Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1207/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Danijelu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nikoli Horvatu, odvjetniku u Karlovcu i 2. tuženika LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 20. rujna 2024. poslovni broj: P- 315/2021-26, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično žalba 1. tuženika PK te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 20. rujna 2024. poslovni broj: 315/2021-26 u toč. I. i II. izreke.
II. Uvažava se djelomično žalba 1. tuženika PK te se preinačuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 20. rujna 2024. poslovni broj: 315/2021-26 u toč. III. i IV. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
" Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-279/2013 od 05.03.2014. godine na ½ dijela nekretnine u vlasništvu GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA TOMINKA površine 548 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i na ¾ dijela nekretnine u vlasništvu GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] označene kao zk.č.br. 152/1 KUĆA BB, DVORIŠTE I ORANICA površine 440 čhv, KUĆA BB površine 38 čhv, DVORIŠTE površine 139 čhv, ORANICA površine 263 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]." Nalaže se 1-tuženiku PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici nadoknadi trošak ove parnice u iznosu od 1.481,18 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
kao neosnovan
III. Nalaže se tužiteljici HK OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 1. tuženiku PK OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućoj od 24. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se višak zahtjeva 1. tuženika u odnosu na trošak žalbenog postupka u iznosu od 196,06 eura odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 20. rujna 2024. poslovni broj: 315/2021-26 suđeno je:
"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela, čini nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA TOMINKA površine 548 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su 1. tuženi PK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženi LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i 2. tuženi LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava vlasništva u ½ dijela na navedenoj nekretnini.
II. Utvrđuje se da su tužiteljica GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženik LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 152/1 KUĆA BB, DVORIŠTE I ORANICA površine 440 čhv, KUĆA BB površine 38 čhv, DVORIŠTE površine 139 čhv, ORANICA površine 263 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tužiteljica GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ¾ dijela, a 2. tuženik LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, što su 1. tuženi PK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženi LK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava vlasništva u ¾ dijela na navedenoj nekretnini.
III. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-279/2013 od 05.03.2014. godine na ½ dijela nekretnine u vlasništvu GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA TOMINKA površine 548 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i na ¾ dijela nekretnine u vlasništvu GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] označene kao zk.č.br. 152/1 KUĆA BB, DVORIŠTE I ORANICA površine 440 čhv, KUĆA BB površine 38 čhv, DVORIŠTE površine 139 čhv, ORANICA površine 263 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
IV. Nalaže se 1-tuženiku PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici nadoknadi trošak ove parnice u iznosu od 1.481,18 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 785,28 eura, kao neosnovanim."
2. Na takvu presudu 1. tuženik pravovremeno ulaže žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je obrazloženje pobijane odluke uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te je posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo, koje je rezultiralo nepravilnom i nezakonitom presudom. Ističe da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretninama ovršenika, u zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan ovršenik, odnosno 2. tuženik, slijedom čega ovrhovoditelj ovdje 1. tuženik nije imao nikakvog razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno i da je različito od izvanknjižnog stanja, sve sukladno odredbi članka 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK) i odredbi članaka 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZVDSP) te je samim time postupao u dobroj vjeri. Stoga ističe da ne može tužiteljica u ovoj fazi postupka iznositi tvrdnje da je ona suvlasnica suvlasničkog udjela predmetnih nekretnina. Slijedom svega navedenog predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužiteljicu sa zahtjevom za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnim nekretninama i proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na te suvlasničke udjele tužiteljice te naloži tužiteljici da I tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR-a te trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 100,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a ukoliko to ne učini - da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije uložen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku u točkama I. i II. izreke, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a na koju tužitelj svojom žalbom jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati, niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Naime, u odnosu na točke I. i II. izreke presude, a koja se odnosi na utvrđivanje prava suvlasništva tužiteljice na spornim nekretninama (temeljem bračne stečevine) prvostupanjski sud je utvrdio (pritom unatoč priznanju 2. tuženika kao bračnog druga a vodeći pritom računa o članku 3. stavka 3. ZPP i provođenjem objektivnih i subjektivnih dokaza):
- da su tužiteljica i 2. tuženik zaključili brak 14. studenog 1970.
- da je 2. tuženik kupio predmetne nekretnine 1978. godine i 1995. (dakle za vrijeme trajanja braka tužiteljice i 2. tuženika)
- da je osnovom iskaza svjedoka AK utvrđeno da obiteljska kuća i objekti koji se nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su zajednički gradili tužiteljica i 2. tuženik, za vrijeme trajanja njihova braka, s tim da je tužiteljičin otac dao novac kako bi tužiteljica mogla kupiti gradilište, a nakon čega su oni sagradili kuću
- da je osnovom iskaza svjedokinje ĆK, kćerke tužiteljice i 2. tuženika utvrđeno da je tužiteljičina obitelj bila imućna, jer da su se djed i baka po majci bavili prodajom drvenih proizvoda i imali su obrt, dok je očeva obitelj bila siromašna pa da su majčini roditelji pomagali kćerki i zetu da sagrade kuću i to financijski, a da su roditelji fizički radili na gradnji kuće. Vezano za česticu "Tominka" navodi da se ona nalazi odmah pored kuće, a da su je roditelji kupili zajedno sa česticom na kojoj su kupili kuću te da je kuća njezinih roditelja na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a odmah do ove čestice da se nalazi čkbr. [katastarska čestica] koju da majka sada koristi kao vrt, da su tužiteljica i 2. tuženik gradili predmetnu kuću nakon njezinog rođenja, da 2. tuženik ne bi mogao sam kupiti niti gradilište niti graditi kuću jer da nije bio zaposlen već da se to moglo jedino tako da su djed i baka s majčine strane dali novac, a otac i majka da su fizički radili na gradnji,
- da je osnovom iskaza tužiteljice utvrđeno da se udala za 2. tuženika 1970. i da su roditelji 2. tuženika bili stariji i bavili se poljoprivredom dok su njezini roditelji bili imućni i imali su obrt koji se bavio izradom drvenarije slijedom čega su je pomagali, da su, u dogovoru sa 2. tuženikom, kupili negdje 1978. gradilište a novac za kupovinu istog dao u cijelosti njezin otac, iako je kao kupac gradilišta naveden 2. tuženik, da se za vrijeme trajanja braka i sama bavila izradom i prodajom drvenarije, išla je po tržnicama i prodavala proizvode, da su 2. tuženik i ona držali stoku, čak i do pet krava pa su odlučiti početi praviti kuću, koju su počeli 1992., a njezin otac je u više navrata dao novac odnosno poklonio ga, a 2. tuženik i ona su također uložili novac koji su zaradili, da se 2. tuženik bavio poljoprivredom i bio kod kuće, a ona da je išla po tržnicama, da su negdje 1995. kupili i česticu pored kuće zvanu "Tominka", koju inače zovu i bašta, a koja čestica je kupljena od prodaje dvije krave od po 700,00 kg, no da je opet pomogao otac tužiteljice i davao novac, da su tužiteljica i 2. tuženik jako puno radili na gradnji, da je tužiteljici poznata situacija između 1. i 2. tuženika, navodi da je 1. tuženik 2. tuženiku posudio 5.000,00 DEM i to negdje 90-ih godina, međutim, da je 1. tuženik kamatario 2. tuženika pa dug narastao na čak 21.000,00 eura, da je tužiteljica sama podigla dva kredita kako bi se otplatio taj iznos, da je tužiteljici poznato da je 1. tuženik nagovarao 2. tuženika da odu kod javnog bilježnika u Ogulin, da su se prethodno napili te je onda 2. tuženik kod javnog bilježnika dao izjavu da je on dužan 1. tuženiku iznos od 21.000,00 eura,
- da je iskaz tužiteljice potvrdio i 2. tuženik u svome iskazu,
- da iz ovršnog spisa Ovr-279/2013 proizlazi da je u istom ovrhovoditelj PK, ovdje 1. tuženik, a ovršenik ovdje 2. tuženik, da su predmet ovrhe upravo sada utužene nekretnine, a radi naplate iznosa od 20.700,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamata, te da je u tom postupku ovdje tužiteljica kao treća osoba upućena na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na predmetnim nekretninama,
- da iz z.k knjiga je utvrđeno da je 2. upisan kao samovlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica Tominka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je na čkbr. [katastarska čestica] kuća bb, dvorište i oranica od 440 čhv, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlastovnicu upisan APS DELTA S.A., Luxemburg,
- da iz zemljišno-knjižnog predmeta Z-579/02 suda prvog stupnja je razvidno da je Rješenjem od 18. lipnja 2002. godine upisana fiducijarna uknjižba prava vlasništva na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u koriste Zagrebačke banke d.d. Zagreb (a na teret dotadašnjeg vlasnika ovdje 2. tuženika), a sve temeljem Ugovora o kredita uz fiducijarno osiguranje, a da je uvidom u zemljišno knjižno rješenje Zemljišno- knjižnog odjela u Otočcu, posl. broj: Z-4190/2017 razvidno je da je na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine broj Ov 6689/2017 od 17.7.2017. godine, uknjižen prijenos prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (fiducijarno osiguranje) u iznosu od 40.000,00 eura koja je osigurana Rješenjem u predmetu pod posl. brojem Z-579/02, sa imena Zagrebačke banke na ime i u korist APS DELTA S.A., Luxemburg i to sve u pogledu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji upis je i sada aktualan,
- da iz dokumenta naslovljenog kao "Brisovna izjava i Izjava o povratu prava vlasništva" od 3. srpnja 2020. godine, kojeg je izdao fiducijarni vlasnik APS DELTA S.A., proizlazi da se istom daje bezuvjetna i izričita suglasnost da se na temelju iste izjave vraća vlasništvo i traži brisanje fiducijarnog prava na nekretnini upisano pod brojem Z-579/02, a na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da do zaključenja glavne rasprave nije provedeno navedeno brisovno očitovanje u zemljišnim knjigama.
7. Temeljem tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje bračne stečevine, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su obje nekretnine, odnosno i čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 2. tuženika te da ove nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu istih, kako to propisuje odredba članka 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 21/78., 45/89., 59/90., 25/94., 162/98., dalje: ZBPO) koji Zakon je bio na snazi do 30. lipnja 1999., kao što pravilno primjenjuje i odredbu članka 279. ZBPO kada na temelju iskaza svjedoka i iskaza tužiteljice utvrđuje da je doprinos tužiteljice u stvaranju zajedničke imovine veći nego li je to doprinos 2. tuženika (materijalni doprinos novcem koji su joj roditelji davali ali i sama zarađivala na tržnici, dok doprinos radom u stvaraju iste imovine su bračni drugovi davali podjednako), slijedom čega je temeljem navedenih odredaba ZBPO utvrdio da je tužiteljica i prije spornog duga, ali i pokretanja sporne ovrhe, postala suvlasnicom temeljem zakona i to u omjeru kako je to navedeno u toč. I. i II. izreke prvostupanjskog suda (pritom je ista donesena u skladu sa samim zahtjevom tužiteljice i primjenom članka 2. ZPP). Takav zaključak suda prvog stupnja 1. tuženik svojom žalbom ni na koji način nije doveo u sumnju. Ovdje sud napominje da u smislu članka 84. stavka 3. OZ je propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kada je ta raspoložba poduzeta. U konkretnom slučaju tužiteljica svoje suvlasništvo nije stekla raspoložbom samog ovršenika odnosno 2. tuženika, već upravo suprotno tome temeljem zakona, a obzirom na vlastite raspoložbe (ulaganja i doprinosi). Stoga ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravo tražiti utvrđenje takvog svog prava i uknjižbu istog u zemljišnim knjigama, bez obzira na aktualnu ovrhu.
8. Nastavno, uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-279/2013 (predmetna ovrha) utvrđeno je da u istoj ovrsi još nije provedena prodaja spornih nekretnina, već da se ovrha nalazi u fazi utvrđivanja vrijednosti nekretnina. Dakle, vidljivo je da je i nadalje zemljišno knjižno stanje nepromijenjeno, a kakvo je bilo utvrđeno u trenutku glavne rasprave (dakle kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je uknjižena kao vlasništvo 2. tuženika te iako je kčbr. [katastarska čestica] iste k.o. uknjižena i nadalje kao fiduciarno vlasništvo APS Delta S.A. Luksembourg, ista pravna osoba je izdala 2. tuženiku brisovno očitovanje podobno za uknjižbu svoga prava vlasništva na toj kčbr). Slijedom toga nema zapreke da se utvrđeno pravo tužiteljice i ne uknjiži u zemljišnim knjigama te stoga osnovano prvostupanjski sud usvaja u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je isti dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice.
9. Kako u tom dijelu (točka 7. i 8. ove presude) za svoju odluku je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice, a na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je u pobijanoj odluci dao razloge koji se mogu ispitati (dok žalba 1. tuženika ne ističe druge razloge u odnosu na taj dio prvostupanjske presude), žalba 1. tuženika u tom dijelu je ocijenjena neosnovanom te je kao takva i odbijena temeljem članka 368. ZPP i potvrđena prvostupanjska odluka. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
10. No, ocjenjujući žalbene navode 1. tuženika u dijelu kojim pobija točku III. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud ističe da, iako prvostupanjski sud u odnosu na utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe nije proveo sve dokaze i posljedično tome utvrdio sve relevantne činjenice, pa nije dao niti razloge za iste u pobijanoj odluci, slijedom čega nije niti pravilno primijenio materijalno pravo, ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu temeljem članka 365. ZPP, a u granicama samih razloga žalbe, ovaj sud je primjenom članka 373.a stavak 2. točka 2. ZPP u svezi članka 373.a stavak 3. ZPP preinačio pobijanu presudu u točki III. i vezano za isto temeljem članka 166. ZPP, u točki IV. izreke.
11. Naime, u pobijanoj odluci vezano za toč. III. izreke iste, prvostupanjski sud iznosi samo razloge koji se odnose na pravo tužiteljice na bračnu stečevinu i omjer suvlasništva tužiteljice, a posljedično tome, bez posebnih razloga za isto i da je ovrha u predmetu poslovni broj: Ovr-279/2013 na njezinim suvlasničkim dijelovima nedopuštena. U tom dijelu u pobijanoj odluci izostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
12. Naime, u smislu članka 84. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe, a kojom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.
13. U konkretnom slučaju, a kao je to vidljivo iz ovršnog spisa Općinskog suda u Gospiću poslovni broj. Ovr-279/2013 takva zabilježba ovrhe u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] provedena je rješenjem Općinskog suda u Gospiću, Zemljišno knjižni odjel u Otočcu poslovni broj Z-333/14 (stranica 28 ovršnog spisa) dana 10. ožujka 2014. te temeljem istog rješenja je provedena i zabilježba upisa pljenidbe nenovčane tražbine na povrat prava vlasništva a provedene pod Z-5879/2002 vezano za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve temeljem predmetne ovrhe. Dakle, u odnosu na obje čestice, koje su predmet ovog postupka, određene su zabilježbe u predmetnoj ovrsi (u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] samo zabilježba upisa pljenidbe nenovčane tražbine a iz razloga što je bilo uknjiženo fiducijarno vlasništvu za korist trećeg) još 2014.
14. U smislu članka 84. stavka 4. i 5. OZ promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika, a sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. Stavkom 5. istog članka propisano je da na prijedlog ovrhovoditelja sud će donijeti rješenje o nastavljanju ovršnoga postupka protiv novoga vlasnika kao ovršenika u tom postupku, a protiv kojeg novi vlasnik nema pravo na žalbu.
15. Dakle, sama činjenica da je odlukom suda deklaratorno utvrđeno pravo tužiteljice stečeno na temelju zakona (bračna stečevina) automatizmom ne čini ovrhu ovrhovoditelja nedopuštenom. Naime, iako je tužiteljica pravo suvlasništva ostvarila temeljem zakona (ispunjenjem zakonskih pretpostavki) i to prije podnošenja ovršnog prijedloga u predmetnoj ovrsi, obzirom da takvo svoje pravo nije prije pokretanja sporne ovrhe upisala u zemljišnoj knjizi, ne može ići na štetu ovdje 1. tuženika kao ovrhovoditelja jer je isti, a kako i sam ističe, postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u kojima je bilo upisano samo stvarno pravo upravo ovdje 2. tuženika, a sama tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka na okolnost poštenja (odnosno nepoštenja 1. tuženika) nije uopće predlagala dokaze na takvu okolnost niti na drugi način dokazala protivno.
16. Naime, u smislu članka 122. stavak 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Navedeno potvrđuje i članak 8. stavak 1. i 2. ZZK.
17. U konkretnom slučaju tijekom dokaznog postupka sud nije utvrdio, niti je to u svom iskazu tužiteljica tvrdila, da bi 1. tuženik znao ili da mu nije moglo ostati nepoznato, da na spornim nekretninama i tužiteljica ima određeno stvarno pravo, dok sam 1. tuženik osporava navedeno. S druge strane činjenica da 1. tuženik nije istraživao izvanknjižno stanje ne može se smatrati nedostatkom dobre vjere, a kako to propisuje članak 122. stavak 1. ZVDSP.
18. Iz predmeta suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-279/2013. utvrđeno je da je ovrhovoditelj ovdje 1. tuženik ovršni prijedlog podnio 18. lipnja 2013. i to temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1055/07 od 27. travnja 2010., a kojom presudom je upravo naloženo i ovdje 2. tuženiku isplatiti ovdje 1. tuženiku iznos od 20.700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da tužiteljici kao bračnoj družici ovdje 2. tuženika nije moglo ostati nepoznato da se protiv njezinog bračnog druga, a u korist ovdje 1. tuženika, vodi sudski postupak radi podmirenja duga i to parnični postupak koji je pravomoćno dovršen još 2010. godine (a ranije čak i ovršni u kojem je ovršni prijedlog odbačen, kako to proizlazi iz parničnog postupka P-1055/07). Da je tome tako potvrđuje i iskaz same tužiteljice kada iskazuje da je i sama bila obaviještena o predmetnom dugu i da je čak i sudjelovala u djelomičnom podmirenju istog (dizanjem kredita), ali da je isti dug rezultat prijevare 1. tuženika, slijedom čega je dug sa 5.000,00 DEM narastao na 21.000,00 eura. Dakle, iz iskaza same tužiteljice vidljivo je da tužiteljica je bila upoznata i prije pokretanja predmetne ovrhe sa dugom njezina bračna druga (i osobno je sudjelovala u djelomičnom podmirivanju istog) slijedom čega nije bilo razloga da svoje stvarno pravo na spornim nekretninama ne zaštiti uknjižbom istog u zemljišnim knjigama (a u smislu članka 120. stavka 1. ZVDSP) i prije pokretanja sporne ovrhe i na taj način učini drugima vidljivo svoje pravo.
19. Dakle, po mišljenju ovog suda (protivno tužiteljica nije dokazala niti predlagala dokaze na istu okolnost) 1. tuženik je u konkretnom slučaju podnoseći ovršni prijedlog protiv 2. tuženika postupao u dobroj vjeri, jer nije imao nikakvog osnova posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno i da je različito od izvanknjižnog stanja, a sam osobno nije bio dužan istraživati vanknjižno stanje.
20. S druge strane samoj tužiteljici činjenica da 2. tuženik ima nepodmireni dug prema 1. tuženiku nije bio nepoznat jer, ne samo da se protiv 2. tuženika vodio sudski postupak za naplatu istog duga, već i sama tužiteljica u svome iskazu potvrđuje da joj je poznato da su 1. i 2. tuženik išli kod javnog bilježnika i potpisivali izjavu o dugu (koja datira od 18. ožujka 2004. kako to proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1055/07 od 27. travnja 2010. odnosno ovršne isprave), a nakon koje izjave je tek (kako je to vidljivo iz ovršne isprave) pokrenut parnični postupak radi naplate spornog duga i u kojem je donesena ovršna isprava 2010. Slijedom navedenog tužiteljici nije moglo ostati nepoznato, najkasnije 2010., da 1. tuženik ima tražbinu protiv 2. tuženika, i nije imala opravdani razloga da svoje pravo suvlasništva ne upiše i ranije u zemljišnim knjigama, prije pokretanja sporne ovrhe, i tako učini i drugima, pa tako i 1. tuženiku, vidljivo svoje pravo. Dakle, tužiteljica je mogla opravdano očekivala naplatu duga od strane 1. tuženika (a i sama je sudjelovala u djelomičnom podmirenju istog) i provedbom ovrhe na nekretninama 2. tuženika obzirom da dug nije bio u cijelosti plaćen što je i sam 1. tuženik verbalizirao i pokretao sudske postupka u cilju naplate istog, a sama nije poduzela baš ništa da zaštiti svoja (su)vlasnička prava, što je neometano mogla sve do 2014. kada je u zemljišnim knjigama zabilježena sporna ovrha.
21. Ustavni sud RH naglasio je načelo povjerenja u zemljišne knjige, ali i obvezu bračnog druga da činjenicu svog suvlasništva utemeljenu na bračnoj stečevini učini vidljivim u zemljišnoj knjizi trećim osobama (odluke broj U- III/3620/2004 od 7. veljače 2007. godine i U-III-821/2007 od 18. 06. 2000. godine). Kako tužiteljica isto nije učinila, a da za to nije imala opravdani razlog, dok s druge strane 1. tuženik nije imao razloga posumnjati u stanje uknjiženo u zemljišnim knjigama (niti je tužiteljica protivno dokazala) ovaj sud smatra da sada tužiteljica, a temeljem članka 84. stavka 4. OZ, bez obzira na njezino stvarno pravo na spornim nekretninama, ne može tražiti da se sporna ovrha utvrdi nedopuštenom jer deklaracijom njezinog suvlasništva se ne sprječava nastavak ovršnog postupka.
22. Slijedom svega iznesenog zaključak je ovog suda da tužiteljica, bez obzira na svoje utvrđeno pravo, nema pravo koje sprječava ovrhu pa je njezin zahtjev, u dijelu utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, valjalo kao neosnovan odbiti preinačavajući prvostupanjsku odluku temeljem članka 373. a stavak 1. i 4. ZPP kako u dijelu utvrđenja ovrhe nedopuštenom tako i u dijelu troška (člankom 154. stavka 1. u svezi članka 166. ZPP) koji je isključivo, bez obzira što je dijelom tužiteljica tražila utvrđenje prava suvlasništva temeljem bračne stečevine, naloženo pobijanom odlukom da plati samo 1. tuženik, a koji je imao svakako razloga protiviti se zahtjevu tužiteljice da se predmetna ovrha utvrdi nedopuštenom (dok je bračna stečevina bila samo prethodno pitanje za takav zahtjev). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
23. U preostalom nepobijanom dijelu (točka V. izreke) Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 20. rujna 2024. poslovni broj: 315/2021-26 ostaje neizmijenjena.
24. Kako je 1. tuženik uspio svojom žalbom samo djelomično (u odnosu na nedopuštenost ovrhe, dok nije uspio osporiti razloge prvostupanjske presude u dijelu utvrđenja bračne stečevine) ovaj sud je naložio tužiteljici da 1. tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavka 3. ZPP) a koji se odnosi na ½ dijela (sukladno uspjehu u žalbenom postupku) troška sastava žalbe od 312,50 eura (Tbr. 10/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj: 138/23.) te plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, dok je višak (1/2 dijela istog troška) zahtjeva 1. tuženika kao neosnovan odbijen. 1. tuženiku nije priznat niti trošak pristojbe na rješenje kojim je pozvan na plaćanje pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eur jer je takva pristojba naplaćena isključivo zbog krivnje samog 1. tuženika (zakašnjenja da pristojbu plati u trenutku podnošenja žalbe). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Sisku 24. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
