REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj Ovr-2484/25-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivana Prančića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja GRIKULA d.o.o., OIB 46058793842, Deškovićev trg 4, 2141, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenice ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Srečki Cvitanović, odvjetnici u Supetru, dana 24. listopada 2025.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenica da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.), pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju pravomoćne i ovršne odluke Trgovačkog suda u Splitu 1 Povrv-1288/2015 od 11. ožujka 2016. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

II. Nalaže se ovršenici da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu od 125,00 EUR, dok se za više zatražen iznos od toga, tj. za iznos od 375,00 EUR, zahtjev ovrhvoditelja odbija.

Obrazloženje

1. Kod ovog je suda zaprimljen podnesak ovršenice kojim predlaže da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju pravomoćne i ovršne odluke Trgovačkog suda u Splitu 1 Povrv-1288/2015 od 11. ožujka 2016. godine.

1.1. Ovršenica navodi da je dana 13. svibnja 2016. saznala za postojanje spomenute presude te ističe da zbog propuštene dostave nije imala saznanja o tijeku postupka, da nije mogla sudjelovati u postupku i raspravljati pred sudom, zbog čega da je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti izdane na odluku Trgovačkog suda u Splitu 1 Povrv-1288/2015 od 11.03.2016. godine. O prijedlogu za ponavljanje postupka nadležni sud da još nije donio odluku, dok da je protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti ovršenica pravodobno podnijela žalbu

1.2. Ovršenica navodi da je predmetna tražbina podmirena, a potom ističe i da je potraživanje ovrhovoditelja u zastari.

1.3. Ovršenica pozivom na odredbe čl. 210. st.1, te čl. 50. (st.1., toč. 1., 2. i 3.) i 53. Ovršnog zakona predlaže sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava proglasiti nedopuštenim.

1.4. Na koncu, ovršenica navodi i da je mirovina u iznosu od cca 520,00 EUR njezin jedini prihod nužan za osnovne životne potrebe, te da bi pljenidbom iznosa s njenog računa njena egzistencija bila ugrožena. Stoga predlaže sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Zaključkom od 07. listopada 2025. sud je pozvao ovrhovoditelja da se u roku od 3 dana očituje na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

3. U očitovanju na predmetni prijedlog ovršenice, ovrhovoditelj je naveo da ovršenica navodno podmirenje tražbine nije niti pokušala dokumentirati. Nadalje, što se tiče zastare, taj navod da je neosnovan budući da se radi o sudskoj presudi koja je objavljena 11. ožujka 2016., dakle prije manje od 10 godina (potrebnih za zastaru). Ovrhovoditelj ističe da je navod ovršenice o visini mirovine irelevantan za donošenje odluke u ovom postupku te da ovršenica nije dokazala nijedan od zakonskih razloga iz članka 50. Ovršnog zakona, uslijed čega da predlaže odbiti prijedlog i obvezati ovršenicu da naknadi prouzročeni trošak ovog postupka.

3.1. Ovrhovoditelj nadalje smatra i da, s obzirom na potpuni izostanak bilo kakve dokumentacije te potpuno paušalno i nepotkrijepljeno navođenje o podmirenju tražbine, nema mjesta upućivanju ovršenika na pokretanje parnice. Članak 55. Ovršnog zakona da izričito propisuje da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kada odluka ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, što ovdje da nije slučaj jer da je i pravnom laiku jasno da ovdje nema spornih činjenica.

3.2. Sukladno svemu gore navedenom ovrhovoditelj predlaže da sud u cijelosti odbije predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz obvezu ovršenice na naknadu troškova postupka.

4. U podnesku od 07. listopada 2025. ovršenica je navela da u spis dostavlja uplatnice kao dokaz na okolnost da je dio tražbine ovrhovoditelja podmiren te da je iz tog razloga neosnovan.

5. Ovrhovoditelj je u podnesku od 10. listopada 2025., očitujući se na dostavljenu uplatnicu, naveo da se radi o smiješnom pokušaju manipulacije ovršenice te ukazuje na stranicu broj 3. obrazloženja predmetne ovršne isprave gdje da se izričito i nedvojbeno navodi: Nakon pregleda vjerodostojne isprave tužitelja- salda konti kartice od 30.svibnja 2012. godine, priložene uz prijedlog za ovrhu od 8. lipnja 2012. godine za utvrditi je kako je tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka umanjio dugovanje tuženika prema tužitelju za izvršene uplate tuženika na koje se pozvao tuženik u prigovoru od 27.lipnja 2012. godine i to uplate: iznosa od 1.681,47 kn od 19. siječnja 2012. godine, iznosa od 15.177,12 kn od 29. rujna 2011. godine, iznosa od 1.999,70 kn od 29. veljače 2012., iznosa od 9.886,94 kn od 18.listopada 2011. i iznosa od 1.502,36 kn od 19.siječnja 2012. godine.

Dakle, ocjena je ovog suda kako tuženik ima nepodmireno dugovanje prema tužitelju koje se odnosi na plaćanje računa za isporučenu robu tijekom međusobne poslovne suradnje stranka u razdoblju od 2011. godine do 2012. godine za utuženi iznos od 59.460,69 kn.

5.1. Ovrhovoditelj posebno ukazuje da je u citiranoj pravnoj stvari glavna rasprava zaključena 2. ožujka 2016., a sporna uplatnica koju ovršenica dostavlja da potječe iz 2012. godine. Dakle, ovršenica da je imala dugi niz godina za dostaviti ovu uplatnicu sudu te da apsolutno nije ispunjen uvjet iz članka 50. stavka 1. točka 9. Ovršnog zakona u smislu da bi tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Dakle, niti bi se radilo o zastari tražbine iz ovršne isprave niti biti se radilo o prestanku tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

6. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a propisano je kako slijedi: (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Prema članku 52. stavak 3. OZ-a, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. U stavku 4. toga članka propisano je da, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće uputiti ovršenika na parnicu, već će prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu, ako ovršenik dokaže osnovanost žalbe javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

8. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je osporio postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a ovršenica, po ocjeni ovog suda, osnovanost svojih žalbenih razloga nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, činjenice na kojima se temelji njena žalba nisu općepoznate, a ne mogu se u konkretnom ovršnom postupku ni utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

9. Stoga je, imajući u vidu sve gore navedeno, trebalo primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 2. i 3. OZ-a, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

10. Nadalje, prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako su kumulativno ispunjene sljedeće dvije pretpostavke: prva pretpostavka je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a druga pretpostavka je da je ostvaren koji od razloga navedenih pod točkama 1. do 11. stavka 1. tog članka.

11. U odnosu na tvrdnju ovršenice o tome da provedbom ovrhe trpi nenadoknadivu štetu treba navesti da ovršenica za navedenu tvrdnju nije dostavila niti jedan dokaz, a treba navesti i da odgoda ovrhe ne znači deblokadu računa, već znači odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava (s kojima ovršenica ni unatoč odgodi ne bi mogao raspolagati). Nadalje, skreće se pozornost i na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-259/2018-2 do 21. lipnja 2018. u kojoj se, između ostalog, navodi i kako slijedi: Prema mišljenju ovog žalbenog suda, kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplatiti svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ovršenica nije dostavila sudu podatke iz kojih bi proizlazilo da ovrhovoditelj nema imovine i/ili da je prezadužen, dakle nije dokazivala da, u slučaju uspjeha u parnici na koju je upućena, ne bi imala odakle naplatiti svoju tražbinu. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, propisane odredbom članka 65. OZ-a, uslijed čega je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a, Ovrhovoditelju, zastupanom po punomoćniku - odvjetniku, pripada na ime troška iznos od 25 bodova za sastav podneska od 07. listopada 2025., temeljem Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarife), te 25 bodova za sastav podneska od 10. listopada 2025., također temeljem Tbr. 11. toč. 10. Tarife. Dakle, ovrhovoditelju na ime troška pripada iznos od 50 bodova, odnosno 100,00 eura (1bod=2,00 eura, temeljem Tbr. 54. Tarife), koji iznos potom treba uvećati za 25 % PDV-a (25,00 EUR), nakon čega trošak ovrhovoditelja iznosi 125,00, EUR, koliko mu je i dosuđeno u točki II. izreke ovog rješenja, dok je za više zatražen iznos od toga zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

U Splitu 24. listopada 2025.

S U D A C:

Marica Lović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka

DNA:

- punomoćniku ovrhovoditelja

- punomoćniku ovršenice

- u spis