REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-794/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba,po odvjetniku Kruni Knežević, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9.9.2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnsti punomoćnika tuženika, 24.10.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 04.04.2007.g. godine sklopljen između tužite|jice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u djelu čl. 6. koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 299,72 obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja ... " te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

II/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.035,06 EUR (slovima: tritisućetridesetpet eura i šest centi), preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,71 euro od 30.06.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,19 euro od 31.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,87 euro od 31.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,54 eura od 30.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,84 euro od 31.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,21 euro od 30.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,24 euro od 31.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,03 euro od 31 .01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,50 euro od 28.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,64 euro od 31.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,50 euro od 30.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,23 euro od 31.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,21 euro od 30.06.2008.g. po do isplate,

- na iznos od 4,19 euro od 31.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,25 euro od 31.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,25 euro od 30.09.2008.9. pa do isplate,

- na iznos od 3,85 euro od 31.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,83 euro od 30.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,42 euro od 31.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,00 euro od 31.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,06 euro od 28.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,53 euro od 31.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,45 euro od 30.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,45 euro od 31.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,59 euro od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,86 euro od 31.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 19,03 euro od 31.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,90 euro od 30.09.2009.9. pa do isplate,

- na iznos od 18,99 euro od 31.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,82 euro od 30.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,91 euro od 31.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,58 euro od 31.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,50 euro od 28.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,28 euro od 31.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,94 euro od 30.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,92 euro od 31.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,76 euro od 30.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,28 euro od 31.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,12 euro od 31.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,21 euro od 30.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,06 euro od 31.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,10 euro od 30.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,92 euro od 31.12.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 32,44 euro od 31.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,44 euro od 29.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,97 euro od 31.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,44 euro od 30.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,68 euro od 31.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 62,00 euro od 30.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 67,87 euro od 31.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 93,93 euro od 31.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,07 euro od 30.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,39 euro od 31.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,18 euro od 30.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,20 euro od 31.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,75 euro od 3 1.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,66 euro od 28.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,80 euro od 31.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,79 euro od 30.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,64 euro od 31.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,64 euro od 30.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,77 euro od 31.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,82 euro od 31.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,09 euro od 30.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,77 euro od 31.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,70 euro od 30.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,79 euro od 31.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,11 euro od 31.1.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 94,79 euro od 28.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,78 euro od 31.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,96 euro od 30.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,31 euro od 31.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,31 euro od 30.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,18 euro od 31.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,05 euro od 31.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,85 euro od 30.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,95 euro od 31.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,88 euro od 30.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,79 euro od 31.12.2013.g pa do isplate,

- na iznos od 94,79 euro od 31.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,62 euro od 28.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,66 euro od 31.03.2014.9. pa do isplate,

- na iznos od 1,89 euro od 30.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 66,92 euro od 31.05.2014 g. pa do isplate,

- na iznos od 0,78 euro od 31.07.2014.g. pa do isplate,

sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.,pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.608,34 EUR (slovima: tisućušestoosam eura i tridesetčetiri centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.10.2025. godine, do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 04.04.2007. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim se tuženik obavezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.064,84 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Kamata na kredit na dan sklapanja ugovora je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju gađana i iznosila je 5,20 % godišnje. U čl. 3. bilo je ugovoreno da se kredit i kamata iz čl. 6. u svezi čl. 2. ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečaine liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici kaja je sastavni dio ugovora. Nadalje, bilo je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje do banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita, kao i da su stranke suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta, te se sa danom kad mu ie obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obaviiest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci. Navedena obavijest sastavni je dio i ugovora. Tužiteljica smatra da su odredbe čl. 6. ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, te čl. 2. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke o kreditiranju gradana, je temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) ništetna. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošaa (NN- 96/03), odredbe čl. 247. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.20124., kao i na presudu istog suda Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., te predlaže sud donese presudu kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, te osporava sve činjenice i navode na kojima tužiteljica temelji tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, navodeći da nije samo tužiteljica vršila uplate, već su uplate vršile i druge osobe. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu da tužiteljica naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 4.4.2007. i ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod brojem OV- 11051/07 dana 5.4.2007. (list 7-11 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju (list 13-24 spisa i list 176-183 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu (na listu 25-163 spisa), uvidom u rješenje ovog suda P-794/2021-6 od 2.2.2022. (list 200-202 spisa), uvidom u rješenje ŽS u Slavonskom Brodu GŽ- 159/2022-2 od 3.3.2022. (list spisa 267-271 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5.10.2022. (list 275-276 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka DV consulting od 30.1.2023. (list 284-298 spisa), uvidom u očitovanje vještaka od.2.6.2023. (list 378-391 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 12.3.2024. (list 424 i 425 spisa), te čitanjem zapisnika od 19.5.2025. (list 444-445 spisa), te saslušanjem tužiteljice NŽ na ročištu od 9.9.2025. (lista 453-454 spisa), kao i saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 12.3.2024. (list 424 i 425 spisa)

4. Uvidom u rješenje ovog suda P-794/2021-6 od 2.2.2022. (list 200-202 spisa) sud je utvrdio da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. Uvidom u rješenje ŽS u Slavonskom Brodu GŽ-159/2022-2 od 3.3.2022. (list spisa 267-271 spisa) utvrđeno je da se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje navedeno rješenje ovog suda.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 4.4.2007. i ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod brojem OV-11051/07 dana 5.4.2007. (list 7-11 spisa), sud je utvrdio da je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 21.064,84 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Valutna klauzula je ugovorena i regulirana odredbama članka 1.,2. i 6. Ugovora o kreditu. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci, a namjena kredita je kupnja vozila marke Toyota.

