REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj Pn-56/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mitru Knežiću, odvj. iz Odvjetničkog ureda Lisac, Dugo Selo, protiv tuženika Naftalan, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Omladinska 23A, Ivanić-Grad, OIB: 43511228502, zastupana po punomoćniku Oliveru Obrovcu, odvjetniku iz Zagreba te umješača na strani tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete , nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 1. listopada 2025. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 6. kolovoza 2024. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, isplatiti tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 6.000,00 EUR te imovinsku štetu u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe do isplate, računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se tužiteljica ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.255,73 EUR; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku Naftalan, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Omladinska 23A, Ivanić-Grad, OIB: 43511228502 troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR; u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 6. kolovoza 2024. tužiteljica navodi da se nalazila na fizikalnoj terapiji kod tuženika. Dana 4. ožujka 2024. u 12,11 sati se prilikom izlaska iz sobe za parafin terapiju poskliznula i pala dočekavši se na lijevu ruku i pritom zadobila povredu (Fractura antebrachia susp). Kod tuženika joj nije pružena pomoć, upućena je na RTG lijeve podlaktice i šake pa se je bez uputnice kolima Hitne pomoći uputila u KB Dubrava gdje joj je dijagnosticiran prijelom navikularne (skafoidne) kosti šake i učinjena imobilizacija postavljanjem langete. Do štetnog događaja došlo je u prostorijama tuženika dok je tužiteljica bez nadzora djelatnika tuženika izlazeći iz sobe za parafin terapiju poskliznula se i pala te zadobila povrede. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku čiji je zahtjev proslijeđen Triglav osiguranju d.d. koji je otklonio zahtjev za naknadu štete. Tužiteljica navodi kako je trpjela tjelesne boli, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpjela je primarni i sekundarni strah, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega pa slijedom toga potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

2. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. tuženik prvenstveno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, u osnovi i visini. Navodi da je točno da je navedenog datuma i u navedeno vrijeme došlo do ozljeđivanja tužiteljice, no nije točno da je do ozljede došlo uslijed bilo kakve radnje, propusta ili odgovornosti (objektivne ili druge) tuženika već isključivo i jedino neopreznog postupanja i nepažnje od strane tužiteljice. Dana 4.3.2024. godine tužiteljica je u 10:30 sati došla u prostorije tuženika na fizikalnu terapiju točnije mastiko terapiju, ali ne u svom terminu već izvan zakazanog termina te ju je radnica tuženika LŠ poslala na drugi odjel Mg 2 i u trenutku kad se tužiteljica okrenula ista je pala. U kritično vrijeme i na mjestu štetnog događaja pod nije bio mokar, nije bilo nikakvih prepreka, oštećenja, postavljenih predmeta, dok je tužiteljica bila u cipelama s peticom. Ostali pacijenti su radnici LŠ pomogli da podigne tužiteljicu te su joj radnici tuženika stavili krio oblog na ruku i imobilizirali u maramu, a na pregled kod dr. UŠ ju je odvela glavna fizioterapeutkinja kod tuženika, GŠ. Netočan je navod u tužbi da tužiteljici kod tuženika nije pružena pomoć budući da je dobila i oblog i imobilizaciju te je obavljen pregled od strane dr. UŠ (čija je tužiteljica inače ambulantna pacijentica) i tužiteljica je upućena na rendgen u KB Dubrava (kod tuženika u tom trenutku rendgen nije radio, a inače je rendgen u nadležnosti Doma zdravlja Ivanić-Grad jer tuženik kao bolnica ne obavlja slikanje fraktura). Za daljnje zahvate tuženik nije niti ovlašten budući da je bolnica za rehabilitaciju, a ne za ortopediju i kirurgiju. Tuženik napominje da je tužiteljica kod tuženika došla samostalno, bez ičije pomoći i nadzora, da tužiteljica nije bila u stanju da joj je potrebna pomoć ili nadzor već se kretala samostalno, da kod tuženika nije praksa i pravilo da se korisnici odnosno pacijenti vode s jednoj odjela na drugi ili iz jedne prostorije u drugu već se kreću sami, osim ako postoji zdravstvena potreba za pomaganjem ili nadzorom, a što nije bio slučaj kod tužiteljice. Podovi kod tuženika se uredno održavaju i čiste te se po obavljenom čišćenju uvijek i bez iznimke ostavljaju suhima kao što to bio slučaj i predmetne zgode. Tuženik smatra da je tužiteljica bila neprikladno obuvena te da cipele s peticom nisu najprikladnija obuća za odlazak u bolnicu na pregled ili terapiju, te je navedeno svakako moglo doprinijeti padu, ali u svakom slučaju tuženik nije ni na koji način i ni u kojem dijelu odgovoran za tužiteljičin pad i ozljeđivanje odnosno nastanak štete. Tužiteljica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu niti štetnu radnju tuženika odnosno tuženikovo svojstvo štetnika u konkretnom događaju. Nadalje, tuženik ističe da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom ili nepažnjom tužiteljice na koje tuženik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći budući da nije i ne može biti odgovoran za sve korisnike njegovih zdravstvenih usluga tako da u konkretnom slučaju tuženik nije odgovoran za nastalu ozljedu niti je štetnik. Nastavno je tuženik obavijestio sud da je za razdoblje štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti s osigurateljem Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 kojom policom je osiguran i konkretan događaj. Sukladno navedenom, budući da tužitelj ima pravo naknadu štete potraživati od osiguratelja Triglav osiguranje d.d. odnosno da, u slučaju da tuženik bude morao naknaditi štetu tužitelju, tuženik ostvaruje pravo regresno od osiguratelja Triglav osiguranje d.d. potraživati naknadu iznosa isplaćenog tužitelju, to je tuženik predložio sudu, a temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku, podneskom obavijestiti o ovoj parnici Triglav osiguranje d.d. te da ga se pozove na miješanje u ovu parnicu, a sve kako bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženika, tuženik mogao u odnosu na istoga zasnovati intervencijski efekt te eventualno regresnim zahtjevom potraživati naknadu. Sukladno svemu navedenom tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u osnovi i visini te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3.1. U toku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitana je medicinska dokumentacija za tužiteljicu (list 6-9), izvješće o incidentu (list 26-27), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ortopeda – traumatologa dr. ŽŠ od 5. svibnja 2025. (list 87-90) ispitani su svjedoci i to: LŠ, UŠ, CŠ i GŠ te je saslušana tužiteljica.

3.2. Iz iskaza svjedokinje UŠ proizlazi da samom događaju nije prisistvovala niti nema neposrednih saznanja, ali zna o čemu se radi te se je podsjetila pročitavši povijest bolesti. Naime, kritične zgode je radila u ambulatni te joj je zaposlenica Naftalana, gospođa koja radi kao fizioterapeut, dovela u ordinaciju ovdje prisutnu gospođu, tj. tužiteljicu i rekla da je gospođa pala i da ju boli ruka. Pregledala je gospođu, odnosno tu bolnu ruku te joj je ona sama rekla da je pala dočekavši se na tu ruku pa je preporučila RTG obradu zbog sumnje na prijelom jer je uobičajeno da kod takvih padova dočekanih na ispruženu ruku dolazi do prijeloma. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara kako njezina ordinacija nije na istoj etaži gdje je pala tužiteljica, tj. ona je pala na prvom katu na dijelu gdje se obavlja fizikalna terapija i zna da je tamo protuklizni pod, ne zna od kakvog materijala, ali od onakvog kakav mora biti u bolnicama.

3.3. Iz iskaza svjedokinje GŠ proizlazi da nema neposrednih saznanja o događaju, odnosno o padu jer je bila zaposlena kao glavni fizioterapeut. Sjeća se da je kritične zgode u njezinu ordinaciju došla jedna kolegica fizioterapeut zajedno s ovdje prisutnom gospođom, tj. tužiteljicom koja joj je rekla da je gospođa pala, da joj je na ruku stavila led, ona je dala gospođi maramu i zavezala oko vrata da ruku pridržava zbog bolnosti. Nakon toga je kolegica provjerila u kartonu koji liječnik je pregledavao gospođu na početku fizioterapija pa su utvrdile da je to dr. UŠ te je ona gospođu odvela kod dr. UŠ, misli u ambulantu u prizemlju. Na pitanje suda odgovar kako joj je rečeno da je gospođa pala na prvom katu na dijelu hodnika kod fizikslnih terapija ispred sobe za mastikoterapiju, soba 119. Nadalje odgovara da je nakon toga otišla pogledati to mjesto gdje je gospođa pala, tamo je bilo više pacijenata. Nije primijetila da bi pod bio mastan ili vlažan; ništa neuobičajeno. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je kritične zgode tužiteljica bila u suknji, na nogama je imala cipele s potpeticom od 3 do 5 cm, tanjom, ali ne štiklom. Na pitanje pun. tuženika odgovara da na podu imaju u tom dijelu tzv. epoksidni pod, tj. izlivena gumirana ravna protuklizna površina. Nadalje odgovara da je pitala gospođu da li joj se zavrtilo, a ona je rekla da nije, već da se je okrenula i u trenutku okreta da je pala.

3.4. Iz iskaza svjedokinje LŠ proizlazi da je kritične zgode, kao fizioterapeut radila u sobi za mastikoterapiju te je izašla van da bi uzela kartice pacijenata, a među tim karticama bila je i kartica ovdje tužiteljice. Uvidom u karticu vidjela je da u to vrijeme nema termin za mastikoterapiju pa ju je uputila u drugu sobu gdje je trebala biti na terapiji i okrenula se je da bi ušla u sobu, odnosno ordinaciju. U hodniku je bilo još drugih pacijenata te je čula da je gospođa pala, a istovremeno kad se je okretala u sobi, vidjela je da se i ona okreće vjerojatno u namjeri da ode pred drugu ordinaciju. U trenutku kada je pogledala, tj. okrenula se, gospođa je već bila na podu te su joj drugi pacijenti pomogli da ju podigne i posjedne… Žalila se da ju boli ruka pa je priskočila druga kolegica te donijela ledeni oblog, šefica joj je stavila maramu kao povez radi pridržavanja ruke te ju je kolegica GŠ odvela kod dr. UŠ. Na pitanje suda odgovara da se prije nije događalo da bi prije netko tamo pao. Nadalje odgovara da pod nije bio vlažan, mokar ili mastan ovdje u čekaonici. Tamo je postavljen protuklizni pod, kako u vrijeme događaja, tako i sada. Nakon što je gospođa pala i kad ju je posjela vidjela je da ima cipele na petice 3 do 5 cm, ne zna točno više, te ju upozorila da cipele nisu prikladne za terapije. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je u ordinaciji za mastikoterapiju jedan dio prostora mastan, ali tamo pacijenti uopće ne dolaze, već samo fizioterapeuti koji tamo dolaze. Ne sjeća se točno, ali misli da je došla na terapiju radi bolnosti lumbalnog dijela kralježnice. Nadalje odgovara da pratnju imaju samo pacijenti koji su na štakama ili neurološka oboljenja te u tom slučaju imaju pratnju medicinskog osoblja ili osobnu pratnju, dok ostali pacijenti, tzv. ambulantni nemaju pratnju i sami odlaze od ordinacije do ordinacije. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je vidjela kako je tužiteljica u vrijeme kada je izašla iz ordinacije po kartone stajala, upravo je bila došla te nije primijetila da bi imala problema s pokreteljivošću, nije imala pratnju.

3.5. Iz iskaza svjedokinje CŠ proizlazi kako je sa tužiteljicom zajedno tog dana iz Zagreba došla na terapije u Naftalan te ju je ona i dovezla, a njoj je to bio prvi dan terapija i prvi dolazak u Naftalan. Imale su različite terapije te su utišale mobitele pril ulasku na odjel gdje se terapije odvijaju tako da se nisu mogle čuti i nije mogla čuti što se je u međuvremenu događalo. Zajedno su imale jedino bazen te je neposredno prije toga vidjela tužiteljicu kako sjedi na klupi u bolničkom hodniku, a lijeva ruka joj je bila improvizirano mobilizirana maramom. Rekla joj je da je pala, tj. da se je okrenula po torbu koja je bila na stolici i pala. Vidjela je da ju je ruka jako boljela. Nikakav dokument, odnosno liječnički nalaz nije imala o tome da bi išla na RTG, već je to bila njezina ideja pa su prošle kroz interna vrata Doma zdravlja i otišle na RTG gdje su dugo čekale i zbavljale uputnicu od obiteljskog liječnika te ih nisu primili jer nisu pribavile uputnice pa su stoga otišle u KB Dubrava na hitnu. Tamo su otišle i ostale do 20,00 sati gdje je gospođi ustanovljen prijelom kosti lijeve ruke. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je primijetila da gospođa ČŠ ima na nogama cipelice s petom oko 3cm. Dodaje da je ona 20-ak godina tamo na terapijama, a gospođa je bila prvi puta, prvi dan te na početku tog odjela postoji garderoba za presvlačenje, ali je premala, odnosno nema mjesta jer je premalo ormarića. Radi se o široj, tzv. blok peti na cipelama. Čula je da je netko znao pasti, ali ne zna tko tijekom tih 20-ak godina. Na pitanje pun. odgovara da to nisu niti parket niti pločice, već neka smjesa koja se navlači.

3.6. Iz iskaza tužiteljice ČŠ proizlazi da je kritične zgode bila u Nnaftalanu na fizikalnoj terapiji, misli da je dobila 6 tretmana, ukupno dva tjedna, tj. 10 dana, a bila je prvi dan i to zbog bolova u kičmi i zbog kuka. Obzirom da je bila prvi dan, kada se je prijavljivala na recepciji rekli su joj da mora imati natikače, kupaći kostim, kapu, ogrtač i ručnik za bazen, a odgovara sudu da joj nitko nije govorio o tome da mora imati specijalnu obuću za ostale terapije. Od terapija je taj dan dobila mastiku, struju, vježbanje u dvorani i bazen. Imala je cipele s petom makismalno 3cm široke pete te hlače. Prva terapija joj je bila mastika te je obavila tu terapiju kod fizioterapeuta LŠ i kada je otišla iz njezine ordinacije pričekala ju je da izađe van i ostavljala je karton na stoliću u hodniku, uzela karton te je ona tada i izašla i pitala ju je kamo mora ići dalje. Ona je odgovorila da ide u kabinu broj 2 te se je okrenula od nje da bi uzela torbu sa stolca i u tom okretu je pala na leđa više na lijevu stranu tako da je lijevom rukom udarila od pod. Odmah joj je prišla ta fizioterapeutkinja te je došla još jedna, stavile su joj na ruku led, potom su ju odvele u prizemlje kod dr. UŠ. Liječnica ju je pregledala i rekla da je vjerojatno pukla kost te da bi trebalo učiniti RTG pa ju je posjela u hodnik u prizemlju te je rekla da čeka prijateljicu te da RTG u Domu zdravlja radi popodne. Kad je došla prijateljica pokušale su u Domu zdravlja obaviti RTG, ali nisu uspjele pa ju je prijateljica odvezla u KB Dubrava gdje su joj u hitnoj utvrdili prijelom lijeve podlaktice u blizini šake. Na pitanje suda odgovara da nitko od zaposlenika Nafatalana nije pozvao hitnu, nije dobila pratnju, niti bilo kakvu uputnicu vezano uz RTG, odnosno njezinu ozljedu, već su ju ostavili samu, a što zamjera jer bi ona pomogla i mački na cesti.Na daljnje pitanje odgovara da je u bolnici odmah dobila gips koji je imala 3 tjedna. Nakon toga je išla tamo ponovno na pregled, skinuli su joj gips i dobila je još 3 ili 4 tjedna langetu. Nije mogla upravljati vozilom s gipsom i langetom te ju je na sve preglede vozio sin. Kod obavljanja kućnih poslova, tj. kuhanja i njoj osobno oko oblačenja i higijene pomagao je nekad sin, nekad susjeda i snaha. Odmah pri padu osjetila je strašnu bol, a ta bol je bila pristuna, iako ne tako jaka još dva mjeseca. Nakon skidanja langete išla je na terapije 2 tjedna u [adresa], a još i danas osjeća tegobe. Na pitanja pun. tužiteljice odgovara da joj nitko nije rekao raspored ordinacija, tj. gdje se koja terapija odvija. Na pitanje pun. tuženika odgovara da joj zbog njezinih ranijih tegoba nije trebala pratnja, bila je pokretna, a dovezla se je s prijateljicom. Ne zna kakav je bio pod, da li je bio mokar ili ne; masa je glatka. Nadalje odgovara da joj je nakon skidanja gipsa i langete isto tako trebala pomoć. Teško joj je bilo iz razloga što ju je od ranije boljela desna ruka. Naime, trebala je naknadno ići na terapije za desnu ruku, nakon što bi obavila terapije za kuk i kralježnicu; prije pada. Na pitanje suda odgovara da koliko zna ne boluje od osteoporoze te nije radila gustoću kostiju jer je do ovog pada bila potpuno zdrava. Na pitanje pun. umješača odgovara da je na kartončiću bilo upisano samo 2, ona nije znala što to znači pa ju je fizioterapeutkinja uputila u kabinu 2, a tamo bi joj vjerojatno rekli kamo mora dalje ići.

4. Sud je proveo dokaze koje su stranke predložile.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5.1. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tj. povrede prava na duševno zdravlje uslijed prijeloma kosti uzrokovane padom u prostorijama Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan.

7. Nesporan je nastanak štetnog događaja.

8. Sporne su sve druge okolnosti.

9.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, na temelju iskaza ispitanih svjedoka te same tužiteljice sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužiteljica doista kritične zgode 4. ožujka 2024. pristupila na naručene fizikalne terapije u prostorije tuženika. Nedvojbeno je utvrđeno i to da je tužiteljica pala u prostorijama tuženika, odnosno konkretno u čekaonici nakon obavljene jedne terapije i to terapije mastike. Utvrđeno je da je pala u hodniku gdje se ostavljaju kartoni bolesnika, nakon toga je upitala fizioterapeuta kamo mora ići dalje i kada se je okrenula da bi uzela torbu sa stolca, u okretu je pala na leđa i pri padu je lijevom rukom udarila od pod, a kojom prilikom je zadobila prijelome kostiju palca, tj. desnog okrajka lijeve palčane kosti s pomakom i prijelom čunjaste kosti lijevog pešća bez pomaka.

9.2. Nadalje je, provedenim dokaznim postupkom, saslušanjem zaposlenika tuženika u svojstvu svjedoka nedvojbeno utvrđeno da je pod u prostoriji gdje je tuženica pala izrađen od materijala koji su primjereni zdravstvenoj ustanovi, dakle pod nije bio klizav ili mastan, a kritične zgode nije bio niti svježe opran, odnosno utvrđeno je da nije bio sklizak ili da je na podu bilo nešto neuobičajeno radi čega bi isti bio klizav, već se radi o tzv. epoksidnom podu, a to je izlivena gumirana ravna protuklizna površina.

9.3. Pored navedenog, iz iskaza same tužiteljice koja je u vrijeme događaja imala 63 godine utvrđuje se da je ista na nogama imala cipele s petom visine oko 3cm.

9.4. Slijedom svega naprijed izloženog, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je doista tužiteljica kritične zgode pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu u prostorijama tuženika, ali je sud našao isto tako nedvojbeno utvrđenim da do ozljeđivanja, tj. pada tužiteljice i prijeloma kostiju ruke nije došlo uslijed bilo kakve odgovornosti tuženika. Sud je stava da je do pada tužiteljice došlo uslijed njezinog neopreznog okretanja i gubitka ravnoteže. Stoga je ovaj sud stava kako nije dokazana uzročno-posljedična veza između bilo kakve radnje tuženika i pada tužiteljice u prostorijama tuženika. U konkretnom slučaju sud nije našao utvrđenim postojanje pretpostavki odgovornosti u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje u tekstu ZOO) budući da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik na bilo koji način bio kriv za nastanak štetnog događaja. Također je sud utvrdio da u prostorijama tuženika, odnosno hodniku gdje je tužiteljica pala nema utvrđenih okolnosti koja bi se smatrala povećanom opasnosti štete za okolinu iz razloga što se je u konkretnom slučaju radilo o padu u hodniku gdje je protuklizni pod, isti nije bio mastan ili mokar pa stoga nije dokazano da bi tuženik mogao odgovarati po načelu objektivne odgovornosti. Također je isključena odgovornost i u smislu čl. 1049. ZOO-a jer nije dokazano da bi isto tako tuženik štetu prouzročio namjerno ili nepažnjom. Nasuprot tome, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je isključivo tužiteljica odgovorna za pad te da nastanku štete, odnosno njezinom padu nije pridonio tuženik ni na koji način te je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju tuženik nije mogao izbjeći ni otkloniti pa je stoga sud u skladu sa čl. 1067. st. 2. ZOO-a donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

10.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku- odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).

10.2. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, a koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. i zastupanja na glavnim raspravama od 30.10.2024., 22.01.2025. i 1.10.2025. po Tbr. 9. toč. 1., kao i trošak sastava jednog podneska temeljem Tbr. 8 toč. 5.; sve uvećano za PDV.

10.3. Obzirom na uspjeh u parnici, obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, tužiteljica mu je dužna platiti zatraženi trošak u cijelosti.

10.4. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odbijena sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka.

11. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 24. listopada 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Pn

3. DNA:

- Tužiteljica po pun. Mitru Knežiću, odvj. iz Dugog Sela

- Tuženik po pun. Oliveru Obrovcu, odvj. iz Zagreba

- Umješač na strani tuženika po pun. Hrvoju Lui, odvj. iz Zagreba

4. Sredi spis

Kal. 15 dana