REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2816/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iz Zagreba, Mihanovića ulica 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici FS, na temelju generalne punomoći broj Su-50/12, protiv tuženika HRVATSKOG URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Tvrtku Dobriniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FS i punomoćnika tužitelja odvjetnika Tvrtka Dobrinića, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 1.190,76 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2023. do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i troškove sudskog postupka zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 950,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. travnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo je 8. prosinca 1997. u Koprivnici došlo do prometne nesreće koju je prouzročio ĐS iz [adresa] ([adresa]), državljanin Republike Slovenije, upravljajući kamionom marke "Skania", reg. oz. [registarska oznaka] (Italija) s prikolicom marke "Cardi" reg. oz. [registarska oznaka] (Italija), a u kojoj je sudjelovao ES koji je upravljao osobnim automobilom marke Wolksvagen Golf, reg. oz. [registarska oznaka], vlasništvo HPT TK Koprivnica u kojoj je osiguranik tužitelja, VS, zadobila teške tjelesne ozljede. Nadalje je naveo da je kamion marke "Skania", reg. oz. [registarska oznaka] bio osiguran kod osiguravajućeg društva "Toro" Assicurazini Torino, dok je priključno vozilo marke Cardi, reg. oz. [registarska oznaka], bilo osigurano kod Generali Assicurazioni General SPA. Isto tako tužitelj je naveo da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kio-725/97 od 19. siječnja 1998. obustavljena istraga protiv ĐS jer je zaključeno da ĐS svojim načinom vožnje nije povrijedio prometne propise. Tužitelj je u tužbi, također, naveo da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, Područne službe u Koprivnici broj 0006142 od **.**.2002. VS priznato pravo na invalidsku mirovinu, čijom je isplatom tužitelju nanesena šteta. Tužitelj je još naveo da je 20. prosinca 2022. uputio odštetni zahtjev društvu Croatia osiguranju d.d., kao ovlaštenom članu tuženika, jer je za prethodna razdoblja isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja bio nesporan omjer suodgovornosti u visini 80% na strani osiguranice tužitelja i 20% suodgovornosti tuženika, te da je odštetnim zahtjevom zatražena naknada štete za isplaćene iznose invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. u iznosu od 5.953,79 EUR, odnosno 1.190,76 EUR (80% suodgovornosti tužitelja).

2. U tužbi je tužitelj, nadalje, pojasnio da je predmet spora stvarna šteta koju trpi, a koja je nastala isplatom invalidske mirovine. Tužitelj, naime, smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (čl. 162. st. 1. i čl. 164. st. 1.) kao "lex specialis" u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznom osiguranju u prometu. Još je naveo da mu pripada pravo na naknadu štete za isplaćene mirovine prema odredbama Zakona koji je bio ili je na snazi u trenutku pojedine isplate. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.190,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2023. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, te je naveo da nije sporna podijeljena odgovornost u smislu da vozač vozila strane reg. oznake (osiguranik tuženika) suodgovoran 20%, dok je u omjeru od 80% odgovorna osiguranica tužitelja. Međutim, tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik se pozvao na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je naveo da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku u sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Imajući u vidu citiranu odredbu te uzimajući u obzir činjenicu da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog ozljede izvan rada, tuženik smatra da tužitelj nema pravo od njega potraživati utuženi iznos isplaćene invalidske mirovine, već da bi tužitelj eventualno imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine, ukoliko bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a što ovdje nije slučaj. Tuženik je još naveo da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju. Slijedom navedenoga, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku s zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu (str. 5-6 spisa), presliku presude i rješenja Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-213/00-2 od 16. svibnja 2000. (str 7-10 spisa), presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 19. srpnja 2004. (str. 11 spisa), presliku dopisa tuženika od 3. studenoga 2004. (str. 12 spisa), presliku mišljenja stručnog povjerenstva tužitelja za reviziju od 26. rujna 2002. (str. 13-14 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka tužitelja o invalidnosti od 18. rujna 2002. (str. 15-18 spisa), presliku obračuna isplata tužitelja od 16. prosinca 2002. (str. 19 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 16. prosinca 2022. s povratnicom (str. 20-22 spisa), presliku zaključka tužitelja, Područna služba u Koprivnici, broj: 6142 o ispravci greške od 27. veljače 2003. (str. 24 i 29 spisa), presliku rješenja tužitelja, Područna služba u Koprivnici, od 9. prosinca 2002. broj: 0006142 (str. 25-28 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec., iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 208-214 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi neosnovanim.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini 20% iznosa invalidske mirovine koja je isplaćena osiguranici tužitelja VS u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. zbog ozljede izvan rada (prometne nesreće od 8. prosinca 1997.).

7. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, dakle, nije sporno da je osiguranica tužitelja VS **.**.1997. stradala u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao vozač vozila inozemne registarske oznake (dalje: osiguranik tuženika). Također nije sporno, a proizlazi i iz presliku rješenja tužitelja, Područna služba u Koprivnici, od 9. prosinca 2002. broj: 0006142 (str. 25-28 spisa) i zaključka tužitelja, Područna služba u Koprivnici, broj: 6142 o ispravci greške od 27. veljače 2003. (str. 24 i 29 spisa) da je tužitelj svojoj osiguranici VS rođenoj **.**.1951. zbog ozljede izvan rada priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 8. rujna 2002. Konačno, među strankama je nesporno i da je osiguranica tužitelja u trenutku umirovljenja imala ukupan staž osiguranja od 24 godine, 11 mjeseci i 27 dana.

8. Nadalje, uvidom u presliku obračuna isplata tužitelja od 16. prosinca 2002. (str. 19 spisa) i utvrđeno je da je tužitelj svojoj osiguranici VS isplatio s osnove invalidske mirovine u spornom razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. iznos od ukupno 5.953,79 EUR, a što u omjeru od 20%, koji se odnosi na odgovornost osiguranice tužitelja, iznosi 1.190,76 EUR.

9. Uvidom u presliku dopisa tuženika od 3. studenoga 2004. (str. 12 spisa) utvrđeno je da je istim tužitelj, u vezi s njegovim odštetnim zahtjevom, obaviješten da su sukladno čl. 97. Zakona o osiguranju provjerili obradu tužiteljevog zahtjeva njihovom članu Croatia osiguranje d.d. i uputili su ga da nadalje izravno kontaktira s njihovim članom.

10. Uvidom u odštetni zahtjev tužitelja od 16. prosinca 2022. s povratnicom (str. 20- 22 spisa), utvrđeno da se tužitelj obratio društvu Croatia osiguranje d.d. radi naknade štete u iznosu od 8.971,76 kn (1.190,76 EUR) u roku od 15 dana od primitka tog zahtjeva, a koja šteta je nastala uslijed isplate invalidske mirovine VS, u svezi prometne nesreće od 8. prosinca 1997. Također je utvrđeno da je društvo Croatia osiguranje d.d. navedeni zahtjev za naknadu štete zaprimilo 22. prosinca 2022., a što tuženik nije osporio.

11. Sud je po prijedlogu tuženika proveo financijskog vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec., iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., na okolnost utvrđenja koliku bi starosnu mirovinu osiguranica tužitelja ostvarila da je na dan 4. listopada 2016., kada je navršila 65 godina starosti, a imajući u vidu da je imala 24 godine, 11 mjeseci i 27 dana ostvarenog mirovinskog staža, te ako je redovna starosna mirovina manja od invalidske mirovine koju osiguranica tužitelja prima da se utvrdi koliko bi ta razlika iznosila u utuženom razdoblju. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužbenim zahtjevom zatražena isplata štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja VS u iznosu od 1.190,76 EUR, što je 20% ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine, za razdoblje 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. Nadalje je navela da je osiguranica tužitelja VS, rođena **.**.1951., te je stradala u prometnoj nesreći 8. prosinca 1997., kao i da joj je radi posljedica prometne nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 9. prosinca 2002. broj 0006142. Vještakinja je isto tako navela da je navedenim rješenjem utvrđeno da je osiguranici zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18. rujna 2002. kada je navršila 50 godina, 11 mjeseci i 14 dana života, te je imala mirovinskog staža 24 godine, 11 mjeseci i 27 dana. Pridodavanjem staža koji se pridodaje pri određivanju invalidske mirovine kada osiguranik nije navršio 60 godina života, pridodani staž iznosi 5 godina, 1 mjesec i 12 dana, te ukupni mirovinski staž iznosi 30 godina, 1 mjesec i 9 dana. U postupku obračuna mirovine izvršen je izračun prosječnih vrijednosnih bodova u visini 0,8741, te je izračun mirovine utvrđen je Zakonom o mirovinskom osiguranju. Stoga je vještakinja mišljenja da iznos isplaćene invalidske mirovine osiguranice tužitelja VS u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. iznosio 44.858,82 kn. Nadalje, vještakinja je mišljenja, pod pretpostavkom da bi osigranica tužitelja iskoristila pravo na odlazak u starosnu mirovinu od dana kada je navršila 65 godina života uz primjenu staža mirovinskog osiguranja u trajanju od 24 godine, 11 mjeseci i 27 dana, da bi u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. procijenjeni iznos starosne mirovine iznosio 40.661,93 kn. Stoga je vještakinja zaključno navela da više isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosnu na procijenjenu starosnu mirovinu u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. studenoga 2022. iznosi 4.196,89 kn, odnosno da preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa ukupno iznosi 557,02 EUR.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, dipl. oec., jer je isti stručan, jasna i obrazložen, a imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbe na isti, niti su u tom pravcu predložile izvođenje daljnjih dokaza.

13. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa invalidske mirovine, koju je isplatio svojoj osiguranici za utuženo razdoblje zbog ozljede izvan rada (prometne nesreće od 8. prosinca 1997.). S tim u vezi je među strankama sporno pravno pitanje primjenjuju li se konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.; dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje: ZOOP).

14. U odredbama čl. 161., čl. 162. i čl. 164. ZOMO-a, propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe i to izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje, između ostalog i ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti. Pri tome naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

15. U odredbi čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

16. S obzirom na navedeno valja reći da između tužitelja i tuženika kao osiguratelja postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a imajući u vidu da tužitelju svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine sukcesivno nastaje šteta. Nadalje, valja reći da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO-a (tako i VSRH u Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022.). Naime, osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona. Osiguravajuća društva, niti Hrvatski ured za osiguranje, nisu štetnici nego imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika a što je uređeno upravo ZOOP-om (tako i VSRH u Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017. i Rev-66/2022 od 1. veljače 2022.). Pri tome valja dodati da ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP- a.

17. Slijedom iznesenog, a u skladu s odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a stvarna šteta koju je tuženik u konkretnom slučaju dužan nadoknaditi tužitelju predstavljala razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za osiguranicu VS i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Međutim, na temelju izvedenih dokaza nije moguće utvrditi razmjerni iznos mirovine koji bi bio stvarna šteta koju je tuženik dužan platiti (kao razliku između konkretne invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za osiguranicu VS i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), dok tužitelj, na kojem se temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije predložio provođenje bilo kakvih dokaza na tu okolnost, već je na ročištu održanom 11. rujna 2025. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je odustao od svih predloženih a neprovedenih dokaza. Stoga tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja, te je valjalo odbiti njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan i odučiti kao u t. I. izreke ove presude.

19. Podredno valja reći da sve i da su uzme u obzir tvrdnja tužitelja da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a, da bi tužitelj eventualno imao pravo na naknadu stvarne štete koju trpi isplatama invalidske mirovine, a koja predstavljala razliku između invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari osiguranica tužitelja ostvarila, a koja prema nalazu i mišljenje vještakinje Petre Blašković, dipl. oec., ukupno iznosi 557,02 EUR, a što u omjeru od 20%, iznosi 111,40 EUR. Naime, osiguranica tužitelja bi po redovnom tijeku stvari, da nije ozlijeđena u prometnoj nesreći, radila i za vrijeme trajanja radnog odnosa bi u korist tužitelja uplaćivala doprinose za obvezno mirovinsko osiguranje, čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO-a tužitelj ostvarivao prihod, a što je u konkretnom slučaju izostalo zbog ozljeđivanja osiguranice tužitelja.

20. Budući da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu glavnog potraživanja, to je valjalo odbiti i njegov zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Tuženiku je tako za troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku priznat trošak u iznosu od ‭750,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 16. svinja 2023. u iznosu od 150,00 EUR (75 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastavljanja podneska od 1. listopada 2024. u iznosu od 150,00 EUR (75 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. lipnja 2024. i 11. rujna 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako (75 bodova - Tbr. 9/1 Tarife), te trošak PDV-a na navedene radnje (25%) u ukupnom iznosu od 150,00 EUR. ‭‭‭‭‭Tuženiku je, nadalje, priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. Stoga je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 950,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 24. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).‭‭‭‭‭

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II izreke.

Zagreb, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.