Poslovni broj: Us I-3365/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Spomenke Đurđević, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GZ, državljanina Indije, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 24. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/l-216-03/25- 06/3670, Urbroj: 511-01213-25-8 od 03. rujna 2025. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, , za pristup na ročište 20. listopada 2025. godine iznos od 500,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 125,00 EUR, te sveukupno 625,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/l-216-03/25-06/3670, Urbroj: 511-01213- 25-8 od 03. rujna 2025. godine pod točkama I.) i II) tužitelju, GZ, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar a strance, Obedišće Ježevsko, G [adresa] za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjeničnog stanja, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonita odluka. Ističe se da izreka pobijanog rješenja nije u skladu s člankom 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, kako se u ovom slučaju radi, ne o određivanju ograničenja slobode kretanja, već o produljenju ograničenja slobode kretanja sukladno članku 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tako i izreka mora biti u skladu s zakonom, te točno i jasno navoditi da se radi o produljenju, a ne o određivanju, jer isto otvara mogućnosti da se naknadno protivno zakonu ograničenje produlji novim rješenjem nakon istekao roka iz točke II izreke pobijanog rješenja. Već zbog ove nezakonitosti, a da budemo jasni, radi se o nezakonitosti, a ne o nepreciznosti, ovo rješenje se mora poništiti.

Nadalje, članak 54. stavak 9. izričito podvlači iznimnost ovakve mjere produljenja, a tuženik niti u jednom dijelu obrazloženja nije naveo okolnosti koje bi sud trebao smatrati iznimnima, pa da održi ovakvo rješenje na zakonu. Naime, tuženik nam nudi svoje špekuliranje da bi se tužitelj bavio ilegalnim prijevozom osoba, te daje angažiran od nepoznate osobe koja je smještena u Prihvatilištu. E sad, iako ovo nije tako neobičan scenario, ipak je za takvo karakteriziranje potrebno nešto i dokazati u tom smjeru. Dakle, tuženik nam u tom smislu nudi činjenicu da je tužitelj zatečen bez prijavljenog boravišta, dok je drugi puta zatečen da bi vozio neispravno vozilo. Potrebno je upozoriti da se ne radi niti o jednom prekršaju koji bi predstavljao prekršaj koji bi stavio tužitelj u kategoriju osoba koje bi predstavljale opasnost za javni poredak, s obzirom da je tužitelj i ranije boravio u [adresa], te s njim za to vrijeme nije bilo nikakvih problema. Ističe se da u tom smislu tuženik u odnosu na tužitelj ne može niti primijeniti članak 10. stavak 1. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja, s obzirom daje Vijeće Europe jasno zauzelo stavu u odnosu na činjenicu opsega pojma opasnosti za javni poredak, pa time i djelovanja i tumačenja članka 10. stavak 1. točka 2. Pravilnika, a kada je jasno navelo:„U tom smislu sud je upozoren na odredbu članka 7. stavak 4. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja treba tumačiti na način da mu je protivna nacionalna praksa prema kojoj se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak u smislu te odredbe isključivo zbog toga što je taj državljanin osumnjičen da je počinio djelo kažnjivo kao kazneno djelo prema nacionalnom pravu ili je za takvo djelo protiv njega izrečena kaznena presuda. Ta direktiva valja se tumačiti da se prilikom ocjene pitanja predstavlja li navedeni državljanin opasnost za javni poredak u smislu te odredbe mogu biti relevantni drugi elementi, poput naravi i težine tog djela, vremena proteklog od njegova počinjenja...” Nadalje, da stvar bude još eksplicitnija, ističemo da se u odluci Ustavnog suda RH broj U -IIIB - 5954/2021, između ostalog navodi: ,,U kontekstu pitanja sukladnosti osporene mjere s Direktivom o pravu na spajanje s obitelji, Ustavni sud ističe da je presudom Suda Europske unije od 12. prosinca 2019. u spojenim predmetima brojeva C- 381/18 i C-382/18, tumačenjem članka 6. stavka 1- i 2. navedene Direktive koji ovlašćuju države članice da odbiju, povuku ili ne produlje boravište članova obitelj na osnovu javnog poretka, zauzeto stajalište da „nadležna tijela ne mogu automatski smatrati da državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju javnom poretku... samo zato što je protiv njega donesena nekakva kaznena presuda”, te da „ta tijela mogu utvrditi da državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju javnom poretku oslanjajući se samo na okolnost da je tom državljaninu izrečena kazna za počinjenje kaznenog djela samo ako je to djelo toliko ozbiljno ili je takve vrste da je potrebno isključiti boravak tog državljana na području predmetne države članice.” Da budemo slikoviti, pozivanje na prekršaj koji je navodno tužitelj počinio kada je vozio tehnički neispravno vozilo, te odmah platio kaznu, kao i njegovo produljenje boravka, predstavlja kikiriki prema onome što su izrekli o tom pitanju Vijeće Europe i Ustavni sud, kao i Sud EU, pa je ovo prilika da se i tuženiku ukaže na obavezu poštivanja prakse tih institucija, te da tu praksu počnemo shvaćati ozbiljno. Dakle, gdje je onda ta iznimnost i ti opravdani razlozi na koje se u ovom slučaju tuženik poziva. Ovakva odluka bi trebala biti IZNIMNA, a nije ni po čemu, ne postoji nikakva iznimnost. Ukoliko pak tuženik smatra daje ima, tada idemo saslušati tužitelja kako bi se on očitovao o takvoj navodnoj iznimnosti. Norma se ne može u tolikoj mjeri savinuti kako bi to tuženik želio u ovom rješenju.

Ukoliko nam tuženik nudi konfabulaciju da bi tužitelj bio u lancu švercanja osoba, tada je za upitati radi čega nema nikakvog procesa, te radi čega tuženik smatra da bi sud trebao suditi na podlozi te konfabulacije. Sve pod pretpostavkom da se u odnosu na navođenje prekršaja ponašamo u skladu s europskom pravnom tečevinom. Dalji faktor je potreba provođenja postupka međunarodne zaštite. Međutim, i to otpada, s obzirom daje tuženik dovršio upravni postupak u kojemu je tužitelju izdano rješenje kojim mu se odbija zahtjev za međunarodnom zaštitom, a na koje rješenje tužitelj ima pravo pokrenuti upravni spor, te s obzirom da je na tom rješenju određeno da tužba odgađa izvršenje, nema niti s te strane nikakve potrebe da se tužitelja i dalje zadržava u zatvorenom kampu, te mu se na taj način prekomjerno no što je stvarno potrebno oduzima sloboda. Tuženik u tom smislu navodi da je tužitelj kasno tražio međunarodnu zaštitu, ali s obzirom na praksu u Prihvatnom centru, tužitelj je to tražio onda kada mu je bilo omogućeno, a on je to ustvari tražio mnogo ranije, međutim mu nije bilo omogućeno, pa stoga takav datum koji tuženik navodi kao dan uzimanja zahtjeva.

Temeljem svega ovdje navedenog ne može se naći niti jedan valjani razlog kako bi se i dalje na pravnoj snazi održalo ovdje pobijano rješenje, te se predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti, Opunomoćenik tužitelja podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede postupovnih pravila te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. GZ je dana 3. lipnja 2025. godine u Prihvatnom centru za strance, [adresa], izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Imenovani je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 4. lipnja 2025. godine te je tom prilikom, u nazočnosti prevoditelja za engleski jezik, upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite, a uručene su mu i Informacije za tražitelje međunarodne zaštite o pravima, obvezama i postupku odobrenja međunarodne zaštite. Imenovanom je Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, rješenjem KLASA: UP/l- 216-03/24-06/3670, URBROJ: 511-01-213-24-2 od 3. lipnja 2025. godine, ograničila slobodu kretanja na tri mjeseca smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa], sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25), ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, odnosno ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. U postupku donošenja rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, utvrđeno je da su dana 23. svibnja 2025. godine u 20:30 sati policijski službenici navedene postaje u mjestu Uštica, Savska cesta, odvojak prema Spomen-području Jasenovac, zatekli tužitelja u osobnom vozilu marke Dacia, model Sandero, registarskih oznaka [registarska oznaka], s natpisom „Bolt" na bočnim vratima, vlasništvo Impuls- Leasing d.o.o. Provjerom u informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je imenovanom prestao zakonit boravak u Republici Hrvatskoj dana 31. ožujka 2025. godine. Tijekom boravka u Republici Hrvatskoj imenovani je bio prijavljen na adresi u [adresa]. Imenovani je zatečen u mjestu Uštica, koje se nalazi u zoni vanjske granice schengenskog prostora, odnosno pojačanog migrantskog vala. Nakon zatečenja, tužitelj je doveden u službene prostorije Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, gdje je uhićen te upoznat s razlozima uhićenja, pravom na branitelja i pravom da izvijesti svoju obitelj i konzulat odnosno veleposlanstvo. Uvidom u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom te u evidencije prijava boravaka stranaca i evidencije određenih kategorija stranaca, utvrđeno je da je tužitelju bio odobren privremeni boravak u Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Biograd, u svrhu rada za poslodavca PRIMA TRADE j.d.o.o. za usluge iz Zagreba, na radnom mjestu radnik niskogradnje, djelatnost građevinarstvo, odobren do 8. prosinca 2025. godine, uz prijavljeni boravak u [adresa]. Tijekom kontakta s osobom koja predstavlja poslodavca, isti je izjavio da je s tužiteljem raskinut ugovor o radu te da je pokrenut postupak za ukidanje dozvole za boravak i rad. U razgovoru s policijskim službenicima Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, tužitelj je naveo da je u Republiku Hrvatsku došao zakonito dana 11. travnja 2022. godine preko Zračne luke Zagreb, temeljem izdane dozvole za boravak i rad. Od strane policije u Hrvatskoj Kostajnici zatečen je dana 25. siječnja 2025. godine, pri čemu je utvrđeno da nije podnio zahtjev za izdavanje boravka te je tada platio novčanu kaznu. Nadalje, navodi da je često iznajmljivao vozila, a dana 15. travnja 2025. godine upravljao je tehnički neispravnim vozilom, zbog čega su policijski službenici Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko, isključili vozilo iz prometa i skinuli mu registarske pločice. Za navedeno je dobio novčanu kaznu u iznosu od 260 eura, koju nije platio. Na upit stoje radio u Jastrebarskom, tužitelj se nije želio očitovati. Na pitanje policijskih službenika gdje mu se nalaze putna isprava i dozvola boravka, naveo je da se njegova putovnica nalazi u Zagrebu, Kupinečka ulica 48, gdje je živio neprijavljeno, dok mu se dozvola boravka nalazi u Biogradu. Vezano uz zatečenje od 23. svibnja 2025. godine, tužitelj tada navodi da je vozilo iznajmio 10. svibnja 2025. godine za svoje osobne potrebe. S obzirom na to da u Zagrebu ima mnogo prijatelja, njegov prijatelj „ N", kojem ne zna prezime, a koji je smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, nazvao ga je u 13:00 sati i zamolio da pokupi njegova prijatelja. Nakon što je putem mobitela dobio lokaciju, uputio se prema navedenoj lokaciji, ali je prije dolaska zatečen od strane policijskih službenika u mjestu Uštica, Savska cesta, odvojak prema Spomen-području Jasenovac. Ograničenje kretanja produljuje se u trajanju do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom na to da je GZ zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 4. lipnja 2025. godine u prostorijama Prihvatnog centra za strance, Obedišće Ježevsko, G [adresa]. Tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao zakonito dana 11. travnja 2022. godine preko Zračne luke Zagreb, temeljem izdane dozvole za boravak i rad.

Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno izricanje blažih mjera ograničenja (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, obveza osobnog pristupanja u određeno vrijeme u Prihvatilište, davanje u polog putnih Isprava i karata), mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar prikladna je i svrhovita. Naime, dana 20. kolovoza 2025. godine, tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:

UP/l-216-03/25-06/3670, URBROJ: 511-01-212-25-12, zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen kao neosnovan. Prilikom procjene osobnih okolnosti utvrđeno je da nije pripadnik ranjive skupine te je, kao punoljetna osoba, upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

Ograničenje slobode kretanja određuje se u trajanju do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Slijedom navedenoga, razvidno je da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je cjelokupno službeno postupanje zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretanja tužitelja. Opunomoćenik tužitelja u tužbi navodi da je rješenjem o ograničenju kretanja tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na način da nije provedena individualna procjena okolnosti te ustraje u tvrdnji da nikakva mjera produljenja ograničenja iz članka 54. stavka 9. Zakona nije zakonita niti potrebna. Nadalje, ističe da, i kada bi se moglo smatrati da je mjera potrebna, ne postoje individualni razlozi koji bi opravdali određivanje najstrože mjere ograničenja kretanja - smještajem u Prihvatni centar za strance. Također navodi da opasnost za javni poredak u odnosu na tužitelja nije primjenjiva, budući da tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi dulje vrijeme te tijekom boravka nije počinio nikakva prekršajna ni kaznena djela, te predlaže saslušanje tužitelja. Vezano uz navedenu primjedbu opunomoćenika, potrebno je naglasiti da zakonitost osporavane odluke, odnosno rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/l-216- 03/25-06/3670, URBROJ: 511-01-213-25-12 od 3. rujna 2025. godine, nije sporna, što proizlazi i iz same tužbe u kojoj niti jednim utemeljenim navodom nije ukazano na nezakonitost osporavanog rješenja. Vezano uz primjedbu opunomoćenika, sama mjera produljenja ograničenja donesena je sukladno članku 54. stavku 9, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, člankom 54. stavka 2. točkom 7. istoga Zakona („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, odnosno ako se, na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Prijedlog za saslušanje tužitelja u ovom se slučaju smatra nesvrhovitim. Dana 20. kolovoza 2025. godine tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216- 03/25-06/3670, URBROJ: 511-01-212-25-12, odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem. lako tuženik ima razumijevanja za tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje objektivno nezakonito. Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo, ovdje tuženik, odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari.

Temeljem naprijed navedenoga smatra se da je tužba opunomoćenika neosnovana te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovoga Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i odgovora na tužbu.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 20. listopada 2025. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na raspravi je Opunomoćenik tužitelja ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva smatrajući da tužitelj može rješavanja pitanja međunarodne zaštite tj. azila čekati na slobodi te nema potrebe da bude u zatvorenom prostoru.

Opunomoćenica tuženika ostala je kod odgovora na tužbu te navoda osporenog rješenja.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/l-216-03/25-06/3670, Urbroj: 511-01213-25-8 od 03. rujna 2025. godine pod točkama I.) i II) tužitelju, GZ, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar a strance, Obedišće Ježevsko, G [adresa] za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja., s obrazloženjem kako je GZ dana 3. lipnja 2025. godine u Prihvatnom centru za strance, [adresa], izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Repubhci Hrvatskoj. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je 4. lipnja 2025 godine, te je tom prilikom, u nazočnosti prevoditelja za engleski jezik, upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite. Tada su mu uručene i Informacije za tražitelje međunarodne zaštite o njihovim pravima, obvezama i postupku odobrenja međunarodne zaštite; Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite,. Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, rješenjem - KLASA: UP/l-216-03/24-06/3670, URBROJ: 511- 01 -213-24-2 od 3. lipnja 2025. godine ograničila mu je slobodu kretanja na tri mjeseca smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa]. To je učinjeno sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kada se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijenilo da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, odnosno kada se, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavilo da zahtjevom za međunarodnu zaštitu želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. U postupku donošenja rješenja, policijski službenici Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac utvrdili su 23. svibnja 2025. godine prilikom zatjecanja da je imenovanom prestao zakonit boravak u Republici Hrvatskoj s danom 31, ožujka 2025. godine.

Nakon zaticanja strani državljanin je odveden u službene prostorije Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac gdje ga uhićuju, upoznaju s razlozima uhićenja, pravom na branitelja, pravom da izvijesti svoju obitelj i konzulat odnosno Veleposlanstvo. U razgovoru s policijskim službenicima imenovani je izjavio da je u Republiku Hrvatsku došao zakonito dana 11. travnja 2022. godine preko. Zračne luke u Zagrebu temeljem izdane dozvole za boravak i rad. Također, od strane policije u Hrvatskoj Kostajnici zatečen je već dana 25. siječnja 2025. godine kojom prilikom su policajci utvrdili da nije podnio zahtjev za izdavanje boravka te je tada platio novčanu kaznu. Naveo je tada da je često iznajmljivao vozila da bi dana 15. travnja 2025. godine vozio tehničko neispravno vozilo kada su ga policijski službenici Policijske postaje Jastrebarsko isključili iz prometa i skinuli registarske pločice. Za navedeno je dobio kaznu od 260 bura koju nije platio. Na upit što je radio u Jastrebarskom imenovani se nije želio očitovati. Tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, rješenjima Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, VIII policijske postaje Zagreb te Postaje aerodromske policije Pleso izdana ,su mu već rješenja o povratku te mu je dana mogućnost dragovoljnog povratka u zemlju podrijetla.

Ograničenje kretanja produžuje se stoga u trajanju do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom na to da je imenovani zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio tek dana 4. lipnja 2025. godine u prostorijama Prihvatnog centra za strance, Obedišće Ježevsko, G [adresa]. Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da je mjera produženja ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar prikladna i svrhovita. Naime, dana 20. kolovoza 2025. godine imenovanom rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove - KLASA: UP/l-216-03/25-06/3670, URBROJ: 511- 01-212-25-12, zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj je odbijen kao neosnovan. Mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i rok trajanja mjere, opravdani su is obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske tako što je nakon što mu je prestala dozvola boravka i rad u Republici Hrvatskoj nastavio boraviti u [adresa] te Ilegalno se baviti prijevozom „osoba" na način daje bio angažiran od strane njemu nepoznate osobe koja je smještena u Prihvatilištu. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha produženja Ograničavanja slobode kretanja imenovanog.

Stoga je, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15,127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance.

10. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

12. Odredbom članka 54. stavak 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje do tri mjeseca, jer je imajući u vidu sveukupno ponašanje tražitelja u Republici Hrvatskoj, također uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila navedene u članku 20. niti uvijete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21., te nisu ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točke 1., 6. i 7. Zakona o privremenoj i međunarodnoj zaštiti. Naime, iz spisa proizlazi da sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti,odnosno da je istome rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/l-216-03/25- 06/3670, URBROJ: 511-01-212-25-12, zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj je odbijen kao neosnovan. Mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i rok trajanja mjere, opravdani su is obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske tako što je nakon što mu je prestala dozvola boravka i rad u Republici Hrvatskoj nastavio boraviti u [adresa] te ilegalno se baviti prijevozom „osoba" na način da je bio angažiran od strane njemu nepoznate osobe koja je smještena u Prihvatilištu. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha produženja Ograničavanja slobode kretanja imenovanog. kada se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja je pravilno procijenjeno da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, odnosno kada se, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavilo da zahtjevom za međunarodnu zaštitu želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. U postupku donošenja rješenja, policijski službenici Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac utvrdili su 23. svibnja 2025. godine prilikom zatjecanja da je imenovanom prestao zakonit boravak u Republici Hrvatskoj s danom 31, ožujka 2025. godine. Nakon zaticanja strani državljanin je odveden u službene prostorije Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac gdje ga uhićuju, upoznaju s razlozima uhićenja, pravom na branitelja, pravom da izvijesti svoju obitelj i konzulat odnosno Veleposlanstvo. U razgovoru s policijskim službenicima imenovani je izjavio da je u Republiku Hrvatsku došao zakonito dana 11. travnja 2022. godine preko. Zračne luke u Zagrebu temeljem izdane dozvole za boravak i rad. Također, od strane policije u Hrvatskoj Kostajnici zatečen je već dana 25. siječnja 2025. godine kojom prilikom su policajci utvrdili da nije podnio zahtjev za izdavanje boravka te je tada platio novčanu kaznu. Naveo je tada da je često iznajmljivao vozila da bi dana 15. travnja 2025. godine vozio tehničko neispravno vozilo kada su ga policijski službenici Policijske postaje Jastrebarsko isključili iz prometa i skinuli registarske pločice. Za navedeno je dobio kaznu od 260 bura koju nije platio. Na upit što je radio u Jastrebarskom imenovani se nije želio očitovati. Tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, rješenjima Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, VIII policijske postaje Zagreb te Postaje aerodromske policije Pleso izdana ,su mu već rješenja o povratku te mu je dana mogućnost dragovoljnog povratka u zemlju podrijetla, te je također pravilno individualnom procjenom tuženik utvrdio da se primjenom drugih mjera ograničavanja kretanja ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, pa je nedvojbeno da su ispunjene sve pretpostavke za ograničenje slobode kretanja prema članku 54. stavku 2. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, [adresa] te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak zastupanja na ročištu dana 20. listopada 2025. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 125,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 625 EUR.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u

Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis