Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-65/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik iz Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 00858, zaključenog 23. kolovoza 2007. godine između tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kao davatelja kredita, u dijelu članka III. predmetnog Ugovora o kreditu i točke 9.1 pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi:

"Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit", a preko ugovorene kamatne stope u iznosu od 5,80% godišnje.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 00858, zaključenog 23. kolovoza 2007. godine između tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, u dijelu članka II. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je iznos kredita ugovoren u valuti CHF i točke 5.1 pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi:

"Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.", a kojom odredbom je u predmetni ugovor o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF).

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. isplatiti tužitelju AG iznos od 3.939,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos od:

-na iznos od 0,29 EUR počam od dana 16.11.2007. pa do isplate,

-na iznos od 3,16 EUR počam od dana 16.01.2008. pa do isplate,

-na iznos od 1,94 EUR počam od dana 15.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 6,70 EUR počam od dana 14.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 5,78 EUR počam od dana 14.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 1,56 EUR počam od dana 16.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 0,37 EUR počam od dana 10.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 6,93 EUR počam od dana 15.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 13,17 EUR počam od dana 17.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 7,95 EUR počam od dana 10.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 23,59 EUR počam od dana 15.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 21,78 EUR počam od dana 11.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 18,82 EUR počam od dana 16.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,63 EUR počam od dana 17.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 20,15 EUR počam od dana 18.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,62 EUR počam od dana 17.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,62 EUR počam od dana 16.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,06 EUR počam od dana 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,94 EUR počam od dana 16.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 17,20 EUR počam od dana 20.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 22,44 EUR počam od dana 25.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,93 EUR počam od dana 17.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 20,34 EUR počam od dana 15.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 22,29 EUR počam od dana 16.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,65 EUR počam od dana 17.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,66 EUR počam od dana 16.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,05 EUR počam od dana 17.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,43 EUR počam od dana 15.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,30 EUR počam od dana 20.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,89 EUR počam od dana 13.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 49,00 EUR počam od dana 16.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,45 EUR počam od dana 18.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 44,34 EUR počam od dana 17.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 54,79 EUR počam od dana 17.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 57,19 EUR počam od dana 17.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 52,58 EUR počam od dana 15.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 54,90 EUR počam od dana 15.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 51,61 EUR počam od dana 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,50 EUR počam od dana 16.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 52,94 EUR počam od dana 02.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,86 EUR počam od dana 15.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,72 EUR počam od dana 05.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 77,75 EUR počam od dana 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 34,78 EUR počam od dana 01.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 95,14 EUR počam od dana 18.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 84,21 EUR počam od dana 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 70,53 EUR počam od dana 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 70,78 EUR počam od dana 15.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 73,98 EUR počam od dana 16.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 76,98 EUR počam od dana 13.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,45 EUR počam od dana 15.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,33 EUR počam od dana 15.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 76,86 EUR počam od dana 16.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,65 EUR počam od dana 16.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,56 EUR počam od dana 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,54 EUR počam od dana 16.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,11 EUR počam od dana 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 72,83 EUR počam od dana 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 75,88 EUR počam od dana 15.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,07 EUR počam od dana 15.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 76,31 EUR počam od dana 12.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 75,47 EUR počam od dana 15.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 73,65 EUR počam od dana 12.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 73,78 EUR počam od dana 15.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 77,15 EUR počam od dana 12.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 72,09 EUR počam od dana 15.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 71,03 EUR počam od dana 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,62 EUR počam od dana 15.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 71,48 EUR počam od dana 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 73,13 EUR počam od dana 16.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 74,86 EUR počam od dana 16.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,47 EUR počam od dana 19.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 77,14 EUR počam od dana 16.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,45 EUR počam od dana 15.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 78,73 EUR počam od dana 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 79,74 EUR počam od dana 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 78,90 EUR počam od dana 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 76,94 EUR počam od dana 15.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 76,62 EUR počam od dana 16.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 3,36 EUR počam od dana 16.07.2014. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje isplata iznosa od 64,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. naknaditi tužitelju AG troškove parničnog postupka u iznosu od 2.285,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti i isplate. U tužbi je naveo da je sa tuženikom u Zagrebu, dana 23. kolovoza 2007. godine zaključio Ugovor o kreditu broj 00858, da je tim ugovorom tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 22.403,93 CHF i to u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja te da je navedenim ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca i to u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Naveo je da je navedenim ugovorom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da ga prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke u svezi sklapanja ugovora o kreditu. Istaknuo je da je odredba kredita iz točke I. tužbe o vraćanju kredita u CHF ništetna i nepoštena, a o kojoj odredbi nije pregovarano već je ista bila sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na koju nije mogao utjecati te je kao takva uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Pozvao se na pravna shvaćanja izražena u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu kojom je utvrđeno da su tuženici, odnosno banke u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je sve ista postupila suprotno odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine br. 96.03, u daljnjem tekstu: ZZP) tj. suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.Tužitelj je naveo da iako tuženik nije bio stranka gore citiranog kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, slijedom čega presude donesene u tom kolektivnom sporu nemaju direktan obvezujući učinak u ovom postupku, a u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, da su pravna shvaćanja zauzeta u presudama donesenima u tom kolektivnom sporu primjenjiva i na prava i interese tužitelja kao potrošača, a budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ te odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Naveo je da je razlike između iznosa koje je uplatio tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na KN tijekom otplate kredita i iznosa koji bi platio da je tečaj CHF u odnosu na KN ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu iznose 30.167,33 kuna. Smatra da je temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o kreditu ukupno preplatio tuženiku naprijed navedeni iznos, kao i da je tuženik nesavjesni stjecatelj s obzirom da se radi o ništetnim – nepoštenim ugovornim odredbama, a koje je u ugovor unio tuženik i na temelju takvih odredbi naplaćivao od tužitelja iznose koji mu nisu pripadali. Naime, tuženik je sastavio unaprijed formulirani ugovor na način da je u isti uglavio nepoštenu ugovoru odredbu i to prije svega kao bitne sastojke ugovora o kreditu, nepoštenu i ništetnu odredbu ugovora o kreditu kojom se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz valutu švicarski franak i to na način da je putem anuitetne otplate kredita, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se tečaj mijenjati i koliko može varirati, bez upozorenja potrošača, konkretno tužitelja, na rizik sklapanja takvog ugovora, na koji je način tuženik povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81., st. 1 i čl. 87., st. 1. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 96., st. 1 i čl. 102., st. 1. Zakona o parničnom postupku, a da je ništetan i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a. Tužbenim zahtjevom navedenim u tužbi tužitelj je zahtijevao utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te isplatu iznosa od 4.003,89 EUR (30.167,33 kn). Podneskom od 23. studenog 2022. tužitelj je preinačio tužbu na način da je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF istaknuo i zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (precizirajući i citirajući sporne odredbe), dok je zahtjev za isplatu ostao nepromijenjen. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, sud je navedenu preinaku, neovisno tuženikovom protivljenju, dopustio sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. dalje: ZPP) jer je smatrao da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 2. rujna 2024., uređenim podneskom od 11. srpnja 2025. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od 3.939,43 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda i prigovor zastare. Tuženik je u cijelosti osporio osnov tužbenog zahtjeva navodeći da se pravna shvaćanja iz postupka pokrenutog temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač ne mogu primijeniti u ovom postupku jer tuženik ne samo da nije tužen tom kolektivnom tužbom, već uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru, odnosno nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital, odnosno nema vlastiti novac. Pozvao se na odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Naveo je da je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik je istaknuo da se, u vrijeme kada je sklopljen predmetni ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a GG prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Tuženik je istaknuo da su promašene i netočne tvrdnje tužitelja kako je svejedno bio neinformiran te pokušaju povlačenja paralele s korisnicima bankovnih kredita u CHF-u. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru, kratkoročnom kreditu koji je sklopljen u vremenu kada je pitanje valute CHF već bilo općepoznato, a što proizlazi i iz u odgovoru citiranih novinskih članaka, kao i iz transkripata radijskih emisija. Istaknuo je i da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te se ujedno protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u plan otplate (str. 9-10 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 11-17 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (str. 18-20 spisa), Ugovor o kreditu br. 00858 od 23. kolovoza 2007. (str. 21-25 spisa), stručni članak prof. KG i novinske članke priložene uz odgovor na tužbu (str. 41-64 spisa) te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Jurković (str. 89-92 i 98-102 spisa) kao i dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 00858 od 23. kolovoza 2007. te zahtjev za isplatom iznosa od 4.003,89 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovoru o kreditu broj 00858 od 23. kolovoza 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao davatelj kredita. Sporno je da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika i vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora o kreditu primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07). Odredbom članka 96. stavak 1. – 4. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 100. ZZP/07 propisano je da ako ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

8. Prije svega valja istaknuti da se na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revd 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora (a to je u konkretnom slučaju tuženik) ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

9. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je svrha kredita predmetnog ugovora o kreditu bilo financiranje troškova kupnje vozila SEAT CORDOBA, MAXX 1,4 16V (članak I. ugovora), da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 22.403,93 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja (članak II. ugovora) te da je ugovorena obročna otplata kredita u 84 mjesečnih obroka po 323,55 CHF mjesečno s godišnjom stopom ugovorne kamate od 5,80 % (članak III. ugovora). Sastavni dio ugovora o kreditu su Uvjeti ugovora o kreditu (Inačica: CHF-2007-02). Spornom točkom 5.1. Uvjeta ugovoreno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Točkom 6.2. Uvjeta ugovoreno je da je korisnik kredita obvezan kredit (glavnicu) uvećan za ugovorne kamate davatelju kredita vratiti u uzastopnim mjesečnim obrocima sukladno odredbama ugovora te da kamatna stopa, kao i da su visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi sukladno tč. 9.1. tih ugovornih uvjeta. Spornom točkom 9.1. ugovoreno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit. Točkom 11.3. Uvjeta ugovorena je u slučaju spora mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

10. Sud je na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku proveo saslušanje tužitelja koji je u iskazu naveo da je predmetni ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom 2007. radi kupnje automobila za osobne potrebe, da nije bio vlasnik obrta niti firme, da je automobil kupio u autokući GLM u Bjelovaru gdje su mu ponudili ugovor o kreditu sa tuženikom. Naveo je da mu nisu nudili ugovor sa nekim drugim, drugom bankom, da su mu dali gotov ugovor da ga pročita i da ga odnese ovjeriti. U autokući su mu rekli da je ugovor vezan za valutnu klauzulu, ali mu ništa nisu govorili da bi mu se rata mogla promijeniti. Ništa mu nisu rekli za promjenjivu kamatu. Nije mogao pregovarati o odredbama ugovora. Naveo je da je pročitao ugovor i da je shvatio odredbe. Ne sjeća se da li mu je javni bilježnik govorio što o ugovoru o kreditu. Rata mu je sa početnih 1.450,00 kn porasla do iznosa od 2.200,00 kn da bi rata pala godinu dana prije nego što je otplatio kredit, 2014. Nije bio siguran zašto mu je rata toliko narasla. Nije dobio nikakvu obavijest o tome od tuženika. U autokući mu nisu nudili ugovor u nekoj drugoj valuti. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tuženika, tužitelj je naveo da su mu u autokući rekli da je najpovoljniji kredit u švicarskim francima te da nije pitao za ugovor u nekoj drugoj valuti.

11. Tuženik je u postupku predložio saslušanje prodajnog predstavnika ZG, od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje svjedoka CG, koji dokazni prijedlog je ovaj sud naknadno odbio provesti jer je tuženik predložio da se isti sasluša kao area menager na okolnosti edukacije prodavača i prodajnih predstavnika tuženika vezano uz sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom, a ne kao osobu koja ima neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu. Naime, tuženik u postupku niti ne tvrdi da je navedeni svjedok sudjelovao pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a navedeno ne proizlazi niti iz samog ugovora o kreditu.

12. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, knjigovodstvenom karticom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je prije svega utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/07 budući je kao davatelj kredita nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. Sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, s obzirom da su mu u autokući dali na potpis i ovjeru već pripremljeni ugovor. Naime, i iz predmetnih odredbi ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora (tzv. tipski ugovor), sastavljenoj unaprijed od strane tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja.

13. Iz navoda tužitelja da su mu u autokući rekli da je ugovor vezan uz valutnu klauzulu, ali da mu ništa nisu rekli da bi mu se rata mogla promijeniti niti su mu išta rekli o promjenjivoj kamati, sud je zaključio da tuženik nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka i porasta kamate.

14. U odnosu na navode tuženika da su sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, valja navesti da zahtjev transparentnosti iz članka 100. ZZP/07 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može, ne samo znati za mogućnost promjene visine mjesečnih obroka kredita i kamatne stope već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, ovaj sud je zaključio da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen u pogledu spornih odredbi ugovora o kreditu. Odredbe toč. 5.1. i 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu ne sadrže podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način će se mijenjati visina mjesečnih obroka te kamatna stopa u određenim okolnostima (promjena ili uvođenje novih poreza, davanja i pristojbi, promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelji kalkulaciji…). Dakle, sporni dio odredbi Uvjeta ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene visine mjesečnih obroka i kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Tužitelj kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

15. Slijedom navedenog, a polazeći od činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamate kao i od činjenice da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu i to u dijelu članka III. predmetnog ugovora o kreditu i točke 9.1. pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a preko ugovorene kamatne stope u visini od 5,80% godišnje, kao i u dijelu članka II. predmetnog ugovora o kreditu i točke 5.1 pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Jurković koja je u svom nalazu i mišljenju od 30. siječnja 2024. navela da je korisnik kredita (tužitelj) otplaćivao kredit po tečaju koji je bio na dan isplate kredita bilo bi potrebno platiti manje ukupno 29.623,35 kn, pri čemu su ukupne pozitivne tečajne razlike 3.939,43 EUR, a ukupne negativne tečajne razlike 7,74 EUR. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. srpnja 2024. vještak je naveo da pozitivna razlika pretplaćene kamate iznosi 10,19 EUR, a ukupna negativna razlika kamate iznosi -1,39 EUR.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na koji stranke nisu istaknule prigovore.

19. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne - 10

-

strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. S obzirom da je ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli utvrđena tek u ovom postupku, nije nastupila zastara tužiteljevog zahtjeva za isplatu.

20. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja reći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno) te da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti. Budući je prebivalište tužitelja u [adresa], a sud čija je mjesna nadležnost određena ugovorom nalazi se u Zagrebu (članak 11.3. ugovora), dolaskom na sud u Zagrebu tužitelj bi zbog udaljenosti imao visoke troškove, a čime dolazi do znatne ekonomske neravnoteže ugovornih strana budući je tužitelj fizička osoba koji je u predmetnom postupku tužitelj po osnovi potrošačkog ugovora. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je odredba članka 11.3. predmetnog ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07.

21. S obzirom na ništetnost ugovorne odredbe koja sadrži prorogacijsku klauzulu valjalo je primijeniti odredbu članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) kojom je propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Tužitelj je podnio tužbu pred sudom mjesta gdje ima prebivalište pa prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je pod točkom III. dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 3.939,43 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

23. Podneskom od 2. rujna 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za isplatu za iznos od 64,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a budući se tuženik takvom djelomičnom povlačenju tužbe protivio, sud je sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučio kao pod točkom IV. izreke presude.

24. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi sud je pod točkom V. izreke temeljem - 11

-

odredbe članka 154. stavak 5. ZPP, dosudio tužitelju trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 23. studenog 2022., 21. rujna 2023., 2. rujna 2024. i 11. srpnja 2025. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 3. listopada 2023., 12. lipnja 2025. i 24. rujna 2025. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 800 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 1.600,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 43,25 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 43,25 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 2.285,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tužitelju zatraženi putni trošak njegova punomoćnika na održana ročišta s obzirom da prema ustaljenoj sudskoj praksi navedeni trošak tužitelj ne može naplatiti od protivne strane jer je mogao opunomoćiti odvjetnika iz mjesta u kojem se nalazi sud pred kojim se vodi postupak. Nije priznat niti zatraženi trošak sastava podneska od 31. svibnja 2024. jer isti nije potreban za vođenje parnice niti zatraženi trošak kopiranja i dokumentacije jer navedeni trošak tužitelj nije dokazao.

U Kutini 24. listopada 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku