Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-906/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivo Pletikosa, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INKASATOR d.o.o., Trg hrvatskih branitelja 4, Karlovac, OIB: 51671452481, kojega zastupa ZL, zaposlenica tuženika sukladno generalnoj punomoći, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 30. travnja 2025., poslovni broj: P-24/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐL kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 30. travnja 2025., poslovni broj: P-24/2023-9.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 30. travnja 2025. poslovni broj P- 24/2023-9 suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine pred Financijskom Agencijom, koji je pokrenuo Tuženik / Ovrhovoditelj INKASATOR d.o.o., [adresa], OIB: 51671452481, temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Augustinović i Željke Tranfić, [adresa] od 30. listopada 2019.g., posl. br.: Ovr-3980/19.

II. Nalaže se tuženiku INKASATOR d.o.o., [adresa], OIB: 51671452481, naknaditi tužitelju ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan."

2. Na takvu presudu protiv točke I. izreke tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog bine povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da u pobijanoj presudi sud navodi da ..„ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj platio potraživanje“… te ističe da, kako je onda moguće da sud na temelju takvog „dvojbenog utvrđenja“ donese pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navodi da je razvidno kako je glavni zadatak suda bio da nedvojbeno utvrdi je li tužitelj podmirio ili nije podmirio svoje dugovanje, a na što sud nije odgovorio već svoju odluku temelji na dvojbenom zaključku …“ne može sa sigurnošću utvrditi“. Tužitelj ističe kako je isti ukazao sudu na sve dokaze važne za donošenje meritorne odluke u predmetnoj pravnoj stvari te da je tijekom postupka dao iskaz iz kojeg je razvidno je da tužitelj platio sve račune. Obzirom na navedeno smatra da je sud i pogrešno primijenio materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu i usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije uložen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a na koju tužitelj svojom žalbom jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati, niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Naime tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je javni bilježnik u [adresa] dana 31. listopada 2019. izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3980/2019 kojim je ovršenicima ĐL, ovdje tužitelju i AL naloženo na ovrhovoditelju Inkastor d.o.o., ovdje tuženiku, podmire potraživanje po računima, pobliže navedenim u rješenju o ovrsi, u ukupnom iznosu od 794,51 kn uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a radi naplate po računima kako slijedi:

- po rn. br. 47666358, poziv na br.111368-1961748-0219 – iznos od 148,00 kn,

- po rn. br. 48036420, poziv na br. 111368-1961748-0319 – iznos od 144,26 kn,

- po rn. br. 48406597, poziv na br. 111368-1961748-0419 – iznos od 147,58 kn,

- po rn. br. 48775991, poziv na br. 111368-1961748-0519 – iznos od 166,63 kn,

- po rn. br. 49145525, poziv na br. 111368-1961748-0619 – iznos od 152,12 kn, te iznosi po oznaci broj KNZ-K (kamata) u ukupnom iznosu od ukupno 35,92 kn,

- da je na blagajni tužitelja vršeno više uplata na ime podmirenja duga po računima na temelju kojih je izdano rješenje o ovrsi i to:

dana 23. travnja 2019. izvršena je uplata računa oznake poziv na broj 111368-1961748-0219, naznaka 02/2019, na potvrdi o plaćanju u rubrici platitelj stoji oznaka: AL ĐL i AL, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižena riječ ĐL, a u rubrici valuta i iznos stoji HRK 296,49 kn, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižen iznos od 296,49 kn i rukom je dopisan iznos od 148,49; dana 23. travnja 2019. izvršena je uplata računa oznake poziv na broj 111368-1961748-0319, naznaka 03/2019, na potvrdi o plaćanju u rubrici platitelj stoji oznaka: AL ĐL i AL, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižena riječ ĐL, a u rubrici valuta i iznos stoji HRK 296,20 kn, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižen iznos od 296,20 kn i rukom je dopisan iznos od 148,10 kn; dana 10. travnja 2019. izvršena je uplata računa oznake poziv na broj 111368-1961748-0419, naznaka 04/2019, na potvrdi o plaćanju u rubrici platitelj stoji oznaka: AL ĐL i AL, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižena riječ ĐL, a u rubrici valuta i iznos stoji HRK 295,15 kn, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižen iznos od 295,15 kn i rukom je dopisan iznos od 147,57 kn; dana 17. srpnja 2019. izvršena je uplata računa oznake poziv na broj 111368-1961748-0519, naznaka 05/2019, na potvrdi o plaćanju u rubrici platitelj stoji oznaka: AL ĐL i AL, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižena riječ ĐL, a u rubrici valuta i iznos stoji HRK 333,27 kn, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižen iznos od 333,27 kn i rukom je dopisan iznos od 166,64 kn; dana 17. srpnja 2019. izvršena je uplata računa oznake poziv na broj 111368-1961748-0619, naznaka 06/2019, na potvrdi o plaćanju u rubrici platitelj stoji oznaka: AL ĐL i AL, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižena riječ ĐL, a u rubrici valuta i iznos stoji HRK 314,44 kn, na kojoj je mehaničkim sredstvom prekrižen iznos od 314,44 kn i rukom je dopisan iznos od 157,22 kn,

- da je tuženik, uz uplatnice po spornim uplatama, dostavio i preslika osobne iskaznice osobe AL, te rukom pisana napomena u kojoj stoji da je 1. srpnja 2020. bila gospođa, da je platila svoju polovicu prije izdavanja ovršnog prijedloga,

- da je tužitelj u svome iskazu danom na ročištu održanom dana 20. ožujka 2024. izjavio da je upravo on platio račune koji su predmet ovog postupka i to na blagajni tuženika, da ih je platio odjednom, a ne može se točno sjetiti kada su računi plaćeni, da je prilikom plaćanja računa na potvrdama o plaćanju nije ništa križano, da ne zna tko je prekrižio njegovo ime na potvrdama o plaćanju, nakon plaćanja računa potvrde je odnio u stan, svi računi su stajali na istom mjestu i bili su dostupni njegovoj supruzi AL, da je sigurno dva puta platio utužene račune,

- da su uplatnice koje je dostavio tuženik ali i tužitelj sadržajno identične.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud, a temeljem članka 219. ZPP u svezi članka 221.a ZPP, zaključuje da iz dostavljenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li uplate, prema dostavljenim uplatnicama, učinjene od strane tužitelja te je li istima u cijelosti zatvoreno dugovanje. Naime, iako tužitelj u uvodu žalbe ne osporava činjenice utvrđene od strane prvostupanjskog suda, u svojoj žalbi sadržajno osporava tako utvrđeno činjenično stanje ističući da sud dokaze, a koji su provedeni tijekom postupka, nije cijenio temeljem članka 8. ZPP.

8. Vezano za navedeno valja reći da iz dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je tuženik prema tužitelju i njegovoj bivšoj bračnoj družici AL imao neplaćeno potraživanje, a koje se odnosi na dio neplaćenih računa tuženiku, da je ukupan iznos po spornim računima (a kako to proizlazi i iz Izvoda iz otvorenih stavaka tuženika od 28. listopada 2019. stranice 30- 32 prvostupanjskog spisa) upravo onako kako je i navedeno (ukupno) u potvrdama o plaćanju (točka 6. ove presude) te da je po osnovi istih računa plaćena samo ½ dugovanog iznosa i to od strane AL, a kako je i navedeno u potvrdama o plaćanju.

9. Dakle, u konačnici ostalo je dugovanje u iznosu koji je utvrđen rješenjem o ovrsi (pravomoćnim i ovršnim, vidi točku 6. ove presude) a koji iznos predstavlja ½ dijela dugovanog iznosa po svakom utuženom računu. Tužitelj, iako tijekom prvostupanjskog postupka, ali i ovog žalbenog, osporava da dug nije u cijelosti plaćen, osim spornih uplatnica, a na kojima je prekriženo ime upravo tužitelja i na kojima je korigiran ukupno dugovani iznos na iznos koji je plaćen u trenutku uplata (1/2 dijela po svakom računu, a koje uplate u tom iznosu su evidentirane i u Izvodu iz otvorenih stavaka tuženika od 28. listopada 2019.), ne dostavlja bilo kakve dokaze.

10. U takvoj pravnoj situaciji sam iskaz tužitelja, a koji iskaz ne potvrđuju drugi materijalni dokazi, sud je pravilno cijenio temeljem članka 8. ZPP kada je utvrdio da niti sam iskaz tužitelja, bez dvojbe, ne potvrđuje činjenicu da su sporni iznosi u cijelosti plaćeni. Naime, iako tužitelj u svome iskazu navodi da je osobno na blagajni tužitelja platio u cijelosti iznose po predmetnim računima, u svome iskazu tužitelj također navodi da mu nije poznato zbog čega je na potvrdama o spornim uplatama prekriženo ime tužitelja i prekrižen ukupno dugovani iznos, a naveden iznos od ½ dijela istog. Ovakva nedosljednost u iskazu tužitelja svakako upućuje da tužitelj nije uplatio sporno potraživanje u cijelosti, a uplatnice koje je priložio su upravo uplatnice koje posjeduje i sam tuženik, a kojima je zatvoren ½ dijela duga po predmetnim računima i to od strane AL na blagajni tuženika. Da je tužitelj doista i platio predmetne račune u cijelosti isti bi za takvu uplatu posjedovao potvrde o uplatama na iznos koji je platio i to upravo na svoje ime. Takav dokaz tužitelj nije predočio, a kako je iskaz tužitelja u dijelu da je u cijelosti osobno platio cjelokupni dug, protivan objektivno provedenim dokazima, a to Izvodu iz otvorenih stavaka tuženika kao i dostavljenim potvrdama o uplatama koji su u skladu s činjenicama (evidentiranim uplatama) u Izvodu iz otvorenih stavaka, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi u cijelosti podmirio sporni dug.

11. Suprotno navodima žalbe tužitelja, sud, u slučaju da iz predloženih i provedenih dokaza tijekom postupka, sa sigurnošću ne može utvrditi spornu činjenicu, o postojanju iste zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza, a koje pravilo u smislu članka 219. stavka 1. ZPP u konkretnom slučaju upravo nalaže tužitelju da dokaže takvu spornu činjenicu (da je sporno potraživanje platio, a koje potraživanje i njegovu visinu sam ne osporava). Dakle, u slučaju da tužitelj takvu činjenicu na nedvojbeni način ne dokaže, sud, a kako je pravilno prvostupanjski sud i utvrdio, odbija zahtjev tužitelja kao nedokazan, a time i neosnovan. Pritom ovdje drugostupanjski sud ističe da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za primjenu odredbe članka 288a. stavka 1. i 2. ZPP jer je tužitelj tijekom postupka bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik.

12. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i temeljem članka 368. ZPP potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanoj točka I. izreke.

13. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda Općinskog suda u Karlovcu od 30. travnja 2025. poslovni broj P-24/2023-9 ostaje neizmijenjena.

14. Kako tužitelj nije uspio svojom žalbom, u smislu članka 166. stavak 1. ZPP valjalo odučiti i o troškovima žalbenog postupka, te zahtjev tužitelja u tom dijelu, u iznosu od 78,13 eur (sastav žalbe), odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. U končanici se napominje da, iako na strani 1. pobijane presude je prvostupanjski sud krivo označio broj pobijane presude P-664/2023-9, takav pogrešan navod, a obzirom da se radi o grešci u brojevima, nije utjecao na ispravnost pobijane odluke, a koja greška se svakodobno može temeljem članka 342. ZPP ispraviti.

U Sisku 24. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić