REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-481/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, Andrije Kačića Miošića 12, protiv tuženika Zagrebački Električni Tramvaj d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RŠ, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika, ĐŠ, zaposlenice, dana 24. listopada 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.368,25 eura bruto uvećano za zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koje kamate teku:

- za veljaču 2020. na iznos od 116,23 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 114,11 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 108,73 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 108,44 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 114,26 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 108,12 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 117,70 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 114,29 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 127,23 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 112,06 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 136,01 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 112,61 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 103,28 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 114,68 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 117,10 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 112,77 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 114,53 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 121,99 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 143,52 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 123,11 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 120,91 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 123,54 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 131,29 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 115,79 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 106,24 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 127,88 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 112,29 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 130,83 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 115,16 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 118,17 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- za kolovoz 2022. na iznos od 124,54 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- za rujan 2022. na iznos od 109,72 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- za listopad 2022. na iznos od 119,66 eura od 11. studenog 2022. do isplate,

- za studeni 2022. na iznos od 124,07 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- za prosinac 2022. na iznos od 134,20 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- za siječanj 2023. na iznos od 110,10 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- za veljaču 2023. na iznos od 103,12 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj HŠ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. ožujka 2025. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik). od 14. listopada 2019. godine temeljem ugovora o radu, i to na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava, nakon čega je s poslodavcem sklopio još dva ugovora o radu za isto radno mjesto i to 1. listopada 2020. Ugovor o radu na određeno vrijeme i 13. travnja 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, tužitelj je 17. ožujka 2023. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa III“, šifra radnog mjesta ZS184, Autobusni promet Dubrava, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. U skladu s odredbama čl. 7. i 6. Ugovora o radu sklopljenih 14. listopada 2019., 1. listopada 2020. te 13. travnja 2021. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 17. ožujka 2023. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Do provedbe statusnih promjena 2018. godine tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena TKU koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. godine te člankom 67. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023. Tužitelj dalje navodi da od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika organizacijski raspoređenim u Autobusni promet Dubrava, te da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2.20 u periodu od sklapanja Ugovora o radu od 14. listopada 2019. do 20. ožujka 2023., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač autobusa III“ tužitelj diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom koeficijenta 2.40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak je time veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja, njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužitelju. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90. i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu. Tužitelj u tužbi stoga, na ime razlike bruto plaće u razdoblju od veljače 2020. do ožujka 2023. od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće u visini od 4.753,04 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće pa do isplate. Podneskom od 23. lipnja 2025. tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da ga usklađuje s dostavljenim izračunom tuženika čineći time nespornu visinu tužbenog zahtjeva. Tako, za razdoblje od veljače 2020. pa do zaključno veljače 2023., na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, od tuženika potražuje iznos od 4.368,25 eura bruto, uvećano za zakonske zatezne kamate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj zaposlenik kod tuženika, odnosno da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik dalje navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine u grupi složenosti poslova V. postoje radna mjesta: ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''Vozač autobusa I''. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači autobusa kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite autobusne linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje, kao i isplatom zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez kao sastavni dio bruto plaće, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Podneskom od 4. lipnja 2025. tuženik u spis dostavlja obračun utuženog potraživanja. Na ročištu 25. srpnja 2025. tuženik navodi da nije sporno da se za poslove mentorstva kod tuženika isplaćuje poseban dodatak na plaću, a na ročištu 7. listopada 2025. tuženik ističe da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 23. lipnja 2025. nije sporna, ali je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. listopada 2019. (str. 10 – 12 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2020. (str. 13 – 15 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. travnja 2021. (str. 15 – 18 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. ožujka 2023. (str. 19 – 21 spisa), u Obavijest društva Zagrebački holding d.o.o. od 29. prosinca 2017. (str. 22 spisa), u Pravilnik o radu tuženika iz studenoga 2016. (str. 23 – 26 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba od veljače 2002. (str. 27 – 37 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od prosinca 2019. (str. 38 – 78 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od veljače 2023. (str. 79 – 119 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj (str. 127 – 136 spisa), Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova (str. 137 – 143 spisa), u Kartu radnog mjesta Vozač autobusa I i III (str. 156 – 157 spisa), u tuženikov obračun utuženog potraživanja (str. 161 spisa). Na ročištu održanom 25. srpnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 193 - 194 spisa), a na ročištu 7. listopada 2025. svjedok EŠ (str. 197 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2020. pa do veljače 2023. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'', te da mu je za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju primijenjen koeficijent 2,20. Sporno je jesu li navedeni poslovi jednaki poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, zaposleni na radnom mjestu ''Vozač autobusa III'', u odnosu na koje djelatnike se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Iz karte radnog mjesta za "vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III" kod tuženika, koja prileži spisu (str. 156 – 157 spisa), proizlazi da su u popisu poslova oba radna mjesta iste stavke, uz jednu iznimku, a to je da ''vozač autobusa III'' uz sve poslove u popisu poslova radnog mjesta ''vozača autobusa I'', obavlja i poslove mentorstva u okviru svog radnog mjesta'', a druga razlika između dva radna mjesta su potrebne godine radnog iskustva, dok je za radno mjesto ''vozač autobusa I'' potrebno radno iskustvo od 1 godinu na poslovima vozača C i D kategorije, za radno mjesto ''vozač autobusa III'' potrebno je radno iskustvo od 2 godine na poslovima vozača C i D kategorije.

7. Na ročištu 25. srpnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 194 spisa) koji tom prilikom navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od listopada 2019. i to na radnom mjestu vozač autobusa na kojem radi i dan danas. Tužitelj navodi da mu je od zapošljavanja koeficijent za obračun plaće kod tuženika bio 2,20, i takav je ostao oko tri godine, a zatim je zaključio novi ugovor o radu za radno mjesto vozača sa višim koeficijentom od 2,40, a kasnije je taj koeficijent povišen na 2,60 koliko iznosi i danas. Tužitelj navodi da su u utuženom razdoblju drugi kolege koji rade na istom radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika imali koeficijent za obračun plaće 2,40 iako su radili iste poslove kao i tužitelj na istom radnom mjestu vozača autobusa, pri čemu su često preuzimali smjene od tužitelja i tužitelj od njih, i vozili istu autobusnu liniju, a pri tome nije bilo nikakve razlike u poslovima koje su obavljali, odnosno u edukaciji, stručnoj spremi i radnom iskustvu. Tužitelj navodi da je prilikom zapošljavanja samo 3-5 dana radio uz mentora, a nakon toga je samostalno obavljao posao vozača autobusa.

8. Svjedok EŠ u svom iskazu (str. 194 – 195 spisa) na ročištu 7. listopada 2025. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika još od 2012. godine i to na radnom mjestu vozača autobusa na kojem je radio sve do srpnja 2025., od kada radi na radnom mjestu predsjednika sindikata kod tuženika. Svjedok navodi da mu je koeficijent za obračun plaće kod tužitelja od samog zapošljavanja bio 2,40, pa sve do ožujka 2024. kada je povišen na 2,60, a poznato mu je da je tužitelju koeficijent u spornom razdoblju bio 2,20. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu koji radi na istom radnom mjestu vozača autobusa na kojem je svjedok radio do srpnja 2025. Svjedok dalje navodi da je tužitelj radio u potpunosti identične poslove na radnom mjestu vozača autobusa kao i svjedok te da nije bilo nikakve razlike između poslova koje su obavljali, često su vozili istu autobusnu liniju i preuzimali smjenu jedan od drugoga. Također nije bilo nikakve razlike u obvezama i odgovornostima koje su imali, a sve to odnosi se na razdoblje kada je radio na radnom mjestu vozača autobusa pa tako i na razdoblje od 2020. do 2023. koje je sporno u ovom predmetu.

9. Sud je iskaze svjedoka EŠ i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedok EŠ i tužitelj, u utuženom razdoblju zaposlenici tuženika, koji rade na istom radnom mjestu vozača autobusa.

10. Iz navedenih iskaza proizlazi da je u utuženom razdoblju od veljače 2020. do veljače 2023. tužitelj na radnom mjestu ''vozač autobusa I'' kod tuženika primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su zaposlenik tuženika EŠ kao i drugi zaposlenici tuženika koji su radili na radnom mjestu ''vozač autobusa III'', primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako su obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika kao i tužitelj, pa su često vozili istu autobusnu liniju i tužitelj je preuzimao smjenu od istih, te nije bilo razlike u poslovima koje su obavljali. Tužitelj je 17. ožujka 2023. sklopio s tuženikom novi ugovor o radu na radnom mjestu ''vozač autobusa III'' s koeficijentom za obračun plaće 2,40, iako je nastavio obavljati iste poslove koje je kod tuženika do tada obavljao. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u opisu i sadržaju poslova na radnim mjestima ''vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III'', a tuženik je učinio nespornim da se za poslove mentorstva, koji su navedeni u opisu radnog mjesta ''vozač autobusa III'', a nisu navedeni u opisu radnog mjesta ''vozač autobusa I'', isplaćuje poseban dodatak na plaću.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

13. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, odnosno da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje od veljače 2020. do veljače 2023., a koju bi tužitelj ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 4.368,25 eura bruto

14. S obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 87. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

15. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

16. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga je sud tuženiku naložio isplatu parničnih troškova tužitelju, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužitelja u najvećem dijelu usvojen, osim u neznatnom dijelu zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza sadržanih u bruto plaći. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

17. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. S obzirom da je vrijednost jednog boda, prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. lipnja 2025. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2025., 25. srpnja 2025. i 7. listopada 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT). Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.000,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju.

18. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

19. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku