Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-806/2016-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 24. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja VŽ, odvjetničkog vježbenika u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, u zamjenu za punomoćnike iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika TŽ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 715,02 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011. na iznos od 90,45 EUR počev od 16. listopada 2011. pa do isplate,

-za listopad 2011. na iznos od 20,87 EUR počev od 16. studenog 2011. pa do isplate,

- za travanj 2012. na iznos od 9,63 EUR počev od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 12,98 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012. na iznos od 24,84 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za listopad 2012. na iznos od 8,28 EUR počev od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 9,07 EUR počev od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 10,39 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate - za svibanj 2013. na iznos od 10,08 EUR počev od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- za lipanj 2013. na iznos od 93,64 EUR počev od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- za kolovoz 2013. na iznos od 39,53 EUR počev od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 15,74 EUR počev od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 6,33 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate

- za ožujak 2014. na iznos od 33,29 EUR počev od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos od 152,51 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 177,39 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 283,32 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012. na iznos od 66,11 EUR počev od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- za lipanj 2012. na iznos od 8,15 EUR počev od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 20,67 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za listopad 2012. na iznos od 7,29 EUR počev od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- za studeni 2012. na iznos od 79,62 EUR počev od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 21,46 EUR počev od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- za kolovoz 2013. na iznos od 25,25 EUR počev od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 48,21 EUR počev od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 6,56 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 01. lipnja 2014. iznos od 308,58 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2013. na iznos od 69,68 EUR počev od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos od 69,68 EUR počev od 16. svibnja 2014. do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 169,22 EUR počev od 16. lipnja 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima razlike plaće iz točke I i II ove presude.

V Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne, na ustrojbenom mjestu strijelca, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. 9. 2011.godine do 1.6.2016. obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, također na terenu; pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav drugi rad na terenu. Pored toga da je obavljao stražarske dužnosti i dužnosti požarstva, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću, kao ni naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Uz to mu nije isplatio jubilarnu nagradu pa drži da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u Oružanim snagama RH za mjesečni iznos od 300,00 kn bruto, ili sveukupno za 57 mjeseci u id. vremenskom razdoblju od 2011. – 2016. u iznosu od 17.100,00 kn bruto. Napominje je dana 03.lipnja 2016. podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, ali isto nije odlučio o njegovom zahtjevu. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati naprijed navedeni iznos, sve uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1.1. U podnesku od 02.svibnja 2017. (list 92-96 spisa) tužitelj povlači tužbeni zahtjev u dijelu isplate jubilarne nagrade i precizira tužbeni zahtjev te na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, na terenu (vojne vježbe, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te za stražarenje i obavljanje požarne dužnosti potražuje ukupno iznos od 9.100,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupno 8.000,00 kn, sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Potom još u podnesku od 27. siječnja 2020. kojim predlaže zadatke vještaku posebno stavlja prijedlog da vještak utvrdi neisplaćenu razliku terenskih dodataka za svaki mjesec u navedenom razdoblju kojeg pobliže naznačuje u vremenu od 01. rujna 2011. do 01. lipnja 2014.godine.

1.2. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka konačno precizira tužbeni zahtjev i u podnesku od 21.koolovoza 2025. potražuje isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. prema drugoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u ukupnom iznosu od 715,02 eur, na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje isplatu razlike naknade plaće u ukupnom iznosu od 283,32 eur, a na ime neisplaćenog terenskog dodatka ukupni iznos od 308,58 eur, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos predmetne razlike plaće, te još troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je opreza radi u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, te u odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isticao da su u uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatnih vojnih osoba, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, 68/11, koji je u članku 4. propisivao da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom, odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Također je odredbom članka 2. stavka 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu 01.svibnja 2014.g. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Dodaje, budući da djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno, ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor sukladno članku 4. stavku 3. citiranog Pravilnika. U nastavku tuženik ujedno ističe da obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, naknada plaće za godišnji odmor za 2011. neovisno o načinu rada tužitelja i neovisno o tome što je za ta potraživanja nastupila zastara potraživanja, nije niti mogla biti obračunata prema visini prosječen mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

2.1. Nadalje navodi da obzirom tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, jer je temeljem istih koristio slobodne dane i isplaćena mu je naknada plaće u istom iznosu kao da radi, to tužitelju sukladno navedenom Pravilniku ne pripada pravo na isplatu navedenog dodatka na plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik također napominje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba, prema sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda koje ponaosob spominje (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-1845/12, Revr- 1902/12 i Revr-1795/12), imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.2. U nastavku obrazlaže da u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju ovu materiju; i to prvo razdoblje od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i NN 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je djelatnik ostvario i koja je isplaćena u tom razdoblju. U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu izraženu u istovrsnim presudama Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1254/12 i Gž-1829/12, Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2185/11, Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-978/12 i Županijskog suda u Slavonskom brodu br. Gž-474/13. Drugo razdoblje odnosi se, kako dalje navodi, na razdoblje nakon 26.lipnja 2013.g. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13 i NN 75/15, kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl.136.). Člankom 239. stavkom 1 id. Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, 23/15 i 84/15, kao i ranije navedeni Pravilnik, koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.godine. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Kako navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, to tužitelju ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, HKoV-a, Gardijska oklopno mehanizirana brigada od 26.05. 2014., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, uvid u podnesak tužitelja na listu 120, 180 i 206 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 16.01.2017. s dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 02.05.2017., 12.06.2017., 25.07.2017. i 27.01.2020., podnesak tuženika od 02.06.2022. s daljnjom dokumentacijom u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 30.06.2025. i naknadno dostavljeni s prilozima na listu 140-171 spisa, podnesak tužitelja od 21.08. 2025. i 08.09.2025., te podnesak tuženika od 09.09.2025.godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a sve u cilju utvrđenja visine potraživanja, ukoliko je osnovano potraživanje tužitelja iz tužbe. Navedeno vještačenje provedeno je na prijedlog tužitelja, po vještaku po izboru suda, i to stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, Kralja Tomislava 10a, Karlovac, te je provedeno vještačenje pokazalo postojanje razlike plaće za predmetno potraživanje u određenoj visini.

5. Prethodno je temeljem priloženih dokaza u spisu, a napose Odluke o rasporedu tužitelja od 26. svibnja 2014. kao na listu 4 spisa, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 01.lipnjaa 2014. do 31.prosinca 2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 2. Mehanizirana bojna „Pume“, 1. Mehanizirana satnija, 3. Mehanizirani vod, 3. Desetina, na ustrojbeno mjesto strijelca s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. No, iz id. akta o rasporedu bilo je vidljivo da je tužitelj i u vremenu do tada t.j. ranije bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto, a raspored i radni angažman tužitelja u upitanom vremenu bio je u cijelosti razvidan iz drugih pridonesenih dokaza u spisu. Napominje se da su osim toga, u id. Odluci od 26. svibnja 2014. upisane sastavnice za plaću tužitelja, i to prema osobnom činu razvodnika i ustrojbenom činu vojnika A02 19%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je kao radni staž na dan rasporeda tužitelja upisano vrijeme od „18-5-17“, što znači da je tužitelj na dan rasporeda imao 23 godine pet mjeseci i 17 dana radnog staža.

6. Nakon pribavljanja dokumentacije i uvida vještaka u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja sadržanu u spisu, sudski D & S d.o.o. u Nalazu i mišljenju

7. U Nalazu i mišljenju od 30.lipnja 2025.g. vještak daje pregled zadatka i navoda stranaka u predmetu postupka, te iznosi kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulira po vrsti i mjesecima u tablici na listu 3 nalaza, list 123 spisa, te obrazlaže na koji je način obračunavao sate rada tužitelju. U tom smislu ističe da je sate rada tužitelja obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, te Zakonu o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Primjerice navodi da tužitelju za 7 dana koji je u prosincu 2011. proveo na stražarskom osiguranju obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kn i dodaje kako je iz obračuna plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja propisan id. Pravilnikom. Uz to napominje da tužitelj nije obavljao službu dežurstva u utuženom razdoblju.

8. Vještak nadalje obrazlaže da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena koja je iskazana po satima, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom, nedjeljom, te koliko je sati radio prekovremeno. Sate rada iz dostavljene evidencije obračunao je na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računao u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad računao je sve vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, a ako je radio za vikend onda uračunava sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu. Primjerice navodi da je tužitelj 16.travnja 2012. (ponedjeljak) radio od 7,00 do 19,00 sati, dakle ukupno 12 sati, pa vještak 8 sati obračunava u redovan a 4 sata u prekovremeni. Dodaje da je dane koje je tužitelj proveo na terenu a za koje u dnevnim evidencijama nije bilo oznake sati rada ni oznake da bi radio, obračunao u trajanju od 8 sati, odnosno obračunao mu je 8 sati prekovremenog rada ukoliko su ti dani padali na vikend ili blagdan.

9. Obračun razlike neplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, prema prethodnim obračunima (u dvije varijante). Pri tom koristi podatke o godišnjem odmoru obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se računa razlika vještak utvrđuje tako da prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijeli s fondom sati tog mjeseca.

10. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 201&. (očito greškom navodi 2014.) računa sukladno članku 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i u kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Stavkom 3 istog članka je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Pri tom razliku računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), dijeli s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

11. Obzirom na takve kriterije obračun razliku naknade plaće za neplaćene sate rada prikazuje u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne, s time da dane oznake "TR" za koje u dnevnim evidencijama nema oznake sati rada niti oznake da bi radio i koji su u nalazu obračunati u trajanju od 8 sati prekovremeno vikendom vještak nije umanjivao za slobodne dane). U drugoj varijanti vještak tužitelju obračunava 32 sata prekovremenog rada koje je tužitelj odradio vikendom na terenu, a za koje u dnevnim oznakama nema oznake sati rada niti oznake da bi radio već samo oznaka TR. Za preostale prekovremene sate vještak je u ovoj varijanti utvrdio da su pokriveni slobodnim danima.

12. Potom osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u prvoj varijanti utvrđuje da je tužitelj za id. prekovremeni rad i na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 37.699,05 kn, od čega 4.761,33 kn za godišnji odmor, te 32.937,72 kn za prekovremeni rad s dodacima. Odnosno, iskazano u eurima očituje se da ukupan dug iznosi 5.003,53 eur, od čega 4.371,60 eur za prekovremeni rad s dodacima i 631,94 eur za godišnji odmor. Također nalazi da tužitelju prema dostavljenim podacima nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje.

13. I u drugoj varijanti, u kojoj dakle prekovremene sate rada t.j. izračunatu naknadu za id. sate umanjuje za iskorištene slobodne dane, također nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti određenu naknadu za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom, a ukoliko se prihvati takva varijanta nalazi da za razdoblje od,, od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2014. tužitelju treba isplatiti ukupnu naknadu dodataka na plaću u iznosu od 7.522,10 kn, od čega 2.134,73 kn za godišnji odmor te 5.387,37 kn za prekovremeni rad s dodacima. Odnosno, iskazano u eurima nalazi da bi mu trebalo isplatiti ukupan dug u iznosu od 998,34 eur, od čega 715,02 eur za prekovremeni rad s dodacima i 283,32 eur za godišnji odmor. I dalje utvrđuje da tužitelju nisu vršene naknadne isplate za godišnji odmor u utuženom razdoblju prema dostavljenim podacima iz dnevne evidencije h

14. Vezano uz terenski dodatak u nastavku nalaza daje prikaz broja dana koje je tužitelj proveo na terenu, kao i isplaćenog terenskog dodatka u odnosu na pripadajuću razliku. U tom smislu utvrđuje da je tužitelj bio na terenu 78 dana i da mu je s te osnove isplaćen iznos od 2.325,00 kn ili 308,58 eur, odnosno po mjesecima kako već specificira u Tablici na listu 9 nalaza, list 129 spisa. U odnosu pak na stražarski dodatak nalazi da je tužitelj u razdoblju kao naprijed bio na straži 163 dana i da mu je isplaćen stražarski dodatak za sve dane provedene na straži, dok u odnosu na dežurstvo prema dostavljenoj dokumentaciji nalazi da tužitelj u utuženom razdoblju kao naprijed nije obavljao službu dežurstva.

15. Tužitelj je nakon toga precizirao tužbeni zahtjev prema izračunu iz druge varijante Nalaza i mišljenja vještaka, koja dakle umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane i potraživao na ime dodataka za prekovremeni rad ukupni iznos od 715,02 eur, na ime razlike plaće za godišnji odmor ukupni iznos od 283,32 eur, te na ime neisplaćenog terenskog dodatka ukupni iznos od 308,58 eur, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, te je navedeno potraživanje prihvaćeno kao osnovano.

16. Naime, u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana osnovano je prihvatiti izračun u kojem je umanjena izračunata razlika naknade za iskorištene slobodne dane, a koju varijantu izračuna prihvaća i tužitelj te prema njoj postavlja tužbeni zahtjev za isplatu predmetne razlike plaće. Naime, iz nalaza vještaka neosporno proizlazi i razvidno je da je tužitelj koristio određene slobodne dana, obzirom je vještak nesumnjivo našao da su određeni slobodni dani iskorišteni izvan onih slobodnih dana korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva. Iako se uvijek ne navode razlozi korištenja, neosporno je dakle da je tužitelj koristio takve slobodne dane, ne samo nakon straže (obzirom dežurstvo nije imao), već i nakon prekovremenog rada. U protivnom, tužitelj bi mogao i morao osobno dokazati da je druge slobodne dane koristio po drugim osnovama i iz drugih opravdanih razloga, za koje nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Tužitelj je naime kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne uvaži umanjivanje izračunate naknade za iskorištene slobodne dane. U tom smislu je teret dokaza o korištenju slobodnih dana upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama, a koja dakle ulazi u izračun predmetne dosuđene razlike plaće, ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to se ističe da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, te uostalom takvo pravo tužitelja proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se ujedno reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade za isti rad. Pri tom je za napomenuti da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., iskazao da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je prihvaćena kao ispravna varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, te u pogledu dosude primijenjeni propisi kako slijedi.

17. U odnosu na potraživanje iz točke I izreke valja istaknuti da se u vremenskom razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bila je pak regulirana isplata dodataka za dežurstvo i stražarsku službu.

18. U daljnjem razdoblju stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (26.lipnja 2013.g.), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavak 1 id. Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Glede radnog vremena člankom 153. Zakona propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način, te navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima. Takav stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12. U istima je dakle izneseno je stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

19. No, u prvom i predmetnom razdoblju iz tužbe vrijedili su podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, (u daljnjeg tekstu ZOSOS/02). Id. ZOSOS- om/02 u čl. 3. bilo je određeno da su pripadnici Oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, a u čl. 4. st.1. da su vojne osobe djelatne vojne osobe, ročnici, pričuvnici i kadeti. U tom smislu tužitelj je djelatna vojna osoba koja je u navedenom razdoblju za koje potražuje razliku naknade plaće obavljala poslove kako je navedeno, te je pored toga a što proizlazi iz dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja obavljao poslove izvan redovnog mjesečnog fonda sati i ostvario prekovremene sate, koje u većem dijelu potvrđuju podaci o upisanoj nazočnosti tužitelja na radu, te dodaci koje je primao za tako ostvareni prekovremeni rad, koji mu međutim evidentno nisu isplaćeni u cijelosti a niti mu je omogućeno korištenje svih slobodnih dana koje je ostvario na ime takvog rada.

20. Člankom 97. ZOSOS-a/02 reguliran je prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Potonja odredba čl. 97. st. 6. ZOSOS-a izmijenjena je člankom 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS-a, NN 76/07, na način da je brisan dio odredbe stavka 6 „te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova“ i dodan je stavak 7 prema kojem će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

21. Međutim, tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. stavak 6 ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

22. Članak 168. ZOSOS-a/02 propisivao je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama Zakona, a prema čl. 169. propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredbom čl. 170. st. 1 id. ZOSOS-a propisano je bilo da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, dok je stavkom 4 istog članka određeno da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje Ministar obrane posebnim propisom.

23. Odredba čl. 201. ZOSOS-a/02 propisivala je da će se plaća i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika, do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava, određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

24. Plaće djelatnih vojnih osoba sukladno ranije važećem ZOSOS-u, NN 23/95, 33/95, 128/99, bile su regulirane Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe Vlade RH o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, NN 144/02, koja je stupila na snagu 01.prosinca 2002.god. i Pravilnika na dodatku na plaću i načina isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, NN 6/03, s primjenom od 01.prosinca 2002.god. prestala je važiti navedena odluka.

25. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisivao je i čl. 92. Zakona o radu, dok je odredbom čl. 88 st. 1. istog Zakona bilo određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

26. Ministrica obrane donijela je 25.rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 9/03, kojim je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

27. U utuženog razdoblja kao posebni propisi primjenjivali su se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08-55/13, NN 33/14, a vještak je primijenio navedene propise važeće u utuženom razdoblju pa je njegov nalaz svakako prihvaćen kao valjan.

28. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate “Narodne novine” broj 118/09.- dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g., a stupio na snagu s danom 1. listopada 2009.godine, određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je osim slobodnih dana za obavljena straže dobivao i druge slobodne dane (dežurstva nije imao), te je takve slobodne dane vještak uvažio prilikom izračuna u drugoj varijanti ovog nalaza. Id. Pravilnikom je uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

29. Napominje se da je dakle za daljnje razdoblje Ministarstvo obrane na temelju članka 139. ZOSOS/13, donijelo 6. ožujka 2014.g. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba “Narodne novine” broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17, ali isti izlazi iz utuženog razdoblja, dok je vještak u ovom predmetu izradio nalaz temeljem propisa koji su važili u utuženom razdoblju, pa je slijedom obrazloženog a iz razloga kako je naprijed navedeno prihvaćena druga varijanta izračuna i donesena odluka kao u točki I Izreke presude kojom je tužitelju dosuđeno potraživanje neisplaćenih bruto naknada za sate rada u prekovremenom radu u ukupnom iznosu od 715,02 eur kao u točki I izreke presude.

30. Vezano uz dosudu razlike naknade plaće za godišnji odmor treba pak reći da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje:

ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

31. Temeljem ovlasti iz članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

32. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

33. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ali isti dakle nisu doneseni u roku šest mjeseci), pa je tužitelju u vremenu do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, valjalo dosuditi zatraženu razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u odnosu na visinu prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca za razdoblje kako je već tužitelj potraživao u prije izrade vještačkog nalaza i u preciziranom tužbenom zahtjevu, odnosno kako je dosuđeno u točki II izreke presude.

34. Također je priznato potraživanje terenskog dodatka u visini koju potražuje i koju je vještak precizno izračunao u nalazu i mišljenju nakon uvida u dnevne evidencije. Na temelju iste dokumentacije moglo se utvrditi da je dakle terenski dodatak u većem iznosu već isplaćen tužitelju, ali mu nije isplaćen iznos od 308,58 eur koji mu je također trebao biti isplaćen za 78 dana rada na terenu. Stoga je u točki III. izreke presude tužitelju dosuđena i takva razlika naknade, sve prema propisima koji su se primjenjivali u tom razdoblju. Naime, prema članku 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05), tužitelj ima pravo na terenski dodatak u iznosu od 50% propisanog punog iznosa koji se isplaćuje korisnicima Državnog proračuna, to jest imao je pravo na 50% od 170,00 kn (85,00 kn). Pri tom se napominje da je donošenjem Pravilnika o postupku i uvjetima ostvarivanja naknade za troškove prijevoza (NN 131/13) prestao važiti prethodno navedeni Pravilnik, te u novom Pravilniku nema više odredbi o pravu na terenski dodatak. No, prema odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora te Dodataka I i II (NN 104/13, 150/13, 153/13) terenski dodatak iznosi 150,00 kn (ili 50 % u iznosu 75,00 kn) za 2013. godinu i dalje, a vještak je u izračunu iz nalaza našao da tužitelju nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 308,58 eur, pa mu je i taj iznos dosuđen u točki III. izreke presude.

35. Za napomenuti je još da je tuženik na drugoj stanici teksta u odgovoru na tužbu ukazivao i na zastaru potraživanja, iako nije konkretno naznačio koje bi to razdoblje bilo u zastari. No, takav prigovor nije osnovan obzirom je Zakonom o radu, NN 93/14, produžen zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećan s tri na pet godina. Time je a propo isti rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je zaprimljena u sudu dana 29.studenog 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora je predan u ODO-u u Karlovcu skoro pola godine ranije odnosno dana 03.lipnja 2016.god., te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca. Stoga u ovom slučaju ne postoji zastara za potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

36. Slijedom obrazloženog, tužitelju je u točki I. Izreke presude dosuđena neisplaćena razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima u ukupnom iznosu od 715,02 eur, u točki II. izreke dosuđena mu je neisplaćena naknada za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 283,32 EUR, a u točki III. izreke mu je na ime manje isplaćenog terenskog dodatka dosuđen iznos od 308,58 EUR, te je na sve dosuđene iznose priznata zakonska zatezna kamata koja prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu glede potraživanja u točki I. i II. izreke teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. , 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23. Izuzetno, tužitelju nije priznata kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima naknade plaće. Naime, tužitelj je u tom dijelu propustio pravilno precizirati tužbeni zahtjev, što bi bilo opravdano, jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga, proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Kako tužitelj u tom dijelu nije naznačio da se ne treba obračunavati id. zatezna kamata, bilo je potrebno u tom dijelu umanjiti dosuđene iznose za naprijed navedenu kamatu na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, pa je dakle u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i donesena odluka kao u točki IV. izreke presude.

37. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, odnosno odbijen je samo u točki IV. izreke za potraživanje kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima. No, radi se o manjem dijelu potraživanja zbog čega nije posebno umanjivano preloženo dosuđenje troška parničnog postupka u smislu izmijenjenog članka 154. Zakona o parničnom postupku (prema članku 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19). Tužitelju je prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 27.04.2017. koji je zaprimljen u sudu 02.05.2017., te za podnesak od 24.01.2020. koji je zaprimljen 27.01. 2020. i za podnesak od 21.08.2025., a trošak u zatraženom iznosu od po 200,00 eur priznat je i za zastupanje na završnom ročištu od 24.09.2025., sve uz pripadajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 08.05.2017. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata mu je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur uz pdv., kao i za ročište objave odluke, dok mu je za zastupane na preostala dva ročišta od 02.10.2017. i 15.01.2018. priznata 25%-tna naknada jer su ista bila odgođena. Ukupno je tužitelju za naprijed navedene radnje dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.600,00 eur, koji uvećan za pdv. iznosi 2.000,00 eur, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od ukupno 500,00 eur koliko je vještak potraživao za izradu nalaza i mišljenja, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura kao u točki V izreke ove odluke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki V izreke odluke. Napominje se da se o naknadi za suđenje u razumnom roku nije posebno raspravljalo u ovom dijelu postupka niti donosila odluka obzirom se o istom odlučuje u zasebnom postupku.

U Karlovcu 24. listopada 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-23/2017.