REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-153/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare i Silvije Petrović u Zagrebu protiv tuženika Centar za vozila hrvatske d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 73294314024, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju VĐ, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika Filipa Starhije, odvjetnika u zamjeni za punomoćnika tužiteljice KĐ i punomoćnika tuženika VĐ, punomoćnika po zaposlenju 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu oznake I/5, broj: 3535-4/24, od 28. studenog 2024. godine, kojom je tuženik Centar za vozila Hrvatske d.d., OIB: 73294314024, [adresa], otkazao tužitelju OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ugovor o radu oznake I/15, broj: 1032-2/18, od 19. ožujka 2018. godine, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto “voditelj smjene u STP”, u stanici za tehnički pregled vozila H-042, CVH STP “GOSPIĆ”, Gospić, u roku od 8 dana uz prijetnju ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, oznake I/15, broj: 1032-2/18, od 19. ožujka 2018. s pripadajućim aneksima, kod tuženika obavljao je poslove “voditelj smjene u STP, stanici za tehnički pregled vozila H-042, CVH STP “GOSPIĆ”, [adresa]. Dana 9. prosinca 2024., tužitelj je primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake I/5, broj: 3535-4/24, od 28. studenog 2024., zbog nastupa osobito važne činjenice, koja je dovela do poremećaja u radu kod poslodavca i trajnog gubitka povjerenja u radnika. Navodi da je u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik oglušio. Tuženik kao osobito važnu činjenicu za izvanredni otkaz ističe rješenje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj: Kis-US-53/2024, od dana 13. studenog 2024. godine, kojim se radniku nalaže mjera opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti iz članka 98. stavka 2. točke 7., Zakona o kaznenom postupku i to poslova radnog mjesta „voditelj smjene u STP“, a koja mjera opreza će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu pogrešno se navodi da je radnik OĐ počinio inkriminirana kaznena djela, obavljajući poslove radnog mjesta „voditelj smjene u STP“, da je obavljanje tih poslova kontinuirano koristio za pribavljanje nepripadne imovinske koristi za sebe, kao i da postoje okolnosti koje ukazuju da bi radnik OĐ mogao ponoviti predmetna kaznena djela. U fazi istrage, protiv osobe za koju postoji „osnovana sumnja“ na počinjenje kaznenog djela, provode se izvidi i dokazne radnje, temeljem kojih tužiteljstvo (USKOK) po dovršetku podiže optužnicu ili obustavlja postupak. Tužitelj otklanja kaznenu odgovornost i smatra da u njegovom postupanju nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi u konačnici izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj poslove iz Ugovora ne obavlja od dana 12. studenog 2024. godine, zanemarujući pritom činjenicu da je dana 19. studenog 2024. otvorio bolovanje, a period izostanka s posla do tada pokriven mu je godišnjim odmorom. Navodi da mu je poslodavca prije otkazivanja trebao omogućiti iznošenje obrane te da mu ujedno nije dostavio očitovanje sindikalnog povjerenika koji je isti dao na nacrt odluke o otkazu. Navodi da je odluka o izvanrednom otkazu donijeta je na temelju mjera opreza USKOK-a, prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage i prije pravomoćnosti optužnice. Određivanjem mjera opreza nije utvrđena kaznena odgovornost, a nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdan razlog za otkaz pa je pobijana odluka nezakonita. Traži da sud prvog stupnja utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena i da radni odnos nije prestao, zatim naložiti tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto „voditelj smjene u STP“ u stanici za tehnički pregled vozila H-042, CVH STP „Gospić“ te da naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi nije sporno da je rješenjem Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj: Kis-US- 53/2024 od 13.11. 2024., tužitelju zbog sumnje na počinjenje više kaznenih djela u obavljanju poslova „voditelj smjene u STP, naložena mjera opreza zabrane obavljanja tih poslova i to najdulje do pravomoćnosti presude. Radi se o poslovima za koje je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu. Pogrešno tužitelj navodi da je tuženik u bilo kojem dijelu Odluke o izvanrednom otkazu prejudicirao njegovu krivnju za počinjenje kaznenih djela. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog nastupa osobito važne činjenice koja je dovela do poremećaja u radu kod tuženika, kao i zbog trajnog gubitka povjerenja, što je jasno obrazloženo u Odluci o otkazu. U tom smislu, navodi tužitelja kako on otklanja svoju kaznenu odgovornost su potpuno bespredmetni. Nije sporno da se tužitelj od 12.11.2024. nije pojavio na poslu, s time da je tuženik 19.11.2024. zaprimio prethodno spomenutu odluku USKOK-a o zabrani rada tuženiku. Tuženik međutim neistinito navodi da mu je period do 19.11.2024. pokriven godišnjim odmorom, a nakon toga bolovanjem, budući da mu tuženik nije odobrio godišnji odmor, već mu je nakon otkaza isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Nadalje, upravo mjerom USKOK-a faktično je tužitelju zabranjen rad i to na neodređeno vrijeme, te uslijed te zabrane ne smije obavljati ugovorene poslove stoga je tuženiku to uzrokovalo znatne poremećaje u radu. Pozivanje na privremenu nesposobnost za rad u takvim okolnostima je potpuno irelevantno i ukazuje na zlouporabu tog instituta, jer je tužitelj bio svjestan mjere koja mu je prethodno izrečena, koja je primarni i stvarni razlog zbog kojega on ne može raditi. U Odluci o otkazu tuženik je detaljno opisao poslove na kojima je radio tužitelj, značaj tih poslova koji se kao javna ovlast obavljaju u općem interesu, te poremećaje u radu koji su nastali uslijed neobavljanja tih poslova od strane tužitelja. Tužitelj je u stanici za tehnički pregled vozila u [adresa] - STP Gospić, obavljao organizacijske i upravljačke poslove kao voditelj smjene, kao i poslove tehničkih pregleda, ispitivanja i provjere sukladnosti - homologacije vozila), te su u toj stanici na poslovima tehničkih pregleda vozila bila zaposlena tri nadzornika tehničke ispravnosti vozila i jedan voditelj smjene u STP (tužitelj). Nadalje, tužitelj je u mjesecu prije izricanja mjere USKOK-a, uz organizacijske poslove koje je obavljao, također obavio ukupno 109 postupaka tehničkih pregleda, 3 postupka homologacije – provjere sukladnosti te 4 postupka ispitivanja vozila. Tuženik je zbog ove situacije donio Odluku 12.11.2024. kojom je prekinuo godišnji odmor voditelja STP LĐ te mu se naložio povratak na rad (zbog poremećaja koji su nastali nedolaskom tužitelja na posao). Uslijed mjere koju je tužitelju izrekao USKOK, STP Gospić je na neodređeno vrijeme, a najduže do pravomoćnosti presude u kaznenom postupku, ostala bez voditelja smjene, što je tuženiku uzrokovalo značajne poremećaje u radu, jer je poslove koje je do tada obavljao tužitelj morao organizirati na bitno drugačiji način. Pri tome tuženik nije mogao dopustiti da nastanu prekidi i zastoji u radu STP Gospić, jer u tom slučaju vlasnici vozila ne bi mogli na vrijeme izvršavati svoje zakonske obveze u pogledu tehničkih pregleda i registracije vozila. Dodatno, u isto vrijeme kada i tužitelju, USKOK je identičnu mjeru izrekao i PĐ, nadzorniku u STP Gospić, što znači da je STP Gospić istovremeno ostala bez dva radnika, pa je tuženik umjesto PĐ (kojemu je također otkazan ugovor o radu), premjestio u STP Gospić radnika IĐ, koji je do tada radio u STP Korenica. Pored svega navedenoga, tužitelju je ugovor o radu otkazan i zbog gubitka povjerenja, jer je tužitelj bio ovlaštena osoba u javno-pravnom tijelu na upravljačkoj poziciji, koja je provodila upravno-inspekcijske poslove i ovjeravala javne isprave. Izricanje mjere opreza od strane USKOK-a zbog sumnje na opetovano činjenje koruptivnih i drugih kaznenih djela upravo u obavljanju tih poslova (pri čemu USKOK navodi kako postoji opasnost od ponavljanja djela), apsolutno dovodi do gubitka povjerenja u takvu osobu, uslijed čega nastavak radnog odnosa također nije moguć. Navodi da tužitelj neosnovano tvrdi da mu je tuženik trebao omogućiti iznošenje obrane budući da nikakvim očitovanjem tužitelj ne može izmijeniti činjenično stanje na temelju kojega je Odluka o otkazu donesena, ne može izmijeniti učinke odluke USKOK-a, niti može utjecati na donošenje drugačije odluke tuženika. Dostavlja očitovanje sindikalnog povjerenika od 28.11.2024. Nadalje, tužitelj između ostaloga traži da sud utvrdi kako mu radni odnos kod tuženika nije prestao. Istovremeno, tuženik, raspolaže informacijama kako se tužitelj, nedugo nakon otkaza ugovora o radu, zaposlio kod drugog poslodavca. Prema tome ako je tužitelj već u radnom odnosu kod drugog poslodavca na puno radno vrijeme, tada sud ne može utvrditi da je on i dalje u radnom odnosu kod tuženika također na puno radno vrijeme. Predlaže sudu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka LĐ, ZĐ i CĐ, te tužitelja OĐ kao stranke.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu oznake I/5, broj: 3535-4/24 od 28. studenog 2024 (u daljnjem tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu) te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme oznake I/15, broj: 1032-2/18 od 19. ožujka 2018. uz pripadajuće Aneksa ugovoru o radu i to Aneks broj 1 Ugovoru o radu oznake I/15, broj: 346-660/20 od 5. veljače 2020., Aneks broj 2 Ugovoru o radu oznake I/15, broj:

3596-2/20 od 18. prosinca 2020., Aneks broj 3 Ugovoru o radu oznake I/15, broj:

3948-3/21 od 16. prosinca 2021. i Aneks broj 4 Ugovoru o radu oznake I/15, broj:

3422-3/23 od 11. prosinca 2023. na radnom mjestu voditelj smjene u STP,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR),

- da se sindikalni povjerenik CĐ iz Samostalnog sindikata radnika tehničkih pregleda vozila u Hrvatskoj očitovao da nema primjedbi na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju,

- da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za razlog na kojem se otkaz temelji,

- da je Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) donio rješenje broj: Kis-US-53/2024 od 13. studenog 2024. kojim je tužitelju naložena mjera opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti iz članka 98. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku, i to poslova radnog mjesta „voditelj smjene u STP“ u trgovačkom društvu Centar za vozila Hrvatske d.d.,

- da će na temelju odredbe čl. 98. st. 6. Zakona o kaznenom postupku naložena mjera trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude,

- da je tužitelju naložena mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku i to LĐ, ZĐ, EĐ, JĐ, UĐ, SĐ i BĐ, kojima se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze.

7. Među strankama je sporno:

- je li Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena i zakonita, odnosno je li kod tuženika došlo do poremećaja u radu uslijed činjenice da je tužitelju naložena mjera opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti kod tuženika na radnom mjestu „voditelj smjene u STP“,

- jesu li razlozi za otkaz takve naravi koje opravdavaju izvanredno otkazivanje zbog narušenog povjerenja da radi toga nastavak radnog odnosa više nije moguć,

- je li tuženik trebao omogućiti tužitelju iznošenje obrane.

8. Odredbom čl. 116. st. 1. ZOR propisano je da ako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu (list 6-8 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer uslijed izrečene mjere opreza tužitelj nije u mogućnosti obavljati poslove za koje je sklopio ugovor o radu, s time da se radnik nije pojavio na poslu od 12.11.2024., što tuženiku kao poslodavcu uzrokuje značajne poremećaje u poslovanju. Iz odluke proizlazi da je organizacija poslova u stanici za tehnički pregled (u daljnjem tekstu: STP) narušena jer je tužitelj obavljao poslove voditelja smjene u STP, u okviru kojeg je redovito obavljao tehničke preglede na vozilima te poslove ispitivanja i provjere sukladnosti, a uz to je obavljao i organizacijske poslove u svojoj smjeni. Ujedno je i kod poslodavca došlo do trajnog gubitka povjerenja u radnika uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć budući da je tužitelju naložena mjera opreza zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela u svezi s radom, pri čemu je navedeno da postoji opasnost od ponavljanja djela.

