REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: P-201/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika FČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valteru Šramu, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenika ODO-a Pazin EČ, te zamjenice punomoćnika tuženika Marine Cvitko Tomić, odvjetnice iz Labina, 24. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 48.759,07 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se u tom dijelu tužba odbacuje.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku OČ u iznosu od 188.513,16 kn da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 188.513,16 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04. svibnja 2017. godine pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) (po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), u roku od 15 dana.

II. Prebijaju se tražbina tužiteljice Republike Hrvatske prema tuženiku OČ, iz točke I. izreke ove presude, i tražbina tuženoga OČ prema tužiteljici Republici Hrvatskoj utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-244/19 od 24.siječnja 2020., i preinačenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Pr 7/2020, od 8.svibnja 2020, i ispravljenom 15. srpnja 2020., u iznosu od 175.821,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) (po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku FČ da isplati tužiteljici iznos od 14.344,91 kn, odnosno iznos od 1.903,89 eura, te zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 12.691,66 kn, odnosno na iznos od 1.684,47 eura, sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a, počev od 21. veljače 2023., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 6.626,81 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska je dana 20. ožujka 2020. godine dostavila ovom sudu tužbu protiv tuženika OČ, radi isplate.

2. U tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. P-57/10- 31 od 20. prosinca 2011. godine naloženo tužiteljici Republici Hrvatskoj da ovdje tuženom OČ isplati iznos od 110.023,10 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način kako je to određeno u navedenoj presudi, te troškove postupka u iznosu od 29.581,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da je presudom Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-1413/12- 2 od 24. listopada 2012. godine potvrđena prvostupanjska presuda, da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-67/13-2 od 10. svibnja 2016. godine navedene presude ukinute, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, da je na temelju navedenih, sada ukinutih odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, izravnom naplatom u korist tuženika dana 24. lipnja 2013. godine i 10. studenog 2015. godine sa žiro računa tužiteljice naplaćen ukupan iznos od 237.272,23 kune. Nadalje, tužiteljica ističe da je odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, da je u st. 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. S obzirom da je iznos od 237.272,23 kune isplaćen tuženiku na temelju presude Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. P-57/10-31 od 20. prosinca 2011. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-1413/12-2 od 24. listopada 2012. godine, odnosno pravne osnove koja je kasnije otpala, tuženik je dužan tužiteljici vratiti, odnosno isplatiti navedeni iznos zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno njegova primitka od strane ovdje tuženika 04. svibnja 2017. godine do isplate. Tužiteljica je konkretni spor pokušala riješiti mirnim putem obrativši se tuženiku sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku sa zahtjevom za mirno rješenje spora posl. br. N-DO-67/2017 od 27. travnja 2017. godine, a koji zahtjev je uz presliku nacrta tužbe, tuženik zaprimio dana 04. svibnja 2017. godine, a na koji se nije očitovao. Radi svega, navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužiteljičin tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako po osnovi tako i po visini, i to zbog postojanja dvostruke litispendecije. Naime, tuženik ističe da je između istih stranaka, samo u obrnutim procesnim ulogama i o istom zahtjevu, već teče parnica koja se vodi u Općinskom sudu u Puli-Pola pod posl.br. Pr-244/19 po tužbi tužitelja OČ, ovdje tuženika, protiv tužene Republike Hrvatske, ovdje tužiteljice, u kojoj je donesena prvostupanjska presuda posl.br. Pr-244/2019-57 od 24. siječnja 2020. i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Puli- Pola posl.br. Gž R-7/2020- 2 od 8. svibnja 2020., kojima se nalaže tuženici da tužitelju na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tijekom 2005., 2006., 2007. i 2008. isplati iznos od 91.483,47 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa naknade do isplate te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 28.493,00 kn. Protiv navedene presude Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž R-7/2020-2 od 8. svibnja 2020. tuženik je Vrhovnom sudu RH podnio prijedlog za dopuštenje revizije. U čl. 194. Zakona o parničnom postupku je propisano da dok teče parnica ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama. Za postojanje litispendencije potrebno je da budu kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. da postoji subjektivni identitet (iste stranke) - u konkretnom slučaju stranke su iste u ovoj parnici i u parnici koja se vodi u Općinskom sudu u Puli-Pola posl.br. Pr-244/19, samo u obrnutim procesnim ulogama; 2. da postoji objektivni identitet (isti predmet spora zahtjeva)

- u ovoj parnici i u parnici koja se vodi u Općinskom sudu u Puli posl.br. Pr-244/19 istaknut je sadržajno isti tužbeni zahtjev, budući da se u obje parnice odlučuje o dva zahtjeva sadržajno kontradiktorna tako da su uzajamno nekompatibilna, jer osnovanost jednog zahtjeva isključuje mogućnost da bude osnovan i drugi zahtjev (naime, ako u parnici posl.br. Pr-244/19 bude pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika to isključuje mogućnost da bude osnovan tužiteljičin tužbeni zahtjev u ovoj parnici); 3. da postoji identitet činjenične osnove - u konkretnom slučaju taj identitet nedvojbeno postoji, budući da se u obje parnice radi o potraživanju koje se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, a to je tuženikovo potraživanje od tužiteljice na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tijekom 2005., 2006., 2007. i 2008. godine. Budući da je ova parnica počela teći kasnije od parnice koja se među istima strankama i u pogledu istog zahtjeva vodi u Općinskog sudu u Puli-Pola pod posl.br. Pr-244/19, tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije (dvostrukog suđenja) radi sprječavanja donošenja dviju pravomoćnih presuda o istoj stvari koje bi na različit način uređivale isti odnos među istim strankama, pa slijedom toga predlaže sudu da na temelju čl. 194. st. 2. ZPP-a odbaci tužiteljičinu tužbu i naloži joj da tuženiku naknadi trošak ovog odgovora na tužbu, odnosno da u cijelosti odbije tužiteljičin tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži joj da tuženiku naknadi parnični trošak. Radi svega navedenog, tuženik predlaže da sud odredi prekid ovog postupka do okončanja postupka na Vrhovnog sudu RH povodom njegovog prijedloga za dopuštenje revizije a čiji ishod predstavlja prethodno pravno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. U dopuni odgovora na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-57/10-31 od 20. prosinca 2011., kojom je naloženo tužiteljici da tuženiku na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplati iznos od 110.023,10 kn zajedno sa zateznim kamatama te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 29.581,50 kn, ukinuta odlukom Vrhovnog suda broj Revr-67/13-2 od 10. svibnja 2016. te da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Međutim, tuženik ima potraživanje prema tužiteljici na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Pr-244/2019-57 od 24. siječnja 2020., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž R-7/2020-2 od 8. svibnja 2020., a koje presude su donesene u istom ali ponovljenom postupku za istu tražbinu i kojima je osnažena ranija osnova tužbenog zahtjeva uza iznos od 91.483,47 kn. Dakle, novom pravomoćnom presudom tuženik je ponovno stekao pravnu osnovu po kojoj ima potraživanje prema tužiteljici, pa ona ne može tvrditi da je platila nešto što nije bila dužna platiti. Za dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica od tuženika traži povrat na ime razlike između bruto i neto plaće (doprinosi, porez i prirez) tuženik nije pasivno legitimiran jer su doprinosi, porez i prirez uplaćeni u državni proračun, a ne tuženiku. Osim toga, za rješavanje zahtjeva za vraćanje tih iznosa sud niti nije nadležan. To proizlazi iz čl. 127. st. 5. Općeg poreznog zakona kojim je propisano da je za preplaćeni porez, kao i porez plaćen bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno. Nadalje, člankom 235. Zakona o doprinosima propisano je da postupke, između ostalog, povrata više uplaćenih doprinosa i doprinosa plaćenih bez pravne osnove, provodi Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona. To stajalište je zauzeo i Vrhovni sud u svojoj odluci broj Rev-729/10. Iz navedenog proizlazi da je za vraćanje poreza i doprinosa naplaćenih bez pravne osnove nadležno upravno tijelo – porezna uprava pa tuženik predlaže da se za taj dio tužiteljičinog potraživanja sud oglasi nenadležnim i u tom dijelu tužbu odbaci. Budući da nije sporno da tuženik ima dospjelo i istovrsno potraživanje prema tužiteljici na temelju navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Pr-244/2019-57 od 24. siječnja 2020. i presude Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž R-7/2020-2 od 8. svibnja 2020. u iznosu od 91.483,47 kn sa zateznim kamatama i parničnog troška u iznosu od 28.493,00 kn, pa tuženik na temelju čl. 195. ZOO-a tuženik ističe prigovor radi prebijanja te svoje tražbine s tužiteljičinom tražbinom iz tužbe. S obzirom na navedeno tuženik predlaže sudu da izvrši prebijanje tražbina stranaka, odbaci tužbu za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na doprinose, porez i prirez iz plaće te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

5. Tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka, podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, kojeg je tuženik zaprimio 4.svibnja 2017., te se isti nije očitovao u roku od tri mjeseca, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 186 a st.8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP).

6. Sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to: zahtjev za mirno rješenje spora na stranici 3-12 spisa, presudu OS Pula posl.br. P-57/10 na stranici 13-18 spisa, presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl.broj Gž-1413/12 od 20. prosinca 2011. na stranici 19-23 spisa, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-67/13 na stranici 24-27 spisa, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje na stranici 31- 41 spisa, nalaz i mišljenje vještaka na stranici 82-91 spisa, izračun tražbine na stranici 105- 109 spisa), dopunu nalaza i mišljenja na stranici 122-127 spisa, te očitovanje na primjedbe tužitelja na stranici 149 spisa.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, a dijelom je sud nenadležan za odlučivanje o tužbi.

8. Tuženik ističe prigovor litispedencije.

9. Ova parnica, u kojoj tužiteljica zahtijeva vraćanje neosnovano naplaćenoga u parnici Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-57/10-31 od 20. prosinca 2011., uslijed ukidanja pravomoćne presude iz toga predmeta, temelji se na bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od parnice poslovni broj Pr- 244/2019 od 24. siječnja 2020., potvrđene drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. Broj Gž R-7/2020 od 8. svibnja 2020., u kojoj je u ponovljenom postupku tuženik od tužiteljice zahtijevao naknadu plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, slijedom čega je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporno slijedeće činjenično stanje:

- da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl.broj P-57/10 od 20.prosinca 2011., (13-18 spisa), a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž- 1413/12 od 20.prosinca 2011., ( stranica 19-23 spisa), naloženo Republici Hrvatskoj da tamo tužitelju OČ na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplati ukupan iznos od 110.023,10 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose dospijevajuće počevši od 15. listopada 2005., do zaključno 31.prosinca 2007., te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 29.581,50 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa sve do isplate,

- da je na temelju navedene pravomoćne presude poslovni broj P-57/10 od 20.prosinca 2011., i 10. studenog 2015., u postupku izravne naplate pljenidbom sa žiro računa Republike Hrvatske naplaćen ukupan iznos od 237.272,23 kune, od čega 29.581,50 kn, na ime troškova postupka.

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 67/13-2 od 10. svibnja. 2016., ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-1413/12 od 20.prosinca 2011., i Općinskog suda u Puli-Pola posl.broj P-57/10 od 20.prosinca 2011., te je predmet vraćen na ponovno suđenje,

- u ponovljenom postupku poslovni broj Pr-244/2019 od 24.siječnja 2020., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž R-7/2020 od 8. svibnja 2020., i ispravljene presude od 15.srpnja 2020., kojom je naloženo ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku razlike bruto plaće u iznosu od 100.753,25 kn, (kao iz prethodno ukinute presude) sa zateznim kamatama koje teku na iste mjesečne iznose i s istim datumom dospijeća iz te odluke te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 28.493,00 kn, te je naloženo ovdje tuženiku da isplati ovdje tužiteljici iznos od 250,00 kn, na ime troškova žalbenog postupka.

11. Slijedom navedenoga, postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku proizlazi iz članka 1111. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) prema kojemu kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. U trenutku kada je Vrhovni sud rješenjem poslovni broj Revr 67/13-2 od 10. svibnja 2016., ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu otpala je pravna osnova po kojoj je tužitelju (ovdje tuženiku) isplaćen dosuđeni iznos te je od zaprimanja navedene revizijske odluke tuženik primljeni iznos dužan vratiti tužiteljici odnosno tužiteljica ga ima pravo tražiti natrag.

13. Prema članku 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude tuženik je u trenutku stjecanja bio pošten, a nepošten je postao tek danom zaprimanja revizijske odluke, 10. svibnja 2016.

15. Visina stope zatezne kamate određena je primjenom članka 29. stavka 2. ZOO- a.

16. Tuženik je dokazao da ima tražbinu prema tužiteljici po osnovi pravomoćne presude poslovni broj Pr-153/18-59 od 20. svibnja 2019. Radi se o istovrsnim (novčanim), dospjelim, utuživim i uzajamnim tražbinama pa je u smislu članka 195. ZOO-a osnovan s time u vezi istaknut prigovor radi prebijanja. Sud jedino nije imao procesnih pretpostavki da odlučuje o postojanju tražbine tuženika prema tužiteljici, jer je o tome već pravomoćno odlučeno (arg. iz članka 333. ZPP-a) pa je preostalo samo izvršiti prebijanje.

17. Tuženik je predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem u vezi istaknutog prigovora radi prebijanja.

18. Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Bojane Galinac (stranica 82-92 spisa), proizlazi da je tužiteljica isplatila tuženiku, 24.6. 2013., i 10.11.2015., iznos od ukupno 237.272,23 kn, po presudi posl. br. 57/10 od 20. prosinca 2011., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1413/12 od 24. listopada. U prikazu br.1 vještaka proizlazi da je tužiteljica isplatila iznos od 121.789,17 kn na ime neto plaće i to glavnice u iznosu od 66.170,75 kn, na ime kamata iznos od 55.618,42 kn, na ime parničnog troška iznos od 29.581,50 kn, te kamatu na parnični trošak u iznosu od 5.358,71 kn, i preostali iznos i to 30.349,82 kn na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (glavnica 16.503,47 kn i kamata 13.846,35 kn), na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje iznos od 10.116,59 kn (glavnica 5.501,15 kn i kamata 4.615,44 kn), iznos od 40.076,44 kn na ime poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada (glavnica 21.847,75 kn i kamata 18.228,69 kn).

19. U prikazu br.2 prikazan je obračun obveze tužiteljice s osnova razlike manje isplaćene plaće u iznosu od 100.753,25 kn, a prema presudi Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr -7/2020 od 8. svibnja 2020., (i ispravkom od 15 srpnja 2020.,) sa zateznom kamatom obračunatom zaključno sa 23. lipnja 2013. u iznosu od 212.406,77 kn, i to prema daljnjoj rekapitulaciji: iznos od 110.590,66 kn na ime neto plaće (glavnica 60.536,92 kn i kamate 50.053,64 kn), iznos od 27.587,10 kn na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (glavnica u iznosu od 15.113,00 kn i kamata u iznosu od 12.474,10 kn), iznos od 9.195,67 kn na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (glavnica u iznosu od 5.037,65 kn i kamata u iznosu od 4.158,02 kn), te iznos od 36.540,44 kn na ime poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada (glavnica u iznosu od 20.065,68 kn i iznos od 16.474,76 kn).

20. Potraživanje tužiteljice na dan 21. ožujka 2022., iznosi 205.838,93 kn, a potraživanje tuženika na dan 21. ožujka iznosi 185.238,93 kn. Prijebojem međusobnih potraživanja parničnih stranaka, ostaje obveza tuženika na dan 22. ožujka 2022., u iznosu od 20.600,00 kn, utvrđena kao razlika između dospjelog potraživanja tužitelja/obveze tuženika u iznosu od 205.838,93 kn i dospjelog potraživanja tuženika/obveza tužitelja od 185.238,93 kn.

21. Na navedeni nalaz tužitelj je imao prigovor u odnosu na obračun procesnih kamata, a koje se po tvrdnji tužiteljice obračunavaju od datuma podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora. U prigovoru navodi da obračun razlike tražbina sačinjen po sudskom vještaku matematički je točan, ali je nepotpun s aspekta obračuna procesnih kamata, te je time ukupno potraživanje tužiteljice umanjeno. Naime, procesne kamate obračunavaju se temeljem odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) od datuma podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora od strane MORH-a do dana obračuna potraživanja, te radi navedenog, osporava se izračun vještaka, te tužitelj daje svoj obračun razlike između navedenih presuda. Bruto razlika, kao i razlika doprinosa, poreza, neto iznosa, te kamate na navedene iznose razrađeni su po mjesečnim iznosima, prateći metodologiju samih presuda koje se donose u bruto iznosu i iskazane su periodički po datumima, mjesecima i godinama na koje se isplate, tj. dosuđeni iznosi odnose. Svrha navedenog ogleda se u obvezi poslodavca da na dosuđene bruto iznose ispravno izračuna javna davanja (doprinose, poreze i prireze) kao i zakonske zatezne kamate, a isto tako i neto iznose koje je u konačnici dužan isplatiti i/ili potražuje. Samim time, u postupcima stjecanja bez osnove, dobivene se razlike razrađuje po mjesecima u cilju ispravnog obračuna razlike između presuda iz prvog i ponovljenog postupka, te kamata, gdje uz zakonske zatezne kamate (određene su sudskom presudom po pojedinom iznosu i teku od datuma naznačenog u presudi do dana isplate ili pljenidbe), tužitelj (MORH) zadržava pravo obračuna procesnih kamata, a iznose razlika koja je tuženik ili protustranka neosnovano zadržala. Procesne se kamate obračunavaju temeljem čl. 1111 i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) od datuma podnošenja mirnog rješavanja (u predmetnom slučaju od 27. travnja 2017.) od strane MORH- a do dana obračuna potraživanja (u predmetnom slučaju od 11. svibnja 2017.) i to na ukupnu razliku (doprinosa, porezna, prireza i neto iznose) po presudama iz prvog i ponovljenog postupka u cilju utvrđivanja potraživanja ili obveze naknadne isplate MORH-a od protustranke (Tablica 4. u privitku) Tablicom 1. (u privitku) prikazan je tako obračun po presudi iz ponovljenog postupka, odnosno po presudi Općinskog suda u Puli poslovnog broja: Pr-244/19, od 24. siječnja 2020., djelomično preinačenu presudom Županijskog suda u Puli, poslovnog broja: GžR-7/20 od 15. srpnja 2020., bez troškova postupka. Tablicom 2. (u privitku) prikazani su plijenjeni iznosi po presudi Općinskog suda u Puli, poslovnog broja:

P-57/10 od 20. prosinca 2011., potvrđenu presudom Županijskog suda u Puli, poslovnog broja GžR-1413/12 od 24. listopada 2012., bez troškova postupka. Tablicom 3. (u privitku) prikazana je u konačnici razlika između presuda iz prvog i ponovljenog postupka, koju u nastavku prati i tablica 4. sa obračunatim procesnim kamatama na glavnice doprinosa, poreza, prireza, neto iznosa s kamatama. Tablicom 5. (u privitku) prikazana je razlika troškova postupka i troškova žalba s kamatama. Iz izračuna je vidljivo kako je na dan izračuna (11. svibnja 2022.) ukupna razlika po predmetnim presudama 51.484,65 kn prema slijedećim stavkama: a) Ukupna razlika doprinosa s kamatama: 5.030.87 kn - I MIO: 3.807,64 kn (1.853,97 kn glavnica + 1.953,67 kn zz kte) - procesne kamate: 1.223,23 kn (od 27.04.2017. do 11.05.2022.); b) Ukupna razlika poreza i prireza s kamatama: 27.864,63 kn -porez i prirez:

21.089,56 kn ( 2.860,87 kn glavnica + 18.228,69 kn zz kte) -procesne kamate: 6.775,07 kn (od 27.04.2017. do 11.05.2022.); c) Ukupna razlika neto iznosa s kamatama: 12.131,90 kn - neto isplata 9.182,13 kn (4.555,03 kn glavnica + 4.627,10 kn zz kte) -procesne kamate:

2.949,77 kn (od 27.04.2017. do 11.05.2022.) i d) Troškovi postupka Prema rješenju iz prvog postupka Općinskog suda u Puli, poslovnog broja: P57/10 od 20. prosinca 2011., potvrđenu presudom Županijskog suda u Puli, poslovnog broja GžR-1413/12 od 24. listopada 2012., dana 24. lipnja 2013. godine i 10. studenog 2015. plijenjeno je ukupno 34.940,21 kn (29.581,50 kn troškovi + 5.358,74 kn kte) na ime parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama. Prema rješenju iz ponovljenog postupka Općinskog suda u Puli, poslovnog broja:

Pr-244/19, od 24. siječnja 2020., djelomično preinačenu presudom Županijskog suda u Puli, poslovnog broja: GžR-7/20 od 15. srpnja 2020., dosuđeno je u korist N. Puškarića 28.493,00 kn + kte od 15. srpnja 2020. na ime parničnih troškova. Po istoj presudi imenovani dužan Ministarstvu obrane nadomjestiti 250,00 kn troškova žalbe + kte od 15. srpnja 2020. godine. Iz dostavljenog izračuna (Tablica 5. u privitku)) proizlazi koja je razlika potraživanja s osnova troškova postupka i žalbe ukupno 6.457,25 kn u korist tužitelja, te predlaže da tuženik prihvati obračun sačinjen po tužitelju, a podredno se predlaže da se ovaj podnesak dostavi vještaku s pozivom da se isti očituje na ukazane primjedbe tužitelja.

22. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Bojane Galinac od 20. veljače 2023. godine (stranica 122-127 spisa), proizlazi da prijebojem međusobnih obveza i potraživanja parničnih strana za iznos od 175.821,50 kn ostaje obveza tuženika na dan 15. srpnja 2020. godine u iznosu od 12.691,66 kn utvrđena kao razlika između dospjelog potraživanja tužitelja/obveze tuženika u iznosu od 188.51316 kn i dospjelog potraživanja tuženika/obveza tužitelja od 175.821,50 kn. Obveza tuženika na dan 20. veljače 2023. godine ukupno iznosi 14.344,91 kn, od toga glavnice 12.691,66 kn uvećano za zateznu kamatu od 1.653,25 kn obračunatu za razdoblje od 15. srpnja 2020. godine do 19. veljače 2023. godine u tabeli 3. priloga dopune nalaza, protuvrijednost od 1.903,89 eura od toga iznos od 1.684,47 eura na ime glavnice i iznos od 219,42 eura na ime zatezne kamate, sve primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog u paritetu 1 eura = 7,53450 kn. Vještak napominje da je za razdoblje od 18. travnja 2020., pa do 18.listopada 2020., propisan zastoj tijeka zatezne kamate zbog trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih epidemijom virusa Covid i to odredbom iz čl. 25 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

23. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je prihvatio utvrđenje vještaka da obveza tuženika, nakon prijeboja iznosi 14.344,91 kn, odnosno 1.903,89 eura.

24. Tužitelj i dalje ima primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te navodi da u cijelosti ostaje kod podneska od 19. svibnja 2022. godine, osporava izračun vještaka naveden u nalazu od 23. ožujka 2022. godine, kao i izračun naveden u dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 20. veljače 2023. godine. Navodi, da iz nalaza vještaka kao i iz dopune nalaza vještaka nije razumljivo na koji način je vještak dobio neto iznose kao i kamate na neto iznose, a po izračunu za presudu GžR-7/2020. Nadalje, vještak je pogrešno računao zatezne kamate na troškove postupka prema presudi GžR-7/2020. Zatezne kamate za trošak postupka trebaju se računati od datuma presude ponovljenog postupka (od 15. srpnja 2020. godine) do datuma izrade obračuna (do 11. svibnja 2022. godine). Također, vještak u izračunu nije obračunao procesne kamate, te je time ukupno potraživanje tužitelja umanjeno. Naime, procesne kamate obračunavaju se temeljem odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) od datuma podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od strane MORH-a do dana obračuna potraživanja (sve kako je to i obračunato u podnesku tužitelja od 19. svibnja 2022. godine). Tužitelj ponovno napominje da je prema presudi Općinskog suda u Puli, broj: P-57/10 od 20. prosinca 2011. godine, vidljivo kako je izvršen obračun i isplata zateznih kamata na porez i prirez, a što je protivno mišljenju PU, klasa: 410-01/0701/632, urbroj: 513-07-21-01/07-02 od 20. srpnja 2007. godine prema kojem se kamate na porez i prirez za razdoblje do 01. siječnja 2017. godine ne obračunavaju i ne isplaćuju. Iz navedenog je razvidno da je FINA neispravno postupila isplativši iste, pa je stoga potrebno izvršiti povrat utvrđenog iznosa. Stoga predlaže da da se pozove vještaka radi očitovanja.

25. Vještak je ponovno pozvan da se očituje na navode tužiteljice.

26. Vještak je dostavio pismeno očitovanje, u kojem navodi da izračun pripadajućih neto iznosa izvršen je u tabeli br.2. osnovnog nalaza i to na način da je za dosuđene bruto iznose po presudi GŽ R-7/2020 koji su prikazani u stupcu br.1. izvršio obračune doprinosa za MO (po stopi od 15% na bruto plaću), doprinos za MO II (po stopi od 5% na bruto plaću), obračun poreza i prireza na dohodak na poreznu osnovicu (razlika bruto plaće i doprinosa „iz plaće“ – MO I i MO II) i razlika bruto plaće – doprinosi /MO i MOII/- porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada predstavlja neto plaću, 2. uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (tzv. doprinos za drugi stup mirovinskog osiguranje) uplaćuje se u korist riznice odnosno njegovog uplatnog računa IBAN broj [broj bankovnog računa] / uz napomenu da je kontrola tog doprinosa u nadležnosti porezne uprave i HZMO/, 3. provjeru da li je uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (tzv. doprinos za drugi stup mirovinskog osiguranje) izvršena, kako to navodi tužitelj, eventualnom greškom FINE u korist računa tuženika umjesto u korist njegovog računa broj naveden pod 2. nisam u mogućnosti izvršiti osnovom da nemam na uvidu spis / u e spisu taj podatak ne prileži/ , 4. što se tiče zatezne kamate za parnični trošak isti je izvršen za razdoblje od datuma kada se odlučivalo o istom / datum donošenja prvostupanjske odluke-24.01.2020.g./ zaključno sa datumom kada su se stekli uvjeti za prijeboj / 15.07.2020.g./ uz napomenu da je pitanje tijeka zatezne kamate pravno pitanje.

27. Na navedeno očitovanje, tužiteljica se nije očitovala.

28. U svojoj dopuni nalaza od 20. veljače 2023., (stranica 122-128 spisa) vještak je utvrdio da prijeboj između potraživanja predmetnih stranaka treba izvršiti na dan donošenja ispravka presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl.broj Pr-7/2020., s obzirom da su se na taj dan srele tražbine. Vještak u svojem prikazu br.1. (stranica 123 spisa) je obračunala samo neto plaću koju je isplatila tuženika 24. lipnja 2013., i to u iznosu od 66.170,75 kn, zatim je prikazala kamatu na neto plaću obračunata od datuma dospijeća 23. lipnja 2013. u iznosu od 55.618,42 kn, parnični trošak u iznosu od 29.581,50 kn, zatezna kamata na parnični trošak obračunata za razdoblje od 20.12.2011. do 23.06.2013 (isplaćena 10.11.2015.) u iznosu od 5.358,71 kn, odnosno ukupno je isplaćeno 24.06.2013. i 10.11.2015. godine iznos od 156.729,38 kn. Zatim zateznu kamatu za iznos glavnice 156.729,38 kn obračunata za razdoblje od 04.05.2017. do 14.07.2020 u iznosu od 31.533,78 kn, trošak žalbenog postupka u R-7/2020 u iznosu od 250,00 kn, odnosno sve ukupno iznos od 188.513,16 kn na dan 15. srpnja 2020. U prikazu br. 2 vještakinja je prikazala potraživanje tuženika prema tužiteljici na dan 15. srpnja 2020., u prikazu je prikazala neto plaću za isplatu tuženiku po presudu Pr- 7/2020 u iznosu od 60.536,92 kn, zatezna kamata na neto plaću od datuma dospijeća zaključno sa 23.06.2013 iznos od 50.053,64 kn, zatezna kamata na neto plaću obračunata za razdoblje od 24.06.2013. do 14.07.2020. iznos od 36.337,29 kn, parnični trošak u iznosu od 28.493,00 kn te zatezna kamata na parniči trošak obračunata za razdoblje od 24.01.2020. do 14.07.2020. u iznosu od 400,65 kn, odnosno sveukupno iznos od 175.821,50 kn, na dan 15. srpnja 2020.

29. Prijebojem međusobnih obveza i potraživanja parničnih strana za iznos od 175.821,50 kn, ostaje obveza tuženika na dan 15. srpnja 2020., u iznosu od 12.691,66 kn, utvrđena kao razlika između dospjelog potraživanja tužitelja/obveze tuženika u iznosu od 188.513,16 kn i dospjelog potraživanja tuženika/obveza tužitelja od 175.821,50 kn, slijedom čega obveza tuženika prema tužitelju na dan 20. veljače 2023., iznosi 14.344,91 kn, od toga glavnice 12.691,66 kn uvećano za zateznu kamatu od 1.653,25 kn obračunatu za razdoblje od 15. srpnja 2020., pa do 19. veljače 2023., (prikazano u tablici 3 nalaza, i to u protuvrijednosti od 1.903,89 eura, od toga iznos od 1.684,47 eura na ime glavnice i iznos od 219,42 eura na ime zatezne, kamate, sve primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog u paritetu 1 euro=7,53450 kn.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim. Naime, vještak je detaljno odgovorio na primjedbe i prigovore tuženika, te iste obrazložio kako tekstualno, tako i prikazao u tabelama, u kojima je tražbine ovopredmetnih stranaka raščlanio na obveze stranaka po isplaćenim tražbinama, te je jasno i razumljivo i prikazao obračune kamata na tražbine stranaka.

31. Slijedom navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud utvrdio da obveza tuženika prema tužitelju, nakon prebijanja međusobnih tražbina, obveza tuženika iznosi 1.903,89 eura, na dan 20. veljače 2023., a koji iznos obuhvaća glavnicu u iznosu od 1.684,47 eura, te iznos od 219,42 eura, na ime zatezne kamate, uz obvezu isplate kamate na iznos glavnice od 1.903,89 eura, počev od 21. veljače 2023. u skladu s odredbom čl. 29.st.2 ZOO-a, pa sve do isplate, u roku od 15 dana (s obzirom da je kamata izračunata u fiksnom iznosu od 19. veljače 2023.

32. Nadalje, iako iz izvješća FINA-e i preslika dopisa MORH-a na stranicama 27- 40 spisa, proizlazi da je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od 237.272,23 kn (prikaz br 1 vještaka na stranici 83 spisa), odnosno bruto plaću, dakle uključujući i doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju kapitalizirane štednje, te porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada, i kako potraživanje tužitelja prema tuženiku na dan 15. srpnja 2020, iznosi 188.513,16 kn, dakle neto plaća, to se razlika od 48.759,07 kn, odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju kapitalizirane štednje, te porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada, a za osnovanost navedene tražbine nije stvarno nadležan ovaj sud.

33. Naime, takav stav sudske prakse izražen je u presudi VSRH Rev- 1427/2021- 3 od 7. ožujka 2023. koji je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na odjelnoj sjednici od 27. veljače 2023. prema kojem, ako je preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. stavka 3. ZOO, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza, čime je revizijski sud odstupio od pravnog shvaćanja izraženog u presudi broj Revr-1189/11- 2 od 11. travnja 2012., a istom odlukom je izražen i stav kako je tuženik pasivno legitimiran jer mu je iznos uplaćen na osobni račun, kao člana mirovinskog fonda zbog čega su sredstva na tom računu njegova osobna radi čega se za taj iznos povećala imovina tuženika.

34. Za rješavanje zahtjeva za vraćanje tih iznosa sud nije nadležan. To proizlazi iz članka 127. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) kojim je propisano da je preplaćeni porez, kao i porez plaćen bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno. Nadalje, člankom 235. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18.) propisano je da postupke, između ostaloga, povrata više uplaćenih doprinosa i doprinosa plaćenih bez pravne osnove, provodi Porezna uprava prema odredbama Općega poreznog zakona. Iz navedenoga proizlazi da je za vraćanje poreza i doprinosa naplaćenih bez pravne osnove nadležno upravno tijelo - porezna uprava.

35. Slijedom navedenoga, ovaj sud oglasio se nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati i daljnji iznos od 48.759,07 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 4.svibnja 2017., pa do isplate.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., u svezi s odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja u konkretnom slučaju iznosi 31.494,00 EUR, slijedom čega odvjetnička nagrada u 100%-tnom iznosu za svaku radnju iznosi 500 eur-a.

37. Tuženik potražuje naknadu troškova postupka i to: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, sastav podneska od dana 10. listopada 2020. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 16. listopada 2020. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 15. veljače 2021. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 25. listopada 2021. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 06. prosinca 2021. godine 250 bodova, sastav podneska od dana 10. siječnja 2022. godine 25 bodova, pristup ročištu dana 19. svibnja 2022. godine 250 bodova, sastav podneska od dana 21. lipnja 2022. godine 25 bodova, pristup ročištu dana 27. listopada 2022. godine 250 bodova, sastav podneska od dana 03. svibnja 2023. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 08. prosinca 2023. godine 250 bodova, pristup ročištu dana 06. lipnja 2025. godine 250 bodova, odnosno ukupno 2800 bodova, tj. 5.600,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, sveukupno potražuje naknadu troškova u iznosu od 7.000.00, eura. Nadalje potražuje trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i sudskih pristojbi u iznosu od 300 eura. Dakle, tužitelj sveukupno potražuje iznos od 7.645,45 eura.

38. Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova sud smatra da je osnovan trošak za sastav odgovora na tužbu 500 eura (Tbr.8.t.1), pristup ročištu dana 16. listopada 2020. godine u iznosu od 500 eura, (Tbr.9.t.1) za pristup ročištu dana 15. veljače 2021. godine 500 eura (Tbr.9.t.1), pristup ročištu dana 25. listopada 2021. godine, 500 eura (Tbr.9.t.1), pristup ročištu dana 06. prosinca 2021. godine u iznosu od 500 eura, (Tbr.9.t.1), pristup ročištu dana 19. svibnja 2022. godine 500 eura, (Tbr.9.t.1), za sastav podneska od dana 21. lipnja 2022. godine 50 eura (Tbr.8.t.3), pristup ročištu dana 27. listopada 2022. godine, 250 eura (Tbr.9.t.2), za sastav podneska od dana 03. svibnja 2023. godine, u iznosu od 500 eur (Tbr8.t.1), za pristup ročištu dana 08. prosinca 2023. godine u iznosu od 500 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu dana 06. lipnja 2025. godine iznos od 500 eura (Tbr.9.t.1), odnosno ukupno 4.800,00 eura, uvećano , uvećano za pripadajući PDV od 25% odnosno za iznos od 1.200,00 eura, a što sveukupno iznosi 6.000.00, eura. Nadalje osnovan je trošak provedenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eura, kao i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 361,36 eura, a što sveukupno iznosi 6.626,81 eura. Navedeni iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku u skladu s odredbom čl. 154 st. 5 ZPP-a, a sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

39. Sud je ocijenio neosnovanim troškove tuženika koji se odnose za sastav podneska od dana 10. listopada 2020. godine, i za sastav podneska od dana 10. siječnja 2022. godine, jer ih ocjenjuje nepotrebnim i suvišnim.

40. S obzirom da je sud odlučio da troškove snosi tužitelj, sukladno odredbi čl. 154 st. 5. ZPP-a, to sud nije ni odlučivao o troškovima tužitelja.

41. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Labin, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ove presude, a odluku o žalbi donosi županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici putem ODO Pazin na broj P-DO-13/2020

- Tuženiku putem punomoćnika