REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-1653/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Konzum plus d.o.o. iz Zagreba, Ulica Marijana Čavića 1a, OIB: 62226620908, zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Zagreba, radi rasporeda na drugo radno mjesto, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe rasporedi tužiteljicu na radno mjesto administratora, odnosno neko drugo radno mjesto kod tuženika, a koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti.
Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom.“
II./ Nalaže se tužiteljici IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Konzum plus d.o.o. iz Zagreba, Ulica Marijana Čavića 1a, OIB: 62226620908, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.300,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e:
Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena na ročištu 23. rujna 2025. isticanjem novog tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da sud naloži tuženiku da ponudi tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila, njenom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i radnoj sposobnosti kao osobi s invaliditetom.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlena već više od 16 godina, te je u navedenom razdoblju pretrpjela 4 ozljede na radu kod tuženika. Tužiteljica je kod tuženika radila u sektoru Logistike više od 11 godina (na poslovima: administrator na skl. E1, D1, ZR, veleprodaji, izradi faktura, teretnih listova, primke, izdatnice, međuskladišnice, kontrola cijena, povrati, reklamacije, arhive, kompenzacije, itd.), nakon navedenog radila je u prodavaonici kao blagajnica zbog pretrpljene ozljede na radu uslijed koje ozljede joj je viljuškarom zdrobljeno stopalo te je morala na operaciju, a nakon čega je ponovno pretrpjela ozljedu na radu i morala ići na dvije operacije te nakon toga nositi metalnu ortozu od prepona do gležnja. Tužiteljica je bila na bolovanju u periodu od 2017. godine do 27.06.2022. godine kada se vratila na posao, putem naloga tuženika za rad u poslovnoj jedinici od dana 10.05.2022. godine i to na radno mjesto prodavač-blagajnik. Ustanova za zdravstvenu skrb Nemetova-Prima je izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika-tužiteljice broj: 3653-2019 od dana 02.08.2019. godine kojim je utvrđeno da je tužiteljica zdravstveno nesposobna, te se preporuča uputiti na IK-u te omogućiti lakše radno mjesto (primjerice administrativni poslovi, bliže mjestu stanovanja, smanjenje kontakta s ljudima).Tužiteljici je zbog ozljeda na radu spomenutim u toč.1. ove tužbe utvrđeno tjelesno oštećenje odnosno invaliditet od 40% (7.stupanj) rješenjem HZMO-a KLASA: UP/I 141-06/20-01/03440942225 URBROJ: 341-25-05/3-20-121595 od 19.04.2021. godine, te je istim rješenjem priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Nadalje, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom izdao je tužiteljici uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad KLASA: 141-07/21-01/201, URBROJ: 426- 05-01-21-2 od dana 29.07.2021. godine. Također, tužiteljica je evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, te posjeduje potvrdu HZJZ-a Hrvatski registar o osobama s invaliditetom KLASA: 141-01/22-03/5, URBROJ: 381-03-351-22-147 od dana 16.02.2022. godine. Dana 07.02.2022. godine tužiteljica je poslala tuženiku zamolbu za razumnu prilagodbu radnog mjesta i radnog okruženja za prevenciju mogućih ozljeda na radu ili pogoršanje zdravstvenog stanja, na temelju Uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad i upisu u Očevidnik osoba s invaliditetom, a kako bi mogla svoje zadatke obavljati nesmetano u odnosu na druge zaposlenike, a sve s obzirom da se planira vratiti na posao kroz vremenski period od mjesec dana. Tužiteljica je predložila promjenu sadašnjeg radnog mjesta na način da joj se omogući administrativno radno mjesto u mirnijem okruženju, a s obzirom da ima dugogodišnje radno iskustvo na tim poslovima i potrebno znanje. S obzirom da tužiteljica nije zaprimila nikakav odgovor od tuženika, dana 21.02.2022. godine je ponovno poslala mail tuženiku zbog razumne prilagodbe radnog mjesta, a u kojem navodi kako se osjeća izolirano od svoje radne sredine i svih zbivanja zbog njenog invaliditeta, te da je također pogoršanog psihičkog stanja. U navedenom mailu tužiteljica obavještava tuženika da se obratila za pomoć uredu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Dana 25.02.2022. godine tuženik je odgovorio tužiteljici da ju je pozivao na interni natječaj, te da je slao upite drugim organizacijskim jedinicama unutar društva o slobodnim radnim mjestima i potrebi zapošljavanja u skladu s tužiteljičinim kvalifikacijama, te slao upite drugim povezanim društvima. Također, tužiteljica je obaviještena da nema otvorene pozicije na radnom mjestu administrator, te da joj ostaje ponuda za posao na radnom mjestu prodavač- blagajnik u prodavaonici koja je bliža njezinom mjestu stanovanja u [adresa]. Tužiteljica je s tuženikom o promjeni radnog mjesta pričala 2020. godine, no od tada joj se zdravstveno stanje pogoršalo. Na interni natječaj koji spominje tuženik, tužiteljica se javila, no dobila je usmenu odbijenicu. Također, tužiteljica nije dobila nikakvu informaciju za bilo kakav otvoreni interni natječaj ili traženje radnog mjesta u drugim organizacijskim jedinicama ili drugim povezanim društvima te je tu izostala komunikacija tužiteljice s tuženikom. Dana 17.03. 2022. godine tužiteljica je zaprimila dopis Centra za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ vezano za utvrđivanje stupnja invaliditeta u odnosu na rad, a zbog prilagodbe radnog mjesta. Navedenim dopisom Centar pojašnjava kako je prilagodba radnog mjesta opisana u Nalazu i mišljenju, a koji se ne dostavlja korisnicima, no navodi opisanu razumnu prilagodbu iz Nalaza i mišljenja: „…potrebno je izuzeće od povećanih psihofizičkih napora, dizanja i prenošenja težih tereta, dugotrajnog stajanja i hodanja te čučanja i klečanja, kao i hodanja po stepenicama. Preporučuju se poslovi s mogućnošću promjene položaja tijela tijekom rada i češćim pauzama, kao na primjer administrativni poslovi u mirnom okruženju.“ Također navode da Nalaz i mišljenje nema obvezujući karakter za poslodavca, no neovisno o tome poslodavac je dužan radniku osigurati razumnu prilagodbu radnog mjesta, uvjeta i organizacije rada, temeljem odredbe čl. 7.st.1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Dana 06.04.2022. godine tužiteljica je zaprimila dopis Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom upućen tuženiku u kojem dopisu je navedeno da je zahtjev tužiteljice za razumnu prilagodbu utemeljen, te da je tuženik dužan osigurati joj razumnu prilagodbu i da je obvezan poduzeti mjere kojima bi se otklonile ili ublažile poteškoće koje proizlaze iz invaliditeta u odnosu na rad. U navedenom dopisu stoji da je potrebno izuzeće tužiteljice od povećanih psihofizičkih napora, disanja i prenošenja tereta, dugotrajnog stajanja i hodanja te čučanja i klečanja, kao i hodanja po stepenicama, slijedom čega su preporučeni poslovi s mogućnošću promjene položaja tijela tijekom rada i češćim pauzama te mirno okruženje. Pravobraniteljica preporučuje tuženiku u navedenom dopisu da ukoliko je to potrebno se može obratiti Centu za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ kako bi izradili plan prilagodbe radnog mjesta i radnog okoliša te potrebne prilagodbe opreme i sredstava za rad. Zaključno Pravobraniteljica preporučuje tuženiku da tužiteljici osigura potrebnu razumnu prilagodbu radnog mjesta. Tuženik je dana 20.04.2022. godine dao svoje očitovanje na dopis Pravobraniteljice u kojem navodi da tužiteljici nije mogao omogućiti poslove na radnom mjestu administratora, već joj je ponudio posao na radnom mjestu prodavač-blagajnik na lokaciji bližoj njezinom mjestu stanovanja. Nadalje objašnjava kako bi tužiteljica radila isključivo na blagajni, u sjedećem položaju, uz uzimanje kraćih odmora te poštedu svih ostalih poslova. Tužiteljica se u međuvremenu prijavila na natječaj tuženika za radno mjesto Referent programskog helpdeska, za koji natječaj je rok prijave bio do dana 16.06.2022. godine, no od tuženika nije dobila nikakvu povratnu informaciju o njezinoj prijavi. Tužiteljica je saznala da je tuženik u tom periodu, u kojem je ona slala zamolbe za razumnu prilagodbu radnog mjesta i radnog okruženja, zaposlio druge osobe na administrativnim radnim mjestima. Navedenim postupanjem, odnosno zbog zaposlenja drugih osoba koje nisu invalidne na radnim mjestima administratora, a ne tužiteljice, tuženik je počinio diskriminaciju tužiteljice po osnovi invaliditeta i time povrijedio jednakost kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, te zabranu diskriminacije koja je propisana Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Temeljem odredbe čl. 41. Zakona o radu propisano je da „(1) Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. (2) Radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove. (4) U sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajući.“ Sukladno navedenom predlaže sudu da odredi vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost da li sadašnje radnje mjesto na koje je tužiteljica raspoređena (prodavač- blagajnik) odgovara njezinom zdravstvenom stanju odnosno da li bi ju tuženik trebao rasporediti na drugo radno mjesto. Tuženik u svojim mailovima i dopisima koji su priloženi uz ovu tužbu navodi da je tužiteljici na radnom mjestu prodavač-blagajnik osigurana stolica s obzirom na njezino zdravstveno stanje kako bi joj olakšao posao, te da joj je osigurao posebne uvjete rada. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R 69/2019-4 od dana 15.01.2022. godine navedeni sud pojašnjava kako je „…Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je dosadašnje radno mjesto za koje je tužitelj imao zaključen ugovor o radu s tuženikom radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da tužitelj, obzirom na svoje zdravstveno stanje, nije u mogućnosti obavljati poslove tog radnog mjesta bez obzira na isključenje poslova koji traže dugotrajno hodanje i spretnost obiju šaka. Poslovi radnog mjesta skladištar - domar - ekonom odgovaraju preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja te je tuženik obzirom na zdravstveno stanje tužitelja dužan organizirati proces rada na tom radnom mjestu da se obave i drugi poslovi, odnosno ukrcaja i iskrcaja tereta, koje poslove tužitelj obzirom na svoje zdravstveno stanje nije u mogućnosti obavljati. Ta obveza tuženika postoji temeljem odredbe čl. 41. st. 2. ZR-a, a smisao je da se omogući radnicima kod kojih postoji preostala radna sposobnost da i nadalje budu aktivni u procesu rada prema preostaloj radnoj sposobnosti….“ Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da ju tuženik rasporedi na radno mjesto administratora, odnosno neko drugo radno mjesto kod tuženika, a koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi tužba nije pravodobna te tužiteljica prije podnošenja tužbe nije postupila prema čl. 133. Zakona o radu iz kojeg razloga je izgubila pravo na sudsku zaštitu prava. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je čl. 133. ZOR-a kojim su propisani postupak i rokovi unutar kojih radnik koji smatra da mu je poslodavac nekom svojom odlukom povrijedio njegova prava iz radnog odnosa, može u roku 15 dana od dostave takve odluke tražiti ostvarenje svojih prava. Tužiteljica u tužbi navodi kako je putem Naloga tuženika od dana 10.05.2022. vraćena na radno mjesto prodavač – blagajnik, no tužiteljica nije dostavila dokaz da bi u odnosu na takvu odluku tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, sve u roku od 15 dana od dana zaprimanja predmetnog Naloga za rad u poslovnoj jedinici. Slijedom toga, očito je kako tužiteljica nije poštivala propisanu zakonsku proceduru prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Iz tog razloga tužiteljica je izgubila pravo da pred nadležnim sudom zatraži sudsku zaštitu prava za koja smatra da su joj povrijeđena Nalogom tuženika od 10.05.2022. godine. Iako je zakonska norma izričita i jasna, sama sudska praksa je u većem broju slučajeva i potvrdila pravno shvaćanje prema kojem radnik koji se nije obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava, ne ostvaruje mogućnost sudske zaštite: Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. (čl. 133. st. 3. ZOR-a). Zaštitu prava pred sudom ne može tražiti zaposlenik koji nije prethodno zatražio zaštitu pred nadležnim tijelom poslodavca.(VSRH, Rev 1439/1997) Navedene odredbe nije moguće tumačiti drukčije nego onako kako glase. To znači, da radnik koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa može zahtjev za zaštitu tog prava podnijeti samo u roku od 15 dana od primitka odluke poslodavca ili od saznanja za takvu odluku. Istekom tog roka radnik gubi pravo kako na podnošenje zahtjeva, tako i na podnošenje tužbe. (VSRH, Revr 660/06-2) Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osobito pravnu osnovu potraživanja tužiteljice. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako predlaže da sud na temelju čl. 41. ZOR-a donese presudu kojom se tužiteljica raspoređuje na radno mjesto administratora ili drugo radno mjesto kod tuženika, sve sukladno njenom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti. ZOR u čl. 41. st. 1. propisuje: Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke za primjenu zakonske odredbe čl. 41. ZOR-a. Pregledom dokumentacije dostavljenu uz tužbu kao i dokaznih prijedloga koje je tužiteljica iznijela, nije razvidno da postoji nalaz i mišljenje ovlaštenog tijela kojim bi poslodavac bio obvezan na postupanje temeljem čl. 41. ZOR-a. Osobito se ukazuje na to da dokumentacija koju tužiteljica prilaže u prilog svojih navoda ne predstavlja takvu pravno relevantnu dokumentaciju u smislu zakonske odredbe temeljem koje tužiteljica predlaže donošenje presude u ovom predmetu. Tuženik osobito ukazuje na to da je teret dokaza ispunjenja pretpostavki iz čl. 41. ZOR-a na samoj tužiteljici, no ista u ovom stadiju postupka nije predočila dokaze koji bi potvrdili ove okolnosti. Zakonom o mirovinskom osiguranju (ZOMO) dana je jasno određena definicija tjelesnog oštećenja: Tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Prema tome, tuženik ukazuje kako okolnost postojanja tjelesnog oštećenja kod tužiteljice i pozivanje tužiteljice na Rješenje HZMO KLASA: UP/I-141- 06/20-01/03440942225 od dana 19.04.2021. kojim se istoj priznaje tjelesno oštećenje, ni u kojem slučaju ne predstavlja valjanu pravnu osnovu u smislu već istaknutog čl. 41. ZOR-a. Tužiteljica je uz tužbu dostavila selektivno odabranu dokumentaciju, očito vodeći se shvaćanjem da priložena dokumentacija ide u prilog činjeničnih navoda tužbe. No, svi prilozi dostavljeni uz tužbu ne ukazuju na pravnu osnovanost potraživanja tužiteljice. Nastavno na sve izneseno, bespredmetan je dokazni prijedlog da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, a obzirom da nisu ispunjene prethodne zakonske pretpostavke. Tuženik osporava povredu Zakona o suzbijanju diskriminacije te osporava da bi na njegovoj strani postojalo bilo kakvo postupanje protivno odredbama tog Zakona. Naime, tuženik je poduzeo sve što je u njegovoj moći da se tužiteljici omogući obavljanje poslova njenog radnog mjesta na način prilagođen njenom zdravstvenom stanju. Kao dokaz diskriminatornog postupanja tuženika, tužiteljica dostavlja tekst natječaja za radno mjesto Referent programskog helpdeska, navodeći da se ista prijavila na predmetni natječaj, ali da nije dobila povratnu informaciju. Pregledom teksta natječaja za radno mjesto Referent programskog helpdeska moguće je utvrditi kako je riječ o dinamičnom i izazovnom radnom okruženju koje iziskuje aktivnog vozača koji posjeduje vozačku dozvolu B kategorije. Navedeno je sasvim razumljivo obzirom da pružanje podrške korisnicima u slučaju tzv. IT incidenata učestalo uključuje i sam odlazak do korisnika te putovanja u svrhu edukacije korisnika. Uvažavajući navedeno, nedvojbeno je kako opis radnog mjesta Referent programskog helpdeska uopće nije sukladan karakteristikama poslova koje se preporučuju za radno mjesto tužiteljice. Ukoliko tužiteljica smatra da bi od strane tuženika bila diskriminirana kako to iznosi u tužbi, to se ista poziva na pravilo o teretu dokazivanja. Dakle, ako tužiteljica tvrdi da joj je neko pravo povrijeđeno, tada je to dužna i dokazati. Tuženik osporava da bi postojala bilo kakva povreda dostojanstva ili diskriminacija tužiteljice od strane tuženika, po bilo kojem osnovu. Tužiteljica u pobijanoj tužbi ne navodi niti jednu konkretnu odredbu ZSD-a, već bez zakonskog osnova ističe općenite tvrdnje koje su potpuno neutemeljene. Stoga, Nalog za rad u poslovnoj jedinici od 10.06.2022. kojim se tužiteljica upućuje na radno mjesto koje je bliže adresi njenog stanovanja i koje je prilagođeno okolnostima njenog zdravstvenog stanja, nikako se ne može smatrati odlukom koja predstavlja razlog uznemiravanja, povredu dostojanstva ili diskriminaciju tužiteljice. Prema shvaćanju tužiteljice proizlazi da svako postupanje poslodavca koje nije u skladu sa željama i voljom radnika, predstavlja diskriminaciju, uznemiravanje ili pak oboje. Životno je logično i zdravorazumski jasno kako nije moguće prihvatiti ovakvo stajalište tužiteljice. Ovo posebno iz razloga što je tuženik kao poslodavac proveo prilagodbu radnog mjesta tužiteljice te je pritom u potpunosti uvažavao okolnosti njenog zdravstvenog stanja. Tuženik je tužiteljici ponudio obavljanje poslova na prilagođenom radnom mjestu sukladno načelu razumne prilagodbe. Tuženik je u cilju prilagodbe radnog mjesta tužiteljice njenom zdravstvenom stanju, poduzeo niz radnji kako bi istoj omogućio rad na način i na radnom mjestu koje bi što više odgovaralo tužiteljici obzirom na njene zdravstvene poteškoće. Iako je pregledom po tuženiku dostavljenih Rješenja HZMO-a razvidno da ne postoji zakonska obveza za tuženika po čl. 41. ZOR, tuženik je temeljem dostavljene mu dokumentacije i obavljenog razgovora s tužiteljicom proveo prilagodbu radnog mjesta tužiteljice te je istoj omogućeno da: - Rad obavlja na radnom mjestu koje je bliže mjestu njenog stanovanja - Tijekom obavljanja poslova svog radnog mjesta bude u sjedećem položaju - Bude pošteđena od obavljanja niza radnih zadataka poput: manipulacija s teretima težim od 5kg, rad u nefiziološkom položaju, dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje, hod po stepenicama i dr. Smisao i svrha načela razumne prilagodbe, a kako sam naziv ovog načela ukazuje, jest da poslodavac sukladno svojim mogućnostima provede određenu prilagodbu radnog mjesta i načina rada. Tuženik je u cijelosti i u svakom trenutku postupao sukladno zakonu te je neupitno kako je od strane tuženika uvaženo i primijenjeno načelo razumne prilagodbe upravo na način kako to nalaže čl. 7. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom: Razumna prilagodba radnog mjesta iz stavka 1. ovoga članka znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invaliditetom osiguralo zapošljavanje i rad na ravnopravnoj osnovi s drugima. Iako tuženik iskazuje žaljenje zbog zdravstvenog stanja tužiteljice, u ovoj pravnoj stvari ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opravdanost i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 6-16, 56, 85 spisa), Dopis od 20.4.2022. (list 17-18 spisa), dopis Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom od 6.4.2022. (list 19-21 spisa), natječaj (list 22-24 spisa), Nalog za rad u poslovnoj jedinici od 10.6.2022. (list 25 i 87 spisa), Potvrdu HZJZ od 16.2.2022. (list 26 spisa), Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad od 29.7.2021. (list 27 spisa), Rješenje HZMO-a od 19.4.2021. (list 28-29 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 2.8.2019. (list 30 spisa), Rješenje HZMO-a od 9.12.2021., 9.4.2021. (list 40-43 spisa), Obavijest sektora za vještačenje od 10.2.2022. (list 44 spisa), Izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika od 5.4.2023. (list 61-65 spisa), potvrdu primitka prijave (list 79 spisa), Nalaz medicine rada od 6.5.2024. (list 80-81 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 99-147 spisa) i CD (list 148 spisa), saslušana je tužiteljica (list 59-60 spisa), te svjedoci UB, EB i ĆB (list 73-75 spisa), te je provedeno vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (list 94-96 spisa) i vještak dr. Damir Vodopivec je usmeno saslušan (list 157-158 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Na ročištu 23. rujna 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih predloženih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave.
6. Tužiteljica je prvotno u tužbi tužbenim zahtjevom zahtijevala da sud naloži tuženiku da rasporedi tužiteljicu na radno mjesto administratora, odnosno neko drugo radno mjesto kod tuženika, a koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti, te je na ročištu 23. rujna 2025. izmijenila tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da sud naloži tuženiku da ponudi tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila, njenom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i radnoj sposobnosti kao osobi s invaliditetom.
7. Prema čl. 191. st. 1 ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Dakle, kad tužitelj umjesto postojećeg tužbenog zahtjeva istakne neki drugi, nezavisno od toga opravdava li novi zahtjev istom ili drukčijom tužbenom osnovom, radi se o preinaci tužbe. Na ovaj način tužiteljica je promijenila istovjetnost zahtjeva čime je preinačila tužbu sukladno čl. 191. st. 1. ZPP-a.
8. Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema čl. 190. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
9. U ovom konkretnom slučaju, tužiteljica je preinačila tužbu tek nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a), te tužiteljica nije ni tvrdila ni dokazala da bez svoje krivnje istu nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP-a). Također, tuženik se je protivio preinaci tužbe, a ovaj sud ne nalazi da bi bilo svrsishodno da dopusti preinaku tužbe, a niti vidi svrhu kojoj bi se dopuštanjem preinake tužbe ostvarila. Stoga sud nije dopustio predmetnu preinaku tužbe temeljem čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a.
10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da ju tuženik rasporedi na radno mjesto administratora, odnosno neko drugo radno mjesto kod tuženika, a koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti.
11. Prije svega, valja reći da je zasnivanje radnog odnosa ugovorni odnos, te niti jedna od stranaka nije u mogućnosti siliti drugu stranku na zaključenje ugovora o radu određenog sadržaja. Sukladno tome, tužiteljica ne može u sudskom postupku zahtijevati da ju tuženik rasporedi na neko drugo za nju odgovarajuće radno mjesto, što podrazumijeva sklapanje novog ugovora o radu (a niti može zahtijevati da joj ponudi drugi ugovor o radu, što je tražila preinakom tužbe koju sud nije dopustio). Zaključenje ugovora o radu, da bi proizvodilo pravne posljedice, uvjetovano je voljom i sporazumom samih ugovornih strana. Stoga bi tužiteljica u nastaloj situaciji, eventualno, zaštitu svojih prava iz rada mogla ostvarivati kroz odredbe Zakona o radu, ali traženjem drugačije pravne zaštite. Obzirom na navedenog, već zbog toga je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
12. Podredno, sud je analizirao izvedene dokaze te je utvrdio:
- da iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika Ustanove za zdravstvenu skrb Nemetova-Prima od 2.8.2019. proizlazi da je tužiteljica zdravstveno nesposobna, te se preporuča omogućiti joj lakše radno mjesto (primjerice administrativni poslovi, bliže mjestu stanovanja, smanjenje kontakta s ljudima),
- da iz Uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi da je tužiteljici utvrđen invaliditet u odnosu na rad sa danom 15.7.2021.,
- da iz dopisa od 7.2.2022. i 21.02.2022. proizlazi da je tužiteljica tuženika tražila razumnu prilagodbu radnog mjesta i radnog okruženja za prevenciju mogućih ozljeda na radu ili pogoršanje zdravstvenog stanja, te je tuženik dopisom od 25.02.2022. odgovorio tužiteljici da ju je pozivao na interni natječaj, te da je slao upite drugim organizacijskim jedinicama unutar društva o slobodnim radnim mjestima i potrebi zapošljavanja u skladu s tužiteljičinim kvalifikacijama, te je slao upite drugim povezanim društvima, te ju obavještava da nema otvorene pozicije na radnom mjestu administrator, te da joj ostaje ponuda za posao na radnom mjestu prodavač-blagajnik
- da iz dopisa Centra za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ od 17.03.2022. upućenog tužiteljici proizlazi da je prilagodba radnog mjesta tužiteljice opisana u Nalazu i mišljenju koji se ne dostavlja korisnicima, ali navode da je u Nalazu i mišljenju navedeno: „…potrebno je izuzeće od povećanih psihofizičkih napora, dizanja i prenošenja težih tereta, dugotrajnog stajanja i hodanja te čučanja i klečanja, kao i hodanja po stepenicama. Preporučuju se poslovi s mogućnošću promjene položaja tijela tijekom rada i češćim pauzama, kao na primjer administrativni poslovi u mirnom okruženju.“ Također navode da Nalaz i mišljenje nema obvezujući karakter za poslodavca, no neovisno o tome poslodavac je dužan radniku osigurati razumnu prilagodbu radnog mjesta, uvjeta i organizacije rada, temeljem odredbe čl. 7.st.1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
- da iz Rješenja HZMO-a KLASA: UP/I 141-06/20-01/03440942225 URBROJ: 341-25- 05/3-20-121595 od 19.04.2021. proizlazi da je tužiteljici utvrđeno tjelesno oštećenje odnosno invaliditet od 40% (7.stupanj), te joj je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Zatim, Rješenjem HZMO- KLASA: UP/I 141-02/20- 01/03440942225, URBR: 341-25-05/3- 20-121593, od dana 09.04.2021. se tužiteljici ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, Rješenjem HZMO- KLASA: UP/I 141-02/21-01/03440942225, URBR: 341-25-05/3- 21-111672, od dana 09.12.2021. se tužiteljici ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, te iz Obavijesti Sektora za vještačenje, Središnji ured u Zagrebu, KLASA: 141-02/20- 01/11450, URBR:426-04- 03/33-22-27 od 10.02.2022. proizlazi da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju kkoje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te je potrebno provesti daljnje liječenje.
13. Sud je izvršio uvid u Nalog za rad u poslovnoj jedinici od 10.6.2022. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica (VSS) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodavač-blagajnik u poslovnoj jedinici Super Konzum Dubec, Sesvete te je predmetnim Nalogom s danom 27.6.2022. upućena na rad u poslovnu jedinicu Maxi Konzum u [adresa], na radno mjesto prodavač-blagajnik, uz kontraindikacije prema rješenju HZMO-a; manipulacija teretima težim od 5 kg, rad u nefiziološkom položaju, dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje, hod po stepenicama, poslovi koji iziskuju emocionalnu otpornost, a ista je sposobna obavljati lakše poslove iz okvira svoje stručne spreme pretežno sjedeći, puno radno vrijeme.
14. Protiv navedenog Naloga tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava, te tužiteljica zapravo niti ne tvrdi da su joj njena prava iz radnog odnosa povrijeđena tim Nalogom, a niti isti pobija tužbenim zahtjevom u ovom sudskom postupku. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena njena prava kao invalidnoj osobe jer ju tuženik nije rasporedio na za nju odgovarajuće radno mjesto, ali ne navodi kada i kojom radnjom poslodavca su njena prava povrijeđena, već smatra da to traje u kontinuitetu dulje vrijeme, te postavlja samo kondemnatorni tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da ju rasporedi na za nju odgovarajuće rano mjesto, to u ovakvim okolnostima, ovaj sud smatra da tužiteljica nije bila dužna postupiti sukladno čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14. i 151/22, dalje: ZR).
15. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je imala 4 ozljede na radu, te je do 2015. radila u administraciji, a nakon toga je prebačena u dućan kao blagajnik po kazni. Zadnju ozljedu je imala 2017., te se je vratila na rad 2019., te je upućena na medicinu rada gdje ju je uputila služba zaštite na radu, te je na medicini rada utvrđeno da nije sposobna za to radno mjesto, te je predloženo administracijsko radno mjesto sa manjim brojem kontakta s ljudima. Nakon toga je ponovno bila na operaciji i na bolovanju, a po povratku na rad 2021. su joj ponudili isto radno mjesto, ali koje je bliže njenom prebivalište u [adresa], te su tu prilagodili radno mjesto na način da su joj dali stolicu, ali tu ponovo ima kontakt sa ljudima, te bude oko 300 ljudi dnevno i nosi teret. Tražila je poslodavca da ju ponovo upute na medicinu rada, ali to nisu učinili. Kada je doneseno uvjerenje da ju se uputi na administrativne poslove, s tuženikom se dopisivala putem maila, ali su na kraju rekli da nemaju takvog radnog mjesta za nju. Kod tuženika se javljala na interne natječaje i natječaje objavljene na webu za radna mjesta referenta, ali je dobivala odbijenice. Kada se 2021. vratila s bolovanja, pozvala se na rješenje medicine rada iz 2019., ali joj je gospođa iz ljudskih resursa rekla da isto više ne vrijedi, jer isto vrijedi samo godinu dana. Dobila je stolicu, ali u Zagrebu svi na blagajni imaju stolicu, a u Varaždinskoj županiji istu dobivaju po prioritetu. Kada sjedi, sa nogom udara u zvonce za policiju i za alarma, te kad sjedi nema povoljan položaj, jer joj ekran stoji tako da se mora okrenuti u stranu. Nema prilagođen pristup wc-u, te ako ide na wc treba joj barem 5 minuta. Imam pauzu od 30 minuta za gablec i još jednu za odlazak na wc. U trgovini ne slaže robu, već to rade kolegice. Ako joj nešto padne na pod, tada mora zvati nekoga da joj pomogne i digne to. Na natječaj je slala uvjerenje i potvrdu da je invalidna osoba.
16. Svjedok UB je izjavila da je ona voditeljica prodavaonice u [adresa] u kojoj radi tužiteljica, te tužiteljica obavlja isključivo poslove na blagajni, a to znači da ona ili stoji ili sjedi i blokira i naplaćuje robu, te se ona ne kreće po prodavaonici i ne slaže robu. Tužiteljica je dobila adekvatnu stolicu, te prema svom izboru malo sjedi, a malo stoji. Tužiteljica radi u ovoj prodavaonici oko 2 godine, te prije nego je došla, osigurana joj je stolica, a koju druge osobe na blagajni nemaju. Radnici u prodavaonici dobivaju službene klompe.
17. Svjedok EB je izjavila da radi kod tuženika kao direktorica sektora ljudskih resursa od 2021., a tužiteljica radi u Maksi Konzumu u [adresa]. Na zahtjev tužiteljice je imala razgovor sa njom, te se upoznala sa svim činjenicama, te joj je ona predala dokumentaciju, ali nije bilo razloga da se prema mišljenju HZZO-a njeno radno mjesto prilagodi. Sve to je proslijedila pravnoj službi, te su odlučili postupiti kako to inače rade da udovolje radniku, tako da su joj osigurali stolicu, te su joj odobrili da radi samo poslove na blagajni i izuzeli su sve druge poslove. Inače, radnik na radnom mjestu prodavač-blagajnik, pored rada na blagajni, obavlja i druge poslove i to puni police, priprema robu iz skladišta za izlaganje roba i sl. Dobili su nekoliko rješenja HZZO-a i HZMO-a za tužiteljicu, te iste dobivaju svakih nekoliko mjeseci, a zadnji su dobili negdje 28. ožujka 2024. prema kojem kod tužiteljice nema smanjenja radne sposobnosti. Tužiteljica ima SSS. Tužiteljica je nekada prije obavljala poslove administratora u logistici, a zatim godinama na radom mjestu prodavač-blagajnik. Tužiteljici je rečeno kao i svim drugim djelatnicima da se mogu javljati na interne natječaje za koje ima kompetencije, te tuženik i ima politiku da zapošljava svoje radnike, a tužiteljica se je javila na 4 takva natječaja, te je tuženik proveo selekciju i odabir kandidata. Tuženik već godinama nije zaposlio nikoga na radnom mjestu administrator u prodavaonici, a nigdje drugdje niti tuženik nema radno mjesto administratora. Nakon zadnjeg bolovanja tužiteljice, tuženik ju nije uputio na medicinu rada, ali se ona sa time niti ne bavi jer to nije njeno područje poslova.
18. Svjedok ĆB je izjavila da radi kod tuženika kao područni voditelj, te je tužiteljica prije radila u regiji Zagreb, ali ne zna točno koje poslove, te je prebačena u [adresa] na radno mjesto prodavač-blagajnik, time što ona obavlja samo poslove na blagajni, a ne puni police i ne diže teret, te su joj osigurali stolicu za rad na blagajni. Nije upoznata sa zdravstvenim stanjem tužiteljice, niti je o tome dobila neku odluku, već ona samo provodi naloge koje dobije iz Zagreba. Navodi da ona obavlja poslove vezane za zapošljavanje na njenom području te brine da bude osigurana zaštita na radu tj. da radnici imaju svu potrebnu zaštitnu opremu, a što isti i imaju, a prodavač ima uniformu, kapu i cipele ili sandale.
19. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su jasni i logični te su međusobno suglasni, kao i sa materijalnim dokazima u spisu, te je sud iste cijenio u dijelu u kojem su odlučni za donošenje odluke u ovom predmetu.
20. Tako je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao prodavač-blagajnik u trgovini u Sesvetama, te je tuženik na temelju dostavljene mu dokumentacije i razgovora s tužiteljicom proveo prilagodbu radnog mjesta tužiteljice na način da joj je omogućio da rad obavlja na radnom mjestu koje je bliže mjestu njenog stanovanja tj. u trgovini u [adresa], te joj je osigurao adekvatnu stolicu čime joj je omogućio da tijekom obavljanja poslova radnog mjesta bude u sjedećem položaju odnosno po izboru može malo sjediti, a malo stajati, te joj je odobrio da radi samo poslove na blagajni tj. da blokira i naplaćuje robu, dok joj je izuzeo sve druge poslove koje inače obavlja radnik na radnom mjestu prodavač- blagajnik tj. poslove da nosi robu i puni police, priprema robu iz skladišta za izlaganje roba i sl. Na ovaj način je tuženik tužiteljici prilagodio njeno radno mjesto tako da joj je izuzeta manipulacija s teretima težim od 5kg, rad u nefiziološkom položaju, dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje, hod po stepenicama i dr.
21. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da je doneseno uvjerenje da ju se uputi na administrativne poslove, budući je to u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Naime, iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika Ustanove za zdravstvenu skrb Nemetova-Prima od 2.8.2019. proizlazi da je preporučeno da se tužiteljici omogući lakše radno mjesto te se kao primjer navodi u čemu bi se takvo lakše radno mjesto sastojalo pa se kao primjer navode administrativni poslovi, ali se tuženiku na nalaže da tužiteljicu rasporedi baš na administrativne poslove, te tuženik nije obvezan da tužiteljicu rasporedi baš na administrativne poslove, te se takva obveza niti jednom poslodavcu ne može nametati.
22. Nadalje, iz iskaza svjedokinje EB sud je utvrdio da je tužiteljici rečeno, kao i drugim radnicima, da se mogu javljati na interne natječaje za koje ima kompetencije jer tuženik ima politiku da zapošljava svoje radnike, te se je tužiteljica javila na 4 takva natječaja, te je tuženik proveo selekciju i odabir (drugog) kandidata, a tuženik već godinama nije zaposlio nikoga na radnom mjestu administrator u prodavaonici, a nigdje drugdje tuženik niti nema radno mjesto administratora.
23. Slijedom navedenog, imajući u vidu zdravstveno stanje tužiteljice, tuženik je prilagodio poslove radnog mjesta tužiteljice, prema svojim potrebama i mogućnostima, tako da joj je omogućio da obavlja rad bliže mjestu stanovanja, omogućio joj je adekvatnu stolicu tako da može birati da li će rad obavljati stojeći ili sjedeći te joj je izuzeo sve drugo poslove osim rada na blagajni. Međutim, tuženik nije imao obvezu tužiteljicu rasporediti isključivo na administrativne poslove jer mu takva obveza nije određena, te tuženik već godinama nije zaposlio nikoga na radnom mjestu administrator u prodavaonici, a nigdje drugdje tuženik niti nema radno mjesto administratora, te se od poslodavca ne može očekivati da zbog zahtjeva i zdravstvenih problema jednog radnika, premjesti nekog drugog radnika kako bi oslobodio neko radno mjesto, a niti da zapošljava određenog radnika na neko izmišljeno radno mjesto za koje nema potrebe ili da na natječaju primi radnika s invaliditetom neovisno o drugim kompetencijama, a sve to isključivo kako bi udovoljio zahtjevu određenog radnika.
24. Sukladno prijedlogu tužiteljice, u postupku je izveden dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su u zdravstvenom kartonu tužiteljice zabilježeni podaci o bolovima i promjenama u slabinskoj kralježnici sa neurološkim smetnjama, ozljedi vratne kralježnice i stopala, desnog koljena koje je tužiteljica dugotrajno kirurški i fizijatrijski liječila zbog čega je bila dugotrajno privremeno radno nesposobna. Tužiteljica se i dugotrajno psihijatrijski liječila zbog bolesti Depressio recidiva non psychotica gradus major, sine symptomatis psychoticis i Neurasthenia. Sukladno navedenim bolestima tuženik je tužiteljici ponudio radno mjesto “Prodavačblagajnik” gdje bi prema Rješenju HZMO-a obavljala poslove uz kontraindikacije manipulacije teretima težim od 5 kg, rad u nefiziološkom položaju, dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje, hod po stepenicama, poslove koji iziskuju emocionalnu otpornost, odnosno može obavljati lakše poslove iz okvira svoje stručne spreme pretežno sjedeći uz puno radno vrijeme. Uvažavajući navedene kontraindikacije i njenoj stručnoj spremi blagajnika, tuženik je tužiteljici osigurao stolac na radnom mjestu, te po izboru da može sjedi ili stajati, bez kretanja po prodavaonici, slaganja i sortiranja robe. No, time tuženik nije ispoštovao dio kontraindikacije za rad za poslove koji iziskuju emocionalnu otpornost jer blagajnik prilikom blokiranja i naplate robe neminovno ima brojne socijalne kontakte. Temeljem navedenog smatra da radno mjesto na koje je tužiteljica sada raspoređena nije adekvatno sukladno njenoj radnoj sposobnosti.
25. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu te je izjavio da nakon što je upoznat sa prigovorima tuženika, u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navedeno mišljenje je donio temeljem rješenja HZMO-a od 9.12.2021. u kojem obrazloženju stoji da je vijeće vještaka Zavoda za vještačenje utvrdilo da je kod tužiteljice nastao djelomični gubitak radne sposobnosti uz navedene kontraindikacije koje je naveo u svom nalazu i mišljenju. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da ne može odgovoriti na postavljeno pitanje da li se tužiteljičino zdravstveno stanje pogoršalo u periodu od donošenja rješenja HZMO-a do danas jer za to nema objektivnih parametara. Nadalje, navodi da je glede prilagodbe radnog mjesta tužiteljice, tuženik poduzeo sve, jer blagajnik ne radi teške fizičke poslove, teže od onih osoba koje su kontraindicirani prema mišljenju vještaka HZMO- a, tužiteljici je dano da sjedi prilikom rada, te jedino što nije ispoštovano je rad sa strankama odnosno kupcima što predstavlja emocionalno opterećenje tužiteljici, kontakti sa kupcima ju mogu frustrirati i pogoršati njeno psihičko stanje. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da se invaliditet tužiteljice može odnositi na bolesti sustava za kretanje, a on ne može tumačiti što znači drugi stupanj funkcionalnog oštećenja, jer to ne spada u njegovu granu vještačenja, ali uvidom u Potvrdu HZJZ od 22.9.2025. je vidljivo da je kod tužiteljice utvrđen invaliditet od 40% tjelesnog oštećenja isključivo na donjem ekstremitetu. Na upit punomoćnika tuženika navodi da imajući u vidu potvrdu o invalidnosti tužiteljice, tuženik je osigurao radno mjesto sukladno Rješenju vještaka HZMO-a.
26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće, te nakon usmenog očitovanja vještaka na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.
27.Temeljem navedenog, ovaj sud je utvrdo da je tuženik poduzeo sve što je mogao, jer tužiteljica kao blagajnik ne radi teške fizičke poslove (koji su kontraindicirani prema mišljenju vještaka HZMO-a) te je tužiteljici dano da sjedi prilikom rada, odnosno imajući u vidu potvrdu o invalidnosti tužiteljice, tuženik je osigurao radno mjesto sukladno Rješenju vještaka HZMO-a. Tuženik je poduzeo sve što je mogao te je prilagodio uvjete rada tužiteljičinom zdravstvenom stanju prema svojim mogućnostima i potrebama, a činjenica što tuženik tužiteljici nije prilagodio uvjete rada na način da ne obavlja rad sa strankama odnosno kupcima, ne daje pravo tužiteljici da tužbenim zahtjevom traži da ju tuženik rasporedi na drugo za nju odgovarajuće radno mjesto 28. Tužiteljica se poziva na čl. 41. ZR-a kojim je u st. 1. propisano da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Prema st. 2. istog članka, radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove. Prema st. 3. istog članka, ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
29. Kako je vještak medicine rada naveo da je u obrazloženju rješenja HZMO- a od 9.12.2021. navedeno da je vijeće vještaka Zavoda za vještačenje utvrdilo da je kod tužiteljice nastao djelomični gubitak radne sposobnosti uz određene kontraindikacije, te je tuženik tužiteljici omogućio poslove koji u velikoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila, tako da joj je osigurao mjesto rada bliže njenom prebivalištu, osigurao joj je adekvatnu stolicu, te ju je oslobodio svih drugih poslova prodavača-blagajnika koji zahtijevaju fizičku aktivnost tj. nošenje i dizanje tereta, dugotrajnog stajanja, hodanje, čučanja, klečanje i slično., to je time tuženik poduzeo sve što je mogao kako bi prilagodio uvjete rada tužiteljici, prema svojim mogućnostima i potrebama, te niti čl. 41. ZR-a, na koji se tužiteljica poziva, ne daje joj pravo na sudsku zaštitu u vidu kondemnatornog zahtjeva kojim traži da ju tuženik rasporedi na radno mjesto administratora odnosno neko drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti, već u toj situaciji, tuženik bi eventualno imao pravo na osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
30. Tužiteljica navodi da je upisana u Registar osoba s invaliditetom (o čemu postoji dokaz u spisu) pa da se zbog toga tužiteljici kao osobi s invaliditetom trebaju priznati određena prava i prednosti, a osobito kod internog zapošljavanja, zabrana diskriminacije i uvažavanje preporuka ustanova. Točni su navodi tužiteljice da ona kao invalidna osoba ima određena prava i prednosti, ali to ne podrazumijeva da ista može ostvariti prava koja joj po pozitivnim propisima ne pripadaju samo zbog toga što je ista invalidna osoba, niti se od tuženika može očekivati da tužiteljici daje prednost kod internog zapošljavanja samo zbog toga što je tužiteljica invalidna osoba zanemarujući sve ostale bitne elemente za zapošljavanje. Također, ovaj sud smatra da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je diskriminirana odnosno da je zbog svoje invalidnosti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a niti je tužiteljica u ovom predmetu postavila tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije.
31. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra:
- da je zasnivanje radnog odnosa ugovorni odnos koji se temelji na volji obje ugovorne strane, te niti jedna od stranaka nije u mogućnosti siliti drugu stranku na zaključenje ugovora o radu određenog sadržaja pa sukladno tome, tužiteljica ne može u sudskom postupku zahtijevati da ju tuženik rasporedi na neko drugo za nju odgovarajuće radno mjesto, što podrazumijeva sklapanje novog ugovora o radu (a niti može zahtijevati da joj ponudi drugi ugovor o radu),
- da tužiteljica, bez obz9ira na svoju invalidnost, nije ovlaštena jednostrano birati za nju odgovarajuće radno mjesto, jer to ovisi o mogućnostima i potrebama poslodavca,
- da je tuženik prilagodio uvjete rada zdravstvenom stanju tužiteljice, a prema svojim mogućnostima i potrebama,
- da tuženik nije povrijedio odredbe Zakona o radu niti odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije, pa je zbog svega navedenog ovaj sud ocijenio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da ju tuženik rasporedi na radno mjesto administratora, odnosno neko drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljičinom zdravstvenom stanju, stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti, te je isti valjalo odbiti kao pod točkom I. izreke presude.
32. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22.). Tako je tuženiku priznati trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak jednokratne nagrade (koji obuhvaća 4 radnje: sastav odgovora na tužbu, ročište 14.2.2023., podnesak od 19.5.2023. i 29.9.2023.) po Tbr. 7/2 – 250 bodova, te za daljnje radnje ročište 24.1.2024., 23.4.2024., 23.9.2025., te podnesak od 15.7.2024., 31.3.2025. – po 7/2 – po 50 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.250,00 eura, te kad se doda trošak za pristup vještaka na ročište 50,00 eura, to ukupni trošak tuženika iznosi 1.300,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 24. listopada 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Spis
