REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5127/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja [obrt], obrt za pečenje plodina, vl. ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog Odvjetničkog Ureda Filip Gradišek i Ante Omazić u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi postupanja po prigovoru radi davanja u zakup javne lokacije, 24. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje Zaključka Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: 363-02/24-058/293, URBROJ: 251-01-11/4-24-2, od 19. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Zaključkom Grada Zagreba, Povjerenstva za davanje površina javne namjene u zakup i drugo korištenje KLASA: 363-02/24-058/266, URBROJ: 251-10-33-1/015- 24-2, od 24. listopada 2024., (u daljnjem tekstu Prvostupanjski zaključak), odbačena je ponuda tužitelja, za postavljanje pokretne naprave – peći u namjeni pečenje i prodaja plodina, površine 2 m3, na javnom natječaju za davanje u zakup lokacije – mjesto broj 9, križanje Gajeve i Bogovićeve ulice, Donji grad, Zagreb, na površini javne namjene za postavljanje pokretnih naprava na kojima se obavlja pečenje i prodaja plodina.
2. Osporenim zaključkom odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Prvostupanjskog zaključka, uz obrazloženje tuženika kako tužitelj uz svoju ponudu za zakup nije dostavio cjelovitu dokumentaciju, konkretno izvadak iz obrtnog registra, izjavu o nepostojanju dugovanja prema Gradu Zagrebu i potvrdu porezne uprave o nepostojanju dospjelih obveza, a iz kojeg razloga je zauzet stav kako ponuda tužitelja nije potpuna te se stoga odbacuje temeljem članka 4. stavka 6. Odluke i točke 15. stavka 1. Javnog natječaja.
3. Osporavajući zakonitost naprijed navedene odluke tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je osporenim zaključkom povrijeđen članak 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku, konkretno načelo pomoći neukoj stranci i načelo utvrđenja materijalne istine, budući da su Osporenim zaključkom potpuno formalno otklonjeni prigovori sadržani u njegovoj žalbi izjavljenoj protiv Prvostupanjskog zaključka. Ističe kako na toj lokaciji on i njegova obitelj posluje dulji niz godina te smatra da ga je, iako nije dostavio svu natječajem traženu dokumentaciju, tuženik kao neuku stranku morao pozvati da istu dopuni, a posebno imajući na umu okolnost da tražena dokumentacija i nije odlučna za odabir ponuditelja. Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da u natječaju nije trebalo dostavljati izvadak iz obrtnog registra, odnosno izjavu o nepostojanju dugovanja, ukazuje kako na drugim površinama Grada Zagreb uredno posluje, a o čemu je prvostupanjsko tijelo tuženika zasigurno imalo saznanja, iz kojih razloga u ukupnosti, kao i iz razloga njegovih teških životnih okolnosti predlaže Sudu da poništiti osporene odluke, sve uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženik u svom odgovoru navodi kako se u konkretnom natječaj ne provodi po određenjima Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga se u tom postupku ne primjenjuje ni članak 73. tog zakona. Ističe da je natječajem jasno navedeno koju dokumentaciju u konkretnom je bilo potrebno dostaviti te da bi se posebnim pozivanjem tužitelja svi ostali ponuditelji stavljali u nepovoljniji položaj. Ističe kako je dodjela javnih površina akt poslovanja Gradonačelnika kao nositelja izvršnih poslova u okviru samoupravnih djelokruga Grada Zagreba, odnosno poslovanja upravljanja i raspolaganja gradskom imovinom te da protiv takve odluke nije moguće pokretati upravni spor. Razmatrajući prigovore tužitelja, a kojima isti navodi kako je tuženik bio u obvezi posebno ga upozoriti da natječajna dokumentacija nije potpuna, navodi kako se sve ponude predaju u zatvorenim omotnicama, nakon čega se one javno otvaraju te da su sami postupci u kojima se javlja više subjekata formalni i formalniji od jednostranačkog postupanja, iz kojeg razloga je neosnovano prigovarati pretjeranom formalizmu, jer se takvo postupanje zapravo i očekuje. Predlaže sudu da odbaci podredno odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje
5. Sud je 22. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24,), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog zaključka Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.1. Člankom 29. stavkom 1. Ustava republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
8.2. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
9. Ovaj Sud smatra da se naprijed citirana odredba Ustava Republike Hrvatske treba razumjeti u smislu stvarne i efikasne sudske zaštite svakog onog pojedinca kojem su osobna prava povrijeđena bilo od strane privatnih bilo od strane javnih osobnosti. Upravo u ovisnosti o tome da li je protivna strana ravnopravna osobnost ili ta druga osobnost nastupa s pozicije javnopravne vlasti formirati će se i sudska zaštita. S tim u vezi Sud nalazi kako je tuženik javnopravno tijelo o čijem djelovanju odlučuje izabrani Gradonačelnik postupajući u javnom interesu, koje s te pozicije odlučuje o pravima i pravnim interesima tužitelja provodeći natječajni postupak neposredno primjenjujući opće akte kojim se uređuje područje dodjele javnog prostora. Stoga dispozicije i diskrecija Gradonačelnika u takvim postupanjima nisu jednaka dispoziciji neke druge privatne osobe u privatnopravnom odnosu, u kojem slučaju bi protivna strana imala sudsku zaštitu pred redovnim sudom. Pravilnost diskrecije Gradonačelnika kao javnopravne osobe koja disponira objektima koji su pod javnopravnom, a ne privatnopravnom ingerencijom stoga može biti ocijenjena isključivo pred Upravnim sudovima. Budući da svatko ima pravo na odluku Suda o njegovim pravima i imajući na umu kako takva zaštita mora biti stvarna i smislena, ovaj Sud zauzima stav kako nema mogućnosti odbaciti predmetnu tužbu.
10. Člankom 3. stavkom 1. Zakona određeno je da se isti primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.
11. Sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju nekim drugim posebnim zakonom bilo određeno odstupanje od primjene Zakona, niti bi uopće bilo jasno koji bi se opći postupovni propis pa tada i koji postupak, primjenjivao u situacijama u kojima Gradonačelnik upravlja i raspolaže gradskom imovinom. Budući pravila postupanja i posebno u onim situacijama u kojima se dodjeljuje javno, moraju biti jasna, nepromjenjiva, dostupna i transparentno propisana, ovaj Sud zauzima stav kako se i u ovom postupanju primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku te da odredbe ostalih podzakonskih propisa s tim Zakonom moraju biti usklađene.
12.1. Člankom 7. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/23. i 42/23. – u daljnjem tekstu Odluka) propisano je da Gradonačelnik raspisuje javni natječaj za davanje u zakup lokacije - mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska i pokretnih naprava.
12.2. Člankom 4. stavkom 1. Odluke određeno je da postupak javnog natječaja ili neposredne dodjele lokacija - mjesta na površinama javne namjene provodi Povjerenstvo za davanje površina javne namjene u zakup i na drugo korištenje, osim postupka javnog natječaja za dodjelu lokacija s mjestima na površinama javne namjene za postavljanje pokretnih naprava za organiziranje manifestacija u povodu božićnih blagdana u sklopu kojih se organizira prigodna prodaja i pružanje ugostiteljskih usluga koji provodi Povjerenstvo za provođenje javnog natječaja za dodjelu površina javne namjene za organiziranje manifestacija u povodu božićnih blagdana.
12.3. Člankom 4. stavkom 6. Odluke propisano je da će nepravodobne i nepotpune ponude Povjerenstvo zaključkom odbaciti.
13. Sukladno naprijed navedenim određenjima i imajući na umu kako i nije sporno da je ponuda tužitelja nepotpuna, Sud nalazi kako je zakonito odbačena ponuda tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
14. S obzirom na prigovore tužitelja i tumačeći naprijed citirane odredbe Odluke, Sud ne nalazi da bi iste bile u suprotnosti s Zakonom. Naime člankom 7. i 8. Zakona definiraju se njegova načela, kao svojevrsni standardi tog postupanja. Sama načela ne slijede se doslovno i potpuno, jer su ona u pravilu suprotstavljena nekom drugom načelu, ili načelima, iz kojeg razloga je prvotno potrebno iznaći svrhu i smisao određene vrste upravnog postupanja te s obzirom na nju primjenjivati načelna pravila.
15. Konkretno postupanje je postupak odabira između više kandidata, dakle posebno višestranačko postupanje, a koje ima različit smisao i narav od onog jednostranačkog pa čak i od običnih višestranačkih postupanja. Sud nalazi kako je u tom postupanju dominantno načelo, načelo efikasnosti i zabrana da se drugi ponuditelji stave u nepovoljniji položaj. Stoga je u višestranačkom postupanju odabira ponuditelja neprimjenjivo načelo pomoći neukoj stranci, ili ekstenzivna primjena načela utvrđenja materijalne istine, jer bi takvo postupanje obezvrijedilo učinkovitost kao osnovni smisao te vrste postupka.
16. U cijelosti uvažavajući tešku životnu situaciju tužitelja Sud navodi kako ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačije odluke, iz kojeg razloga zaključuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
18. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 22. listopada 2025., (list 34 spisa), Sud navodi kako su isti utemeljen na članku 144. i pod uvjetom iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 24. listopada 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Odvjetnički ured Filip Gradišek i Ante Z, [adresa],
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,
3. U spis
