je nazvao i rekao mu da su mu neki ljudi u kući i da ode provjeriti. Vidio je da se na vrhu stepenica nalazi još jedna drvena ograda s drvenim vratima, koja su bila novo napravljena. Negdje na sredini stepenica uočio je gore dva psa koja su skočila na tu drvenu ogradu. Nije išao dalje, nije poznavao te pse. Nazvao je tužitelja i to mu ispričao. Pozvao je policiju. Iz razgovora tuženika s policijom čuo je da su tvrdili da imaju papire od kuće i pokazivali su neku dokumentaciju policiji. U tom trenutku tužitelj je bio kod rodbine u BiH. Imao je ključ od kuće koji mu je dao tužitelj. Dao mu je i punomoć da plaća račune. Tužitelj mu je prvi puta ostavio ključeve otprilike dvije godine prije provale. Redovito je obilazio kuću, najmanje jednom mjesečno pokupiti račune. Tužitelj veći dio godine živi u [adresa], najviše zimski dio. Režijski troškovi dolaze na ime tužitelja, a neki na ime njegovog sina. Ima još jedan ulaz u kuću u jedan mali prostor s bočne strane. Tu su bila dva dečka, prezivaju se VF. Vidio ih je u prolazu. Zadnje dvije godine ih nije viđao. Tužitelj ih je pustio da žive tamo dok se ne snađu. Tužitelj taj prostor nije koristio. Inače je često dolazio kod tužitelja i prije sa svojom suprugom dok je njegova supruga bila živa, družili su se. VF kojeg je vidio na sudskom hodniku poznaje iz viđenja, ali ga nikad nije vidio u toj kući i nije s njim nikad razgovarao. Tužitelj je ulagao u tu kuću, uređivao je i preuređivao. U kući je vidio tužiteljeve osobne stvari. Zadnji put je bio u kući, a prije događaja od 12. ožujka 2024. oko 20. veljače 2024. Tada nije bilo nikog u kući. Nisu bili ni psi, niti ograda. Tužitelja je u Zagrebu zadnji put vidio krajem listopada 2023.

16. U svom iskazu svjedok VF navodi kako živi na adresi [adresa] od 1975. i od tada je prijavljen na toj adresi. S njim je živjela i njegova supruga i njihovo troje djece. Imali su zaseban ulaz u dio kuće koji su koristili, a postojao je ulaz u drugi dio kuće od njegovog punca HF. Poznaje NF. On je stanovao u tom drugom dijelu kuće sa svojom suprugom i djetetom u invalidskim kolicima. On ne živi više u toj kući. Otišao je prije 4-5 godina nakon smrti supruge. Ponekad navrati na 2 sata i ode. Nitko drugi ne dolazi obilaziti kuću. Navodi kako mu je žena umrla 1993., a djeca su stalno živjela s njim. Kćerka živi u toj kući. Ona je bila u Austriji 7 godina, a vratila se prije 3-4 godine. Kad se vratila iz Austrije došla je k njemu. Ona živi s mužem i četvero djece i žive u drugom dijelu kuće. Zadnji put je vidio tužitelja prije godinu dana, došao je na sat vremena i otišao. Punac mu je rekao da se on dogovorio s tužiteljem da će ga on dohraniti i da će njemu ostaviti kuću. Vidio je jedne cipele i jedne hlače tužitelja u drugom dijelu kuće u kojoj je živio tužitelj. Njegova kćer uselila je u drugi dio kuće s obitelji u svibnju ili lipnju 2024.

17. Svjedokinja ŠF navodi kako poznaje tužitelja od djetinjstva, iz istog su sela, a u ljubavnoj vezi su od 2019. i od tad redovito dolazi kod njega u Zagreb. Dolazila je u kuću u kojoj je živio sa svojim djetetom. Poznato joj je da postoji još jedan dio kuće sa zasebnim ulazom, ali kad je ja bila u Zagrebu, nitko nije bio u tom dijelu, nikog nije vidjela. S tužiteljem neko vrijeme provodi u kući u [adresa], neko vrijeme u kući na Viru, a neko vrijeme u Bosni. Tužiteljev sin je morao redovito dolaziti u Zagreb na liječenje. Dok su bili u Bosni u trećem mjesecu, susjed GF nazvao je NF i rekao mu da su se neki ljudi uselili u kuću, da je u kući jedna obitelj. Nakon toga je tužitelj pozvao ČF koji je otišao vidjeti što se događa i potvrdio mu je da je netko uselio u kuću. Ne poznaje tuženike, nikad ih nije vidjela. Zajedno s tužiteljem u toj kući boravila je od 20. svibnja pa do 23. srpnja godine prije godine u kojoj su im javili da je netko uselio u kuću. Kuća je imala sav potreban namještaj. Na to su posebno pazili jer je u kuću redovito dolazio socijalni radnik i doktorica iz razloga što je tužiteljevo dijete stopostotni invalid. Kako su odlazili na duži period, garderoba je uglavnom bila s njima, a u kući su ostale fotografije, tužiteljevi dokumenti, tužiteljev zlatni prsten, stvari potrebne za kuću. Računi su glasili na tužitelja i on ih je plaćao. Imala je prijavljen boravak na toj adresi godinu dana od 2020. do 2021. Tijekom tih boravaka u kući nije ulazila i u taj drugi dio kuće o kojem je iskazivala. Ne sjeća se da bi tužitelj ulazio u taj dio kuće. Sjeća se da su čistili okoliš jer bi zarastao. Tužitelj joj je rekao da u tom drugom dijelu kuće netko živio. Rekao je da je to obitelj od ranijeg vlasnika kuće. Rekao je da on nikoga nije istjerao.

18. U svom iskazu NF navodi kako ga je nazvao susjed GF **.**.2023. i rekao mu da mu je netko u kući. Nazvao je prijatelja ČF koji je imao ključ od kuće, jer je povremeno obilazio kuću kad ga ne bi bilo i rekao mu da ode provjeriti što se događa. Rekao je da su ispred kuće psi i da se ne može pristupiti ulazu u kuću, zagradili su s nečim pristup kući te se ne može pristupiti ni stepenicama koje vode do ulaza. Kuća je njegova, u kući se nalaze njegove stvari. Tu živi od 1996. do danas. Prije je živio sa suprugom koja je preminula 2019., a ima dijete sa cerebralnom paralizom. Dijete zahtijeva stalnu brigu i njegu i zbog toga povremeno odlazi u Bosnu i Hercegovinu i na Vir, jer mu je tako lakše skrbiti o djetetu, a ima i pomoć. S HF sklopio je ugovor o doživotnom uzdržavanju u svibnju 1997. HF živio je s njima do svoje smrti 1999. Kad je uselio u nekretninu nitko drugi nije živio u nekretnini. Otac 2. tuženice došao je 1999. S njim je došla i 2. tuženica. Oni su odlazili i dolazili. Kod njih je uvijek netko dolazio, ne zna te ljude. Oni su živjeli u dijelu nekretnine koji ima poseban ulaz. Taj prostor koji su oni koristili je spojen s njegovom nekretninom. Nakon što mu je susjed javio da su nepoznati ljudi u kući i nakon što mu je ČF to potvrdio više nije dolazio na nekretninu, jer su tuženici sve zagradili i ne može ući. To je sve jedna kuća, samo ima 2 ulaza, njegov ulaz je s lijeve strane, a drugi ulaz je s desne strane, sve gledano s glavne ceste. Imao je poštanski sandučić, oni su ga razbili. Na njegovom je ulazu kućni broj 2/I. Oni nemaju kućni broj i nemaju poštanski sandučić, nemaju struje ni vode. Plaća režije. Zadnjih 5 godina dolazi na adresu svakih par mjeseci. U kući je živio zimi, a malo je dolazio ljeti i u proljeće. Dolazio je često. Dok je bila živa njegova supruga, u kući su živjeli stalno, odlazili su samo mjesec dana na more. Supruga je preminula u Bosni. Otišli su kod njezinog brata, tamo su bili pet dana i ona je preminula. Sa svojom suprugom i djetetom od 1996. do danas nije živio u nekoj drugoj nekretnini u Zagrebu. Zadnji put u kući je bio 2023. Kad je zadnji put tamo bio, nije vidio VF, tuženici tada nisu bili tamo, bili su u Austriji, a poštar mu je rekao da je VF umro. Nije koristio dio kuće u kojem je živio i živi VF. Ne zna jesu li u nekom razdoblju s OF živjeli njegovi sinovi, oni su odlazili i dolazili, policija je intervenirala skoro svaki dan dok su bili tamo. Dozvolio je OF da bude tamo, a sada ne bi dozvolio nikome.

19. U svom iskazu 1. tuženik IF navodi kako je upoznao suprugu 2007. godine. Ona je tada živjela u [adresa]. Prvi put bio u kući na adresi [adresa] kada je išao upoznati njezinog oca. To je bilo 2007. Ta kuća ima jedan ulaz, ima tri sobe. Tada je sve izgledalo isto kao što je i sada. U kući su živjeli njegov punac OF i njegova 2 sina. Supruga je brzo ostala trudna i rodila je u toj kući. U toj kući živi od kad je prijavljen na toj adresi, a to je od 2008. i nikad nije bio prijavljen nigdje drugdje. Imao je privremeni boravak u Austriji dok su tamo živjeli, a otišao je zbog posla. U Austriji su živjeli od 2014. pa do završetka korone. Za vrijeme dok su bili u Austriji, tamo se rodilo troje njihove djece i sve ih je prijavio na adresi [adresa] s punomoći koju mu je dala supruga, bez ičije dozvole. Ne zna gdje je drugi dio kuće. Ima saznanja da je njegov punac imao razmirica sa svojim puncem. Po priči njegovog punca kakva je kuća bila onda dok je živio njegov punac, ista je i sad. Njegov punac VF pričao mu je da je on izgradio tu cijelu kuću u kojoj je živio zajedno s majkom 2. tuženice supruge, cijelom svojom obitelji, a s njima je živio i njegov punac HF koji je bio vlasnik svega. Kad su ponovno došli živjeti po povratku iz Austrije, u kući su bili neki stari ormari, krevet, bilo je zapušteno, bilo je paučine. Uređivali su kuću, kupili su veš mašinu, sušilicu, dio kuhinje, spavaću sobu najstarijoj kćerki, ali s tim se više bavila supruga. Imaju četvero djece koji imaju 17, 9, 8 i 7 godina te svi žive s njima. Kad dobije ugovor o radu na duže vrijeme u nekom drugom mjestu, vodi i obitelj sa mnom. Tako je dobio ugovor za rad na Visu. To je bilo od 2024., išli su na Vis na 7 mjeseci. Obitelj je išla s njim, djecu je upisao u školu. Cijelo vrijeme su imali prebivalište na adresi [adresa]. Za vrijeme dok su izbivali VF je uvijek živio u predmetnoj kući, nema gdje. Režije plaća tko potroši, novce daje supruzi, a ona plaća račune. Neki računi glase na CF, struja dolazi na ime CF i NF, neki računi glase na HF, neki na VF, a dolaze računi koji glase na njegovo ime jer je tamo prijavljen od 2008.

20. U svom iskazu 2. tuženica ĐF navodi kako cijeli život živi u toj kući. S 5 godina je završila u dječjem domu. U dječjem domu je boravila s prekidima, primjerice 2 godine bi bila u domu pa bi je mama dovela doma pa bi završila u nekom drugom domu. Prije 17. godine je izašla iz doma. Po izlasku iz doma kratko vrijeme je bila u kući na adresi [adresa]. Braća su imala problema sa zakonom i drogom pa je otišla u podstanarstvo. Kad je rodila N 2008. vratila se živjeti u tu kuću. Braća su bila u zatvoru, a njezin otac VF je živio s jednom ženom. Do odlaska u Austriju su živjeli tu. Iz Austrije su se vratili 2022. i došli su nazad na istu adresu. Vidjela je NF kad je dolazio kod dede. Dolazio je s bolesnim sinom i majkom djeteta. Nije ih baš puno viđala, oni su tada dolazili u drugi dio kuće u kojem je živio njezin djed. Kuća ima 2 dijela. U jednom je živio njezin djed, a u drugom je živjela ona s obitelji. U taj dio kuće u kojem je živio njezin djed, uselili su po povratku s Visa u ožujku 2024. Čula je da su NF i CF ušli u kuću i da ne žele ići van. Nije se puno raspitivala i interesirala u vezi toga. Dok su živjeli u kući u razdoblju od 2008. do 2014. nisu ulazili u taj prvi dio kuće iako u tom dijelu nitko tada nije živio. Čula je da su NF i CF napravili prijevaru i nije se usuđivala. Izjavljivali su da su oni vlasnici. U taj dio kuće su odlučili ući po povratku s Visa u dogovoru s njezinim ocem jer je to njihova djedovina. Njezin deda je samo godinu dana prije smrti živio gore. Inače je 25 godina to iznajmljivao podstanarima. Umro je 1997. ili 1998. Deda je upisan kao vlasnik kuće.

21. Na očevidu obavljenom na adresi [adresa] tužitelj je pokazao ulaz u kuću. U kuću se ulazi preko stepenica, a na dnu se nalaze metalna vrata. Na vrhu stepenica uočena su drvena vrata. Prilikom održavanja očevida nije bilo sandučića na metalnim vratima, a za koji je tužitelj iskazao da se ranije nalazi na tom mjestu. Tužitelj je pokazao ulaz koji su tuženici ranije koristili na ulazak u bočni dio kuće koji su tuženici koristili. Utvrđeno je da se vide stepenice koje vode prema gore, ali je sve obraslo raslinjem. Ispred glavnog ulaza u kuću, a pokraj vrata nalazi se kućni broj [adresa]. Tužitelj je naveo da osim drvenih vrata ispred ulaza nije bilo niti drvene ograde koja se nalazi lijevo od vrata gledano s glavne ulice. Tužitelj je naveo da je iza kuće bila njegova šupa, suncobran, roštilj, stol, stolice. Pokraj šupe nalaze se metalna vrata za koja tužitelj navodi da se kroz njih moglo doći do drugog dijela kuće, a on je ta vrata zaključavao. Prilikom očevida bila su prisutna malodobna djeca N, Ž i BF, zajednička djeca tuženika. Pri dolasku je uočen manji pas kod drvenih vrata, a 2. tuženica je navela da se veliki pas nalazi u šupi. Iz šupe se čuo lavež psa.

22. Sud je povjerovao iskazima svjedoka AF, DF i EF jer su isti iskazivali iskreno, suglasno i uvjerljivo, a unatoč dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima s tužiteljem, sud zaključuje da se radi o nepristranim svjedocima, objektivnim i nezainteresiranim za ishod postupka. Sud je povjerovao i iskazu tužitelja jer je iskazivao uvjerljivo, njegov iskaz u bitnom je suglasan iskazima svjedoka, a svi njihovi iskazi u skladu su i s dokumentacijom koja je dostavljena u spis (dokumentacijom dostavljenom od strane policije, preslikama osobnih iskaznica, računima i potvrdama o plaćanju, podacima o korisnicima električne energije, podacima Gradskog ureda za katastar i sl.). Sud je povjerovao iskazu svjedokinje RF jer je i njezin iskaz suglasan iskazima navedenih svjedoka i tužitelja.

23. Sud je povjerovao iskazu svjedoka OF u dijelu u kojem je iskazivao o tome da se kuća sastoji od dva dijela s dva zasebna ulaza, od kad živi u kući, u kojem dijelu kuće živi, od kad i u kojem dijelu kuće su živjeli i žive tuženici, tko je sve živio u kući tijekom vremena jer je u tom dijelu njegov iskaz u bitnom suglasan iskazima svjedoka, budući da su svjedoci, susjedi AF i GF oboje potvrdili da je taj drugi dio kuće koristio upravo VF s članovima svoje obitelji, a o tome je suglasno iskazivala i 2. tuženica.

24. Sud nije povjerovao iskazu 1. tuženika jer je njegov iskaz u suprotnosti sa svim iskazima u postupku i drugim provedenim dokazima. Tako jedino 1. tuženik u ovom postupku negira da bi se kuća sastojala od dva odvojena stambena dijela, iako je suprotno iskazivala i njegova supruga, ovdje 2. tuženica, njegov punac VF, svi saslušani svjedoci i tužitelj, a da kuća ima dva odvojena stambena dijela, proizlazi i iz snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade i nacrta izvedenog objekta. Sud je povjerovao iskazu 1. tuženice u dijelu u kojem je ista iskazivala o tome da se kuća sastoji od dva dijela da je njezina obitelj živjela u tom ''drugom dijelu kuće'', a da su se u ''prvi dio kuće'' uselili po povratku s Visa jer je u tom dijelu njezin iskaz suglasan s ostalim izvedenim dokazima. Sud nije povjerovao njezinom iskazu u dijelu u kojem navodi da, dok su oni živjeli u ''drugom dijelu kuće'', nitko nije živio u ''prvom dijelu kuće'' jer je to u suprotnosti s iskazima svjedoka AF, DF i ČF, iskazu tužitelja i drugim izvedenim dokazima iz čijih iskaza i izvedenih dokaza proizlazi da je u tom tzv. ''prvom dijelu kuće'' živio upravo tužitelj.

25. Prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

26. U tužbi i u iskazu tužitelj navodi da je za smetanje saznao 12. ožujka 2024., kad mu je susjed GF javio da su nepoznate osobe u njegovoj kući. Navedeno su potvrdili saslušani svjedok GF, kao i svjedok ČF, kojeg je tužitelj potom kontaktirao, koji je po molbi tužitelja došao obići kuću i koji je pozvao policiju. Za identitet osoba koje su uselile u kuću tužitelj je saznao 22. ožujka 2024. kad je o tome od strane PU Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, obaviještena njegova punomoćnica, izvješćem o pruženoj intervenciji. Da su sve navedene tvrdnje tužitelja točne, proizlazi i iz potvrde navedene policijske postaje, izvješća kojeg su uputili punomoćnici tužitelja, a i druge dokumentacije u spisu PU Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-210-01/24-01/4063, koji je dostavljen ovom sudu.

27. Na temelju svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj za čin smetanja posjeda saznao 12. ožujka 2024., a za počinitelje 22. ožujka 2024., slijedom čega je tužba, koja je podnesena 25. ožujka 2024. podnesena pravovremeno, odnosno u roku od 30 dana propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a. Slijedom toga, nije osnovan prigovor prekluzije koji su istaknuli tuženici.

28. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

29. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

30. Na temelju svih izvedenih dokaza, kao i na temelju navoda samih stranaka sud je utvrdio da se kuća na adresi [adresa] sastoji od dvije stambene jedinice. Prva stambena jedinica je ona kojoj se pristupilo prilikom očevida i to stepenicama koje vode s glavne ceste, u dnu kojih se nalaze metalna vrata, a na vrhu kojih se nalaze drvena vrata, čije uklanjanje tužitelj traži u ovom postupku. Na ulaznim vratima u tu stambenu jedinicu nalazi se kućni boj 2/1, što je utvrđeno prilikom očevida i vidljivo na fotografijama s očevida. To je stambena jedinica u kojoj je živio tužitelj, a kako je to iskazao i tužitelj i 2. tuženica i saslušani svjedoci.

31. Kako je utvrđeno tijekom postupka, postoji i druga stambena jedinica, koja ima zaseban ulaz i u kojoj su tijekom godina stanovali članovi obitelji VF, VF, njegova pokojna supruga i njihova djeca, od kojih je jedna kćerka ovdje 2. tuženica. Također, utvrđeno je da su tijekom godina u toj drugoj stambenoj jedinici stanovali i 1. tuženik i maloljetna djeca tuženika. Navedeno je sud utvrdio na temelju iskaza OF koji je iskazao da tamo živi od 1978., u kojem dijelu je njegov iskaz u skladu s podacima iz uvjerenja o prebivalištu za VF iz kojeg je razvidno da je na adresi [adresa] prijavljen od 1977., a na adresi [adresa] od 1987. Navedeno je sud utvrdio i na temelju iskaza svjedoka DF i AF, susjeda koji su iskazivali o tome da postoji i drugi dio kuće u kojem živi VF te da je i njegova obitelj nekad tu stanovala. O tome je iskazivala i 2. tuženica koja je u svom iskazu izričito navela da je s 1. tuženikom i djecom živjela u tom ''drugom dijelu kuće'', odnosno u toj drugoj stambenoj jedinici, a da je potom, po povratku s Visa tijekom 2024. sa suprugom i djecom preselila u prvu stambenu jedinicu, odnosno dio kuće koji je bio u posjedu tužitelja.

32. Sud je utvrdio da je prva stambena jedinica, odnosno dio kuće kojem je sud pristupio prilikom očevida, u koji se ulazi kroz vrata s naznačenim kućnim brojem [adresa] bila u posjedu tužitelja. O tome da tužitelj još od 90-ih godina živi u toj kući iskazivali su susjedi GF i AF, susjedi tužitelja, čijim iskazima je sud povjerovao i koji imaju neposredna saznanja o toj činjenici jer su tužitelja redovito posjećivali. Tužitelj ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi, kao i njegov sin ZF. Tužitelj ima ključeve predmetne stambene jedinice koje je ostavljao saslušanim svjedocima DF i ČF u svrhu da mu obilaze kuću, prikupljaju račune za režije dok ga nema. Kako je već navedeno, režijski troškovi glase na tužitelja i na njegovu pokojnu suprugu CF, što je sud utvrdio uvidom u račune i potvrde o uplatama, a da režije glase na njihova imena potvrdio je i 1. tuženik u svom iskazu.

33. Nadalje, da je tužitelj bio u posjedu potvrdila je svjedokinja ŠF koja je u vezi s tužiteljem, koja živi s njim u toj kući dok borave u [adresa], a i sama je prema iskazu, imala prijavljeno boravište na navedenoj adresi.

34. I iz posjedovnog lista proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojom pokojnom suprugom upisan kao posjednik kuće na adresi [adresa], a upisani su temeljem rješenja iz 2002. godine.

35. Unatoč tome što tužitelj određeni dio godine ne boravi u toj kući time nije izgubio svoju faktičnu vlast na stvari, niti proizlazi da bi napustio posjed. Naime, tužitelj je imao ključeve od kuće, iste je ostavio svom prijatelju ČF kojem je rekao da pazi na kuću dok ga nema, da preuzima i njegovo ime plaća račune za režijske troškove koji terete kuću. U kući je, prije čina smetanja, zadnji put bio tijekom 2023. godine, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedokinje RF, kao i svjedoka DF i ČF. S obzirom na iskaz ČF, činjenicu da mu je tužitelj ostavio ključ od kuće kao i uputu koju mu je tužitelj u svezi s kućom dao, sud zaključuje da tužitelj nije napustio posjed niti je imao tu namjeru, niti je na bilo koji način pokazao volju za napuštanjem posjeda.

36. Stoga sud zaključuje da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu dijela kuće koji tužitelj označava kao ''prvu stambenu jedinicu''.

37. Nadalje, sud je utvrdio da su tuženici uselili u taj dio kuće koji je bio u posljednjem mirnom posjedu tužitelja i to tijekom 2024. Navedeno je potvrdila 2. tuženica u svom iskazu, a da su tek 2024. uselili u taj dio kuće proizlazi i iz iskaza svjedoka ČF koji je iskazao da je u veljači 2024. bio u kući tužitelja i tada tuženici nisu bili tu. Time što su tuženici uselili u dio kuće koji je bio u posjedu tužitelja, postavili drvena vrata ispred ulaza u kuću i u dvorište i doveli pse, onemogućili su tužitelja u posjedovanju dijela kuće - ''prve stambene jedinice'', odnosno oduzeli su mu posjed iste. Stoga postavljanje drvenih vrata i pasa u dvorište te useljenje u dio kuće koji je do tada bio u posjedu tužitelja, predstavlja čin smetanja posjeda tužitelja, a koji su počinili tuženici.

38. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se predlaže utvrditi čin smetanja posjeda dijela kuće na adresi u [adresa] u koji se ulazi kroz glavna ulazna vrata na kbr. 2/1 [adresa] koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom te kupaone, halla, vanjskog stubišta i dvije spavaće sobe, kojem dijelu kuće se pristupa stepenicama koje vode od glavne ceste, naloženo je tuženicima uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to na način da uklone pse iz dvorišta, uklone drvena vrata na vrhu stepenica ispred ulaznih vrata opisanog dijela kuće te da taj dio kuće predaju u posjed tužitelju, slobodan od osoba i stvari te im je zabranjeno svako isto ili slično smetanje posjeda ubuduće.

39. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako tužitelj nije koristio dio kuće u kojem je stanovala obitelj VF niti je ikad bio u tom dijelu kuće, što je potvrdila i svjedokinja ŠF u svom iskazu. Stoga sud utvrđuje da tužitelj nikad nije bio u posjedu tog drugog dijela kuće.

40. Iako tužitelj navodi da je OF i članovima njegove obitelji dopustio da koriste taj dio kuće i da su oni tu došli tek 1999. odnosno nakon što je on sa pokojnom suprugom i sinom već uselio u kuću, takvi njegovi navodi nisu odlučni za odluku u ovom postupku koji se vodi radi smetanja posjeda. Naime, posjed je faktična vlast na stvari, a sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a i čl. 441. ZPP-a u parnicama radi smetanja posjeda nije dopušteno raspravljati o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, poštenju posjednika, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda. U vezi s navedenim, raspravljati o tome je li tužitelj posredni posjednik i dijela kuće koju koristi obitelj VF, odnosno jesu li članovi obitelji VF i članovi obitelji 2. tuženice neposredni nesamostalni posjednici ili pomoćnici u posjedovanju, značilo bi raspravljati o pravnom temelju posjeda, odnosno pravu na posjed.

41. Kako je već navedeno, posjed je faktična vlast na stvari, a u parnicama radi smetanja posjeda dopušteno je raspravljati samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Kako tužitelj, a prema vlastitim navodima, nikad nije bio u dijelu kuće koji je označio kao drugu stambenu jedinicu, niti ga je koristio, dok su s druge strane, taj dio koristili članovi obitelji VF i obitelji tuženika, to su članovi obitelji VF i članovi obitelji tuženika imali faktičnu vlast na tom dijelu kuće te su upravo oni bili posljednji mirni posjednici tog dijela kuće, a ne tužitelj.

41. Stoga tužitelj nema pravo tražiti utvrđenje čina smetanja posjeda te druge stambene jedinice, kao niti zahtijevati uspostavu ranije posjedovnog stanja na način da se i ta stambena jedinica vrati njemu u posjed, sve iz razloga što tužitelj nikada nije niti imao faktičnu vlast na tom dijelu kuće, odnosno nije bio u posjedu.

42. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na taj dio kuće valjalo je odbiti kao neosnovan. Osim u tom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je i u dijelu u kojem predlaže utvrditi da su ga tuženici smetali u njegovom istinitom posjedu, jer o kvaliteti posjeda nije dopušteno raspravljati u parnicama radi smetanja posjeda.

43. U odnosu na prigovor tuženika da bi im prihvaćanjem tužbenog zahtjeva bilo povrijeđeno pravo na dom valja reći da prema shvaćanju ovog suda u postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju, između ostalog, o pravu na posjed niti pravnom temelju posjeda. Kako prigovor prava na dom, kojeg su tuženici istaknuli predstavlja prigovor koji posljedično dovodi do raspravljanja o pravu na posjed i pravnom temelju posjeda, to proizlazi da u konkretnom postupku nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 22. ZV-a isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

45. Naime, kada se raspravlja o pravu na dom prvo pitanje na koje treba odgovoriti je radi li se o domu u konvencijskom smislu (kao autonomnom pojmu) odnosno postoji li neodvojiva povezanost (dovoljno jaka, stvarna i trajna te kontinuirana povezanost) između stranke i stana u smislu da bi istog stranka objektivno i subjektivno uopće i mogla smatrati svojim domom te imati legitimna očekivanja da će taj stan postati njen dom. Nakon toga provodi se test razmjernosti radi zaštite jednog od dva konvencijska i ustavna prava, u smislu ocjene argumentacije za i protiv zaštite bilo prava tužitelja bilo prava tuženika; dakle, raspravlja se o pravu (na posjed).

46. Kada se ima na umu da je postupak po tužbama zbog smetanja posjeda hitan (čl. 440. ZPP), da se i bez saslušanja protivne strane po službenoj dužnosti može odrediti i privremena mjera (čl. 442. ZPP), da su rokovi za podnošenje tužbe prekluzivni (čl. 21. st. 3. ZV-a), te i shvaćanja iznesena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-3391/2018 od 9. studenoga 2018. u kojoj se navodi da se u postupku zbog smetanja posjeda ne može raspravljati o pravu (vlasništva) i da bi se radilo o povredi ustavnog prava (na nepovredivost doma): „… samo kad bi radnja ili odluka suda očigledno dokinula samu srž nekog podnositeljičinog ustavnog prava, potpuno onemogućila njezino naknadno preispitivanje od strane nadležnog tijela ili Ustavnog suda ili "potkopala autoritet" državne vlasti koju donositelj odluke ili poduzimatelj sporne radnje obnaša.“; to proizlazi da u parničnim postupcima po tužbi zbog smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju o pravu na posjed pa tako ni o ''pravu na dom'' (tako i VSRH u odluci broj Rev 3611/2019-2 od 29. studenog 2022.).

47. Kako u postupku radi smetanja posjeda nije dozvoljeno raspravljati o pravnom temelju posjeda, to sud nije cijenio dokaze, kao niti navode tužitelja koji se odnose na stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Sud nije cijenio niti iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u dijelu u kojem su iskazivali o vlasničkopravnim odnosima na predmetnoj nekretnini kao i pravu na posjed. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog da se pribave podaci o socijalnoj radnici i liječnici koje su dolazile u predmetnu nekretninu jer su obilazile sina tužitelja. Naime, tužitelj je taj dokaz svakako mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka pa njegov prijedlog nije istaknut pravovremeno. No, neovisno o tome, isti dokazi bi bili i nepotrebni, a imajuću na umu druge izvedene dokaze i činjenična utvrđenja koja su bila dovoljna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Rješenje o nasljeđivanju iza pok. CF, iako je dostavljeno nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je uzeo u obzir jer je i tužitelj predložio po potrebi izvršiti uvid u navedeno rješenje o nasljeđivanju. Međutim, sadržaj navedenog rješenja, a s obzirom na utvrđenja suda, nije od utjecaja na odluku. Naime, sud je utvrdio da je tužitelj bio u posjedu tzv. ''prve stambene jedinice'' te je stoga kao posljednji mirni posjednik imao pravo u ovom sudskom postupku zahtijevati pružanje posjedovne zaštite. Sud nije posebno cijenio navode stranaka koji se odnose na kvalitetu posjedu tužitelja jer to nije odlučno za odluku u parnici koja se vodi radi smetanja posjeda. Sud nije izveo druge predložene dokaze jer je već na temelju izvedenih dokaza našao činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenim za donošenje odluke.

48. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP- a. Tužitelju, a sukladno zahtjevu za trošak iz troškovnika predanog na ročištu održanom 22. rujna 2025., pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje: Tarifa) u visini 250 bodova (za četiri radnje u postupku i to sastav tužbe, sastav podnesaka od 20. svibnja 2024. i 8. studenog 2024. te zastupanja na ročištu održanom 24. listopada 2024.), zastupanja na ročištima održanim 14. siječnja 2025., 28. ožujka 2025. i 22. rujna 2025. u visini 50 bodova za svako ročište, zastupanja na očevidu održanom 13. lipnja 2025. u visini 50 bodova, trošak sastava podnesaka od 13. ožujka 2025. i 15. travnja 2025. u visini 50 bodova za svaki podnesak, odnosno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (1.100,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (275,00 EUR), ukupno iznosi 1.375,00 EUR.

49. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6. travnja 2024. jer je dokumentaciju dostavljenu uz navedeni podnesak mogao dostaviti i uz tužbu.

50. Iako je dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan, sud smatra da se radi o razmjerno neznatnom dijelu zahtjevu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a sve imajući na umu da je sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dio kuće kojeg je tužitelj i bio u posjedu i posjed kojeg dijela kuće su mu tuženici oduzeli.

51. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 354. st. 5. ZPP-a naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju sve troškove koji su mu nastali u ovom postupku, sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je to odlučeno u točki V. izreke.

52. Kako tuženici nisu uspjeli u ovom postupku, to je odbijen i njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 EUR sa zateznim kamatama (čl. 154. st. 1. ZPP-a), kako je odlučeno u točki VI. izreke.

Zagreb, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženicima po punomoćnici