6. Uvidom u uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju (list 13-24 spisa i list 176-183 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu (na listu 25-163 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV consulting od 30.1.2023. (list 284-298 spisa), uvidom u očitovanje vještaka od.2.6.2023. (list 378-391 spisa), i saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 12.3.2024. (list 424 i 425 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više ukupno 3.035,06 eura, te je navedeni iznos razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještaka punomoćnici stranaka nisu imali pitanja vještaku, a niti primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Saslušanjem tužiteljice NŽ ( list 449-450 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica negdje tijekom 2007. godine sklopila ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom za kupnju vozila marke Toyota. Kredit bio u CHF valuti. Ne sjeća se na koliko godina je bio kredit sklopljen, ali zna da ga je u cijelosti u roku otplatila. Izjavila je da se više ne sjeća zašto je sklapala ugovor baš sa Zagrebačkom bankom. U to vrijeme je bila zaposlena kao liječnica u [adresa] i [adresa], te joj je osobni automobil bio potreban za osobnu namjenu kako bi mogla putovati na posao i obavljati svoj poziv. U to vrijeme nije imala otvoren OPG, niti je bila nositelj obrta niti vlasnik tvrtke. Vjerojatno je pročitala ugovor prije nego ga je potpisala, bitno joj je bilo da dobije novac kako bi mogla kupiti osobno vozilo. Ne sjeća se da bi joj netko u banci pojasnio pojam valutne klauzule, a ni sad ne zna što to točno znači, a nije niti tražila od djelatnika banke pojašnjenje bilo koje ugovorne odredbe. Osobi automobil joj je trebao i za osobne potrebe, s obzirom da je u to vrijeme živjela sa suprugom i troje djece na selu. Sjeća se da su joj mjesečne rate prilikom otplate kredita znatno rasle, a nije joj poznato zbog čega i koliko.

9. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

10. Podneskom od 10.2.2025. punomoćnik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.035,06 EUR s osnova preplate zbog ugovorene valutne klauzule, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

11. Punomoćnik tuženika je u podnesku od 26.6.2023. godine istakao prigovor da je tužiteljica podneskom od 16.3.2023. uredila tužbeni zahtjev, te je zatražila isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule i preplaćenih kamata, dok je podneskom od 12.6.2023. ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da je djelomično povukla tužbeni zahtjev i to za isplatu preplaćenih kamata u iznosu od 1.067,23 EUR. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, te je i nadalje ostao kod prigovora zastare. Sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika kako preinaci tužbenog zahtjeva, tako i djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, s obzirom da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26.11.2021. usvojen je zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, na 2. sjednici Građanskog odjela VS RH ( 2/24 ) održanoj 27.5.2024. zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka) moguća i dopuštena ( čl. 190. i 191. ZPP ), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je neosnovan prigovor zastare punomoćnika tuženika. Stoga, kako je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva nakon provedenog – knjigovodstvenog vještačenja, sud smatra da je dopušteno i djelomično povlačenje restitucijskog tužbenog zahtjeva nakon tog vještačenja, te da se tuženik ne može protiviti. Nadalje, tijekom postupka, tužiteljica nije niti potraživala naknadu preplaćenog kredita zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, već samo preplatu zbog povećanja CHF prema kuni.

12. Sud smatra da je neosnovan prigovor punomoćnika tuženika istaknut u odgovoru na tužbu glede nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer je iz predmetnog Ugovora o kreditu razvidno da je upravo tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu sa tuženikom, te je kredit uredno otplatila u roku, a nebitno je da li je uplate vršila osobno ili putem treće osobe.

13. Punomoćnik tuženika je na ročištu od 19.5.2025. zatražio troškove pristupa na to ročište smatrajući da punomoćnik tužiteljice nije dostavio pravovremeno obavijest o nemogućnosti pristupa tužiteljice radi saslušanja. Punomoćnik tužiteljice se usprotivio naknadi navedenih troškova, navodeći da je tužiteljica starije životne dobe te nije imala mogućnosti pravovremeno izvijestiti svog punomoćnika, a obavijest o njezinoj spriječenosti punomoćnik tužiteljice primio putem e-maila od njezinog sina koji ne živi sa njom. Sud prihvaća u cijelosti obrazloženje punomoćnika tužiteljice, te smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova pristupa na to ročište, a koje ročište je odgođeno.

14. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku zastara nastupa 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21.7.2021. godine, a tužiteljica potražuje samo preplatu po osnovu tečajne razlike, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

19. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

20. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

21. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužiteljice u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

25. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je više plaćen zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koje je vezana glavnica CHF. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u izreci ove presude.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 13.6.2023. i 10.2.2025., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 5.10.2022., 12.3.2024. i 9.9.2025. u pojedinačnom iznos od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 19.5.2025., a koje ročište je odgođeno u iznosu od 50,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura, odnosno sveukupno 1.608,34 EUR. Zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 2.6.2022. nije priznat jer je isto ročište prethodno odgođeno posebnim rješenjem, a također nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu od 2.7.2021. jer toga dana nije niti bilo održano ročište u ovom predmetu. Tužiteljica je platila trošak sudske pristoje tužbu u iznos od 26,54 EUR, a koji trošak joj se priznaje, dok je temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23) tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 24.10.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužiteljici putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika