Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-312/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Erste Card Cluba d.d., OIB 85941596441, Frana Folnegovića 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz OD Hanžeković&Partneri, iz Zagreba, radi proglašenja izravne naplate i namirenja nedopuštenim, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 9. rujna 2025. u prisutnosti zam. punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FČ koji glasi:

"Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog suda u Sisku vodi pod brojem Ovr-592/12 po rješenju o ovrsi od 05.06.2013.godine, u postupku pokrenutom po prijedlogu ERSTE CARD CLUB d.d. (OIB: 85941596441) protiv LČ (OIB: [osobni identifikacijski broj])."

II Nalaže se tužitelju FČ da tuženiku ERSTE CARD CLUB d.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 381,64 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj LČ podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika ERSTE CARD CLUB d.o.o., radi proglašenja izravne naplate i namirenja nedopuštenim. U tužbi je naveo kako je rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Ovr-592/12 od 07.03.2014., koje je tužitelj, po punomoćnici, primio 05.09.2024., upućen je ovdje tužitelj, kao ovršenik, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a to zbog razloga navedenih u žalbi ovršenika od 15.01.2014., izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-592/2012 od 05.06.2013. Tužitelj je žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-592/2012 od 05.06.2013. podnio, između ostalog, pozivom na žalbene razloge iz čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, tj. ističući prigovor zastare, pa je i iz obrazloženja rješenja broj Ovr-592/12 od 07.03.2014., kojim ga je sud uputio na parnicu, vidljivo da je tužitelj/ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika ukazujući žalbom na postojanje razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona i prigovarajući zastari potraživanja ovrhovoditelja, a kako se ovrhovoditelj na tu žalbu nije očitovao, da je sud uputio ovršenika u ovu parnicu zbog razloga iz čl. 46. st.1. toč.11. Ovršnog zakona, tj. prigovora zastare, pa tužitelj u podijeljenom roku i podnosi ovu tužbu. Odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. istog Zakona propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. U ovršnom postupku iz kojeg potječe ova parnica ovršni sud je po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja, od 05.07.2011., podnesenom radi promjene sredstva ovrhe, donio (tamo žalbom pobijano) rješenje o ovrsi broj Ovr-592/12 od 05.06.2013., kojim je sud odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kao ovršenika, a to na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Petrinji br. I-60/97 od 10.02.1997., te na temelju navodno pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-2276/09 od 24.02.2010.. Iz navoda tuženika izloženih u spornom prijedlogu za promjenu sredstva ovrhe, proizlazi da se tuženik /ovrhovoditelj nije uspio naplatiti pljenidbom pokretnina tužitelja/ovršenika zatraženom u postupku vođenom po rješenju I-60/97 od 10.02.1997., pa da je Općinski sud u Sisku dana 24.02.2010. donio novo rješenje o ovrsi, pod poslovnim brojem Ovr-2276/09 od 24.02.2010., kojim je nastavljen postupak pljenidbom plaće ovršenika. Kao što je žalbom protiv rješenja o ovrsi ukazivao, tužitelj i ovom tužbom ukazuje da je ovrha vođena u postupku Općinskog suda u Petrinji pod brojem I-60/97 obustavljena, te su ukinute sve provedene radnje, slijedom čega postupak pod brojem Ovr-2276/09 očito nije nastavak postupka I-60/97, jer nije zatražena promjena predmeta ili sredstva ovrhe u roku već je postupak pokrenut po novom prijedlogu ovrhovoditelja. Rješenje o ovrsi koje je Općinski sud u Petrinji donio dana 10.02.1997. pod brojem I-60/97 postalo je pravomoćno svakako prije 01.03.1999. (kada je, po pravomoćnosti rješenja o ovrsi izvršen i pljenidbeni popis), a prema tada važećem Ovršnom zakonu (objavljenom 12.07.1996. u Narodnim novinama br. 57/96, a stupio na snagu 11.08.1996.), sukladno odredbama čl. 5/3 sud je mogao na prijedlog ovršenika odrediti drugo sredstvo ovrhe, a temeljem odredbe čl. 5/4 istog Zakona, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu nije moglo provesti ovrhovoditelj je mogao radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te je u tom slučaju sud nastavljao s ovrhom. Dakle, iz označenih zakonskih odredbi proizlazi da je ovrhovoditelj drugo sredstvo ili predmet ovrhe mogao predložiti (samo) do okončanja postupka, što ovdje tuženik nije učinio, pa je prijedlog ovrhovoditelja/ovdje tuženika od 10.07.2009., za provedbu ovrhe na plaći ovršenika /tužitelja, po kojem je formiran spis predmeta pod brojem Ovr-2276/09 i doneseno rješenje o ovrsi od 24.02.2010., podnesen izvan zakonskog roka u kojem je ovrhovoditelj mogao tražiti nastavak postupka ili izmjenu predmeta i sredstva ovrhe u predmetu I-60/97, a taj novi prijedlog je podnesen izvan roka od 10 godina od pravomoćnosti prethodnog rješenja o ovrsi (izvršenju), čime je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja za naplatu potraživanja utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom, i to u odnosu na glavnicu sukladno odredbama čl. 379/1 Zakona o obveznim odnosima (ZOO/96, koji se primjenjuje na odnos stranaka), u odnosu na zastaru kamata sukladno odredbama čl. 379/2 ZOO/96, te u odnosu na zastaru samog prava iz kojeg proistječu povremena potraživanja (kamate) sukladno odredbama čl. 373/1 i 2 ZOO/96 i prema kojima vjerovnik gubi pravo zahtijevati buduća povremena davanja, ali i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare, jer se predajom prijedloga nakon isteka tog roka ne može se produžiti, niti obnoviti tijek roka zastare koji je već istekao. Slijedom navedenog, pogrešno je u postupku Ovr-592/12 ovršni sud donio rješenje o ovrsi temeljem rješenja I-60/97 od 10.02.1997. i Ovr-2276/09 od 24.02.2010., jer je do dana podnošenja prijedloga od 05.07.2011. „za promjenu sredstva ovrhe“, protekao rok u kojem je ovrhovoditelj mogao tražiti promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, a nastupila je zastara potraživanja tuženika/ovrhovoditelja utvrđenog rješenjem I-60/97 od 10.02.1997., dok rješenje Ovr-2276/09 od 24.02.2010. u vrijeme podnošenja osporavanog prijedloga uopće nije postalo pravomoćno, pa da bi ovrhovoditelj/tuženik bio u (zakonskoj) mogućnosti zatražiti izmjenu predmeta ili sredstva ovrhe u smislu odredaba čl. 5/3 i čl. 5/4 OZ-a (Narodne novine 96-2008, važećem do 2012.), temeljem kojih je ovrhovoditelj to bio u mogućnosti samo ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ali najkasnije u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti suda o toj nemogućnosti provedbe ovrhe. Kako je I-stupanjski ovršni sud već u postupku Ovr- 2276/09 pogrešno donio (nepravomoćno) rješenje o ovrsi, te kako je već tada nastupila zastara, odnosno protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti izmjena predmeta i sredstva ovrhe, to je tužitelj/ovršenik, po primitku rješenja Ovr-2276/09 od 24.02.2010., protiv istog podnio žalbu od 08.03.2010., pobijajući rješenje prigovorom zastare, ali ni do danas u postupku Ovr-2276/09 nije donesena (pravomoćna) odluka o tužiteljevoj žalbi od 08.03.2010.godine. Slijedom navedenog, kako je za tuženikovo potraživanje prema tužitelju nastupila zastara naplate tražbine po rješenjima I-60/97, Ovr-2276/09 i Ovr-592/12, i to kako u odnosu na glavnicu, tako svakako i u odnosu na kamate i troškove, tužitelj ovom tužbom traži da Naslovni sud proglasi u cijelosti nedopuštenom utuženu ovrhu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ERSTE CARD CLUB d.o.o. ističe kako su navodi odnosno prigovori tužitelja iz tužbe u cijelosti neosnovani. Tuženik prvenstveno naglašava kako je nesporno sljedeće: - dana 07.02.1997. godine pokrenut je ovršni postupak podnošenjem ovršnog prijedloga od strane ovrhovoditelja, sada tuženika, - dana 10.02.1997. Općinski sud u Petrinji donio je rješenje o ovrsi posl. br. I-60/1997, a sve na temelju podnesenog ovršnog prijedloga, - dana 31.07.2001. Općinski sud u Petrinji donio je rješenje o obustavi postupka posl. br. I-60/97, - dana 07.07.2009. ovrhovoditelj, sada tuženik, sukladno odredbama ovršnog zakona podnio ovršni prijedlog radi pljenidbe plaće, koji ovršni prijedlog je usvojen te je 24.02.2010. doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2276/09, - ovršenik, sada tužitelj je 05.03.2010. izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-2276/09 te je dana 19.09.2011. rješenjem Općinskog suda u Sisku upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, - da je dana 27.06.2011. podnesen prijedlog za promjenu sredstva ovrhe za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, a koji je usvojen te je dana 05.06.2013. Općinski sud u Sisku donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-592/12, - ovršenik, sada tužitelj je 15.01.2014. izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-592/12 te je dana 07.03.2014. rješenjem Općinskog suda u Sisku upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. Sukladno navedenom, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju utvrđenom pravomoćnom sudskom odlukom, pa sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima takvo potraživanje ovrhovoditelja zastarijeva za deset godina, čak i ako zakon predviđa kraći zastarni rok. Uzevši u obzir gore navedeno, tuženik ističe kako tužitelj u računanju zastarnog roka nije uzeo u obzir pravilo o prekidu zastare propisano čl. 241 Zakona o obveznim odnosima koje glasi: “Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine“. Nadalje, kongentnom zakonskom odredbom sadržanom u čl. 245. st. 3. ZOO-a propisano je: "kad prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu (...), zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način i u vezi i s time st. 5. istog članka koji propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja." Dakle, da bi zastara iznova počela teći potrebno je da sud donese odluku o okončanju spora i da takva odluka postane pravomoćna. Budući da se postupak neprekinuto vodio od pokretanja ovršnog postupka, odnosno od 07.02.1997. pa sve do pravomoćnosti rješenja o obustavi odnosno do 13.11.2001. godine, zastara je u navedenom razdoblju bila u prekidu te nije ni počela teći. Naime, desetogodišnji zastarni rok počeo je teći iznova tek nakon rješenja o obustavi, a isti je ponovno prekinut ovršnim prijedlogom na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi usvojeno 24.02.2010., dakle evidentno unutar zastarnog roka. Sukladno navedenom, za tražbinu utvrđenu gore navedenim rješenjima o ovrsi još uvijek nije nastupila zastara te je takav prigovor tužitelja u potpunosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudno rješenje Ovr-592/2012 (str. 5 spisa), te ovosudne spise predmeta posl. br. Ovr -592/12 i Ovr-2276/09.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

5. Uvidom u ovosudni spis predmeta posl. br. Ovr-2276/2009 utvrđeno je:

- na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) ERSTE CARD CLUB d.o.o. protiv ovršenika (ovdje tužitelja) FČ, pokrenut je ovršni postupak na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o izvršenju Općinskog suda u Petrinji posl. br. I-60/97 od dana 10. veljače 1997., radi pljenidbe plaće,

- dana 24. veljače 2010. doneseno je rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2276/2009.,

- dana 27. lipnja 2011. ovrhovoditelj je podnio Sudu prijedlog za promjenu sredstava ovrhe,

- ovosudnim rješenjem posl. br. Ovr-2276/2009 od dana 19. rujna 2011. ovršenik LČ upućen je da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena zbog razloga navedenih u žalbi od 05.03.2010.,

- dana 21. ožujka 2012., na temelju prijedloga za promjenu sredstava ovrhe ovrhovoditelja od 27. lipnja 2011. osnovan je novi spis predmeta posl. br. Ovr- 592/2012 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi dana 5. lipnja 2013.,

- ovršenik LČ je protiv istog rješenja uložio žalbu dana 14. siječnja 2014.,

- rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-591/2012 od dana 7. ožujka 2014. upućen je ovršenik LČ da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u žalbi od 15.01.2014.,

- rješenje posl. br. Ovr-591/2012 od dana 7. ožujka 2014. dostavljeno je ovršeniku dana 5. rujna 2024.,

- podneskom od 30. rujna 2024. ovršenik je obavijestio Sud da je podnio tužbu u dodijeljenom roku,

- rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr-261/2024-2 od dana 2. prosinca 2024. odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-592/2012 od 5. lipnja 2013.

6. Između stranaka je sporno da li je ovrha tuženika ERSTE CARD CLUB d.o.o. u predmetu posl. br. Ovr-592/2012 dopuštena, budući da tužitelj smatra da je potraživanje tuženika koje se naplaćuje u navedenom ovršnom postupku zastarjelo. Tužitelj je žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-592/2012 od 05.06.2013. podnio, između ostalog, pozivom na žalbene razloge iz čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08; dalje: OZ), ističući prigovor zastare, pa tako i iz obrazloženja rješenja broj Ovr-592/12 od 7. ožujka 2014., kojim ga je Sud uputio na parnicu, proizlazi da je tužitelj podnio žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima tuženika ukazujući žalbom na postojanje razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona i prigovarajući zastari potraživanja ovrhovoditelja.

7. Odredbom čl. 46. st. 1. i 2. toč. 11. OZ-a) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: …11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Odredbom čl. 48. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga, odnosno ako se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja prihvatit će žalbu ako ovršenik njihovu osnovanost dokaže javnom, ovjerovljenom privatnom ili drugom ispravom koja ima značenje javne isprave. U suprotnom, sud prvoga stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Člankom 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; ZOO), propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Člankom 245. stavkom 1- ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. Ovaj sud je uvidom u navedene spise predmeta utvrdio da je rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-2276/09 od 24. veljače 2010. postalo pravomoćno dana 22. listopada 2011. (klauzula pravomoćnosti rješenja iskazana je na str. 5 spisa), odnosno da ovršenik LČ nije pokrenuo parnicu radi utvrđenja da je ovrha određena tim rješenjem nedopuštena iz razloga propisanih odredbom članka 46. stavak 1. točka 11. OZ-a, na koju je upućen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-2276/09 od 19. rujna 2011.. Sud je rješenje posl. br. Ovr-592/2012 od 5. lipnja 2013. donio na temelju odredbe članka 5. stavak 3. OZ-a, kojim je propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

13. Imajući na umu da je odredbom članka 5. stavak 6. OZ propisano da se žalba protiv novog rješenja o ovrsi iz stavka 3. tog članka ne može izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi, ističe se da je ovosudnim rješenjem posl. br. Ovr-2276/2009 od dana 19. rujna 2011. ovršenik LČ, radi žalbenih navoda temeljenih na odredbi čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a, upućen da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, koju parnicu ovršenik nije pokrenuo. Slijedom toga, ovaj Sud smatra kako žalbeni razlog iz članka 46. stavak 1. točka 11. OZ-a kojim ukazuje da je od pravomoćnosti rješenja o izvršenju poslovni broj I-60/97 od 10. veljače 1997. pa do podnošenja prijedloga za promjenu predmeta ovrhe 10. srpnja 2009. protekao desetogodišnji zastarni rok neosnovan (jer je on parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena iz tog razloga mogao podnijeti još 2011. godine kada je na parnicu upućen), a kako ovršni postupak pokušaja naplate tražbine na plaći ovršenika, određen pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-2276/09 od 24. veljače 2010. nikada nije obustavljen, niti je prijedlog za ovrhu povučen, zastara je podnošenjem tog prijedloga prekinuta (čl. 241. ZOO-a) i ista bi počela ponovno teći tek nakon okončanja ovršnog postupka (čl. 245. st. 5. i 6. ZOO-a).

14. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

15. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a sud je odlučio o trošku postupka te imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku, sud je tuženiku dosudio parnični trošak zastupanja na dva ročišta i trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura za svaku radnju i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu od 6,64 eura, što ukupno s PDV-om iznosi 381,64 eura.

U Petrinji, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj LČ, po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska

2. Tuženik Erste Card Club d.d., po punomoćnicima iz OD Hanežković&Partneri, iz Zagreba