12. Uvidom u Nalog za prekid godišnjeg odmora od 12.11.2024. kojeg je donio tuženik (list 40 spisa) ovaj sud je utvrdio da je LĐ, voditelju STP Gospić naloženo prekinuti godišnji odmor i vratiti se na rad zbog izvanredne situacije uzrokovane uhićenjem radnika u STP Gospić.

13. Uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 89 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelju privremena nesposobnost za rad trajala od 19.11.2024 do 28.11.2024.

14. Uvidom u Nalog tuženika od 10.12.2024. (list 37 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti odjavio tužitelja s danom 9.12.2024. budući da iz teksta naloga proizlazi da mu je radni odnos prestao na navedeni datum, a naloženo je Odjelu za materijalno- financijske poslove tuženika isplata naknade umjesto razmjernog dijela neiskorištenog godišnjeg odmora za 2024.

15. Uvidom u Aneks broj 1 Ugovora o radu za radnika ZĐ oznake I/15, broj: 3606-2/24 od 26. studenog 2024. ovaj sud je utvrdio da je čl. 2. tog aneksa izmijenjen Ugovor o radu za tog radnika na način da se mijenja i sada glasi: radnik će obavljati poslove radnog mjesta „voditelj smjene u STP“ čiji se opis prilaže uz ovaj ugovor i čini njegov sastavni dio.

15. Iz iskaza svjedoka LĐ proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu voditelja Stanice za tehnički pregled u [adresa]. Poznato mu je da je jedan dan došla policija tužitelju rano ujutro oko 6 sati jer je njemu kao voditelju javljeno oko 8 sati da su tužitelj i još jedan kolega uhićeni te radi toga neće doći na posao. Njemu je to bio prvi dan godišnjeg odmora, međutim zaprimio je mnoštvo poziva da mora doći u stanicu za tehnički pregled jer je došla krim policija. Tada je od poslodavca zaprimio rješenje da mu prestaje godišnji odmor te da mora raditi, a što se tiče samog poslovanja STP poslali su jednog djelatnika iz STP Korenica koji je također tamo radio kao nadzornik dok je kolega ZĐ imenovan za voditelja smjene koje radno mjesto je prije bilo tužiteljevo. Vezano za sami rad navodi da vjeruje da je poslodavcu bilo nezgodno što postoji manjak ljudi, a njima je najteže palo to što se sve pročulo kroz medije stoga im je cijela ta situacija psihički bila teška. Dolazile su stranke te su ih radi toga omalovažavale. Ismijavali su ih, pojedinci su bili zlobni, ali većina je bila zgrožena kao i oni. U odnosu na same promjene u radu, bilo ih je s obzirom ad se radi o kolegama s kojima je radio dugi niz godina. Konkretno s tužiteljem 7 godina, a s drugim kolegom 30 godina. Navodi još da je tužitelj dobio zabranu prilaska svjedoku. On osobno nije sudjelovao u donošenju odluke o izvanrednom otkazu ali je vodio evidenciju radnoga vremena. Tako je nadređene upitao na koji način voditi izostanak tužitelja u ovoj situaciji budući da je isti dostavio doznake za bolovanje. Dobio je odgovor da u evidenciji naznači kao neopravdani izostanak krivnjom radnika, to se do sada nikada nije dogodilo da su uz dostavljene doznake za bolovanje to vodili kao neopravdani izostanak. Takvu uputu je dobio od nadređenog i putem maila u odjelu obračuna plaće. To je bilo u 11. mjesecu potom dijelom u 12. mjesecu nakon čega je tužitelju dan otkaz. Tužitelj je radio na radnom mjestu voditelja smjene te je također radio ateste odnosno ispitivanje vozila, komologacije. U njegovom odsustvu tužitelj ga je zamjenjivao, što znači da je preuzeo odgovornost o poslovnici i zaposlenicima. Isto tako tužitelj je obavljao velik broj ispitivanja komologacije, ali ne veći od svjedoka. Navodi da je u to vrijeme bilo zaposleno četiri nadzornika i svjedok, a tijekom ljetnih mjeseci su bile velike gužve i čekanja. Bila je i izvanredna situacija jer sam on bio na bolovanju četiri mjeseca, a kolega PĐ dulje od četiri mjeseca pa su zapravo samo njih trojica radila. Bilo je prigovora stranaka zbog dugih čekanja. Nakon izricanja mjere opreza tužitelju došlo je do poremećaja u radu stanice s obzirom da je on morao prekinuti korištenje godišnjeg odmora. Navodi da u [adresa] ne postoji druga stanica za tehnički pregled. Prva najbliža je u Korenici koja je udaljena oko pedesetak kilometara.

16. Iz iskaza svjedoka ZĐ proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu nadzornik tehničke ispravnosti vozila, a potom je postao voditelj smjene odlukom uprave tuženika nakon uhićenja kolega od strane Uskoka. Navodi da je kao voditelj smjene bio puno više odgovoran nego ako nadzornik, a došlo je do poremećaja u radu jer su najednom nedostajale dvije osobe. Ova situacija je bila izvanredna jer osim što su nedostajali radnici svi su bili pod velikim stresom jer su u sve bili upleteni i mediji. Od strane stranaka također je bilo pritisaka, stvarale su se gužve s obzirom na nedostatak kolega, preuzeli su poslove koje je radio tužitelj. Poznato mu je da je voditelj poslovnice bio vraćen na posao s godišnjeg odmora te smatra da je ta odluka bila neophodna, a poznato mu je i da je poslodavac angažirao i radnike drugih poslovnica i to STP Korenica. Navodi da se u zimskim mjesecima posao mogao obavljati i sa četiri zaposlena međutim tužitelj je imao ovlast za ateste i homologacije (utvrđivanje sukladnosti) stoga smatra da je s toga aspekta poslovanje bilo otežano. Ujedno navodi da je on trenutno na bolovanju i to je poslodavac riješio na način da je sada osoba iz STP Korenica zaposlena u STP Gosipć. I prije su kolege znali biti na bolovanju primjerice kolega PĐ i to su rješavali tako da su radili.

17. Iz iskaza svjedoka CĐ proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu rukovoditelja odjela stanica za tehnički pregled vozila, te je na tom radnom mjestu radio i u vremenu otkaza tužitelju. U njegovoj nadležnosti je organizirati rad stanice pa tako kada je saznao da dvoje radnika neće biti na radnom mjestu nedefinirano vrijeme našli su se u nezgodnoj situaciji. Da bi uopće mogli organizirati rad stanice kolegu LĐ su opozvali sa godišnjeg odmora i u tom smislu su imali poteškoće u radu odnosno poremećaj u radu. Kada je netko na bolovanju zamjene se drugačije preraspodjeljuju odnosno može se pretpostaviti koliko će trajati odsustvo radnika sa posla jer to doktor i sam okvirno napiše. Vezano uz poremećaj u radu navodi da su u ključnim događajima ostali bez voditelja smjene odnosno tužitelja te su iz tog razloga morali povući gospodina LĐ sa godišnjeg odmora da bi uopće imali rukovodeći kadar. Isto tako pojavio se problem jer je tužitelj jedini obavljao poslove ispitivanja odnosno atesta pa su stoga ostali bez osobe koja je na lokaciji u [adresa] obavljala te poslove. Jedina bliža stanica je ona u Korenici udaljenosti 50-60 kilometara, ali i ta STP ima samo dva zaposlena na poslovima nadzornika stoga nije bilo rješenje da jedan od njih trajno bude preseljen u [adresa] odnosno do okončanja kaznenog postupka. Jedino rješenje koje im je ostalo s obzirom da je tužitelj imao zabranu pristupa i rada u stanici je bilo planirati novo zapošljavanje. Tada su krenuli i u proces otkaza tužitelju. U ovom razdoblju koje je prethodilo zapošljavanju nove osobe snalazili su se na različite načine. U slučaju da nitko iz Korenice nije mogao doći u zamjenu povlačili su kontrolore iz Zadra. Tu je prije svega bila riječ o kolegijalnosti jer s obzirom na udaljenost nisu bili dužni odlaziti u [adresa] budući da prema njihovim pravilima su to dužni u okviru do 60 kilometara, a ovdje je riječ o udaljenosti od stotinjak kilometara. Radnici su se izmjenjivali tjedan za tjedan kako je tko mogao ovisno i o privatnim planovima. Navodi da sa tužiteljem nije razgovarao s obzirom na rješenje Uskoka odnosno zabranu pristupa.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu voditelja smjene. Nakon uhićenja je bio jako potresen te je otvorio bolovanje negdje 15, 16.11. Supruga je voditelju donijela doznake jer on nije imao dopuštenje pristupiti stanici niti voditelju. S obzirom da je izostao 2-3 dana prije nego što mu je otvoreno bolovanje, a imao je još dana godišnjeg odmora, bilo je dogovoreno i da će se ti izostanci pokriti s danima koje je imao s osnove godišnjeg odmora. Putem punomoćnika je samo neslužbeno dobio informaciju da bi možda postojala opcija neplaćenog dopusta, međutim na to ne bi bio pristao jer mu je vrlo otegotno biti bez plaće sve do završetka kaznenog postupka. Izvanredni otkaz zaprimio je 9.12.2024. Liječnica obiteljske medicine mu je zatvorila bolovanje 28.11.2024. jer je u odluci o otkazu stajao taj datum neovisno o tome što je tu odluku zaprimio kasnije. Navodi da je otežano poslovanje bilo uvijek u ljetnim mjesecima jer su tada velike gužve, a bilo je i djelatnika koji su bili na bolovanju. Ipak nekako su se organizirali uz prigovore stranaka. Vezano za ateste to je mogao raditi on i kolega LĐ, a čuo je i da je novi kolega koji je došao 1.7. sada u procesu za dobivanje licence.

19. Sud je prihvatio iskaze svjedoka LĐ i ZĐ jer su u bitnome iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Naime, ovaj sud vjeruje svjedocima kada iskazuju da su se u povodu događaja povezanih s djelovanjem USKOKA našli u nezavidnoj situaciji u poslovnom okruženju te da je to uzrokovalo i poremećaj u radu kod tuženika. Ovaj sud je djelomično prihvatio iskaz CĐ i to u odnosu na okolnosti koje su nastale kod tuženika nakon naloženih mjera opreza USKOKA kao i u pogledu poremećaja u radu, a dio iskaza koji nije prihvatio odnosi se na navod da je samo tužitelj u STP Gospić obavljao poslove ispitivanja (atesta). Iz iskaza svjedoka LĐ, kojeg je ovaj sud prihvatio, ali i iskaza samog tužitelja proizlazi da je te poslove kod tuženika, pored tužitelja, obavljao i svjedok LĐ kao voditelj poslovnice STP Gospić.

20. Ovaj sud je prihvatio i iskaz tužitelja jer u bitnome isti iskazuje u suglasnosti sa saslušanim svjedocima te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

21. Tijekom provedenog postupka svi svjedoci suglasno iskazuju da je uslijed naložene mjere opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti tužitelju i to poslova radnog mjesta „voditelj smjene u STP“ kod tuženika došlo do poremećaja u radu u STP Gospić na način da je tuženik morao reorganizirati svoj posao s preostalim djelatnicima tuženika koji su bili zaposleni i u drugim STP. Odmah isti dan tuženik je morao opozvati odluku o korištenju godišnjeg odmora radniku LĐ, a što proizlazi iz Naloga za prekid godišnjeg odmora. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je taj postupak bio nužan, budući da je LĐ voditelj STP kojeg u njegovoj odsutnosti zamjenjuje upravo tužitelj.

22. Nadalje, tuženik je morao odrediti novog voditelja smjene koji je zadužen za organizacijske i upravljačke poslove u svojoj smjeni, a bez kojeg je uspostavljena organizacija posla u STP narušena. Iz opisa poslova voditelja smjene STP propisanih u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 45 spisa) proizlazi da su njegovi ključni zadaci: da organizira i rukovodi radom stanice za tehnički pregled vozila u svojoj smjeni, brine o ispravnosti objekta, uređaja, opreme i inventara u svojoj smjeni, vodi evidenciju radnog vremena za radnike u svojoj smjeni, brine o pravovremenom izvještavanju voditelja STP o potrebnoj nabavi potrošenih obrazaca za rad, brine o održavanju reda i discipline te o odnosu radnika prema korisnicima usluga u svojoj smjeni, daje stručne savjete i upute radnicima stanice za tehnički pregled vozila sukladno propisima i stručnoj literaturi, brine o pravilnom ispostavljanju financijske dokumentacije, kontrolira blagajnu i polog novca u svojoj smjeni, rješava sporne situacije u svojoj smjeni i o tome izvješćuje voditelja STP, obavlja poslove iz djelokruga nadzornika tehničke ispravnosti vozila i referenta za poslove registracije vozila, pohađa školovanja za potrebe radnog mjesta, po nalogu poslodavca, odgovoran je za čistoću i urednost objekta stanice za tehnički pregled vozila te u odsutnosti voditelja STP, ili ako voditelj STP nije imenovan, preuzima njegove ključne zadatke. Nadalje, također je propisano da voditelj smjene u STP rukovodi voditeljem administrativnih poslova u STP, nadzornikom tehničke ispravnosti vozila, referentom za poslove registracije vozila i čistačicom u STP.

23. Iz navedenog opisa poslova te pozicija kojima rukovodi jasno proizlazi da je voditelj smjene u STP, kako to navodi i tuženik, osoba koja je nužna za redovito funkcioniranje smjene u STP te je tuženik morao reorganizirati rad u STP Gospić u situaciji kada više nije mogao računati na tužitelja kao voditelja smjene. Iz iskaza svjedoka CĐ i ZĐ te aneksa broj 1 Ugovor o radu ZĐ ovaj sud je utvrdio da je tuženik zbog konkretne situacije na radno mjesto tužitelja rasporedio ZĐ, pa je njegovo radno mjesto ostalo upražnjeno. S obzirom na tu činjenicu, tuženiku su drugi zaposlenici koji su radili u znatno udaljenijim STP izlazili u susret u ovoj situaciji manjka radne snage te se dolazili raditi u STP Gospić da bi ta stanica za tehnički pregled mogla funkcionirati, iako zbog udaljenosti od mjesta prebivališta to nisu bili u obvezi.

24. Ujedno je i tužitelj u svom iskazu naveo da mu je poznato da je u STP Gospić zaposlen novi kolega od 1.7.2025., koji je sada u procesu dobivanja licence za ateste. Prema tome, kod tuženika je nedvojbeno uslijed ove situacije postojala potreba i za radnicima koji, između ostalog, mogu obavljati poslove ispitivanja (atesta) jer je taj dio posla prije predmetnog događaja u STP Gospić obavljao tužitelj s kolegom LĐ. Da kod tuženika nije dostatan samo jedan radnik koji radi na tim poslovima, razvidno je i iz iskaza svjedoka ZĐ koji je naveo da je u tom pogledu u STP Gospić rad bio otežan.

25. Prema tome, sve navedeno nedvojbeno ukazuje na to da je doista kod tuženika došlo do poremećaja u radu. Osobito valja ukazati da je u ovoj situaciji trajanje naložene mjere opreza bilo vremenski nedefinirano. Nesporno je rješenjem USKOKA određeno da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, a što je vremenski okvir potpuno neodrediv tuženiku, uslijed koje nedefinirane situacije isti uistinu ne može planirati i organizirati svoje poslovanje za onaj dio poslova koje je do tada obavljao tužitelj. Pri tome je tužitelj imao zabranu obavljanja poslova svog radnog mjesta i prilaska kolegama iz STP, stoga tuženik ni u kojem slučaju nije mogao računati na rad tužitelja za nedefinirano vrijeme trajanja mjera opreza.

26. U odnosu na navode tužitelja da su naložene mjere opreza ukinute rješenjem USKOKA broj: Kis-US-53/2024 od 18. veljače 2025. (list 90 spisa) ovaj sud je uvidom u to rješenje utvrdio da su naložene mjere opreza tužitelju ukinute jer je, između ostalog, tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, pa je ocijenjeno da više ne postoji opasnost da bi tužitelj obavljanje poslova radnog mjesta „voditelj smjene u STP“ koristio za probavljanje nepripadne imovinske koristi za sebe. Stoga navodi tužitelja da su mjere opreza u svakom slučaju ukinute, nisu osnovani jer je jasno navedeno da je otkaz tužitelju u uzročno-posljedičnoj vezi s ukidanjem navedenih mjera.

27. Nadalje, činjenica da je i ranije kod tuženika bilo poremećaja u radu uslijed bolovanja djelatnika, kako to proizlazi iz navoda svjedoka LĐ, ZĐ i tužitelja nije u vezi s konkretnim predmetom spora budući da u ovoj pravnoj stvari sud povodom tužbe treba dati ocjenu zakonitosti otkaza tužitelju koji se većim dijelom temelji na činjenici da je do poremećaja u radu došlo zbog situacije u kojoj se našao tužitelj, a koji poremećaj u radu je tuženik dokazao.

28. U svakom slučaju za ukazati je i da je i sam tužitelj u iskazu naveo da mu ne bi bilo prihvatljivo ostati na neplaćenom dopustu kod tuženika jer ne bi imao sredstava za život, a nije za očekivati da tuženik kao poslodavac nedefinirano vrijeme isplaćuje plaću tužitelju za vrijeme trajanja zabrane rada kod tuženika te zabrane prilaska kolegama iz STP Gospić jer je poslodavac dužan radniku isplatiti plaću samo za izvršeni rad, međutim u konkretnom slučaju tužitelj nije u mogućnosti rad izvršiti.

29. Nadalje, trajni gubitak povjerenja u tužitelja zbog naložene mjere opreza zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela u vezi s radom, a odnosi se na sumnju na kaznenog djela primanja mita te kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, također je opravdani razlog za otkaz tužitelju, pored poremećaja u radu kod tuženika. Naime, uzimajući u obzir opis poslova tužitelja i to da isti brine o pravilnom ispostavljanju financijske dokumentacije, kontrolira blagajnu i polog novca u svojoj smjeni, pored nastupa takvih okolnosti, zbog kojih nije razumno očekivati od ugovornih stranaka da nastave izvršavati međusobna prava i obveze iz sklopljenog ugovora o radu, jer im je to izrijekom zabranjeno, životno je i logično da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, unatoč činjenici da pokrenuti postupak protiv njega još nije pravomoćno okončan.

30. Prema tome, suprotno navodima tužitelja, prema ocjeni ovog suda, tuženik nije mogao tužitelja rasporediti na drugo radno mjesto u STP Gospić budući da je tužitelju naložena i mjera opreza zabrane prilaska određenim osobama koje rade u STP Gospić. Međutim, prema ocjeni ovog suda tuženik zbog gubitka povjerenja u tužitelja nije morao rasporediti tužitelja na drugo radno mjesto u drugoj STP jer u ovim okolnostima je povjerenje tako narušeno da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

31. Sukladno čl. 119. st. 2. ZOR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane budući da bi ta obrana bila pravno relevantna samo u slučaju ako otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je tužitelju omogućena obrana, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj jer je tužitelju naložena zabrana obavljanja poslova radnog mjesta, stoga bi kod tuženika svakako nastupio poremećaj u radu uslijed te situacije te gubitak povjerenja u tužitelja, a koje okolnosti se ne bi mogle otkloniti sve i da je tužitelj iznio svoju obranu pred poslodavcem. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revr 826/2014 od 3. lipnja 2014.

32. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tuženik u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) pa budući da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku