REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-227/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 118-50-2759808 sklopljenog dana 11. travnja 2005., između prednika tužiteljice GV, kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i odredba čl. 7. istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ŽV iznos od 1.831,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, te mu se nalaže isplatiti tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 25,31 EUR od 30. studenoga 2007. do 30. rujna 2015.,

- 25,18 EUR od 31. prosinca 2007. do 30. rujna 2015.,

- 25,64 EUR od 31. siječnja 2008. do 30. rujna 2015.,

- 25,89 EUR od 29. veljače 2008. do 30. rujna 2015.,

- 26,32 EUR od 31. ožujka 2008. do 30. rujna 2015.,

- 25,68 EUR od 30. travnja 2008. do 30. rujna 2015.,

- 50,95 EUR od 31. svibnja 2008. do 30. rujna 2015.,

- 51,58 EUR od 30. lipnja 2008. do 30. rujna 2015.,

- 50,65 EUR od 31. srpnja 2008. do 30. rujna 2015.,

- 50,70 EUR od 31. kolovoza 2008. do 30. rujna 2015.,

- 51,25 EUR od 30. rujna 2008. do 30. rujna 2015.,

- 55,42 EUR od 31. listopada 2008. do 30. rujna 2015.,

- 52,63 EUR od 30. studenoga 2008. do 30. rujna 2015.,

- 56,18 EUR od 31. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.,

- 56,73 EUR od 31. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 56,97 EUR od 28. veljače 2009. do 30. rujna 2015.,

- 56,29 EUR od 31. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.,

- 56,42 EUR od 30. travnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 55,38 EUR od 31. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 54,62 EUR od 30. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 54,82 EUR od 31. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 55,22 EUR od 31. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.,

- 55,19 EUR od 30. rujna 2009. do 30. rujna 2015.,

- 54,78 EUR od 31. listopada 2009. do 30. rujna 2015.,

- 55,55 EUR od 30. studenoga 2009. do 30. rujna 2015.,

- 56,16 EUR od 31. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.,

- 57,03 EUR od 31. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 56,83 EUR od 28. veljače 2010. do 30. rujna 2015.,

- 58,02 EUR od 31. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.,

- 57,79 EUR od 30. travnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 58,23 EUR od 31. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 62,03 EUR od 30. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 61,24 EUR od 31. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 8,60 EUR od 31. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.,

- 8,49 EUR od 30. rujna 2010. do 30. rujna 2015.,

- 8,31 EUR od 31. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,

- 8,69 EUR od 30. studenoga 2010. do 30. rujna 2015.

- 9,17 EUR od 31. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,

- 8,83 EUR od 31. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 8,95 EUR od 28. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,

- 8,71 EUR od 6. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 8,93 EUR od 6. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 9,40 EUR od 7. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 4,50 EUR od 3. veljače 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,53 EUR od 3. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,52 EUR od 2. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,49 EUR od 3. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,47 EUR od 3. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,49 EUR od 3. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,51 EUR od 4. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,54 EUR od 2. rujna 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,55 EUR od 3. listopada 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,57 EUR od 4. studenoga 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,59 EUR od 2. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,

- 4,58 EUR od 2. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. veljače 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. travnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 2. lipnja 2015. do 30. rujna 2105.,

- 4,60 EUR od 3. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.,

- 4,60 EUR od 3. rujna 2015. do 30. rujna 2015., sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ŽV iznos od 11.008,96 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, te mu se nalaže isplatiti tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 11,05 EUR od 31. listopada 2008. do 30. rujna 2015.,

- 19,46 EUR od 31. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.,

- 25,52 EUR od 31. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 28,26 EUR od 28. veljače 2009. do 30. rujna 2015.,

- 20,71 EUR od 31. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.,

- 22,15 EUR od 30. travnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 10,61 EUR od 31. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 2,12 EUR od 30. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 4,38 EUR od 31. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- 8,85 EUR od 31. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.,

- 8,46 EUR od 30. rujna 2009. do 30. rujna 2015.,

- 3,94 EUR od 31. listopada 2009. do 30. rujna 2015.,

- 12,43 EUR od 30. studenoga 2009. do 30. rujna 2015.,

- 19,25 EUR od 31. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.,

- 28,24 EUR od 31. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 26,71 EUR od 28. veljače 2010. do 30. rujna 2015.,

- 39,87 EUR od 31. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.,

- 37,37 EUR od 30. travnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 42,23 EUR od 31. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 84,32 EUR od 30. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 75,66 EUR od 31. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- 102,13 EUR od 31. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.,

- 92,98 EUR od 30. rujna 2010. do 30. rujna 2015.,

- 78,27 EUR od 31. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,

- 109,31 EUR od 30. studenoga 2010. do 30. rujna 2015.,

- 148,80 EUR od 31. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,

- 120,84 EUR od 31. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 130,64 EUR od 28. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,

- 111,07 EUR od 6. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 129,41 EUR od 6. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 167,44 EUR od 7. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 162,91 EUR od 6. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- 250,32 EUR od 6. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.,

- 246,56 EUR od 6. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,

- 174,68 EUR od 3. listopada 2011. do 30. rujna 2015.,

- 173,94 EUR od 2. studenoga 2011. do 30. rujna 2015.,

- 165,05 EUR od 3. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.,

- 180,43 EUR od 3. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- 192,09 EUR od 3. veljače 2012. do 30. rujna 2015.,

- 191,24 EUR od 3. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.,

- 186,57 EUR od 3. travnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- 189,80 EUR od 17. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- 195,29 EUR od 4. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- 189,52 EUR od 3. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.,

- 188,04 EUR od 3. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,

- 184,40 EUR od 3. rujna 2012. do 30. rujna 2015.,

- 176,32 EUR od 2. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,

- 187,14 EUR od 3. studenoga 2012. do 30. rujna 2015.,

- 189,56 EUR od 31. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,

- 187,60 EUR od 3. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- 174,25 EUR od 4. veljače 2013. do 30. rujna 2015.,

- 180,89 EUR od 4. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.,

- 187,59 EUR od 3. travnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- 183,00 EUR od 3. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- 168,99 EUR od 3. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- 161,69 EUR od 2. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- 164,41 EUR od 3. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.,

- 174,30 EUR od 3. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,

- 180,60 EUR od 6. studenoga 2013. do 30. rujna 2015.,

- 181,54 EUR od 3. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.,

- 181,15 EUR od 3. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 168,94 EUR od 3. veljače 2014. do 30. rujna 2015.,

- 173,41 EUR od 3. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,

- 171,64 EUR od 2. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 166,78 EUR od 3. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 163,96 EUR od 3. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.,

- 167,05 EUR od 3. srpnja 2014. do 30. rujan 2015.,

- 171,15 EUR od 4. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

- 175,58 EUR od 2. rujna 2014. do 30. rujna 2015.,

- 176,88 EUR od 3. listopada 2014. do 30. rujna 2015.,

- 179,79 EUR od 4. studenoga 2014. do 30. rujna 2015.,

- 182,94 EUR od 2. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,

- 181,70 EUR od 2. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. veljače 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. travnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 2. lipnja 2015. do 30. rujna 2105.,

- 184,04 EUR od 3. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.,

- 184,04 EUR od 3. rujna 2015. do 30. rujna 2015., sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 11,10 EUR od 28. veljače 2008. do 30. rujna 2015.

V Odbija se tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 26.031,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.674,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice OV, koji je tijekom postupka umro, te je postupak nastavljen u odnosu na tužiteljicu, koja je njegova nasljednica, je u tužbi naveo da je s tuženikom 11. travnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 118-50-2759808, kojim mu je odobren kredit u iznosu od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi tuženika na dan korištenja kredita, koji je bio dužan vratiti u roku od 24 godine, u jednakim mjesečnim ratama, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dana plaćanja, kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 4,95%, koja će se obračunavati u CHF i usklađivati sukladno odluci banke. Naveo je i da je tuženik u unaprijed formulirani standardni ugovor uglavio više nepoštenih ugovornih odredbi, a koje su sadržane u odredbama čl. 2. i čl. 7. ugovora, odnosno u istima je odredio promjenu kamatne stope koja ovisi o jednostranoj odluci banke i obvezu povrata iznosa kredita koju veže za valutu CHF, koje odredbe su nepoštene i ništetne. Takav ugovor je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama, jer je korisniku kredita, unatoč redovitoj otplati kredita, uz znatno povećanje mjesečnog anuiteta, njegova ukupna obveza po kreditu rasla, umjesto da se smanjivala. Isti je naveo i kako smatra da je, kako se radi o bitnom sastojku ugovora, bilo potrebno prije i u vrijeme zaključenja ugovora pregovarati, odnosno utvrditi jasne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na promjenu ugovorene kamate te da je i anuitetna otplata dodatno omogućila tuženiku da, ugovorenim nezakonitim povećanjem kamata, nezakonito povećava obvezu tužitelja kroz kamate, ali i kroz usporavanje otplate glavnice, koja je rasla zbog povećanja tečaja CHF. U tužbi se navodi da je prednik tužiteljice u ugovorni odnos s tuženikom stupio s punim povjerenjem, prihvaćajući informacije koje je dobio od tuženika kao vjerodostojne te u slučaju da mu je tuženik pružio bilo kakvu informaciju o tome što znači unošenje klauzule CHF u odnosu na povrat kredita, on zasigurno ne bi sklopio takav ugovor. Naime, tuženik ga je propustio informirati o potencijalnim opasnostima koje se odnose na vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, koji je rizik neusporedivo veći od onog vezanog za EUR jer se tečajna politika HNB temeljila tada na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema EUR, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod njenom kontrolom. Nadalje, ustvrdio je da je tuženik u razdoblju od 15. travnja 2005. do 30. rujna 2015. na temelju takvih odredbi naplatio 84.592,62 kn više nego bi to iznosilo da je mjesečni obrok obračunavan bez valutne klauzule i uz početnu kamatnu stopu. Osim toga, prilikom sklapanja Dodatka ugovora tuženik ga je prilikom konverzije kredita, zadužio za 11.962,11 kn na ime manjka za podmirenje do tada otplaćenog kredita. Za tako utvrđeni manjak uvećao je glavnicu otplate kredita, te je tako tužitelju uskraćen iznos od 96.554,73 kn koji je tuženik naplatio više povećavajući mjesečne anuitete na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Navodi i da je u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđena ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, slijedom čega se pozvao na utvrđenja suda iz tog postupka te je predložio da sud utvrdi ništetnost istovjetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, sadržanih u čl. 2. i čl. 7. istog, te da naloži tuženiku povrat preplaćenih iznosa po osnovi obje ugovorne odredbe te po osnovi neonovano zaračunatog manjka prilikom konverzije i to u ukupnom iznosu od 96.554,73 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose od dana njihove preplate do dana konverzije, odnosno do 30.rujna 2015., te na ukupni iznos od 96.554,73 kn i daljnje zatezne kamate tekuće od 1.listopada 2015. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Istaknuo je i da je Dodatkom ugovoru broj Konv-01/2016 izvršena konverzija u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koju konverziju je tužitelj dobrovoljno prihvatio, te kojom konverzijom je obuhvaćeno cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita i to tako da je ugovor izmijenjen kao da je zaključen s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR. Istom je tužitelju neotplaćena glavnica smanjena za 25.698,23 EUR, te smatra da su konverzijom kredita iscrpljene sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF, zbog čega su neosnovani tužbeni zahtjevi jer se temelje na ništetnosti ugovornih odredbi koje kao takve više ne postoje. Nadalje, sve i da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu bile ništetne, a što tuženik osporava, prisilnim propisom i voljom stranaka retroaktivno su izmijenjene kao da nikada nisu ni bile ugovorene, a predmetni ugovor postoji kao da je od samog početka bio vezan uz valutnu klauzulu u EUR. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti i naložiti tužiteljici naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke do isplate. Tijekom postupka prigovorio je i tijeku zateznih kamata te je istaknuo i prigovor prijeboja za iznos za koji je predniku tužiteljice umanjena glavnica prilikom konverzije, tj. za iznos od 196.130,89 kn, odnosno 26.031,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1.listopada 2015. do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu broj 118-50- 2759808 od 11. travnja 2005. (dalje: Ugovor), potvrdu javnog bilježnika Mirne Pliško poslovni broj OU-268/05-1, otplatne planove, pregled izvršenih uplata, dopis od 15. siječnja 2016., Dodatak broj Konv-01/2016 od 5. veljače 2016. (dalje: Dodatak Ugovoru), izjavu o prihvatu izračuna konverzije od 27. siječnja 2016., ponudu stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF, USD, pregled kretanja tržišnih parametara, rješenje o nasljeđivanju, prijepis knjigovodstvene kartice, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkama I-III izreke, dok je prigovor prijeboja utvrđen neosnovanim.

5. Među strankama nije sporno da su prednik tužiteljice i tuženik 11. travnja 2005. sklopili Ugovor, kojim je tuženik istom, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, kako to i proizlazi iz čl. 1. Ugovora. Nije sporno da je istim Ugovorom ugovorena i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja na dan sklapanja ugovora iznosila 4,95% godišnje, što i proizlazi iz čl. 2. Ugovora, a iz sadržaja Ugovora proizlazi i da se radilo o stambenom kreditu, iz čega slijedi da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03). Proizlazi i da je istim ugovorena otplata u razdoblju od 288 mjeseci (čl. 4.), u jednakim mjesečnim anuitetima plativima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, kako to proizlazi iz čl. 7. Ugovora. Nije sporno niti da su iste ugovorne strane sklopile dana 5. veljače 2016. Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija istog u ugovor s valutnom klauzulom u EUR, te nije sporno da je isti sklopljen sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), što i proizlazi iz sadržaja navedenog Dodatka, u kojem je navedeno i da je prednik tužiteljice prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te da je nakon provedbe konverzije na taj dan preostala glavnica utvrđena u iznosu od 77.374,91 EUR (navedeno je i da je prije provedbe konverzije ista iznosila 103.073,14 EUR), te je utvrđeno da razlika između neotplaćene glavnice prije i poslije konverzije iznosi 25.698,23 EUR, zatim je utvrđeno i da je postojalo dospjelo dugovanje u iznosu od 5.437,68 kn, te da tražbina kreditora temeljem konverzije iznosi 1.567,35 EUR, kao i da je utvrđena neotplaćena glavnica uvećana za razliku između tražbine kreditora i dospjelog dugovanja te se korisnik kredita obvezao tako uvećanu glavnicu u iznosu od 78.229,78 EUR otplaćivati tuženiku u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, sukladno odredbama tog Dodatka.

6. Sporno je jesu li odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranom odlukom tuženika promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, a sporno je i, s obzirom na izvršenu konverziju ugovora o kreditu, ima li tužiteljica pravo tražiti isplatu po toj osnovi. Nadalje, sporna je visina tražbine, kao i je li nastupila zastara, zatim tijek zateznih kamata, a sporna je i osnovanost prigovora prijeboja.

7. Među strankama nije sporno ni da je, sukladno čl. 502.a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je dana 4. srpnja 2013. sud donio presudu posl.br. P-1401/12, kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4. tuženik u tom postupku) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF (švicarski franak), te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP/03, ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

8. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

9. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

10. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita, odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

13. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno konkretno, vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, ništetna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, i to neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je prednik tužiteljice bio upozoren na sve rizike predmetnog pravnog posla, što međutim, nije s uspjehom učinio. Naime, iz sadržaja Ugovora je razvidno da je isti sačinjen na obrascu, a na okolnost pregovora o pojedinačnim ugovornim odredbama i informacijama pruženim predniku tužiteljice prije sklapanja istog o rizicima predmetnog pravnog posla i načinu promjene kamatne stope, tuženik je predložio saslušanje prednika tužiteljice (kojeg nije bilo moguće saslušati jer je tijekom postupka umro), odnosno tužiteljicu, koja je navela da nije sudjelovala u sklapanju Ugovora, pa da joj stoga nisu poznate okolnosti pod kojima je isti sklopljen, slijedom čega je odustao od prijedloga za njeno saslušanje. Za dodati je da je tuženik odustao i od saslušanja u svojstvu svjedoka svoje djelatnice NV, dok je sud odbio prijedlog za saslušanje u svojstvu svjedoka javnog bilježnika Mirne Pliško, koja je solemnizirala predmetni Ugovor, jer ista nije sudjelovala prilikom njegovog sklapanja, pa ne može imati saznanja o odlučnim činjenicama, odnosno informacijama koje je tužitelj dobio od djelatnika tuženika prije i u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i je li bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Konačno, prilažući ponudu stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF, USD, te pregled kretanja tržišnih parametara, tuženik dokazuje samo mogućnosti koje je banka općenito nudila svojim klijentima u to vrijeme vezano za stambene kredite, kao i kako se kretala kamatna stopa u određenom razdoblju, dok istom dokumentacijom ne može dokazati da je u konkretnom slučaju drugačije postupljeno nego što je to utvrđeno u sporu povodom kolektivne tužbe.

14. Kako su odredbe ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor utvrđene ništetnima, kako u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, tako i u dijelu u kojem ugovorena valutna klauzula, odnosno kojom je otplata vezana uz valutu CHF, te kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, te s obzirom da tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju postupljeno drugačije nego što je to utvrđeno u navedenom postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača - korisnika kredita, proizlazi da su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i otplatu kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Za dodati je i da se tužiteljica može pozivati na ništetnost, iako je ugovor izvršen, jer sve iznesene okolnosti, koje je sud utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, upućuju na zaključak da se nije radilo o zabrani manjeg značaja, pa tužiteljica, sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91), može isticati ništetnost.

15. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbene zahtjeve usmjerene na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sadržane u čl. 2. i čl. 7. Ugovora i odlučio kao pod točkom I izreke, a za dodati je i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 110. ZOO/91, pa je neosnovan prigovor zastare u tom dijelu.

16. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, sukladno čl. 104. st. 1. ZOO/91, već bi bio dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužiteljica bi imala pravo na povrat u dijelu u kojem je obveza njenog prednika preplaćena, i to kao razliku između ukupnog iznosa koji je plaćen primjenom promijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na iznos koji bi bio plaćen primjenom početne kamatne stope, te iznosa koji je plaćen primjenom tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i iznosa koji bi bio plaćen primjenom tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita.

17. Nadalje, iako je sklapanjem Dodatka ugovoru neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, to, međutim, ne znači da je prednik tužiteljice, čak i da mu je priznat određeni iznos na ime preplate tom prilikom, uistinu i obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Naime, o navedenom pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu broj Rev-2868/18 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valute obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, tražeći u konkretnom slučaju i da sud odluči o ništetnosti spornih odredbi, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. Dakle, tužitelj, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. u predmetu C-118/17 (Ž protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama, s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana, izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Dakle, konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom, odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i niti jedna odredba ZID ZPK/15 ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se prednik tužiteljice niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovora ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF. Pritom je za istaknuti da se tužiteljica može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, čak i ako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe čl. 502.c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, s tim da tužiteljica tvrdi da njen prednik provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, odnosno je li prednik tužiteljice sklapanjem Dodatka Ugovoru obeštećen do dana konverzije Ugovora, ako bi se njegova obveza do tada uzela po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi, sud je proveo vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, te primjenom zakonski utvrđene kamate od 3,23% godišnje nakon 1. siječnja 2014., za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 2.810,03 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznosi 13.802,37 kn, a u eurskoj iznosi 1.831,90 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 82.947,01 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 kn) iznosi 11.008,96 EUR. Utvrdio je i da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete koji za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 96.749,38 kn, odnosno u eurskoj protuvrijednosti iznosi 12.840,86 EUR. Vještak je utvrdio i da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, te primjenom zakonski utvrđene kamate od 3,23% godišnje nakon 1. siječnja 2014., za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -209,87 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi -1.306,49 kn, a u eurska iznosi -173,42 EUR, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -6.883,07 kn, odnosno - 913,54 EUR. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR te je glede izvršene konverzije vještak mišljenja da su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Navedeno je razvidno iz Dodatka Ugovoru, novog otplatnog plana kredita s valutnom klauzulom u EUR (list 50-53 spisa), te popis uplata i obroka u EUR (list 54- 58 spisa). Mišljenja je i da ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjena za razliku glavnice iz konverzije, iznosi 57.778,63 kn, odnosno 7.668,54 EUR. Naime, iznos preostale glavnice prema konvertiranom eurskom kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015., prema Dodatku Ugovora iznosi 77.374,91 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju kreditora na dan konverzije iznosi 590.531,35 HRK, dok bi iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosio 111.974,64 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 532.752,72 kn, pa je razlika između iznosa 590.531,35 kn i iznosa 532.752,72 kn, iznos od 57.778,63 kn (7.668,54 EUR). Vještak je naveo i da je prema Dodatku Ugovora utvrđen manje uplaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR na dan 30. rujna 2015. te isti iznosi 1.567,35 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30. rujna 2015. iznosi 11.962,11 kn, a pravno je pitanje na koji će se način to uzeti u obzir, s tim da je vještak naveo i da bi u slučaju da se iste treba uzeti u obzir, ukupna tražbina po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope, promjene tečaja i utvrđenog manjka iznosila 14.408,21 EUR (1.831,90 EUR + 11.008,96 EUR + 1.567,35 EUR), a uz pribrajanje i razlike glavnice (7.668,54 EUR) iznosila bi 22.076,75 EUR.

19. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo, te sukladno pravilima struke. Nadalje, nalaz je dan sukladno zadatku vještačenja, a na isti niti stranke nisu imale primjedbi, osim što tuženik smatra da su utvrđenja vještaka irelevantna za spor te smatra da je zadatak vještačenja koji je odredio sud protivan odredbama ZID ZPK/15, a s obzirom da je navedeno pravno pitanje te da su se stranke suglasile da nije potrebno usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja, iz razloga ekonomičnosti postupka, vještak nije saslušan.

20. Zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu je restitucijski zahtjev, zastarijevanje kojeg počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020.). Kako je odluka suda donesena u sporu povodom kolektivne tužbe, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćna 14. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tek 14. lipnja 2018., proizlazi da do podnošenja tužbe (28. svibnja 2019.) za potraživanje isplate zbog ništetnosti po osnovi ovih odredbi nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 371. ZOO/91.

21. Tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev u skladu s utvrđenjima vještaka, odnosno po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope je zatražila isplatu iznosa od 1.831,90 EUR, a po osnovi preplate zbog promjene tečaja iznos od 11.008,96 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana konverzije, odnosno od 1. listopada 2015. do isplate, te je zatražila zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose po svakoj od navedene dvije osnove tekuće od dana preplate pojedinog iznosa do dana konverzije. Time je preinačila tužbeni zahtjev jer je zatražila isplatu ukupnog iznosa od 12.840,86 EUR, dok je u tužbi zatražena isplata iznosa od 12.815,01 EUR, koju preinaku je sud dopustio, primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, jer iako je uslijedila nakon zaključenja prethodnog postupka, te joj se tuženik usprotivio, po ocjeni suda ista je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te je neskrivljena, s obzirom da je rezultat usklađivanja tužbenog zahtjeva s utvrđenjima vještaka. Kako je tužiteljica zatražila isplatu iznosa koji su utvrđeni vještačenjem kao preplata kada se uzmu u obzir samo više plaćeni iznosi, što je ispravno, s obzirom da tuženik niti nije istaknuo prigovor prijeboja, odnosno protutužbeni zahtjev, a niti bi isti bio osnovan, jer on ne uživa zaštitu koju uživa tužiteljica kao potrošač, tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa je prihvaćen primjenom čl. 104. st. 1. ZOO/91. Za dodati je i da je neosnovano tuženik prigovorio zastari u odnosu na preinačeni dio, jer se radi o tzv. nepravoj preinaci, pa je tijek zastare prekinut i za preinačeni dio već podnošenjem tužbe.

22. Glede prigovora prijeboja, valja reći da se isto što je navedeno za tzv. negativne razlike (tuženik ne uživa zaštitu kao potrošač) odnosi i na iznos od 26.031,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, za koji je tuženik istaknuo prigovor prijeboja, a koji se odnosi na smanjenu glavnicu prilikom konverzije, tim više što iz rezultata vještačenja proizlazi da je primjenom početnog tečaja ta glavnica trebala biti smanjena za daljnji iznos od 7.668,54 EUR, pa je prigovor prijeboja u cijelosti odbijen kao neosnovan. Za dodati je da je naprotiv prednik tužiteljice oštećen i za potonji iznos, iako ga tužiteljica tužbom ne potražuje, kao i za utvrđeni iznos manjka uplata, jer prema početnom otplatnom planu ne bi bilo manjka na dan konverzije, a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

23. Tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate od dana od dana stjecanja, odnosno od dana plaćanja pojedinog preplaćenog anuiteta, do dana isplate, s tim da je i visina pojedinog mjesečnog iznosa preplate i dan plaćanja pojedinog anuiteta razvidan iz nalaza i mišljenja vještaka, u skladu s kojim je tužiteljica konačno i postavila tužbeni zahtjev, potražujući na pojedine iznose zatezne kamate do dana konverzije, a na onda na ukupne iznose glavnice po pojedinoj osnovi od dana konverzije do isplate, s tim da jedino iznos od 11,10 EUR nije vještačenjem utvrđen kao preplata s danom 28. veljače 2008., a na koji je tužiteljica zatražila od tog dana do isplate zatezne kamate, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno kao pod točko IV izreke.

24. Pravo na zatezne kamate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa temelji se na odredbi čl. 214. ZOO/91, s obzirom da se radi o povratu stečenog bez osnove, te da je tuženik bio nesavjestan, jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP (tužiteljica nije 5uspjela u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva), a troškovi su odmjereni primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

26. Tako su joj priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), sastav podnesaka od 3. srpnja 2020., 4. studenog 2024., 28. siječnja 2025. i 3. lipnja 2025., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 9. studenog 2020., 5. veljače 2025. i 9. rujna 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x100 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu 400,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 174,66 EUR.

27. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.674,66 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

28. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika