Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1481/2022-25

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik ĐL, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika 1. SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Vuletin i Ivana Dedić u Šibeniku, Stjepana Radića 10A, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 22. kolovoza 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Josipa Petkovića, odvjetnika u [adresa], te tuženika sa punomoćnicom Ivanom Dedić, odvjetnicom u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 24. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti dijela čest. br. 22500 K. O. [katastarska općina]-Betina i to dijela koji je na označen slovima A-B-C-D-A površine 416 m[2] sukladno skici mjesta očevida od dana 4. siječnja 2023. godine koju je izradio sudski vještak Ivica Trošić geod., a koja skica je sastavni dio presude.

2. Nalaže se tuženiku ad. 1 TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad. 2 DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku ad. 1 TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad. 2 DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj OL je u tužbi i na ročištima naveo da je predmet postupka utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina i to određenog dijela, površine 416 m[2] , a koji dio je prikazan na Situacijskom nacrtu koji je izradio JL, dipl.ing.geod. od 21. veljače 2022. godine kao lik označen slovima A- B-C-D-E-F-A.

2. Predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina predstavlja cjelinu sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina za cijelo, u vlasništvu i posjedu tužitelja dugi niz godina a nastavno na njegove prednike od davnine.

3. U zemljišnoj knjizi Z.U. Općinskog suda u Šibeniku suda kao suvlasnici su upisani tuženici svaki za ¼ dijela odnosno za cijelo, dok je u katastarskom operatu u posjedovnom list 550 za k. o. [katastarska općina]-Betina upisan Juraga Nikola sin ĐL "Šašalo", [adresa] za cijelo.

4. Sadašnja uknjižba prava vlasništva nije u potpunosti točna jer je stvarni vlasnik i posjednik određenog dijela i to dijela prikazanog na navedenoj Geodetskoj skici upravo tužitelj. Predmetni dio nekretnine površine 416 m[2] u vlasništvu i posjedu tužitelja jasno je odvojen suhozidom od ostatka predmetne čest. zem. [katastarska čestica] K.O.

Murter-Betina u vlasništvu i posjedu tuženika.

5. Na predmetnoj nekretnini uzgajale su se masline i vinova loza, smokve, a tužitelj je tu dolazio kao dijete i pomagao svom djedu GL u obradi, kasnije s majkom ZL rođenom GL. Izvorno je predmetna nekretnina kupljena od strane VL (ujaka tužitelja) još 1941. godine, koji je umro kao mlad nedugo nakon kupoprodaje, točnije 1944. godine. Nije se ženio niti imao djece, te je sve njegove nekretnine preuzeo djed tužitelja, ML pok. Č koji je kasnije darovao majci tužitelja ZL rođenoj ML, a ona tužitelju.

6. ČLŽ nekretnine je kupio od PL i NL. U navedenom kupoprodajnom ugovoru predmetna nekretnine opisno je navedena kao " gore u Modravama čestice zvane Grlić luka kod lokve..".

7. U katastarskom operatu predmetna nekretnina se vodi nazivom Modrave Gaj, a upisani posjednik KL sin ĐL kupio je zajedno s prednikom tužitelja gornji dio ograde (danas u posjedu tuženika), dok je donji dio ograde (danas u posjedu tužitelja) kupio prednik tužitelja ĐLŽ. Iza djeda tužitelja SLŽ pok. Č nije se provodio ostavinski postupak, odnosno isti je obustavljen zbog pomanjkanja imovine jer je svu svoju imovinu za života darovao majci tužitelja, a ona tužitelju.

8. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 30. studenog 2022. godine, uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

9. Tuženik ad. SL i tuženica ad.2 DL protivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te su predložili da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

10. U odgovoru na tužbu se istaknuli da tužitelj u tužbi ničim nije dokazao svoj slijed i pravo vlasništva nad traženih 416 m[2] dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- Betina. Svi navedeni dokazi nisu u korelaciji sa sadržajem tužbe.

11. Također ničim se ne potvrđuje niti sam posjed tužitelja. Prema podacima Katastra Šibenik, kao posjednik susjedne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- Betina upisan je upravo tužitelj, no na utuženoj nekretnini prema podacima PL 550 nije upisan tužitelj već KL sin Đ, pa je time neuvjerljivija i neživotna tvrdnja tužitelja da bi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina kupili zajednički KL i njegov prednik FL jer katastarski podaci dokazuju baš suprotno i to da je prednik tužitelja kupio susjednu nekretninu, jer ne postoji razlog da bi se drugačija kupovina na ovaj način upisala u Katastar Šibenik.

12. Činjenično stanje je takvo da je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina, kupljena od strane tuženika od stvarnog vlasnika HL, koji je za ½ dijela bio upisani zemljišno-knjižnog vlasnik, dok je do upisa druge ½ dijela, došlo temeljem presude P-2048/17, dakle stjecanje prava vlasništva temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige je ovdje apsolutno konzumirano.

13. Prednici upisanih vlasnika, sada tuženika, nekretnine su stekli kupoprodajom od stvarnih vlasnika pred više od 20 godina.

14. Od tada su se nalazili u mirnom i zakonitom posjedu čitave nekretnine, te ih u tome nitko nije uznemiravao. Na nekretnini je izgrađen podrum stambene zgrade, sa temeljnom pločom, dakle sam posjed je vrlo jasan.

15. Zaključno tuženi su vlasnici i posjednici kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina zato što imaju svu pravno relevantnu dokumentaciju, pošten i zakonit posjed nekretnine zajedno sa prednicima u neprestanom nizu od preko 20 godina, konzumirano pravo povjerenja u zemljišne knjige prilikom kupoprodaje nekretnine, te pravomoćnu presudu P-2048/17 kojom se utvrđuju vlasnicima nekretnine.

16. Tužitelj za razliku od tuženika ne posjeduje dokaz koji bi potvrđivao tezu da bi njihov prednik prvo kupio, a zatim on ili danas tužitelj držao u posjedu nekretninu neprekinuti niz godina, baš suprotno tome.

17. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Ivice Trošića, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 4.1.2023. uz privitak ODK iz 1968. I DKP-2019., spisa ovog suda broj P- 2048/2017, dosudnice Kotarskog suda u Šibeniku broj O-94/48 od 10.4.1948., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina), posvjedočenja ovog suda broj O-831/79 od 24.12.1986., ugovora o darovanju sklopljenog između ZL ud. AL i ČL pok. AL od 8.6.1970., rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-2069/70 od 4.12.1970., kupoprodajnog ugovora sklopljenog između VL, PL. S i NL (list 16 spisa), neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista 550 K. O. [katastarska općina]-Betina Područnog ureda za katastar Šibenik, rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: UP/I-932-07/07-03/00713 od 5.6.2007., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno-povijesni izvadak, ugovora o kupoprodaji sklopljenog između LL te tuženika ad.1 TL i tuženice ad.2 DL od 25.7.2017., skice s Geportala, fotografija u crno bijeloj tehnici (list 40 i 41 spisa), izjave D od 3.2.2014. i 22.4.2014., saslušanjem svjedoka RL. O, LL pok. NL, ŽL pok. T, te tužitelja ČL, tuženika ad.1 TL i tuženice ad.2 DL.

18. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

19. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

[katastarska općina]

21. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina. Na terenu je to poravnati teren koji ide istok-zapad od mora pa prema suhozidu na zapadu.

- da se na terenu u predmetu spora nalaze se novo posađene mlade masline i jedan lovor.

Prema situacijskom nacrtu od JL, ing. geodezije od 21. veljače 2002. godine predmet spora ima 416 m[2] i isto je tako upisano da je to dio čestice zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina.

Prema kazivanju tuženika on je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] i to prema kvadraturi upisanoj u katastarskom planu za tu česticu.

Prema podacima iz katastra čestica zem. [katastarska čestica] je voćnjak i ima 1518 m[2] , a kao posjednik se vodi KL sin Đ“ iz [adresa]

- da je po tužbi TL i DL od dana 7. studenoga 2017. godine protiv ĆL kao tuženika bio pokrenut postupak radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe pod brojem P-2048/2017, te da je ovaj sud dana 22. veljače 2018. godine donio presudu broj P-2048/17-6 (koja je postala pravomoćna 12.3.2018.) kojom je utvrđeno da su tužitelj ad.1 TL i tužiteljica ad.2 DL suvlasnici za ½ dijela svaki čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava suvlasništva za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina na imenu ĆL, pa su tužitelji ovlašteni temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoja imena svaki za ½ dijela, uz istovremeno brisanje istog prava s imena ĆL

- da je pravna osnova stjecanja suvlasništva navedene nekretnine ugovor o kupoprodaji sklopljen između EL zastupanog po punomoćniku LL i TL te DL dana 30. listopada 2017. godine, kojim ugovorom je ŠL prodao ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina u naravi poljoprivredno zemljište, krš, na predjelu Modrave – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj P-2048/2017)

- da je čest. br. 22500 K. O. [katastarska općina]-Betina upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Modrave Gaj površine 1518 m[2] u naravi voćnjak, a kao suvlasnici su upisani TL i DL za ¼ dijela svaki (koji upis je izvršen temeljem ugovora o kupoprodaji od 25. srpnja 2017. godine pod brojem Z- 9201/2017 i pravomoćne presude ovog suda broj P-2048/17 od 22.2.2018. pod brojem Z-7254/2018) – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno-povijesni izvadak)

22. Svjedok IL pok. O je u svom iskazu mogao samo reći da je on sa svojim kumom tužiteljem ČL i njegovim djedom, dakle dok su bili još djeca, odlazili tamo i čupali smokve i višnje i da je bilo sedam stabala maslina. Nekretnina je bila ograđena suhozidom. Kad se krčila nekretnina, kamen se stavljao za suhozid. Nekretnina je cca1.000 m[2] , a narodni naziv nekretnine je Lokve. Bilo je sedam (7) stabala maslina. To je uglavnom to i tamo je zadnji put bio prije 60 godina. Osoba imena ŠL mu nije poznata, a ML da je unazad 12 godina dobio šlag i od tad je u krevetu. Navedene osobe su onda uređivali predmetnu nekretninu, a poslije ne zna što je bilo. Navodno je ML kupio za svog pok. sina VL predmetnu nekretninu, navodeći da je to kupljeno prije nego se on rodio. Ne zna što se danas nalazi na predmetnoj nekretnini. Nije tamo bio 60 godina. Tužitelj OL je navodno rekao da mu je to pok. djed ML poklonio radi dječjeg dodatka. Pok. ML je imao sina DLŽ i kćer ZL. Tužitelj je Slavkin sin. Brat od ZL FL se nije ženio i poginuo je u 2. svjetskom ratu. Iz priče je čuo da bi FL, ujak tužitelja i KL, sin Đ kupili predmetnu nekretninu. Inače, to je bilo prije nego sam se ja rodio. DLŽ sin Đ je imao nekretninu do predmetne - (list 54 i 55 spisa)

23. Svjedok LL pok. NL je iskazao da je on parcelu 22500 K. O. [katastarska općina]-Betina po punomoći UL prodao TL i DL. ŠL je bio izvanknjižni vlasnik. Na teren da se nije išlo nego se kupoprodaja izvršila temeljem papira. BL se nije mogao upisati kao vlasnik nekretnine jer je državljanin Makedonije temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog između njega i ĆL kao prodavatelja, a oni su bili poslovni partneri te je nekretnina ostala na njemu i na CL. U ugovoru o kupoprodaji on se pojavio kao prodavatelj iz razloga što je ŠL strani državljanin i on je tuženicima prodao svoju ½. ĆL s tuženicima nije sklopio ugovor o kupoprodaji preostale ½ dijela nekretnine, već su tuženici to riješili tužbom. Predmet kupoprodaje je bila cijela nekretnina, a ne ½, a kupoprodajna cijena je bila 25.000,00 eura. Tuženici su njemu isplatili 15.000,00 eura s osnova duga koji je imao kao poslovni partner s ČV, a 10.000,00 eura tuženici su isplatili ženi od UL. Poslije s tuženicima nije kontaktirao. S tuženicima nisu bili na terenu i nisu ih uveli ih u posjed kupljene nekretnine. On je suvlasništvo predmetne nekretnine stekao kupoprodajom od ĐV. Kada je kupovao zemlju, ĐV mu nije pokazao zemlju i nisu izvodili geometra. Nema saznanja koliku je površinu nekretnine kupio, ali je kupovao po katastarskim podacima. On nije bio naručitelj geodetsko-situacijskom nacrta iz 2002. godine. Moguće je da je to bio ŠL na njegovo ime. Ne zna što je napravio advokat vezano za sklapanje dva kupoprodajna ugovora – (list 56 i 57 spisa)

24. Tužitelj OL pok. AL je u stranačkoj izjavi naveo da su 1941. godine u ožujku njegov djed po majčinoj strani, ML pok. Č i KL kupili u Bokanovih iz Betine ogradu od cca 2100 metara. Nekretnina se zvala Grlić Luka, Gaj kod lokve Modrave. Radi se o nekretnini koja je predmet spora. Njegov djed je to kupio na ime sina VL koji je tad imao 16 godina. Isti je rođen 1925. godine, a kupilo se 1941. godine. 1943. godine otac AL i ujak FL su otišli u partizane, a u prosincu 1944. su oba poginula kod Gračaca. Djed ML je 1944. godine završio je u zarobljeništvu u Njemačkoj. U srpnju 1945. godine djed SLŽ se vratio u [adresa] gdje je živio u kući sa djedom, bakom i majkom. Djed ML je tu zemlju 1952. -1954. godine kad su geometri išli po zemlji, katastarski prepisao na svoje ime i to je ostalo neko vrijeme. 28. prosinca 1966. godine djed je dobio moždani udar. Bio je u bolnici dva mjeseca, ali nije bilo pomoći i nakon moždanog udara je živio još 12 godina i 9 mjeseci. Umro je 29. rujna 1970. godine. Prije toga djed, baka i njegova majka nisu imali živjeti od ničega. Majka je isto bila bolesna, baka je čuvala djeda, a djed je nepokretno ležao, nije mogao govoriti ni jesti. 1971. godine tadašnja vlast je davala potporu ženama i roditeljima palih boraca, ali kako je djed ML imao zemlju na svoje ime, nije mogao dobiti tu potporu te je on tu zemlju prebacio na svoje ime ugovorom o darovanju sklopljenim sa djedom GL. Nakon toga su dobili potporu, novac da mogu preživjeti. Kad su djed ML i KL kupili nekretninu kako je naveo, oni su se podijelili na pola. Kako nekretnina nije u cijelosti bila obrađena, stavili su kameni zid po dužini koji je bio visok pola metra. Gledajući od mora lijevu stranu od zida koristili su djed i on, a desnu stranu KL dok je bio živ. Kasnije nitko nije dolazio. On je umro misli 21. srpnja 1977. godine, a naslijedio ga je ĐV. Od 1977. godine, nakon Nikoline smrti taj dio je zapušten. Na mom dijelu je bio vinograd, smokve i masline i ja sam taj dio redovito obrađivao i dolazio sam 10 puta godišnje na tu zemlju sve do 1982. godine. Bilo je 7 stabala starih maslina i 5 stabala mladih maslina, ali kad sam jednom prilikom došao na svoju zemlju 1982. godine, šest starih maslina nije bilo Drugovi su mi ih popilali. Zaključio je "Idem popilati i ovu sedmu da mu drugovi ne odnesu." Više nije često dolazio, ali bi povremeno pogledao kad bi dolazio na druge posjede na tom predjelu. Nije imao nikakvih saznanja da bi ĐV prodao svoj i njihov dio nekretnine LL ili ĆL. Nije imao saznanja da je njegov dio prodan. Naime, ŽL je rekao da je to njegov dio i on je to prodao LL. Za tuženike je saznao unazad tri (3) godine. Kad je došao na nekretninu vidio je novo sagrađeni zid i tad se išao interesirati i tako je došao do tuženika. Za UL nije nikad čuo, kao ni za ĆL. Zna samo LL i više puta ga je viđao u [adresa] u kafiću, ali ga nije osobno poznavao. Iz priče mještana je čuo da je on kupio njegov dio. ĐV pok. DLŽ je svoj dio prodao LL. Kad je došao u kuću na [adresa] kod LL pitao ga je " SV od koga si ti to kupio moj dio?", on je odgovorio "Od ŽL". Tad je SV pozvao ŽL da dođe kod njega u kuću. ŽL i on su sjedili ispred njegove kuće za stolom i na upit ŽL da kako je mogao prodati njegov dio zemlje isti mu je odgovorio da su mu kazali da je to njegovo vlasništvo i kad ga je pitao da li ima papire isti je rekao da nema. Tad je pokazao da je upisan u katastru i ugovor o kupoprodaji sklopljen 1941. godine. Kad je LL to vidio, on mu je darovao taj dio ugovorom o darovanju pri čemu je u spis predao Rješenje Područnog ureda za katastar Šibenik UP/I 932-07/07-03/00713 od 5. lipnja 2007. godine, Međutim nije znao da mu LL nije vratio sve, dakle nije mu vratio sporni dio. On je mislio da mu je vratio cijelu nekretninu, ali kad je pročitao i vidio površinu, shvatio je da nije. LL više nije vidio jer je otišao u [adresa]. Prije tri (3) godine kod njega je došao TL i rekao da bi kupio od njega jednu malu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina. Do tad se u njegov dio predmetne nekretnine nitko nije dirao. LL je poštivao da je to njegovo vlasništvo jer je doveo i geometra da to izmjeri. Odgovorio je TL da mu neće to prodati, ali ako mu proda, da ću mu prodati po 80 eura po m[2] , na što on nije pristao. Idući dan kad je TL otišao, njegova supruga DV, nevjesta OV i on su otišli na predmetnu nekretninu da im pokažu kako to izgleda jer oni nisu znali gdje je. Drugi dan su on, supruga i TL i njegova supruga došli na teren gdje mu je pokazao situacijski nacrt dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina izrađenu od JL od 21.2.2002. godine. Rekao mu je "Vidi, ovo je zid, od zida lijevo je moje, a desno je tvoje", ali oni to nisu htjeli vjerovati. Tuženik ad.1. mu je rekao "Ja ću ovaj zid srušiti!", na što mu je odgovorio da ga može srušiti, ali da zna da je to njegov zid. Za života njegovog djeda na njihovom dijelu nekretnine bilo je sedam starih stabala maslina, a između njih je bilo pet prizida. Na dijelu od DLŽ nije vidio prizide. Možda su i bile, ne sjeća se – (list 57 i 58 spisa).

25. Tuženik ad.1 TL pok. J je u stranačkoj izjavi naveo da su supruga i on kad su dolazili s odmora, unazad osam (8) godina, negdje oko 2017. godine, čuli da se na moru prodaje jedan teren. Odmah su kontaktirali osobu koja to prodaje, to je bio LL. Kako prebivaju blizu u [adresa], otišli su da vide gdje se taj teren nalazi. Razgovarali su sa SV preko telefona i isti im je rekao koliko čestica ima kvadrata. Dogovorili su se da se nađu, na terenu nisu bili, ali on je išao kod njega u [adresa]. Gore su razgovarali i pokazao mi je sve papire koje on posjeduje u vezi te nekretnine, dakle izvadak iz zemljišne knjige na njegovo ime i na ĆL. Isto tako mu je pokazao izvadak od gospodina koji je imao zemlju prije njega, KL. Na tim izvacima je vidio da nema nikakvog tereta na predmetnoj nekretnini. Dogovorili su se za cijenu koja mu je bila prihvatljiva, ukupno 25.000,00 eura. LL mu je objasnio da je pola terena njegova, a druga polovica da je od UL. Oni su imali nekakav ugovor između sebe, to ne zna. Tada je sa LL sklopio kupoprodajni ugovor na njegov suvlasnički dio od ½ i to mu je platio. LL je imao punomoć od UL da može prodati njegovu ½ dijela predmetne nekretnine, a za tu drugu polovicu platio je ženi od UL. Prije toga su morali ići putem tužbe. S ČV je također sklopio ugovor za njegovu ½ i tad je pokrenuo postupak, dobio presudu kojom su supruga i on utvrđeni suvlasnicima za ½ dijela predmetne nekretnine. Nakon izvršene kupoprodajne više su puta dolazili na predmetnu nekretninu, ali tamo nikad nije vidio tužitelja. Od 2017. do 2022. godine teren je bio na njima, a kroz to vrijeme ga nikad nisu vidjeli. Mora reći da su se supruga i on malo interesirali te su otišli kod ČL da ga pitaju bi li im prodao teren čest. broj 22501 K. O. [katastarska općina]-Betina. Kod kuće je bila samo njegova supruga koja je rekla da oni to neće prodati i tako su se rastali. Nakon nekoliko dana telefonski im se javio DLŽ. Našli su se, dogovorili se da dođu na teren, došli su on i njegova supruga te tužitelj sa svojom suprugom. Tužitelj mu je tad rekao da to nije sve, da on ima još terena u predmetnoj nekretnini. Dakle kad se na teren ulazi gledajući s mora, njegov teren je malo lijevo, međutim, tužitelj je rekao da linija kad se uđe ide ravno i sve s lijeve strane od toga da je njegovo, a da je desna strana njihova. Oni se nisu složili jer je u dokumentima uredno pisalo da čestica koju je kupio je bez tereta unazad 50 godina od KL pa do danas. LL mu je rekao da teren ima 1518 m[2] i pokazao mu na skici. Na terenu mu nitko nije pokazao što se prodaje. Prvi put na terenu je bio 2017. godine, prije nego je kontaktirao LL. Kad mu je isti rekao da ima 1518 m[2] , točno je to obišao i znao gdje su granice. Prvi put kad je bio na terenu nikakav zid, niti suhozid nije bio s lijeve strane gledajući od mora koji se proteže prema betonskom temelju. Čestica s lijeve strane o kojoj govori punomoćnik tužitelja je kamenita, totalno zapuštena. Desnu stranu su našli zapuštenu, onda su je supruga i on očistili i na tom terenu su vidjeli da je on malo rađen i čišćen te je ispred ploče bila gomila zemlje. Nisu čistili dalje od kamenog suhozida jer nisu imali vremena, a kasnije su to očistili do granice koja je njihova – (list spisa).

26. Tuženica ad.2 DL je cijelosti ostala pri navodima stranačke izjave svog supruga, tuženika ad. 1, dodala je samo vezano za pitanje punomoćnika tužitelja, da zašto nisu očistili dio od kamenog zida gdje je izjavila da su oni u Švicarskoj 30 godina i da prvih pet godina nakon kupoprodaje nisu radili ništa jer nisu imali vremena, ali da su zabilježili granice nakon što je njezin suprug otišao sa LL i potpisao sve papire. Izmjerili su nekretninu i točno su znali granice. Dodala je također i da navodi iz stranačke izjave tužitelja nisu istiniti i da nije točno da im je on nudio prodaju za 80 eura po m[2] . Njegova supruga je rekla "Izgubio si sve terene pa ćeš i ovaj." Po samom dolasku tužitelj im je rekao da ih je LL zeznuo, na što mu je rekla da ako su djeljenici i njegov dio je 500 m[2] , njegov 1500 m , da zašto se nije bunio, da je i njega zeznuo. Također, zbog čega je kad je znao da je LL kupio taj teren, napravio zid na terenu, nije ga tužio nego je to ostavio vremenu i kad su oni došli. Ne suhozid nego običan zid prema moru na strani tužitelja – (list 75 spisa).

27. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije stekao vlasništvo fizički određenog dijela

28. Prema odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da je ono što je u njih upisano nije potpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZV-a.

29. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.).

30. Nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).

31. Odredbom članka 130. stavka 2. ZV-a propisano je da se vlasništvo stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

32. Iz citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ukoliko u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu, pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja.

33. Zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prilikom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Dobra vjera je pravni standard koji u konkretnom slučaju podrazumijeva ne skrivljeno neznanje da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, međutim, ne postupa u dobroj vjeri, pa ne uživa niti zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, onaj tko je znao da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog ili ako je, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti, morao posumnjati da postoji ta razlika.

34. Kako se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu procjenjuje u odnosu na sve sudionike određenog pravnog odnosa, što znači da je u konkretnom bitno utvrditi je su li tuženici savjesno i u dobroj vjeri postupali.

35. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući vidu u postupku je utvrđeno da su u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] bili upisani LL i ĆL za ½ dijela svaki, da su LL i ĆL kao prodavatelji sklopili dana 15. siječnja 2003. godine ugovor o kupoprodaji da ŠL kao kupcem, da je predmet kupoprodaje bila čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 20.452,00 eura, koja cijena je u cijelosti isplaćena, a kupac je odmah stupio u posjed na način da je na dijelu te nekretnine izgradio temelje za kamp kućicu.

36. Dalje je utvrđeno da citirani ugovor o kupoprodaji nije bio podoban za uknjižbu u zemljišnu knjigu jer je kupac ŠL državljanin Republike Makedonije, a na ugovoru ne postoji suglasnost Ministarstva pravosuđa, dakle u zemljišnoj knjizi kao upisani suvlasnici su ostali LL i ĆL.

37. Imajući međutim u vidu stranačku izjavu tuženika ad.1 TL i tuženice ad.2 DL (koje izjave je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio) nedvojbeno proizlazi da su negdje oko 2017. godine on i supruga, tužena ad.2 DL čuli da se na moru prodaje jedan teren, da su odmah kontaktirali LL, koji je prodavao nekretninu, da su obzirom da prebivaju u [adresa] otišli vidjeti gdje se nalazi nekretnina, da su telefonom razgovarali sa LL nakon čega je tuženik ad.1 TL otišao kod LL u [adresa] gdje mu je isti pokazao sve papire koje on posjeduje u vezi te nekretnine: izvadak iz zemljišne knjige na njegovo ime i na ĆL i izvadak od gospodina koji je imao zemlju prije njega, TV, a na kojim izvacima nije bilo nikakvog tereta na predmetnoj nekretnini, da su se dogovorili za cijenu koja mu je bila prihvatljiva, ukupno 25.000,00 eura i da mu je LL objasnio da je pola terena njegova, a druga polovica da je od UL jer su oni imali nekakav ugovor između sebe, te da nakon izvršene kupoprodajne više su puta dolazili na predmetnu nekretninu, ali tamo nikad nisu vidjeli tužitelja.

38. Nedvojbeno je također da u trenutku kada je zahtijevao upis predmetne nekretnine (31.7.2017. i 21.5.2018.) nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da predmetni dio nekretnine pripada tužitelju. U tom pravcu za istaknuti je i stranačku izjavu tužitelja ČL pok. koji je decidirano izjavio da je na zemlju dolazio sve do 1982. godine, da je jednom prilikom vidio da šest (6) starih maslina nema jer da su mu ih drugovi popilali, zbog čega je on popilao i sedmu da mu drugovi ne odnesu i od tada više nije često dolazio, ali bi povremeno pogledao kad bi dolazio na druge posjede na tom predjelu, da nije imao nikakvih saznanja da bi ĐV prodao svoj i njegov dio nekretnine LL ili ĆL, da je za tuženike saznao unazad tri (3) godine (što bi prema vremenu davanja izjave značilo 2020.) i kad je došao na nekretninu vidio je novo sagrađeni zid i tad se išao interesirati i došao do tuženika.

39. Kraj navedenih činjenica, te činjenice da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine bili upisani LL i ĆL, da je svjedok SV tuženiku ad.1 TL prije sklapanja ugovora o kupoprodaji pokazao dokaze o vlasništvu predmetne nekretnine, a iz kojih dokaza nije proizlazilo, niti se moglo vidjeti da bi vlasnik nekretnine bio tužitelj, nedvojbeno se ukazuje da su tuženici prilikom stjecanja prava vlasništva na nekretnini u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljišne knjige.

40. Valja napomenuti i stav sudske prakse da u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je vlasnik čije vlasništvo nije bilo upisano u zemljišne knjige, koji nije bio sudionik pravnog posla polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a na tužitelju je temeljem odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, teret dokazivanja činjenice da je ta treća osoba bila nesavjesna i nepoštena.

41. Upravo iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tuženici bili nesavjesni i nepošteni. Također, za primijetiti je i da tužitelj u tužbi navodi da se iza djeda tužitelja SLŽ nije provodio ostavinski postupak, odnosno da je isti obustavljen zbog pomanjkanja imovine jer je svu svoju imovinu za života darovao majci tužitelja, a ona tužitelju, ali uvidom u ugovor o darovanju sklopljen između ZL ud. AL i tužitelja dana 8. lipnja 1970. ne proizlazi da je predmet darovanja predmetna nekretnina (list 7 do 9 spisa).

42. Iz iskaza svjedoka ŽL pok. T ne proizlazi da tuženici nisu postupali u dobroj vjeri, zbog čega iskaz ovog svjedoka sud nije prihvatio.

43. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) a tuženiku ad.1 TL i tuženici ad.2 DL su priznati troškovi je su imali za:

- pismeni sastav odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 13.9.2022. (v.p.s. = 11.000,00 kuna ili 1459.95 eura) - 100 boda sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- šest (6) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (15.9.2022., 11.10.2022., 9.11.2022., 8.11.2023., 17.7.2025. i 22.8.2025.) – 600 bodova (6 x 100 bodova) Tbr. 9. t. 1. Tarife - ukupno 700 bodova ili 1.400,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

Šibenik, 24. listopada 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku ĐL

- punomoćniku tuženika, Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoranu Vuletinu i Ivani Dedić u Šibeniku- JV